REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Poslovni broj: 2 Pr-65/2020-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu tog suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. Č., OIB:…, V. Z., …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. Z. B.-B. Ž., OIB:…, B., …, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. K. i K. K., odvjetnicima u B., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. srpnja 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku D. Z. B.-B. Ž., OIB:…, B., …, da tužitelju R. Č., OIB: …, V. Z., …, isplati na ime razlike plaće iznos od 23.246,50 kn (slovima: dvadesettritisućedvjestočetrdesetšest kuna i pedeset lipa) bruto s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 69,81 kn od 16.07.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 39,55 kn od 16.08.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 255,59 kn od 16.09.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 238,44 kn od 16.10.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 328,81 kn od 16.11.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 330,09 kn od 16.12.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 333,76 kn od 16.01.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 336,09 kn od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 348,09 kn od 16.03.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 365,37 kn od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 348,09 kn od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 449,68 kn od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 380,47 kn od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 410,44 kn od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 367,25 kn od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 335,93 kn od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 211,17 kn od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 284,09 kn od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 497,21 kn od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 266,18 kn od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 198,10 kn od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 391,44 kn od 16.04.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 527,56 kn od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 408,30 kn od 16.06.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 406,60 kn od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 328,13 kn od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 441,49 kn od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 327,73 kn od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 322,58 kn od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 425,66 kn od 16.12.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 302,23 kn od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 350,29 kn od 16.02.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 369,34 kn od 16.03.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 394,96 kn od 16.04.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 488,70 kn od 16.05.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 371,87 kn od 16.06.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 410,70 kn od 16.07.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 357,90 kn od 16.08.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 573,07 kn od 16.09.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 322,53 kn od 16.10.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 263,47 kn od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 425,71 kn od 16.12.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 482,51 kn od 16.01.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 491,20 kn od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 394,53 kn od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 594,56 kn od 16.04.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 744,78 kn od 16.05.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 600,13 kn od 16.06.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 593,83 kn od 16.07.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 561,34 kn od 16.08.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 353,98 kn od 16.09.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 420,00 kn od 16.10.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 472,34 kn od 16.11.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 543,34 kn od 16.12.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 501,74 kn od 16.01.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 391,56 kn od 16.02.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 477,96 kn od 16.03.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 289,14 kn od 16.04.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 280,91 kn od 16.05.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 220,28 kn od 16.06.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 227,90 kn od 16.07.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku D. Z. B.-B. Ž., OIB:…, B., …, da tužitelju R. Č., OIB: …, V. Z., …, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 10.125,00 kn (slovima: desettisućastodvadesetpet kuna), sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 12. srpnja 2022. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika, podnio tužbu 29. lipnja 2020., radi isplate, navodeći da je zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

1.1. U tužbi navodi da tuženik tijekom radnog odnosa isplatio tužitelju umanjenje plaće na sljedeći način:

- od 23. lipnja 2015. godine do 23. lipnja 2020., tuženik nije platio tužitelju dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a na koji dodatak tužitelju pripada pravo sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13, 96/2015) i čl 55. Kolektivnog ugovora („Narodne novine“, broj 29/2018, 92/19) i prema pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak",

- u vremenskom razdoblju od 1. listopada 2015. do podnošenja ove tužbe, tuženik nije platio tužitelju dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve određene sate, iako je tužitelj svaki sat rada redovnog i prekovremenog rada radio na svom radnom mjestu i u svakom trenutku je imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužitelj ima pravo u skladu s čl. 59a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine 96/15),

- s obzirom na to da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.2. Imajući u vidu da se podaci o radu tužitelja i podaci o korištenju godišnjeg odmora u spornom razdoblju nalaze kod tuženika, tužitelj predlaže da se pribave podaci od tuženika odnosno podredno kroz financijsko vještačenje, a sve radi uređenja tužbenog zahtjeva te je radi navedenoga tužitelj podnio stupnjevitu tužbu u smislu odredbe čl. 186. b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) radi isplate neutvrđenog bruto iznosa razlike bruto plaće, a koji iznos se tužitelj obvezao postaviti nakon dostave podataka o visini navedene razlike bruto plaće od strane tuženika ili nakon provođenja financijskog vještačenja.

