Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-69/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), optuženog D. K., optuženog D. M., optuženog D. G., optuženog I. G., optuženog M. D., optuženog N. M. i optuženog D. D., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-5/2019-281, od 12. ožujka 2021., ispravljene 24. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog D. K. i njegove braniteljice, odvjetnice M. C. B., braniteljice optuženog D. M., odvjetnice M. P. F., optuženog D. G. i njegovog branitelja, odvjetnika L. F., optuženog I. G., te optuženog D. D. i njegovog branitelja, odvjetnika A. J.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe optuženog D. K., a po službenoj dužnosti, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o uračunavanju istražnog zatvora tako da se na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. K. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina uračunava vrijeme provedeno u pritvoru te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. prosinca 2015. do 22. siječnja 2016. te od 19. travnja 2016. do 12. veljače 2020. i od 3. srpnja 2021. pa nadalje.

II Prihvaćaju se žalbe optuženog N. M. i optuženog D. D., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi N. M. za kazneno djelo počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja pod točkom 1) presude, na temelju članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavka 2. KZ/11., te uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 5 (pet) mjeseci, u koju kaznu se optuženom N. M. na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 8. veljače 2016. do 26. lipnja 2018., a optuženi D. D. za kazneno djelo počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja pod točkom 1) presude, na temelju članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11., te uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu se optuženom D. D. na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme uhićenja na dan 28. prosinca 2016. godine.

III Žalba USKOK-a te žalbe optuženog D. K., optuženog D. M., optuženog D. G., optuženog I. G. i optuženog M. D. odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku optuženi D. K., optuženi D. M., optuženi D. G., optuženi I. G., optuženi M. D., optuženi N. M. i optuženi D. D. proglašeni su krivima da su djelima pod točkom 1. do 3. izreke te presude počinili i to optuženi D. K. djelom pod točkom 1. kazneno djelo zločinačkog udruženja iz članka 328. stavak 1. KZ/11., te kazneno djelo u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11., a djelima pod točkama 2. i 3. kaznena djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnim drogama iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11., optuženi D. M. djelom pod točkom 1. kazneno djelo zločinačkog udruženja iz članka 328. stavak 1. KZ/11., te kazneno djelo u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11., optuženi D. G., optuženi I. G., optuženi M. D. i optuženi N. M. djelom pod točkom 1. kazneno djelo u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11., te optuženi D. D. djelom pod točkom 1. kazneno djelo u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11., pa je optuženom D. K. za djelo pod točkom 1. izreke po članku 328. stavku 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za djelo pod točkom 1. po članku 329. stavku 1. točke 4. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, te za djelo pod točkom 2. izreke po članku 190. stavak 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a za djelo pod točkom 3. izreke po članku 190. stavak 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa je isti na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina, optuženom D. M. je za djelo pod točkom 1. izreke po članku 328. stavak 1. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za djelo pod točkom 1. po članku 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, pa je isti na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 8 (osam) mjeseci, optuženi D. G. je za djelo pod točkom 1. izreke po članku 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, optuženi I. G., za djelo pod točkom 1. izreke po članku 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine,optuženi M. D., za djelo pod točkom 1. izreke po članku 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, optuženi N. M. i optuženi D. D. su za djelo pod točkom 1. izreke po članku 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženicima je u izrečene kazne uračunato vrijeme provedeno u pritvoru te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to optuženom D. K. od 17. prosinca 2015. do 22. siječnja 2016., te od 19. travnja 2016. do 12. veljače 2020., optuženom D. M. od 18. travnja 2016. do 19. veljače 2020., optuženom D. G. od 16. travnja 2016. do 10. studenog 2016., optuženom I. G. od 18. travnja 2016. do 17. kolovoza 2016., optuženom M. D. od 8. veljače 2016. do 1. travnja 2016., te od 25. travnja 2016. do 26. lipnja 2018., optuženom N. M. od 8. veljače 2016. do 26. lipnja 2018. i optuženom D. D. 28. prosinca 2016.

1.2. Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 77. KZ/11. od optuženog D. D., optuženog D. M., optuženog D. G., optuženog I. G. te optuženog M. D. oduzeta je protupravno stečena imovinska korist na način da je utvrđeno da novčani iznos od 26.250,00 eura predstavlja protupravnu imovinsku korist koju je optuženi D. K. ostvario kaznenim djelima činjenično i pravno opisanim pod točkama 1. i 2. izreke presude, čija novčana protuvrijednost po srednjem tečaju HNB na dan 12. ožujka 2021. iznosi 199.047,87 kuna, te da je novčani iznos od 199.047.27 kuna imovina R. H., a na temelju članka 560. i članka 181. stavak 6. ZKP/08., od optuženog D. K. trajno je oduzet privremeno oduzeti novčani iznos od 21.800,00 kuna te je naložena uplata navedenog iznosa od 21.800,00 kuna u korist Državnog proračuna na ime dijela protupravne imovinske koristi, a potom je naloženo optuženom D. K. da R. H. isplati preostali novčani iznos protupravne imovinske koristi od 177.247,87 kuna u korist Državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Utvrđeno je da novčani iznos od 29.700,00 eura predstavlja protupravnu imovinsku korist koju je optuženi D. M. ostvario kaznenim djelima činjenično i pravno opisanim pod točkom 1. izreke presude, čija novčana protuvrijednost po srednjem tečaju HNB na dan 12. ožujka 2021. iznosi 225.208,45 kuna, te je utvrđeno da je novčani iznos od 225.208,45 kuna imovina R. H., a na temelju članka 560. i članka 181. stavak 6. ZKP/08., od optuženog D. M. trajno je oduzet privremeno oduzeti novčani iznos od ukupno 3.000,00 kuna te je naložena uplata navedenog iznosa od 3.000,00 kuna u korist Državnog proračuna na ime dijela protupravne imovinske koristi, a potom je naloženo optuženom D. M. da R. H. isplati preostali novčani iznos protupravne imovinske koristi od 222.208,45 kuna u korist Državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.4. Utvrđeno je da novčani iznos od 1.000,00 eura predstavlja protupravnu imovinsku korist koju je optuženi D. G. ostvario kaznenim djelom činjenično i pravno opisanim pod točkom 1. izreke presude, čija novčana protuvrijednost po srednjem tečaju HNB na dan 12. ožujka 2021. iznosi 7.582,77 kuna, te je utvrđeno da je novčani iznos od 7.582,77 kuna imovina R. H., a na temelju članka 560. i članka 181. stavak 6. ZKP/08., od optuženog D. G. trajno je oduzet privremeno oduzet novčani iznos od ukupno 450,00 eura, te je naložena uplata navedenog iznosa od 450,00 eura u korist Državnog proračuna na ime dijela protupravne imovinske koristi, a potom je naloženo optuženom D. G. da R. H. isplati preostali novčani iznos protupravne imovinske koristi od 550,00 eura, čija novčana protuvrijednost po srednjem tečaju HNB na dan 12. ožujka 2021. iznosi 4.170,52 kuna u korist Državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.5. Utvrđeno je da novčani iznos od 2.700,00 eura predstavlja protupravnu imovinsku korist koju je optuženi I. G. ostvario kaznenim djelom činjenično i pravno opisanim pod točkom 1. izreke presude, čija novčana protuvrijednost po srednjem tečaju HNB na dan 12. ožujka 2021. iznosi 20.473,49 kuna, te je utvrđeno da je novčani iznos od 20.473,49 kuna imovina R. H. i naloženo optuženom I. G. da R. H. isplati novčani iznos protupravne imovinske koristi od 20.473,49 kuna u korist Državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.6. Utvrđeno je da novčani iznos od 1.000,00 eura predstavlja protupravnu imovinsku korist koju je optuženi M. D. ostvario kaznenim djelom činjenično i pravno opisanim pod točkom 1. izreke presude, čija novčana protuvrijednost po srednjem tečaju HNB na dan 12. ožujka 2021. iznosi 7.582,77 kuna, te je utvrđeno da je novčani iznos od 7.582,77 kuna imovina R. H., a na temelju članka 560. i članka 181. stavak 6. ZKP/08., od optuženog M. D. trajno je oduzet privremeno oduzeti novčani iznos od ukupno 50,00 eura, te je naložena uplata navedenog iznosa od 50,00 eura u korist Državnog proračuna na ime dijela protupravne imovinske koristi,a potom je naloženo optuženom M. D. da R. H. isplati preostali novčani iznos protupravne imovinske koristi od 950,00 eura, čija novčana protuvrijednost po srednjem tečaju HNB na dan 12. ožujka 2021. iznosi 7.203,64 kuna u korist Državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.7. Utvrđeno je da novčani iznos od 1.000,00 eura predstavlja protupravnu imovinsku korist koju je optuženi N. M. ostvario kaznenim djelom činjenično i pravno opisanim pod točkom 1. izreke presude, čija novčana protuvrijednost po srednjem tečaju HNB na dan 12. ožujka 2021. iznosi 7.582,77 kuna, te je utvrđeno se da je novčani iznos od 7.582,77 kuna imovina R. H., a na temelju članka 560. i članka 181. stavak 6. ZKP/08., od optuženog N. M. trajno je oduzet privremeno oduzeti novčani iznos od ukupno 100,00 eura koji je uplaćen u korist deviznog računa i iznosa od 200,00 kuna uplaćen u korist kunskog te je naložena uplata navedenog iznosa od 100,00 eura i 200,00 kuna u korist Državnog proračuna na ime dijela protupravne imovinske koristi, a potom je naloženo optuženom N. M. da R. H. isplati preostali novčani iznos protupravne imovinske koristi od 6.624,50 kuna u korist Državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.8. Utvrđeno je da novčani iznos od 500,00 eura predstavlja protupravnu imovinsku korist koju je optuženi D. D. ostvario kaznenim djelom činjenično i pravno opisanim pod točkom 1., alineja prva izreke presude, čija novčana protuvrijednost po srednjem tečaju HNB na dan 12. ožujka 2021. iznosi 3.791,39 kuna, te je utvrđeno da je novčani iznos od 3.791,39 kuna imovina R. H., a potom je naloženo optuženom D. D. da R. H. isplati novčani iznos protupravne imovinske koristi od 3.791,39 kuna u korist Državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.9. Na temelju članka 79. KZ/11. i članka 190. stavak 8. KZ/11. od optuženog D. K., optuženog N. M. i optuženog M. D. oduzeti su privremeno oduzeti predmeti prema Potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta i to: od optuženog D. K. 10 paketa sljedećih težina: T1-1059g, T2-1055g, T3-1059g, T4-1056g, T5-1051g, T6-1058g, T7-1038g, T8-1053g, T9-1050g i T10-1057g, sveukupno 10536 grama s 9914 grama zelene biljne materije koja sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola i konoplja je tipa droge marihuana; digitalna vaga za precizno mjerenje težine crne boje s natpisom "ECG"; dvije prozirne PE vrećice ispunjene s praškastom materijom bijele boje, pojedinačnih masa cca T1-1,5g i T2-3,1g, u kojima se nalazi praškasta materija droga kokain ukupne mase 3,67 grama; crna PE vrećica s natpisom "Adidas", u kojoj se nalazi prozirna PE vrećica i prozirni PE paket ispunjeni s ukupno 1,5021 grama biljne materije koja sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola i konoplja je tipa droge marihuana; zelena biljna materija (cvjetni vrhovi) mase 958,4 grama (bez ambalaže) koja se nalazila u paketu omotanom plavom PE vrećicom, oblijepljenim smeđom samoljepljivom trakom, koji paket se nalazio unutar crveno-bijelo-crne vrećice sa napisom "sport vision, mi smo ekipa", a koji paket je N. Đ. predao prikrivenom istražitelju, koja materija sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola (THC) i konoplja je tipa droge (marihuana);

