REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 454/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. d.d. Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o. Z., protiv I-tuženika M. Š. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u S., i II-tuženika D. B. iz T., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. R. odvjetnik u S., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-491/2018-2 od 14. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba i Sinju, poslovni broj P-1082/17 od 21. studenog 2017., u sjednici dana 12. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 491/2018-2 od 14. veljače 2018. se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu, Stalna služba i Sinju, presudom poslovni broj P-1082/17 od 21. studenog 2017. sudio je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

1. "Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15. rujna 2006. godine, ovjeren u potpisu prodavatelja po javnom bilježniku B. J. u S. pod brojem OV-7156/06 dana 15. rujna 2006. godine i "Aneks ugovoru o kupoprodaji nekretnina" od 20. rujna 2006. godine ovjeren u potpisu prodavatelja po javnom bilježniku M. I. u S., pod brojem OV-12795/06 dana 20. rujna 2006 godine sklopljen između tuženika pod 1. M. Š. kao prodavatelja i tuženika pod 2. D. B. kao kupca, gube pravni učinak prema tužitelju C. d.d. Z. u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja u iznosu od 916.651,32 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. listopada 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine nadalje prema stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, sve do namirenja tužitelja isplatom.

2. Dužni su tuženici dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema tuženom pod 1) M. Š. u iznosu od 916.651,32 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. listopada 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. st. 1.Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine nadalje prema stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, sve do isplate, namiri sudskom prodajom nekretnina označenih kao čest. zem. 837/1 Z.U. 1279 i čest. zem. 837/2 Z.U. 1728 sve K.O. V..

3. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak postupka".

1.1. Odlukom o parničnim troškovima naloženo je tužiteljici naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka i to I-tuženiku M. Š. u iznosu od 266.337,50 kuna, a II- tuženiku D. B. u iznosu od 261.500,00 kuna, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 21. studenog 2017. godine do isplate.

2. Županijski sud u Splitu je presudom poslovni broj Gž-491/2018-2 od 14. veljače 2018. odbio je kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke.

3. Tako je suđeno u sporu radi pobijanja pravne radnje I-tuženika- i to Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog dana 15. rujna 2006., između prodavatelja M. Š. i kupca D. B..

4. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela redovnu reviziju po čl.382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). Revizija je podnesena zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. ZPP u vezi s čl. 385. toč. 2. ZPP, učinjenih u drugostupanjskom postupku, bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženici nisu odgovorili na reviziju tužiteljice.

6. Revizija je neosnovana.

7. Postupajući po odredbi čl. 392.a. st. 1. ZPP, presuda je ispitana u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Presuda je donesena u sporu po tužbi u kojoj je tužiteljica navela da ima dospjelo potraživanje prema prvotuženiku M. Š. koje na dan 23. listopada 2006. godine iznosi 1.110.397,20 kuna, koje nije uspjela naplatiti od dužnika, da je I-tuženik založni dužnik koji je prodao založene nekretnine II-tuženiku, pa da su ispunjene pretpostavke za pobijanje pravne radnje dužnika.

9. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka jesu li ispunjene pretpostavke za pobijanje pravne radnje dužnika po odredbi čl. 66. do 71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO).

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- između tužiteljice C. d.d. (dalje u tekstu: Banka) i društva Č. sklopljen je ugovor o kratkoročnoj pozajmici kojom Banka pozajmljuje 60.000,00 DEM;

- I-tuženik je s Bankom sklopio ugovor o jamstvu i radi osiguranja tražbine tužiteljice dopustio upis hipoteke na nekretninama u njegovom vlasništvu označenih kao čest. zem. 837/1 Z.U. 1279 i čest. zem. 837/2 Z.U. 1728 sve K.O. V.;

- dužnik nije redovito ispunjavao obveze iz ugovora o kreditu, a I-tuženik je preuzeo obvezu dužnika iz ugovora o kreditu, ali također nije uredno ispunjavao obveze;

-dana 15. rujna 2006. su I-tuženik kao prodavatelj i II-tuženik kao kupac sklopili Ugovor o prodaji nekretnina označenih kao čest. zem. 873/1 i čest. zem. 837/2 K.O. V. (tada je i ovjeren potpis prodavatelja kod javnog bilježnika), uz dogovorenu kupoprodajnu cijenu od 35.000,00 EUR-a, dok su Aneks ugovora (kojim su precizirali naziv kupca) sklopili dana 20. rujna 2006.;