1.3. S obzirom na to da je provedeno financijsko vještačenje, nakon što je tuženik dostavio traženu dokumentaciju za utuženo razdoblje (list 26-255 spisa), tužitelj je podneskom zaprimljenim kod ovoga suda 20. lipnja 2022. (list 279-282 spisa) postavio određeni tužbeni zahtjev kojim je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao točan, te je ujedno tužbeni zahtjev u pogledu visine uskladio tim podneskom i u vezi izračunatih mjesečnih iznosa neisplaćene plaće po osnovu dodataka za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sve na prekovremene sate rada kao i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom bruto iznosu 23.240,50 kn (slovima: dvadesettritisućedvjestočetrdeset kuna i pedeset lipa) koju svotu je potraživao sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako su pobliže navedeni pod točkom I. izreke i potražuje parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. U pisanom odgovoru na tužbu, tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja.

2.1. Tuženik ističe da se radi o tzv. stupnjevitoj tužbi iz čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku, odnosno o tužbi gdje tužitelj prije postavljanja određenog tužbenog zahtjeva za isplatom, traži od suda da naloži tuženiku dostavu podataka na temelju kojih će se provesti vještačenje. Međutim, sud može naložiti dostavu tih podataka tuženiku, samo ako ih tuženik prethodno nije htio predati tužitelju. S obzirom na to da se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio tuženiku radi dostave tih podataka, tuženik predlaže da sud predmetnu tužbu odbaci jer je nedopuštena.

2.2. Tuženik navodi da ne osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva s obzirom na to da je stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedeno pitanje riješeno, te je radnicima priznato pravo na dodatke i na prekovremeni rad. Međutim navodi da tuženik nije mogao do nedavno navedene dodatke obračunavati s obzirom na to da nije bilo omogućeno u sustavu Centralnog obračuna plaća.

2.3. Tuženik se ne protivi da se provede vještačenje na okolnost neisplaćenih dodataka i razlike naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora.

2.6. Tuženik predlaže da se tužba odbaci, podredno, da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, te potražuje parnične troškove.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju dostavljenu od strane tuženika (list 26-255 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. M., dipl.ing.agr. iz M. d.o.o. u B. (list 267-272 spisa), te svu dokumentaciju koja prileži u spisu.

3.1. Izveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku M. M. dipl.ing.agr., koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje (list 267-272 spisa).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan (list 279-282 spisa).

5. Prije svega, ističe se da je tužitelj osnovano podnio stupnjevitu tužbu jer bez dostave dokumentacije i obračuna razlike plaće od strane tuženika, odnosno podredno provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, nije bio u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev.

5.1. Naime, odredbom čl. 186. b. Zakona o parničnom postupku nije propisano da će sud odbaciti stupnjevitu tužbu ako tužitelj prije podnošenja nije zatražio dokumentaciju na temelju koje bi tek nakon knjigovodstvenog vještačenja bilo utvrđeno da je tuženik propustio isplatiti tužitelju po osnovu radnog odnosa ono što mu pripada. Sve da je tu dokumentaciju tužitelj zatražio, bez provođenja knjigovodstvenog vještačenja ili obračuna stručne osobe ne bi mogao utvrditi i postaviti tužbeni zahtjev za sporno potraživanje. Sud je iz očitovanja tužitelja utvrdio da on ne raspolaže svim svojim platnim listama, jer nije očekivao da će mu poslodavac sve ove godine neopravdano umanjivati plaću i da će mu te platne liste trebati za buduće sudske sporove.

5.2. Osim toga, sud smatra da tužitelj kao radnik niti ne može raspolagati evidencijama radnog vremena za utuženo razdoblje, pri čemu je odredbom čl. 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19) određeno da je upravo poslodavac dužan voditi evidencije o radnicima zaposlenima kod tog poslodavca i o radnom vremenu (čl. 5 st. 1. i st. 2. Zakona o radu). Prema čl. 8 Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“, broj 32/2015), propisano da je poslodavac obračunske isprave, čiji je sadržaj propisan tim Pravilnikom, dužan čuvati najmanje šest godina. Pri tome u slučaju kada poslodavac ima saznanja da je pokrenut radni spor u pogledu ostvarenja prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pri čemu bi za ostvarenje tih prava mogle biti relevantne i obračunske isprave, tada ih je dužan čuvati do pravomoćnog okončanja toga spora. Odredbom čl. 93. st. 1 Zakona o radu propisana je samo obveza poslodavca da radniku dostavi platne liste (isprave o plaći, odnosno obračun), ali ne postoji obveza radnika da te platne liste čuva, a sud prednjem dodaje da je upravo tuženik obveznik vođenja i čuvanja evidencije o radnom vremenu, odnosno da to nije tužitelj, odnosno pojedini radnik.