mokra praškasta materija mase 115,90 grama, koja je droga amfetamin, s udjelom čistog amfetamina (amfetamin baze) od 63,4%; grumenasto-praškasta materija mase 1,60 grama droge amfetamin s udjelom čistog amfetamina (amfetamin baze) od 11,9%; biljna materija ukupne mase 4,24 grama koja sadrži više od 0,3 % tetrahidrokanabinola (THC) i konoplja je tipa droge marihuana; 388,29 grama aminokiseline kreatin, koja je tvar podobna za miješanje s drogom amfetamin; digitalna vaga za precizno mjerenje težine marke "Simbo", model SKS 4511, NN serijskog broja, koji se predmeti po pravomoćnosti presude imaju uništiti u smislu odredbe članka 190. stavak 1. ZKP/08. Od optuženog N. M. oduzeti su: 19 paketa oblijepljenih prozirnom PVC folijom ukupne težine 20,306 kilograma sa sadržajem suhe zelene biljne materije ukupne mase (bez ambalaže) 18,7255 kilograma, koja sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola (THC) i konoplja je tipa droge marihuana; osobni automobila marke VW Passat, registarske oznake i broja R. S. …. prerađen za krijumčarenje, zajedno s zelenim kartonom od navedenog osobnog automobila na ime M. K. te prometnom dozvolom R. S. za navedeni osobni automobil serijskog broja ….., koja glasi na ime M. K. koji se predmeti po pravomoćnosti presude imaju uništiti u smislu odredbe članka 190. stavak 1. ZKP/08. Od optuženog M. D. oduzeti su: plastični kanister zapremine 20 litara, sa sadržajem dizel goriva količine oko 11 litara, a koji se u smislu odredbe članka 190. stavak 1. ZKP/08. po pravomoćnosti presude ima uništiti.

1.10. Na temelju članka 148. savak. 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 6. ZKP/08. optuženi D. K., optuženi D. M., optuženi D. G., optuženi I. G., optuženi M. D., optuženi N. M. i optuženi D. D. obvezani su na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna, na ime sudskog paušala, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, dok će se o ostalim troškovima kaznenog postupka odlučiti naknadno sukladno članku 148. stavku 5. ZKP/08.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli USKOK i svi optuženici.

2.1. USKOK je podnio žalbu zbog odluke o kazni u odnosu na optuženog D. G., optuženog I. G., optuženog M. D., optuženog N. M. i optuženog D. D., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pogledu odluke o kazni, na način da se tim optuženicima izreknu strože zatvorske kazne.

2.2. Optuženi D. K., protiv pobijane presude podnio je tri žalbe i to putem svoje braniteljice M. C. B. i branitelja M. V., a potom žalbu i na ispravak presude, te presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog povreda kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.3. Optuženi D. M. žali se po braniteljici M. P. F., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, te po branitelju H. G., zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno preinači i optuženik "poradi utjecaja vis compulsiva od strane K. Ž." oslobodi od optužbe, odnosno da se preinači pobijana presuda i optuženiku izrekne blaža kazna. U žalbi braniteljice M. P. F. zatražena je obavijest o javnoj sjednici.

2.4. Optuženi D. G. je žalbu podnio putem branitelja L. F., zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i optuženiku izrekne djelomična uvjetna osuda, uz prijedlog da se o sjednici vijeća obavijeste optuženik i njegov branitelj.

2.5. Optuženi I. G. se žali po braniteljici Ž. R. R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o oduzimanju imovinske koristi i odluke o trošku, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.6. Optuženi M. D. žalbu je podnio putem branitelja A. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i sadržajno zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.7. Optuženi N. M. je žalbu podnio po branitelju D. A., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda i optuženiku izrekne blaža kazna, odnosno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.8. Optuženi Dražen Draženović žalbu je podnio po branitelju Alenu Jakoboviću, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda i optuženiku izrekne blaža kazna, uz zahtjev da se o sjednici vijeća obavijesti branitelja optuženika.

3. Na žalbu USKOKA optuženi D. G., optuženi N. M. i optuženi D. D. podnijeli su odgovore, u kojima predlažu da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Postupajući prema zahtjevima branitelja optuženog D. M., optuženog D. G. i optuženog D. D. u njihovim žalbama, u smislu članka 475. stavka 2. ZKP/08., o sjednici vijeća obaviješteni su ti optuženici, te svi ostali optuženici, njihovi branitelji, kao i državni odvjetnik. Sjednici su nazočili optuženi D. K. čija je nazočnost osigurana putem konferencijskog video uređaja i njegova braniteljica M. C. B., te za optuženog D. M. braniteljica M. P. F., optuženi D. G. osobno uz branitelja L. F., optuženi I. G. osobno, te optuženi D. D. osobno uz branitelja A. J. Uredno obaviješteni državni odvjetnik, te ostali optuženici i njihovi branitelji sjednici nisu nazočili, pa je sjednica vijeća, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalbe optuženih N. M. i D. D. su osnovane, dok žalbe USKOKA te optuženih D. K., D. M., D. G., I. G. i M. D. nisu osnovane.