- po prijedlogu tužiteljice kao ovrhovoditeljice protiv I-tuženika kao ovršenika i založnog dužnika vođen je ovršni postupak radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretnini I-tuženika (u tom postupku ovršenika) i to pred Općinskim sudom u Sinju poslovni broj Ovr-631/99 koji je obustavljen rješenjem od 4. travnja 2006., nakon zaprimljenog prijedloga ovrhovoditeljice (u ovom postupku tužiteljice) kojim povlači prijedlog za ovrhu;

- navedeni podnesak o povlačenju prijedloga za ovrhu za tužiteljicu (u tom postupku ovrhovoditeljicu) su potpisali E. P. kao punomoćnik te I. F. kao direktor protiv kojih je (između ostalih okrivljenika među kojima je bio i I- tuženik ) vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-83/09 koji je dovršen odbijanjem optužbe zbog nastupanja apsolutne zatare;

- rješenjem Općinskog suda u Sinju poslovni broj Z-612/06 od 7. travnja 2006. dopušten je upis brisanja uknjižbe prava zaloga upisanog u korist tužiteljice radi osiguranja novčane tražbine u Z.U. 1278 K.O. V. pod brojem Z-73/96 te u Z.U.1279 K.O. V. pod brojem Z-73/96 i Z-1135/98, da je navedeno rješenje o dopuštenju upisa brisanja upisa založnog prava dostavljeno tužiteljici dana 22. rujna 2006. (što znači da je upis brisanja bio proveden prije 20. rujna 2006.), a da je tužiteljica protiv toga rješenja izjavila žalbu koja je kod prvostupanjskog zemljišnoknjižnog suda zaprimljena dana 27. rujna 2006.;

- potraživanje tužiteljice prema I-tuženiku (sa obračunatim kamatama) na dan 23. listopada 2006. iznosilo je 916.651,32 kune;

- II- tuženiku D. B. nije bilo poznato niti mu je moglo biti poznato da I-tuženik. M. Š. zna ili može znati da predmetnim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima;

- u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o prodaji nekretnina i Aneksa tom ugovoru u zemljišnim knjigama za K. O. V. već bio proveden upis brisanja založnog prava koje je ranije bilo upisano u korist i radi osiguranja novčane tražbine tužiteljice na nekretninama koje su bile predmet prodaje;

- u to vrijeme nije mogla biti upisana zabilježba (eventualne) žalbe tužiteljice ( protivnice upisa u zemljišnoknjižnom postupku) naprosto iz razloga što je tužiteljica žalbu izjavila kasnije.

11. Imajući na umu navedena utvrđenja tužbeni zahtjev je odbijen s obrazloženjem da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 67. ZOO prema kojoj se naplatno raspolaganje može se pobijati: ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju korist je pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Opće pravilo pobijanja dužnikovih pravnih radnji propisuje da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje njegove tražbine (članka 66. stavak 2. ZOO-a), odnosno, da je kao posljedica te radnje dužnik postao insolventan, a u ovom slučaju te pretpostavke nisu ispunjene.

12. Tužiteljica je u reviziji navela da pobija drugostupanjsku presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, ali je određeno navedena i obrazložena samo bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP počinjena pred drugostupanjskim sudom.

13. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP:

13.1. Prema navodima tužiteljice za rješenje spora je odlučno kada je u zemljišnim knjigama izvršen upis brisanja založnog prava Banke na nekretninama u vlasništvu I- tuženika, a obrazloženje nižestupanjskih sudova ne sadrži razloge o toj činjenici.

13.2. Suprotno tvrdnji tužiteljice sud je pribavio i pregledao povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu te spise prvostupanjskog suda Z-612/07 i Z-769/06, izvršio uvid u navedene isprave te sukladno sadržaju isprava utvrdio da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora već bio izvršen upis brisanja založnog prava, što odgovara sadržaju navedenih isprava.

13.3. U prvostupanjskoj presudi je dano obrazloženje o sadržaju iskaza II-tuženika i zaključku kojeg je sud izveo iz tog iskaza, ali također i svih dokaza zajedno.

14. Drugostupanjski sud se izjasnio žalbenim tvrdnjama o navodnoj bitnoj povredi odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. to. 11. ZPP (list 5. presude), pa nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP pred drugostupanjskim sudom.

15. Ostali navodi tužiteljice o navodnoj bitnoj povredi svode se na tvrdnje o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju što po čl. 385. st. 1. ZP nije dopušten revizijski razlog.

16. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koja prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

17. Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredbe čl. 67. i dalje ZOO.

18. Pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude u odnosu na sporna pravna pitanja prihvaća i ovaj sud.

19. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

20. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

21. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

22. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje je ukazano u reviziji, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

23. Tužiteljica je u reviziji navela da pobija i odluku o parničnim troškovima, ali taj revizijski navod nije obrazložen, pa ga ovaj sud nije ni razmatrao.

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.