5.3. Nadalje, u slučaju da je tužitelj tu evidenciju i tražio od tuženika prije utuženja, isto također nije od utjecaja na pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, čak i u slučaju da je tu evidenciju tuženik dostavio. Navedeno iz razloga što tužitelj kao fizička osoba, pa niti njegov kvalificirani punomoćnik odvjetnik, kao u konačnici niti sud, ne raspolažu stručnim znanjima za provođenje matematičkog izračuna visine tužbenog zahtjeva, jer je to posao ili za vještaka financijske struke ili za stručne financijske službe poslodavca. S obzirom na to da tužitelj zbog prednje navedenog u trenutku podnošenja tužbe nije mogao specificirati svoj tužbeni zahtjev, a isti je specificirao, odnosno konačno uredio nakon dostavljenog izračuna tuženika koji je i sam tuženik prihvatio, sud zaključuje da je tuženik neosnovano predložio odbiti manifestacijski zahtjev, odnosno odbaciti predmetnu tužbu.

5.4. Nakon što je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje, tužitelj je postavio određeni tužbeni zahtjev radi isplate razlike bruto plaće koju bi tužitelj primio da su mu isplaćeni dodaci opisani u točki 1.3. ovog obrazloženja.

5.2. Tuženik je na ročištu održanom 6. srpnja 2022. (list 285-290 spisa) izjavio da priznaje visinu tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 20. lipnja 2022., ali da i nadalje osporava osnovu zahtjeva.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika i to neprekidno na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila, a što proizlazi iz navoda stranaka, obračuna plaće i evidencija radnog vremena.

6.1. Nadalje, između stranaka nije bilo sporno da su u obračunima isplaćenih plaća tužitelja u utuženom razdoblju, a također i u evidencijama rada tužitelja, točno i potpuno upisani njegovi odrađeni sati rada i to kako oni u vezi redovnog rada, tako i oni u vezi prekovremenog rada, a upravo ta dokumentacija u vidu obračuna isplaćenih plaća (i evidencije rada) u koje obračune su bili uneseni vjerodostojni podaci u pogledu satnice rada tužitelja je bila dokumentacija na temelju koje je izveden dokaz vještačenjem koje je tužitelj predložio.

6.2. Zahtjev tužitelja za isplatu odnosi se na razdoblje od 23. lipnja 2015. do 23. lipnja 2020.

7. Među strankama nije bila sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva već je bilo sporna visina potraživanja tužitelja za bruto iznos dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sve obračunato na ostvarene prekovremene sate rada, a posljedično tome i pravilno obračunate razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje. Pri čemu se napominje da niti jedna stranka nakon izrađenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. M., dipl.ing.agr. iz M. d.o.o. u B. (list 267-272 spisa), nije imala primjedbi na visinu potraživanja.

8. U odnosu na odredbe relevantnog materijalnog prava, sud utvrđuje da je tužitelju na njegovu radnom mjestu kako je naprijed navedeno, u razdoblju od 23. lipnja 2015. do 23. lipnja 2020. pripadao dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10%-27 % od osnovne plaće, sve temeljem čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU NN 143/13), čl. 59a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 96/15 (dalje: Dodatak I. KU NN 96/15), čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 (dalje: KU NN 29/18) i čl. 21. Dodatka II. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 92/19 (dalje: Dodatak II. KU NN 92/19), a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. M. iz kojeg je vidljivo da je u navedenim razdobljima tuženik tužitelju na redovan rad nije obračunavao upravo te pripadajuće dodatke.