U odnosu na žalbe optuženog D. K., optuženog D. M., optuženog I. G. i optuženog M. D., osim zbog odluke o kazni

7. U žalbi optuženog D. K. izjavljenoj po izabranoj braniteljici, navodi se da je "prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 64. stavka 3. ZKP/08. kao temeljnog prava optuženika…na izbor branitelja po vlastitom izboru". Kao razlozi povrede tog prava i počinjene bitne povrede (ne navodeći konkretno koje), ističe se kako je prvostupanjski sud optuženiku, u tijeku postupka postavio branitelja po službenoj dužnosti, "…s kojim I optuženik nije uspio ostvariti odnos povjerenja, a zbog čega je on, nakon što je ostvario mogućnost financiranja obrane, dana 8. ožujka 2021. angažirao odvjetnicu M. C. B., sat vremena prije rasprave…", koja je i došla na tu raspravu te predala punomoć i zatražila odgodu rasprave, ali da joj sud nije odobrio odgodu, pa je izabrana braniteljica odmah potom napustila sudnicu. Smatra da je prvostupanjski sud povrijedio pravo obrane, jer da je obveza suda bila, da odmah nakon predaje punomoći od strane izabrane braniteljice "…razriješiti branitelja po službenoj dužnosti i omogućiti izabranom branitelju primjeren rok za pripremu obrane…". Kako prvostupanjski sud to nije učinio, postupljeno je "… protivno članku 29. Ustava koji propisuje pravo optuženika na izbor branitelja i mogućnost pripreme obrane…", a "…uzgred se ističu i odredbe propisane Konvencijom….u dijelu ljudskih prava koje se odnose na pošteno suđenje", a pri tome posebno ističe kako je "…R. H. više puta upozoravana od strane institucija Europske Unije, kao i u posljednjem Izvješću Europske Komisije da…. vladavina prava u RH nije na zadovoljavajućoj razini…a jasno obrazloženje na ukazano očekuje se od višeg suda...". Zbog počinjenih bitnih povreda "protivno kogentnim normama ZKP-a, te Ustava i Konvencije", predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

8. Uvodno treba reći da je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske razmatranjem spisa predmeta utvrdio da je postupak pred Županijskim sudom u Osijeku započeo podizanjem optužnice, a potom i potvrđivanjem iste 2017. godine protiv 10 (deset) optuženika, te da je protiv svih bila donesena prvostupanjska presuda K-Us-4/2017. od 26. lipnja 2018. koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-111/2018-10 od 15. veljače 2019. U ponovljenom postupku, isti je potom vođen i dovršen protiv 7 (sedam) optuženika jer je protiv tri optuženika u međuvremenu donesena presuda po sporazumu stranaka. Od početka postupka optuženi D. K. imao je branitelja po službenoj dužnosti, koji je prema podacima u spisu, bio na svim raspravama i ulagao sve pravne lijekove protiv odluka suda protiv kojih je bila dozvoljena žalba. Postupak je u više navrata razdvajan i spajan zbog nemogućnosti osiguranja nazočnosti svih optuženika, budući se radi o složenom predmetu u kojem su bili obuhvaćeni i strani državljani.

8.1. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud je, počev od 8. siječnja 2020. pa do 27. siječnja 2021. zakazao 14 rasprava, od kojih su neke održane, a neke odgođene zbog epidemije bolesti COVID-19 ili drugih razloga, da bi na raspravi od 27. siječnja 2021. bila zakazana višednevna rasprava, za dane 19. veljače te za 8. i 9. ožujka 2021., što su prisutni optuženici i njihovi branitelji primili na znanje i obvezali se pristupiti bez posebnog poziva. Rasprava od 19. veljače 2021. odgođena je zbog nedolaska optuženog I. G. koji je bio u izolaciji zbog korone unutar obitelji, ali su na toj raspravi uz suglasnost optuženika i njihovih branitelja izvanraspravno ispitani kao svjedoci I. G. i D. T., inače bivši suoptuženici, protiv kojih je prethodno donesena pravomoćna presuda po sporazumu stranaka, a u tijeku tog ročišta, optuženi K. samoinicijativno je napustio sudnicu. Na tom istom ročištu svi prisutni, uključujući i optuženog K. (prije no što je otišao) i njihovi branitelji ponovno su primili na znanje i obvezali se pristupiti na prethodno zakazane rasprave 8. i 9. ožujka 2021. Optuženi D. K., a prema raspravnim zapisnicima, bio je za vrijeme cijelog postupka zastupan po imenovanom branitelju po službenoj dužnosti.

8.2. Iz raspravnog zapisnika od 8. ožujka 2021. proizlazi da su na istu pristupili svi optuženici, pa je prvostupanjski sud donio rješenje kojim je spojio postupak protiv svih 7 optuženika (prethodno je razdvajan postupak u odnosu na one čija nazočnost nije bila osigurana!). Na tu raspravu, 8. ožujka 2021., pristupila je izabrana braniteljica optuženog K., te predala punomoć i nakon objave rješenja o spajanju postupka zatražila "odgodu rasprave na kraći rok…jer da je sat vremena prije rasprave primila punomoć od I optuženika…", bez dodatnih obrazloženja za zatraženu odgodu. Nakon što je predsjednica vijeća odbila njezin zahtjev iz razloga što je uz optuženog K. bio prisutan i njegov branitelj po službenoj dužnosti, izabrana braniteljica je odmah napustila sudnicu.

8.3. Optuženi K. smatra da je na opisani način počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka (tu povredu ne označava navođenjem zakonskih odredaba), ali iz sadržaja žalbe bi proizlazilo, da upire na povrede prava obrane i to bitne povrede iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08. jer da "…prvostupanjski sud na raspravi održanoj 8. ožujka 2021. nije usvojio prijedlog izabrane braniteljice za odgodu rasprave…protivno kogentnim normama ZKP-a…." te da je time "…povrijedio i pravo optuženika na pripremu obrane, a ujedno…da je došlo do povrede prava na pošteno suđenje, uz kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom."

8.4. Vezano uz istaknute žalbene navode, prije svega treba reći, da bi se moglo govoriti o teškoj povredi prava na pravično suđenje u smislu odredbe članka 468. stavka 2. ZKP/08. na štetu optuženog K., za ocjenu pravičnosti suđenja potrebno je sagledati postupak u cjelini. U tom kontekstu, razmatranjem svih ranijih utvrđenja, osobito činjenice da je optuženik sa sadržajem optužbe upoznat još od 2017. (dakle više od 4 godine prije ročišta od 8. ožujka 2021.), te da je za cijelo vrijeme trajanja ovog postupka imao stručnu pomoć branitelja koji je aktivno sudjelovao u dokaznom i žalbenom postupku, doista nije moguće zaključivati o povredi prava na obranu izoliranim postupanjem suda na raspravi 8. ožujka 2021. Ovo osobito kada se ima u vidu da je optuženik obranu iznosio još 2017., a u vrijeme ponovljenog postupka u mjesecu veljači i ožujku 2021. se nalazio na slobodi (nakon što mu je ukinut istražni zatvor 12. veljače 2020.), za koje vrijeme je, neprijeporno, na slobodi imao dovoljno vremena, kako za izbor branitelja, tako i za "konzultacije i pripremu obrane".

8.5. Isto tako, a s obzirom na složenost ovog kaznenog postupka, te dislociranost nekih optuženika iz inozemstava, koji su u konačnici došli na raspravu 8. ožujka 2021., a za koju je optuženi K. poziv uredno primio još 27. siječnja 2021., pa ponovno i na odgođenoj raspravi od 19. veljače 2021., a u odnosu na imenovanje izabrane braniteljice sat vremena prije rasprave od 8. ožujka 2021., koju je ona odmah na početku iste napustila, jer "… sud nije prihvatio njen zahtjev za odgodu…na kraći rok", bez da je tada iznijela bilo koji razlog za odgodu iste osim da je "…sat vremena prije rasprave dobila punomoć…", a kamoli postavila zahtjev za odgodu radi pripreme za obranu, te uz činjenicu da je sud odredio i prekid rasprave od cca 2 sata, u kojem vremenu optuženik nije pozvao svoju izabranu braniteljicu "radi konzultacija", niti se ona interesirala da li će optuženik na toj raspravi 8. ili u nastavku iste 9. ožujka 2021. biti pozvan na iznošenje obrane, te imajući u vidu da iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik imao najmanje mjesec dana vremena prije te rasprave za izbor branitelja (od trenutka kada je saznao za zakazanu dvodnevnu raspravu u ožujku), kao i to da je u tom razdoblju i cijelu godinu prije bio na slobodi, ne može se smatrati da bi u ovom konkretnom postupku došlo do "povrede prava na pošteno suđenje i prava na obranu, a time i kršenja temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom."

8.6. Nadalje, a obrazlažući povredu prava na pravično suđenje, izabrana braniteljica navodi "…kako I optuženik u tijeku postupka s postavljenim braniteljem po službenoj dužnosti nije uspio ostvariti odnos povjerenja, a zbog čega je…nakon što je ostvario mogućnost financiranja obrane, dana 8. ožujka 2021. angažirao odvjetnicu M. C. B., sat vremena prije rasprave…", dok takvi razlozi uopće nisu izneseni na raspravi, kada je zatražena odgoda "na kraći rok", već je iznesen samo razlog da je "…punomoć dobila sat vremena prije početka rasprave…".