8.1. Isto tako, utvrđeno je da je tužitelju za razdoblje od 23. lipnja 2015. do 23. lipnja 2020. kao vozaču sanitetskog prijevoza pripadao i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u visini 4% od osnovne plaće, sve temeljem čl. 5. Dodatka I. KU NN 96/15, čl. 57. KU NN 29/18 i čl. 23. Dodatka II. KU NN 92/19, a nije sporno da je upravo dodatke u toj visini za svako pripadajuće razdoblje tuženik tužitelju također nije obračunao na redovne sate rada. Nesporno je da su u obračunima plaća točno evidentirani svi sati rada tužitelja kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu, te da je tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio postotak dodatka za posebne uvjete rada, kao i dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ali samo na redovni mjesečni fond sati rada, dok mu nije taj dodatak obračunao ni isplatio na prekovremene sate rada.

8.2. Nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio naknade plaće za godišnji odmor, no bilo je sporno postoji li razlika u visini te naknade za slučaj da se tužitelju drugačije obračunaju prosječne plaće na temelju kojih se radi izračun naknade plaće za godišnji odmor.

9. Iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi nespornim da su podaci o radnom mjestu, broju prekovremenih sati rada, te postotku dodatka na plaću za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi vidljivi iz svakog pojedinog obračuna plaće, te da su ti podaci točni. Obračuni plaće za tužitelja sačinjeni su po tuženiku, pa je nesporno da je sva ta dokumentacija vjerodostojna jer je ispisana iz službenih programskih evidencija tuženika, dok se tužitelj izričito izjasnio da ju ne osporava, pa proizlazi da je nesporna za obje stranke.

10. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tuženik tužitelju za cijelo utuženo razdoblje isplatio sve dodatke na osnovnu plaću za redovne sate rada, sporno je pripada li tužitelju dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i u odnosu na prekovremene sate rada, te je li tuženik tužitelju pravilno obračunavao i isplatio naknadu plaće za iskorišteni godišnji odmor i bolovanje.

11. Odredbom čl. 47. KU („Narodne novine“, broj 143/13), čl. 45 KU („Narodne novine“, broj 29/18 i 92/19), definiran je pojam plaće, pa tako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Tom odredbom definirano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; time da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne proizlazi da tužitelju, kojem nesporno pripada dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u cijelom utuženom razdoblju, ti dodaci pripadaju samo u odnosu na ostvarenu redovnu satnicu rada, a ne i na prekovremene sate rada, niti da bi se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja plaće po osnovi tih dodataka međusobno isključivali.

12. Tužitelju pripadaju dodaci na posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, jer ukoliko postoje posebni uvjeti rada i takva iznimna odgovornost za vrijeme redovnih sati rada, isti postoje i za vrijeme prekovremenih sati rada. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatak za posebne uvjete rada i na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada, jer tužitelj i onda kad radi prekovremeno, radi u posebnim uvjetima rada i sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, kao i za vrijeme kada odrađuje redovne sate rada.

13. Temeljem čl. 81. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14), odnosno čl. 47. KU 143/13, čl. 34. st. 2. KU 29/18, kao i čl. 51. TKU („Narodne novine“, broj 141/12), čl. 58. TKU („Narodne novine“, broj 24/17) i čl. 58. TKU („Narodne novine“, broj 128/17) radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u naravi i novcu koja predstavljaju naknadu za rad; odnosno i naknadu plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje u trajanju do 42 dana.

13.1. Stoga sud utvrđuje da tužitelju pripadaju naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje prema prosječnoj plaći koja mu je trebala biti isplaćena da su mu pravilno obračunati utuženi dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost i na prekovremene sate rada a ne samo na redovne sate rada.

14. Iz obračuna plaća za tužitelja razvidno je da je tuženik tužitelju obračunavao dodatak za posebne uvjete rada i dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (ne i na prekovremene sate rada). Upravo iz tih obračuna koji su nesporno vjerodostojni vidljivo je da su neosnovani navodi tuženika da se utuženi dodaci obračunavaju na osnovnu plaću bez obzira na odrađene sate rada i da bi ti dodaci bili nepromjenjivi (jer bi u tom slučaju na obračunima plaće bio po jedan fiksni iznos za svaku vrstu dodatka za svaki mjesec), već je iz obračuna plaća vidljivo da su ti dodaci svakog mjeseca obračunati na onoliko redovnih sati koliko ih je odrađeno, dakle po satima rada (ali niti na jedan prekovremeni sat rada).

15. Prema čl. 7. st. 1. u vezi čl. 9. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.

16. S obzirom na to da je tužitelj vjerovnik novčane obveze, to sud smatra da je isti prema čl. 65. st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) ovlašten zahtijevati od tuženika kao dužnika njezino ispunjenje, a da je dužnik dužan ispuniti obvezu. Pri tome tuženik kao dužnik sukladno čl. 65 st. 2 Zakona o obveznim odnosima za ispunjenje obveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Osim svega navedenog, ovaj sud smatra da je tuženik kao sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a u skladu s čl. 9. Zakona o obveznim odnosima u svezi s čl. 8 st. 1. Zakona o radu, kojim je propisano da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

16.1. Ovaj sud je mišljenja da je u predmetnom obvezno - pravnom odnosu tužitelj ovlašten od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno podmirenje utuženog iznosa, a tuženik je dužan obvezu ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi, a sve sukladno odredbi čl. 9 Zakona o obveznim odnosima i čl. 342 istog Zakona, kojim je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a da je dužnik dužan obvezu u cijelosti ispuniti (st.1).

17. U odnosu na pravo tužitelja na dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji se obračunavaju na prekovremene sate rada, stav je zauzela sudska praksa u presudi Vrhovnog suda RH broj Revr- 206/12 od 2. travnja 2014. iz koje proizlazi da ako tužitelj prema KU ima pravo na određene dodatke na plaću, dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Isti stav zauzet je i u presudama brojnih Županijskih sudova u RH, pa tako npr. Županijski sud u Zagrebu Gž R-461/18 od 13. prosinca 2018., Županijski sud u Rijeci Gž R-427/2018 od 18. rujna 2018., Županijski sud u Splitu broj Gž R-293/2018 od 8. travnja 2019., Županijski sud u Osijeku broj Gž R-407/2018 od 9. svibnja 2019. Konačno, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

18. Također, nije od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđena činjenica kako se obračun plaće tužitelja vrši putem Centralnog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji, te da tuženik ne vrši samostalno obračun plaće tužitelju jer je poslodavac sukladno čl. 7. Zakona o radu, dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a činjenica da istu ne obračunava sam, već putem navedenog obračuna plaće, poslodavca ne oslobađa od obveze da izvrši isplatu potpune plaće radniku za izvršeni rad.

19. Tužitelju pripada dodatak na otežane ili posebne uvjete rada za svaki odrađeni sat rada, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada za vrijeme redovnih sati rada, isti postoje i za vrijeme prekovremenih sati rada, a isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatak za otežane uvjete rada na prekovremene sate rada, jer tužitelj i onda kada radi prekovremeno, radi u posebnim ili otežanim uvjetima rada kao i za vrijeme kada odrađuje redovne sate rada.

20. S obzirom na to da je utvrđeno da je pravno osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u vezi navedenog dodatka za posebne uvjete rada, potpuno je jasno, posebice ako se ima u vidu sadržaj vještačkog nalaza i mišljenja, u matematičkom smislu da je tužitelju isplaćena manja plaća u utuženom razdoblju, nego li mu je pripadala.

21. Radi utvrđivanja visine potraživanja, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku M. M., dipl. ing. agr. iz društva M. d.o.o. iz B. (list 267-272 spisa).

21.1. U skladu s navedenim, sudski vještak je tabelarno u stupcima na drugoj i trećoj stranici nalaza prikazao u utuženom razdoblju broj prekovremenih sati rada, iznos bruto obračuna tuženika i bruto obračuna vještaka u pogledu utuženog dodatka, odnosno u zadnjem stupcu i neplaćenu bruto razliku po mjesecima, zbroj kojih iznosa po vještačkom tijelu daje svotu od 23.246,50 kn (slovima: dvadesettritisućedvjestočetrdesetšest kuna i pedeset lipa). Ujedno je u nalazu i mišljenju navedeno koju metodologiju izračuna je vještak koristio u konkretnom slučaju isticanjem kako je satnica za posebne uvjete rada dobivena tako da se fiksni iznos dodatka podijelio sa fondom sati za pojedini mjesec (u mjesecima kada je tužitelj imao godišnji odmor, bolovanje ili plaćeni dopust, ti su sati umanjeni od fonda sati, ali je i fiksni iznos također umanjen za te sate), pri čemu je fiksni iznos dodatka umnožak bruto boda i koeficijenta (dobije se osnovna plaća) kojoj se pribroji minuli rad i pomnoži s postotkom uvjeta rada. Vještak je istaknuo da je navedena satnica korištena za obračun dotičnog dodatka za prekovremene sate, te da je upravo to ista satnica po kojoj je tuženik obračunavao tužitelju dodatak za posebne uvjete rada za redovan rad.