9. Sagledavajući prethodno navedene subjektivne, a moglo bi se reći i tendenciozne žalbene navode o "…postojanju nepovjerenja…" između optuženika i branitelja po službenoj dužnosti, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da su isti u suprotnosti sa podacima u spisu, a iz kojih proizlazi da je branitelj po službenoj dužnosti branio optuženika u tijeku cijelog postupka (unazad više od 4 godine), koji je nazočio na ročištima povodom odlučivanja o istražnom zatvoru, pisao žalbe na rješenja o produljenju istražnog zatvora, pisao odgovor na optužnicu, nazočio na raspravama, pisao žalbu na prethodno donesenu prvostupanjsku presudu, a što sve govori u prilog zaključka da je uredno obavljao svoju dužnost i da optuženik očito nije imao nikakvih primjedbi na njegov rad, koje bi govorile u prilog žalbene tvrdnje da "…nije uspio ostvariti odnos povjerenja s optuženikom…", a zbog čega, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, optuženik nije dao osnova za zaključak da mu je i ovako navedenim žalbenim tvrdnjama, u postupku "..povrijeđeno zakonsko, ustavno i konvencijsko pravo na obranu…".

9.1. Isto se odnosi i na prigovore koji se tiču povrede prava na obranu na raspravi, zbog "…nepravilnog postupanja suda prvog stupnja protivno kogentnim normama ZKP-a…", sa tvrdnjom da je sud "…odmah nakon predaje punomoći od strane izabrane braniteljice trebao…razriješiti branitelja po službenoj dužnosti i omogućiti izabranom branitelju primjeren rok za pripremu obrane…", a kojim žalbenim navodima očito se upire na počinjenje bitne povrede iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., (niti tu povredu ne označava navođenjem zakonskih odredaba).

9.2. No, imajući u vidu sve ranije izloženo, u cijelosti se neosnovanim ukazuje žalbeni navod da je odbijanjem prijedloga za odgodu rasprave 8. ožujka 2021. optuženiku povrijeđeno pravo obrane na raspravi. Naime, kao što je već prethodno obrazloženo, u konkretnom kaznenom predmetu rasprava je bila zakazana u siječnju 2021. za ročišta u veljači i ožujku, a što je optuženik primio na znanje, dok je izabrana braniteljica na sam dan rasprave 8. ožujka 2021. zatražila odgodu iste (nije sporno da je takav prijedlog dozvoljen), ali je neprihvatljiva žalbena sugestija "…kako je sud prvog stupnja, s obzirom na predanu punomoć…odmah nakon predaje punomoći od strane izabrane braniteljice trebao…razriješiti branitelja po službenoj dužnosti i omogućiti izabranom branitelju primjeren rok za pripremu obrane… i odgoditi raspravu…", jer bi to značilo da optuženik, a ne sud upravlja postupkom te se time otvara i prostor za manipulaciju i zlouporabu prava, što je potpuno neprihvatljivo i nikako nije u skladu niti sa ZKP-om, niti sa Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/010., 85/10. i 5/14.), a niti sa Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., 13/17.). Pri tome nije zanemarivo i to da je braniteljica odmah, na samom početku tek otvorene rasprave, napustila sudnicu bez ikakvog obrazloženja, iako je od strane suda upoznata da će se rasprava nastaviti, te ostavila optuženika na raspravi i to upravo sa prisutnim braniteljem po službenoj dužnosti (za kojeg u žalbi tvrdi da je osoba od nepovjerenja!?). Osim toga, prvostupanjski sud je na toj raspravi odredio i prekid rasprave u trajanju od skoro 2 sata, ali optuženik nije niti tada kontaktirao svoju braniteljicu, iako ju je mogao obavijestiti, kako o tijeku rasprave, tako i radi konzultacija o obrani. Stoga, u postupku koji se vodio oko četiri godine i u kojem je optuženik cijelo vrijeme imao imenovanog branitelja, koji mu je pružao svu neophodnu stručnu pomoć u postupku, pa tako i u vezi obrane, to je odgoda rasprave koju je tražila izabrana braniteljica "na kraći rok", a bez valjanih i suvislih razloga, a kamoli da bi to bilo potrebno za pripremu obrane i završne riječi, po ocjeni Visokog kaznenog suda, opravdano je od strane prvostupanjskog suda odbijena.

10. Iz navedenih razloga, optuženom K. nije povrijeđeno pravo na obranu, niti povredom ustavnog i konvencijskog prava, niti na raspravi, pa slijedom toga nisu ostvarene niti bitne povrede iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08.

11. Branitelj po službenoj dužnosti optuženog D. K., podnio je dvije žalbe i to jednu, na objavljenu i dostavljenu prvostupanjsku presudu, a potom drugu, na ispravljenu i ponovno dostavljenu presudu. Kako se obje žalbe sadržajno nadopunjavaju biti će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

12. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., žalitelj ističe da je presuda nerazumljiva jer je izreka proturječna razlozima, da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su izneseni razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a da u odnosu na provedene dokaze postoje znatne proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima svjedoka danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

12.1. Tako nerazumljivost presude najprije nalazi u činjenici da je izreka presude proturječna razlozima i sadržaju obrazloženja u dijelu navođenja razloga za odluku o kazni, budući je u izreci navedeno da je optuženi K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 8 (osam) godina i 6 (šest) mjeseci, dok je u obrazloženju na str. 115. kod navođenja razloga za odluku o kazni navedeno da je "sud I optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina“, zbog čega tvrdi da presudu nije moguće ispitati u pogledu odlučnih činjenica koje se odnose na odluku o kazni, jer ostaje dvojba na koju kaznu je optuženik osuđen. Nakon, ispravka presude, a polemizirajući u novoj žalbi o pravu prvostupanjskog suda na ispravak presude, kao i odluci Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske za odgodu već zakazane javne sjednice i dostave spisa po zahtjevu prvostupanjskog suda na ispravak presude, optuženik smatra da je, osim prethodno citirane počinjene bitne povrede, sud počinio i dodatne bitne povrede kojima je nepravilno primijenio odredbe zakona te "…teško povrijedio pravo optuženika na pravično suđenje i pravo obrane, a što je utjecalo na presudu…".

12.2. Točno je da prvostupanjski sud u prvobitno dostavljenom pisanom prijepisu prvostupanjske presude u izreci naveo da je "I optuženi osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 8 godina i 6 mjeseci", dok je u obrazloženju na str. 115. kod navođenja razloga za odluku o kazni navedeno da je "sud I optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina", kao što je točno i to da je prvostupanjski sud prije održavanja već zakazane javne sjednice zatražio povrat spisa radi ispravka presude, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odgodio sjednicu i udovoljio zahtjevu prvostupanjskog suda, a točno je i to da je prvostupanjski sud izradio dva rješenja o ispravku presude, te u oba navrata dostavio strankama navedena rješenja i prijepis prvostupanjske presude s ispravkom, no time nisu ostvarene naznačene bitne postupovne povrede.

12.3. Naime, sukladno članku 462. stavak 1. ZKP/08. sud ima pravo ispraviti očite pogreške u pisanju ukoliko postoji nesuglasnost napisane presude s izvornikom, a takav ispravak posebnim rješenjem donosi predsjednik vijeća na zahtjev stranaka ili po službenoj dužnosti. Zbog toga je neprihvatljiva žalbena tvrdnja kako je sud prvog stupnja, a s obzirom na "… naknadnu intervenciju u presudi i to nakon što je na iste bitne nedostatke presude upozoreno u prvobitno podnesenom pravnom lijeku…" prvostupanjski sud postupio izvan okvira odredaba kaznenog postupka i teško povrijedio optuženika na pravično i nepristrano suđenje.

12.4. Tako iz rješenja K-Us-5/2019-330 i ispravka rješenja K-Us-5/2019-331, od 24. veljače 2022., proizlazi da je prvostupanjski sud naknadnim uvidom u presudu utvrdio je da je došlo do nesuglasnosti napisane presude s izvornikom jer je u pisanom otpravku presude (str. 9238-9360/105. dio spisa), na 8. stranici presude, prvi red, očitom pogreškom navedeno da je optuženi D. K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina i 6 (šest) mjeseci, umjesto na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina, budući da zapisnik o vijećanju i glasovanju i izvornik presude jasno potvrđuju da je optuženi D. K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina, pa isto ukazuje da je riječ o takvoj, očitoj pogrešci koja se može ispraviti primjenom članka 462. stavak 1. ZKP/08.