21.2. Također je u nalazu istaknuto da je tužitelj u utuženom razdoblju imao ukupno 1.742 (slovima: tisućusedamstočetrdesetdva) sata prekovremenog rada, za koji broj sati je utvrđena ukupna bruto razlika za dodatak na plaću za posebne uvjete rada, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, razlika za godišnji odmor i bolovanje, pri čemu je vještak naglasio u pogledu priznatog postotka da je kroz cijelo utuženo razdoblje tužitelj imao dodatak za posebne uvjete rada od 10-27%, osnovne plaće, a u odnosu na dodatak za plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4%.

21.3. Zaključno je vještak u tabeli na listu 5 i 6 pisanog nalaza i mišljenja prikazao specificirano po mjesecima pojedine iznose razlike plaće koja nije isplaćena tužitelju, odgovarajući na predmet vještačenja u pogledu neobračunatog dodatka na plaću u vezi prekovremenih sati rada.

22. S obzirom na to da se vještak u navedenom nalazu i mišljenju očitovao u vezi metodologije predmetnog izračuna u pogledu utvrđenih neplaćenih iznosa tužitelju po osnovi dodatka za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada, pri čemu se također u nalazu i mišljenju pozvao na relevantne odredbe pojedinih kolektivnih ugovora u utuženom razdoblju, navevši i po kojem postotku je tužitelju priznato predmetno uvećanje na plaću, a tuženik je kasnije priznao pravilnost matematičkog izračuna vještaka, dakle visinu tužbenog zahtjeva, te je na ročištu održanim pred ovim sudom 6. srpnja 2022. (list 285-289 spisa), izričito naveo da se u ovom slučaju radi o primjeni prava i da ne predlaže usmeno saslušanje vještaka, sud je prihvatio u cijelosti nalaz vještaka iz pisanog nalaza i mišljenja u pogledu matematičkog izračuna, odnosno rezultate provedenog vještačenja, kao stručan i ispravan.

23. Na pisani nalaz i mišljenje, tužitelj nije imao nikakvih konkretnih primjedbi, te je u cijelosti uskladio tužbeni zahtjev u pogledu visine podneskom od 20. lipnja 2022. (list 279-282 spisa), s tim nalazom vještaka, potražujući isplatu ukupnog iznosa od 23.246,50 kn (slovima: dvadesettritisućedvjestočetrdesetšest kuna i pedeset lipa) sa zateznom kamatom od 15.-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, smatrajući očito da je upravo s tim datumom tuženik došao u zakašnjenje.

24. Isto tako, na navedeni nalaz i mišljenje, a potom i na određeni tužbeni zahtjev tužitelja od 20. lipnja 2022. (list 279-282 spisa), tuženik nije imao primjedbi, a kako je i navedeno na ročištu održanim pred ovim sudom 6. srpnja 2022. (list 285-289 spisa).

25. Slijedom navedenoga, a kako je tužitelj i naznačio u tužbenom zahtjevu, u utuženom razdoblju tužitelj je ostvario određeni broj prekovremenih sati rada navedenih u izračunu sudskog vještaka (list 271-272 spisa), razlike plaće za prekovremeni rad te je bruto razlika za dodatak na plaću za posebne uvjete rada za određeni prekovremeni rad utvrđena u iznosu od 9.398,28 kn (slovima: devettisućatristodevedesetosam kuna i dvadesetosam lipa), bruto razlika za dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za redovan rad u iznosu od 9.530,87 kn (slovima: devettisućapetstotrideset kuna i osamdesetsedam lipa) te 1.799,74 kn (slovima: tisućusedamstodevedesetdevet kuna i sedamdesetčetiri lipe) za prekovremeni rad, razlika za godišnji odmor i bolovanje do 42 (slovima: četrdesetdva) dana u iznosu od 2.517,61 kn (slovima: dvijetisućepetstosedamnaest kuna i šezdesetjedna lipa), što ukupno iznosi bruto 23.246,50 kn (slovima: dvadesettritisućedvjestočetrdesetšest kuna i pedeset lipa).