12.5. Pregledom spisa, te otvaranjem zapisnika o vijećanju i glasovanju ( članak 88. stavak 4 ZKP/08.) i uvidom u zapisnik s izvornikom presude, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da prvostupanjski sud postupio sukladno članku 462. stavak 1. i 2. ZKP/08. kada je donio rješenje o ispravku i potom pisani prijepis presude s ispravkom dostavio strankama, jer iz zapisnika o vijećanju i glasovanju (str. 9199/103. dio spisa) i zapisnika s izvornikom presude (str. 9186-9198/103. dio spisa) neprijeporno proizlazi da je optuženi D. K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina, pa se doista radilo o očitoj pogrešci, kada je u pisanom otpravku presude (str. 9238-9360/105. dio spisa), na str. 8. presude, navedeno da je optuženi D. K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina i 6 (šest) mjeseci. Upravo zbog navedene očite pogreške u pisanju i uočene nesuglasnosti napisane presude s izvornikom, prvostupanjski sud postupio je u svemu sukladno gore citiranoj odredbi. Stoga, nezadovoljstvo optuženika zbog takve odluke, kraj prikazanog stanja stvari, ne može imati karakter bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odnosno povrede prava na pravično suđenje.

12.6. Daljnji argument koji optuženik ističe kao potkrjepu tvrdnje da je počinjena bitna povreda i da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje je podatak da je rasprava 2. lipnja 2020. "nastavljena", iako je prethodna održana 24. siječnja 2020., pa je postupljeno protivno članku 407. stavak.3. ZKP/08. jer da je u smislu citirane odredbe rasprava morala krenuti iznova zbog proteka 3 mjeseca između dvije rasprave. Međutim, time se ne ostvaruje naznačena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i povreda prava na pravično suđenje, pogotovo uz neprijeporno utvrđenje, koje proizlazi iz spisa, da na toj raspravi nije okončan postupak, niti je optuženik iznosio obranu. Kako je rasprava počela iznova spajanjem postupka protiv svih optuženika dana 8. ožujka 2021. i to provođenjem svih dokaza, te obranom optuženika, to prethodna spajanja i razdvajanja postupka, te odgođene i ponovo održavane rasprave prije toga nemaju utjecaja u smislu članku 407. stavak 3. ZKP/08.

12.7. Optuženik također drži da je u izreci pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08., koju nalazi u tome što prvostupanjski sud nije zakonski i pravno označio opisane radnje iz točke 1. u smislu članka 52. KZ/11., kao produljeno djelo, pa nalazi da je presuda nejasna i ne može se ispitati na temelju kojih odredbi je sud tretirao točku 1. kao jedno produljeno kazneno djelo, te nadalje, da ostaje nejasno, zbog čega djelo iz točke 2. nije također obuhvaćeno u produljeno kazneno djelo sa točkom 1. jer se radi o istom vremenskom razdoblju, te jedinstvenoj pravnoj i stvarnoj cjelini (u tome vidi i povredu kaznenog zakona na štetu optuženika).

12.8. Međutim, prema stanju spisa i donesenoj presudi slijedi da je optuženi K. osuđen za kaznena djela sa počinjenjem više radnji koje čine točku 1. presude, pa izostanak navođenja zakonske odredbe "uz primjenu članka 52. KZ/11", ne čini presudu tako nejasnom da se ne može ispitati, niti se radi o takvoj povredi kaznenog zakona na štetu optuženika koja ima utjecaja na donesenu presudu, pogotovo stoga što iz izreke presude neprijeporno proizlazi da je optuženik presuđen da je počinio jedno kazneno djelo kao organizator zločinačkog udruženja i jedno kazneno djelo u sastavu zločinačko udruženja, u stjecaju, kako je to opisano pod točkom,1., a potom sam, pod točkama 2. i 3. još 2 kaznena djela u stjecaju, što govori o tome da nema nikakvih nejasnoća po tom pitanju (primjena članka 51. KZ/11.). U pogledu žalbenih navoda vezanih za točku 2. presude, a za koju optuženik smatra da je trebala biti obuhvaćena točkom 1., kao produljeno kazneno djelo, niti u tome optuženi K. nije u pravu. Naime, nisu ostvareni svi sjedinjujući elementi da bi se u odnosu na sve radnje opisane pod točkama 1., i 2. izreke osuđujućeg dijela pobijane presude primijenila konstrukcija produljenog kaznenog djela iz članka 52. KZ/11., odnosno da bi sve one bile pravno označene kao jedno kazneno djelo, budući je prethodno već navedeno da je djelo pod točkom 2. počinio sam, a ne u sastavu zločinačkog udruženja. Stoga ni prethodno istaknuti žalbeni navodi optuženog K., kojima se zapravo ističe posredna povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08., nisu osnovani.

12.9. Nadalje, optuženi K. upire i na daljnje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., tvrdeći da sud nije dao uvjerljive razloge za osuđujuću presudu, jer da niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je optuženi D. K. organizirao i vodio zločinačko udruženje te postupao u okviru zločinačkog udruženja, da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, da postoji proturječnost iskaza, isprava i zapisnika u odnosu na dane razloge. S obzirom da je sud prvog stupnja iznio razloge zbog kojih smatra da je optuženi D. K. počinio kazneno djelo zločinačkog udruženja i kazneno djelo u sastavu zločinačkog udruženja opisano pod točkom 1. presude, a ostala 2 kaznena djela da je počinio sam, koja su opisana pod točkama 2. i 3. presude, u stjecaju, to nije ostvarena označena bitna povreda. Tvrdnja optuženika da za taj zaključak nema dokaza, odnosi se na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što će se razmotriti u okviru te žalbene osnove.

13. Optuženi D. M. smatra da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede iz članka 469. stavka 2. (pravilno: točka 2.!) u vezi članka 468. stavak 1. točka 11. i ZKP/08., jer da je izveden pogrešan zaključak o odgovornosti optuženika za terećena kaznena djela, da takav zaključak ne potkrepljuju provedeni dokazi te da je sud odbio sve dokaze obrane optuženika, čime da je narušeno pravo optuženika na pravično suđenje i "jednakosti svih pred Zakonom", pri čemu posebno ističe da je odbijanjem dokaznih prijedloga optuženika za saslušanjem svjedoka Ž. i M. K., te svjedoka Ž. D., kao i J. i A. M., prvostupanjski sud propustio pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, pa da pobijana presuda ne može pravno opstati, budući je optuženik "…nenamjerno činio kaznena djela…pod prijetnjom i prisilom glavnog organizatora Ž. K. i njegovog brata M. K.…tj. vis compulsiva,…pod utjecajem njihovih prijetnji II optuženiku i članovima njegove obitelji…".

13.1. U odnosu na žalbene navode "o odbijanju svih dokaznih prijedloga obrane II optuženika", valja istaći da tome nije tako. Naime, iz raspravnog zapisnika od 28. listopada 2020. proizlazi da je sud prihvatio, a potom i proveo dokaze po prijedlogu optuženika ispitivanjem svjedoka M. P., I. G. i D. T., dok je ostale, gore spomenute i navedene dokazne prijedloge obrane prvostupanjski sud odbio, a za što je dao podrobno i razumno obrazloženje, sve sukladno ovlasti iz članka 421. stavka 1. ZKP/08. Nadalje, kada se ima na umu način na koji je proveden prvostupanjski postupak (mogućnost optuženika da aktivno sudjeluje i koristi sva zakonom predviđena procesna sredstva na raspravi uz aktivno iznošenje obrane) te osobito ocjena dokaznog materijala u pobijanoj presudi (o čemu će opširnije biti riječi u okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja), onda nema mjesta sumnji da bi provođenjem predloženih, a odbijenih dokaza, pozicija obrane bila ojačana u mjeri koja čini upitnom opstojnost osuđujuće presude.

13.2. Stoga, nije u pravu žalitelj da je zbog odbijanja dokaznih prijedloga uskraćen u pravu na učinkovito osporavanje optužbe te da postupak nije zadovoljio zahtjeve pravičnosti zajamčene "Konvencijom, Ustavom i Zakonom", odnosno da je odbijanjem dokaznih prijedloga povrijeđeno pravo na obranu (očito upire na povrede iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.), niti je zbog navedenih razloga počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., već se žalbom preocjenjuju zaključci prvostupanjskog suda iz pobijane presude i to sa tvrdnjom da za zaključak suda o krivnji optuženika nema dokaza, jer da je djelo počinio pod utjecajem vis compulsiva, a o čemu će se dati razlozi u okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbeni navodi optuženika "zbog bitne povrede iz članka 469. stavak 2. u vezi članaka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08." nisu obrazloženi, ali iz sadržaja cjelokupne žalbe proizlazilo bi da optuženik u stvari upire na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 2. ZKP/08., smatrajući da postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju jer je "…nenamjerno činio kaznena djela…pod utjecajem vis compulsiva….od strane braće K.…", koji žalbeni navodi će se također razmotriti u okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona.

14. U uvodu žalbe optuženog I. G., ovaj žalitelj ističe da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ali ni na koji način ne obrazlaže u čemu bi se takve povrede sastojale, već je okosnica žalbe usmjerena na tvrdnju kako se "…presuda ne temelji na odlučnim činjenicama i da je kontradiktorna izvedenim dokazima…", a koji žalbeni navodi se odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji će se i razmotriti u okviru te žalbene osnove.

15. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženi M. D. ističe da je "presuda nerazumljiva i proturječna svojem obrazloženju" te da u odnosu na provedene dokaze postoje znatne proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju dokaza u postupku i samih tih dokaza, zbog čega se presuda ne može sa sigurnošću ispitati.

15.1. Izloženim navodima ovaj žalitelj samo parafrazira zakonski tekst odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u kojoj su navedeni pojedini oblici te bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali ni na koji način ne obrazlaže u čemu bi se takva povreda sastojala, već žalitelj te svoje tvrdnje obrazlaže preocjenjujući dokaze i zaključke prvostupanjskog suda iz pobijane presude, a što se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji žalbeni navodi će se razmotriti u okviru te žalbene osnove.

15.2. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., optuženi M. D. tvrdi da se pobijana presuda u potpunosti temelji na dokazima optužbe jer da su odbijeni svi dokazi obrane te da se presuda temelji na nezakonitim dokazima. Obrazlažući navedeno, ovaj žalitelj ističe kako nisu ispitani policijski službenici koji su zaustavili njegovog prijatelja N. M., a čiji iskazi su trebali potvrditi obranu M. i optuženog D. da se on sam zaustavio, a ne da su ga zaustavili policajci kod V., te da je na taj način sud povrijedio prava obrane jer je te dokaze odbio kao nepotrebne. U pogledu žalbenih navoda da se presuda temelji na nezakonitim dokazima optuženi D. navodi da je pretraga njegovog mobitela provedena protuzakonito, bez nazočnosti njega i njegovog branitelja, te da je prvostupanjski sud pogrešno izveo zaključak da je optuženik samovoljno napustio postupak pretrage nakon 35 minuta, a što optuženik izričito osporava, pa da je stoga zapisnik o pretrazi mobitela nezakonit dokaz. Nadalje, optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao izdvojiti kao nezakonit dokaz i zapisnik o ispitivanju optuženika pred USKOK-om, jer da je optuženik prije tog ispitivanja bio izvrgnut višesatnom verbalnom i fizičkom maltretiranju od strane policijskih službenika, pa je iskaz dao samo zbog straha od prethodnih postupaka policije.

15.3. U odnosu na istaknute žalbene navode, već je prethodno istaknuto, da bi se o teškoj povredi prava na pravično suđenje u smislu odredbe članka 468. stavka 2. ZKP/08. na štetu optuženog M. D. (a i svih ostalih optuženika), u odnosu na kazneno djelo iz točke 1. izreke pobijane presude, moglo govoriti samo u slučaju odbijanja baš svih dokaznih prijedloga obrane. To, međutim, ovdje nije slučaj. Naime, prvostupanjski sud je u odnosu na ovo kazneno djelo odbio neke personalne dokazne prijedloge obrane, pa i optuženog M. D., a takvu je odluku obrazložio jasnim, dostatnim i valjanim razlozima, a s istima se u cijelosti slaže i ovaj sud, pa se i ovog žalitelja upućuje na dio obrazloženja pobijane presude, kao na točku 13.1. i 13.2. ove presude.

15.4. Što se tiče žalbenih tvrdnji ovog žalitelja, da se presuda temelji na nezakonitim dokazima, valja istaći da iz odredbe članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08. proizlazi da su nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ZKP/08., ali to nije bio slučaj u odnosu na postupak pretrage mobitela optuženog M. D. Naime, prvostupanjski sud je posve opravdano zaključio kako iz Zapisnika o pretrazi pokretnih stvari koje su prethodno oduzete od optuženog M. D. (obrazloženje presude strana 51., odlomak II), proizlazi da je pretraga započeta 6. veljače 2017. u 12:50 sati, te da je prethodno optuženom. M. D. uručen nalog za pretragu u 12:10 sati, koji je on i potpisao, da je u prostorije PU Vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije u kojoj se provodila pretraga doveden u 14:20 sati, da ih je po svojoj volji napustio istog dana u 14:55 sati, a da je pretraga završila 6. veljače 2017. u 22:00 sati, pa je pretraga mobilnih uređaja i SIM kartica provedena sukladno odredbama ZKP-a kojim se određuje način provođenja pretrage pokretnih stvari (članak 240.-260. ZKP/08.), pri čemu niti jedna mjerodavna odredba ne propisuje stalnu obveznu nazočnost optuženika pri pretrazi pokretnih stvari. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada je zaključio da nije bilo osnova za izdvajanjem iz spisa Zapisnika o pretrazi pokretnih stvari, te DVD-a sa sadržajem iste pretrage od 6. veljače 2017. (str. 7068-7070, te 7095 spisa), kao nezakonitog dokaza.

15.5. Isto tako, u pravu je prvostupanjski sud kada je odbio prijedlog optuženog M. D. za izdvajanje kao nezakonitog dokaza zapisnika o njegovom ispitivanju od 26. travnja 2016. u USKOK-u O., zajedno sa DVD snimkom (str. 4200-4208 spisa), budući da iz raspravnog zapisnika od 8. ožujka 2021. proizlazi da je reproducirana njegova obrana koju je dao USKOK-u 26. travnja 2016., pri čemu je, utvrđeno da je prije ispitivanja upozoren po svim relevantnim odredbama ZKP-a, da je primio pouku o pravima, potpisao je, da je rekao kako će odgovarati na pitanja tužitelja, da nije tražio prekid ispitivanja radi dogovora s braniteljicom J. B., koja je bila nazočna tom ispitivanju, te da je na kraju ispitivanja na upit zamjenika ravnateljice USKOK-a ima li što za primijetiti ili reći, odgovorio kako nema, te zapisnik bez primjedbi potpisao, dok je na snimci vidljivo da tijekom cijelog ispitivanja, nije pokazivao znakove bilo kakve traumatiziranosti, straha, nervoze, nelagode, već je suvislo i smireno iznosio svoju obranu i odgovarao na postavljena pitanja. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada je zaključio da nije bilo osnova za izdvajanjem iz spisa Zapisnika o njegovom ispitivanju, pa sukladno tome i po ocjeni ovog suda, navodi ovog žalitelja, kako je bio primoran na određeni način iskazivati i o određenim okolnostima zbog prijetnji i maltretiranja kojima je bio izložen prije prvog ispitivanja, u suprotnosti su s utvrđenim okolnostima i činjenicama iz postojeće snimke.

15.6. S obzirom na navedeno, u pobijanoj presudi, protivno žalbenim tvrdnjama optuženog M. D. nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

16. Slijedom izloženoga nisu ostvarene bitne postupovne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08. na koje upiru optuženi K., optuženi M., optuženi G. i optuženi D., a niti je ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. utvrđeno da bi bila ostvarena neka od povreda na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na točku 1. izreke presude optuženi K. i optuženi M. smatraju neutemeljenim zaključak prvostupanjskog suda da su upravo oni bili organizatori i vođe inkriminirane djelatnosti, jer da to ne potvrđuju niti personalni, niti materijalni dokazi, jer da su ostali sudionici u postupku, kao organizatora označili Ž. K., a kako je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge da se kao svjedoci ispitaju Ž. i M. K., na okolnosti pojedinačnih uloga sudionika iz ovog kaznenog postupka, da je sud propustio utvrditi one odlučne činjenice o kojima ovisi odgovornost optuženog K. i M. u tom dijelu.

17.1. Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da su optuženi K. i optuženi M. počinili kaznena djela, kako je to i navedeno u točki 1. izreke pobijane presude, kako kazneno djelo zločinačkog udruženja kao organizatori i vođe istog, tako i kazneno djelo u sastavu zločinačkog udruženja, činjenično i pravno opisano pod točkom 1. pobijane presude, a što proizlazi iz sadržaja provedenih posebnih dokaznih radnji, tajnog praćenja i tehničkog snimanja, međusobne telefonske komunikacije optuženog K. i optuženog M. te ostalih suoptuženika, koji su sudjelovali kao supočinitelji i članovi zločinačkog udruženja, pretrazi doma, osobnih i teretnih automobila, te pretraga privremeno oduzetih mobilnih uređaja i SIM kartica svih optuženika te tajne pratnje i tehničkog snimanja osoba i predmeta uz sudjelovanje prikrivenih istražitelja.