26. Dakle, na temelju obračuna potraživanja sačinjenog po sudskom vještaku proizlazi da bruto iznos dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sve obračunato na ostvarene prekovremene sate rada, a posljedično tome i pravilno obračunate razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje, tužitelju za razdoblje od 23. lipnja 2015. do 23. lipnja 2020. iznosi bruto 23.246,50 kn (slovima: dvadesettritisućedvjestočetrdesetšest kuna i pedeset lipa) jer visina pojedinih mjesečnih iznosa razlike plaće između stranaka prema njihovim navodima na raspravi 6. srpnja 2022. nije sporna. Odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva sud je prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od bruto 23.246,50 kn (slovima: dvadesettritisućedvjestočetrdesetšest kuna i pedeset lipa), ali i zakonskih zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose kao pod toč. I. izreke presude, osim za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u tom bruto iznosu, koje tužitelj ni ne potražuje.

27. Za svaki pojedini mjesec za razdoblje od 23. lipnja 2015. do 23. lipnja 2020. pripadajući iznos tih bruto dodataka naveden je na listu 271-272 spisa, a koji su pobliže označeni pod toč. I. izreke presude, time da na svaki mjesečni bruto iznos dodatka, odnosno razlike naknade tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 16. u mjesecu na dodatke za prethodni mjesec pa do isplate jer je i prema čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) u vezi čl. 29. st. 1. u vezi st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 41/08, 125/11, 78/15) tuženik tužitelju bio dužan plaću isplatiti do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

28. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak, obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. U skladu s čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, a iste tužitelj nije niti potraživao.

29. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki I. ove presude.

30. Odluka o parničnim troškovima donesena je u smislu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

31. Stoga sud utvrđuje da je tuženik tužitelju temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dužan u cijelosti nadoknaditi opravdane parnične troškove.

32. Slijedom navedenoga, sud je odmjerio trošak tužitelja prema dostavljenom troškovniku od 4. srpnja 2022. (list 289 spisa) u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa) i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a prema vrijednosti predmeta spora iz konačno uređenog tužbenog zahtjeva. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, i to: sastav tužbe i to: sastav tužbe 100 bodova (slovima: sto) (Tbr. 7 toč. 1. Tarife), podnesak od 16. rujna 2020. 100 bodova (slovima: sto) (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), podnesak od 20. lipnja 2022. 100 bodova (slovima: sto) (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanje na ročištima održanim 14. siječnja 2021., 15. studenog 2021. i 6. srpnja 2022. 100 bodova (slovima: sto) (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te zastupanje na ročištu radi objave presude održanom 12. srpnja 2022. 50 bodova (slovima: pedeset) (Tbr. 9. toč. 3) što ukupno iznosi 650 bodova (slovima: šestopedeset), a uz vrijednost jednog boda od 10,00 kn (slovima: deset kuna) (Tbr. 50 Tarife) prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% (Tbr. 42 Tarife) po osnovi PDV iznosi 8.125,00 kn (slovima: osamtisućastodvadesetpet kuna). Navedeni iznos je uvećan još za potraživanje tužitelja s osnove uplaćenog predujma za provođenje knjigovodstveno financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn (slovima: dvijetisuće kuna), što daje ukupni iznos od 10.125,00 kn (slovima: desettisućastodvadesetpet kuna).

32.1. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 15. studenog 2021., a s obzirom na to da navedeni podnesak nije bio od utjecaja u ovome postupku te s obzirom na to da njime dostavlja potvrdu o uplati predujma za provođenje financijskog vještačenja, a na koje je bio pozvan još raspravnim rješenjem od 14. siječnja 2021.

33. Na dosuđeni trošak, tužitelj je zatražio i pripadajuću zateznu kamatu, pa je odlučeno da je tuženik obvezan iznos iz točke 32. ovog obrazloženja isplatiti tužitelju zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate).

34. Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

35. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Bjelovaru, 12. srpnja 2022.

Sudac

Neda Šola, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.