17.2. No, prije osvrta na podrobnu analizu žalbenih razloga u okviru ove žalbene osnove, valja se osvrnuti na izjave svih optuženika o optužbi. Tako je optuženi K. priznao iz točke 1., događaje opisane u alinejama 1., 2. i 3., dok je porekao bilo kakvu svoju ulogu u odnosu na radnju iz točke 1., alineje 4., te je priznao kazneno djelo iz točke 2. presude u cijelosti (radilo se o prvoj prodaji 5 kg droge prikrivenom istražitelju i kilogram G. u 2015. godini), u odnosu na točku 3. branio se da je ta droga bila namijenjena za njegove osobne potrebe, a kao što je već navedeno, porekao je da bi on organizirao i vodio zločinačko udruženje, kao i to da bi radnje iz prve 3 alineje počinio kao član zločinačkog udruženja, već samo priznaje da je počinio kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11. Optuženi M. tijekom postupka mijenjao je svoju izjavu o optužbi u više navrata, djelomičnim priznanjem pojedinih događaja iz točke 1. presude, da bi na raspravi od 28. ožujka 2018. u cijelosti priznao počinjenje djela iz točke 1., dodajući da mu je Ž. K., prilikom predaje prve količine novca, rekao da droga na području R. H. dolazi uobičajenim putem kao što je to bilo i 2008., te da drogu preko granične linije prenosi M. V. Nakon toga, opisivao je pojedine događaje i ulogu ostalih suoptuženika, ali u isto vrijeme pritom odstupajući od potpunog priznanja, te je osporavao da bi bio organizator i vođa zločinačkog udruženja, umanjujući, kao i u žalbenim razlozima, svoju ulogu u svemu, s obrazloženjem, kako je bilo pod pritiskom Ž. i M. K.. optuženi G., optuženi M. i optuženi D. priznali su kazneno djelo, te su podnijeli samo žalbe na odluku o kazni. Optuženi G. i optuženi D. nisu priznali kazneno djelo i kao što je već istaknuto podnijeli su žalbe iz više žalbenih razloga.

17.3. Prema članku 464. stavku 7. ZKP/08. žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470.) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude. Prema stanju spisa, optuženi K. i M. su se u prisutnosti branitelja izjasnili da se smatraju krivima i to optuženi K. na način kako je to navedeno u točki 17.2. ove odluke, a optuženi M. počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz točke 1. presude, ali sa "ogradom" da je to činio "pod prisilom", pa žalba optuženog K. iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u odnosu na događaje opisane u točki 1. optužbe, alineje 1., 2. i 3., niti je dopuštena u odnosu na točku 2. koju je u cijelosti priznao, kao i žalba optuženog M. u odnosu na događaje opisane u sve 4 alineje točke 1. presude, jer se u takvom slučaju u žalbi mogu iznositi samo one nove činjenice i dokazi koji su važni za odluku o kazni. Sagledavajući izjavu optuženog M. o priznanju točke 1., te odstupanja kod iznošenja obrane i aktivnog sudjelovanja u postupku, jasno je stoga da njegovo priznanje nije cjelovito i potpuno, te da i nadalje ne priznaje da je bio organizator i vođa zločinačkog udruženja, dok priznanje događaja iz sve 4 alineje točke 1. presude, nastoji opravdati kako je ista činio "…nenamjerno i pod vis compulsiva...".

17.4. U odnosu na žalbene razloge optuženih K. i M. da oni nisu organizirali i vodili zločinačko udruženje, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra, da je sud prvog stupnja na temelju opsežno provedenog dokaznog postupka činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio, te je za svoja činjenična utvrđenja dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te na širu analizu i iznesene zaključke upućuje žalitelje.

17.5. Tako je sud prvog stupnja osnovano zaključio da su optuženici D. K. i D. M. te Ž. K., okupili i povezali u zajedničko djelovanje M. K. i E. Š. iz C. G., M. V. i S. T. iz R. S., te optuženike D. G., I. G., M. D., N. M. i D. D., te osuđenike M. P., I. G. i D. T. (i više za sada nepoznatih osoba), radi sustavnog činjenja kaznenih djela i to radi kupovine većih količina droge marihuane na području R. S. i C. G., te krijumčarenja iste u R. H., prijevoza i njene daljnje preprodaje na ilegalnom tržištu, na način da je svaki od njih imao u toj djelatnosti odgovarajuću ulogu, pri čemu su optuženici K. i M., prema prethodnom dogovoru, te u ostvarenju toga plana i dogovora sa Ž. K., dogovarali količine droge marihuana za krijumčarenje, cijenu, vrijeme i mjesto preuzimanja droge. Sukladno tim dogovorima Ž. K. je, zajedno s M. K. i M. V., u najmanje četiri navrata organizirao krijumčarenje najmanje 60 kilograma droge marihuana iz C. G. i R. S. u R. H., dok su optuženici D. K. i D. M., a u dogovoru sa Ž. K., organizirali i osobno sudjelovali u prihvatu tako prokrijumčarene droge u R. H., njezinom plaćanju i daljnjoj prodaji na ilegalnom tržištu, pri čemu su, po principu podjele uloga i radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, optuženici M. D. i N. M., te E. Š. i M. K., prema uputama i dogovoru sa Ž. K., te optuženicima K. i M., bili angažirani za prijevoz ili pratnju skrivene droge u prepravljenim vozilima preko državnih granica do dogovorenog mjesta isporuke, dok je optuženi D. G. bio zadužen za neposredne dogovore oko vremena i mjesta krijumčarenja droge preko državne granice iz R. S. u R. H., te organizaciju njenog preuzimanja, skrivanja i daljnje otpreme do Z., za koje je preuzimanje, skrivanje i prijevoz angažirao osuđenog M. P. i optuženog D. D., dok su osuđeni I. G. i optuženi I. G., u dogovoru sa optuženim D. M. te osuđenim D. T., a u dogovoru sa optuženim D. K. i Ž. K., bili zaduženi za preuzimanje i skrivanje, te preprodaju krijumčarene droge na području R. H.

17.6. Upravo tako utvrđene odlučne činjenice jasno proizlaze, kako to osnovano i utvrđuje prvostupanjski sud, iz rezultata izvršenih posebnih dokaznih radnji, pretraga mobilnih uređaja, telefonskih razgovora i SMS poruka, te zabilježenih podataka o prelascima državne granice, kako odlascima u R. S., tako i ulascima u R. H., tajne pratnje i tehničkog snimanja osoba i predmeta, uporabe prikrivenih istražitelja, da su optuženi D. K. i optuženi D. M. u dogovoru i sastancima sa Ž. K., organizirali grupu ljudi radi prenošenja velike količine droge iz R. S. i C. G. u R. H., dok su ostali suoptuženici, G., G., D., M. i D., kao i pravomoćno osuđeni P., G. i T., osobno prenosili, odnosno prevozili istu preko carinske crte, odnosno na drugi način bitno doprinijeli prenošenju, prodaji i skrivanju droge, te pripadali grupi koja je imala za cilj počinjenje kaznenih djela za koja se po zakonu može izreći tri godine zatvora ili teža kazna.

17.7. Prvostupanjski sud je isto pravilno utvrdio na osnovi komunikacije i dogovora optuženog K. i optuženog M. sa K., njihovih međusobnih razgovora te slanjem i primanjem SMS poruka karakterističnog sadržaja, o dolasku i prijevozu droge teretnim i osobnim automobilima, te osobama koje su bile uključene u pojedinačne događaje opisane u sve 4 alineje točke 1. presude.

17.8. U kontekstu tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je pravilno pozicionirao utvrđenje iz točke 1. izreke presude , alineje 1. koju je priznao optuženi K., iscrpno opisujući primopredaju droge prema dogovoru sa optuženim G., a potom i "pad" optuženog D. s drogom, što je opisano u 2. alineji, kao i krijumčarenje droge u spremniku za gorivo u kamionu …. registarskih oznaka, pretovar i preuzimanje prokrijumčarene droge, te potom prodaje iste prikrivenom istražitelju, što je opisano u 3. alineji. Optuženi M. opisao je načine krijumčarenja marihuane, uloge koje su imali pojedini sudionici u svakom od pojedinih događaja opisujući kako je droga marihuana krijumčarena iz C. G. i R. S. u dogovoru sa braćom K. (Ž. i M.), da je Ž. K. organizirao krijumčarenje droge u R. H., angažirajući M. D., S. T. i M. V. iz R. S., a optuženog D. G. za preuzimanje i prijevoz droge, opisujući ujedno, svoju ulogu, kao i ulogu optuženog D. K., te preuzimanje i daljnju preprodaju prokrijumčarene droge. Optuženi G. opisao je dogovor i njegovu realizaciju sa Ž. K. i drugim akterima radi krijumčarenja droge iz R. S. u R. H., navodeći količine prokrijumčarene droge, njenu vrijednost, kao i načine krijumčarenja, te uloge pojedinih sudionika, krijumčarenje droge od strane M. V. u dogovoru sa Ž. K. preko tzv. ''zelene granice'', prebacivanje droge u preinačenom automobilu VW Passat, ….. registracijskih oznaka, od strane T., te svoju ulogu i aktivnosti glede primopredaje droge sa optuženim D., vožnju i predaju droge optuženima K. i M. u Z. (alineja prva), te ulogu M. P. u skrivanju droge (alineja druga). Optuženi D. u cijelosti je priznao počinjenje kaznenog djela iz alineje prve, ali je istodobno opisao i svoje učešće u događaju (iz alineje druge) za što ga je angažirao optuženi G., a za koje je kazneno djelo pravomoćno osuđen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1794/2015.

17.9. S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su uloge pripadnika kriminalne skupine bile dobro razrađene, te da je njihov način postupanja bio vrlo dobro uhodan, na što posebno ukazuje i to da je optuženi G., a na temelju dogovora s optuženim K., M. te Ž. K., bio zadužen za dogovaranje vremena i mjesta krijumčarenja droge iz R. S. u R. H., organizacije njenog preuzimanja, skrivanja i otpreme do Z., uz sudjelovanje M. V. iz R. S., za što je angažirao osuđenog P. i optuženog D., dok su osuđeni G. i optuženi G. bili zaduženi za preuzimanje i skrivanje, te prodaju droge u Z., a uloga S. T., E. Š., optuženog M. D. i optuženog N. M., kao i M. K., bila je prijevoz i pratnja skrivene droge u prepravljenim vozilima preko državne granice do naznačenih mjesta isporuke, pri čemu je osuđeni T. (alineja 4.) zajedno s optuženim D. K. dogovorio vrijeme, mjesto, cijenu i količinu droge za krijumčarenje sa Ž. K.

18. Stoga nema nikakove dvojbe da je pod rukovodstvom optuženika K. i M. te Ž. K. osnovana grupa ljudi za izvršenje kaznenih djela, zločinačko udruženje, u smislu članka 328. stavak 1. KZ/11., čiji su članovi bili optuženici G., G., D., M. i D., te osuđeni P., G. i T. te koji su u tom sastavu neovlašteno nabavljali, posjedovali i prodavali drogu marihuanu.

18.1. Konačno, nisu u pravu optuženici K. i M. da je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, jer nisu ispitani svjedoci Ž. i M. K., te Ž. D. i članovi obitelji optuženog M., budući ti svjedoci nisu predloženi na relevantne okolnosti o gore opisanim odlučnim činjenicama. Okolnosti da bi se iz njihovih iskaza utvrđivale činjenice kako su K. bili vođe i organizatori kriminalne skupine, odnosno da je M. bio ucijenjen od K., zbog čega se žalio D., nisu od utjecaja, jer su prethodno opisani dokazi doveli do utvrđenja da je kriminalna djelatnost K. i M. trajala dulje vrijeme, u suradnji sa K., sve sa ciljem organiziranja i vođenja zločinačke organizacije, radi neovlaštene nabave, prijevoza i preprodaje droge marihuane. Okolnost da je optuženi M. dugovao novac Ž. K. uopće nije sporna, pa u tom pravcu dokaze i nije trebalo izvoditi. Time je, dakle, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. 19. Isto tako, a suprotno žalbama optuženog D. K. i optuženog M. D. koji poriču svoju povezanost sa događajem opisanim u točki 1. presude, 4. alineja, prvostupanjski sud je na temelju pravilno utvrđenih svih odlučnih činjenica s pravom našao njihovu odgovornost i proglasio ih krivima. Naime, iz dokaza pribavljenih putem međunarodne pravne pomoći, od Državnog tužiteljstva Crne Gore proizlazi da su Ž. K. i M. K. na području C. G., unatoč učestalim zapljenama droge na području R. H., nastavili s radnjama u svezi krijumčarenja droge marihuana, pa je tako u razdoblju, koje je prethodilo samom prenošenju droge iz R. S. u R. H., zabilježena telefonska komunikacija i osobni kontakti pripadnika kriminalne skupine, i to pokušaj Ž. K. da sa optuženim D. M. stupi u kontakt zbog njegova dugovanja za preuzetu drogu, te Ž. K., u pogledu dogovora sa optuženim D. K. i D. T. radi isporuke nove pošiljke veće količine droge (20 kg). Potom je uslijedila i realizacija dogovora i to putem optuženog M. D. i optuženog N. M., koji su, znajući za cilj zločinačkog udruženja (bez obzira što o određenim dijelovima same inkriminacije nisu imali sva saznanja), oni su neposredno sudjelovali u krijumčarenju nove pošiljke droge. Zabilježeni su telefonski kontakti pripadnika te kriminalne skupine kao i osobni dolazak optuženog M. D. iz R. S. u R. H. 6. veljače 2016. i njegov kontakt s D. T. te sastanak s optuženim D. G., kao i dolazak M. G. u R. H. 4. veljače 2016. i njegov sastanak s D. T. u Z. Iz sadržaja njihove međusobne nadzirane komunikacije pribavljene posebnim dokaznim radnjama proizlazi da je M. G. osoba od povjerenja Ž. K., dok je M. D., osoba koja je tijesno povezana sa Ž. K., te sa drugim sudionicima kriminalne aktivnosti (M. V., S. T., optuženim D. G. i osuđenim D. T.).

19.1. Pretragom mobitela optuženog D. i optuženog M. utvrđena je njihova povezanost jer je u mobitelu optuženog M. spremljena SMS poruka sadržaja: "spreman sam" od 8. veljače 2016. u 16:19 sati upućena optuženom D., te je zabilježena i njihova međusobna intenzivna komunikacija (dolazni i odlazni pozivi), ukupno 267 telefonskih kontakata D. i M. Isto tako od 6. do 8. veljače 2016., zabilježena je intenzivna komunikacija D. i braće K., te K., K., M. i T., iz koje proizlazi da M. ima zadatak prijevoza droge, a D. treba njega prevesti i pratiti do isporuke. Optuženi N. M. priznao je počinjenje djela iz točke 1., alineja 4., a u Passatu koji je vozio …. registarskih oznaka, bio je prerađen izvorni rezervoar za gorivo radi krijumčarenja, na način da je plastični spremnik za tekućinu za pranje vjetrobranskog stakla prenamijenjen u rezervoar za gorivo, čime je izvorni rezervoar za gorivo stavljen izvan funkcije. U spremniku za gorivo pronađeno je ukupno 19 paketa oblijepljenih prozirnom PVC folijom sa sadržajem suhe zelene biljne materije nalik na drogu tipa marihuana, ukupne težine 20,306 kilograma, koji paketi su zajedno s predmetnim automobilom od optuženog N. M. oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, a pronađena droga bila je namijenjena K. i T. radi daljnje prodaje, što je potvrdio i osuđeni D. T. U automobilu optuženog D. pronađen je karnister sa 11 litara goriva, za koji prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je isto gorivo služilo za dolijevanje u spremnik za tekućinu za pranje vjetrobranskog stakla koji je bio prenamijenjen u rezervoar za gorivo u Passatu koji je vozio M. Stoga je prvostupanjski sud s pravom ocijenio obranu optuženog K. u tom dijelu i optuženog D., kao neuvjerljivu, jer je u suprotnosti sa svim provedenim dokazima i obranama M. i T.

19.2. Slijedom navedenog, niti za ovaj Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nema dvojbe u pogledu utvrđenja o odgovornosti optuženika K. i D. vezano uz događaj opisan u točki 1. alineja 4., jer su djelo počinili u sastavu zločinačkog udruženja, pa njihova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u tom dijelu nije osnovana.

20. Nadalje, optuženi I. G. u svojoj žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, da on nije znao za postojanje zločinačke organizacije, a kamoli da bi bio član iste, da takva utvrđenja ne proizlaze niti iz jednog materijalnog ili personalnog dokaza, a da je jedina poveznica ovog optuženika sa optužbom, poznanstvo sa optuženim M., dok ostale suoptuženike ne poznaje, a niti oni njega.

20.1. Međutim, i u tom dijelu je činjenično stanje pravilno utvrđeno, te nema dvojbe da je i optuženi G., kao supočinitelj, počinio predmetno kazneno djelo opisano pod točkom 1. alineja 3. pobijane presude u sastavu zločinačkog udruženja. Naime, pri izvršenju ovog kaznenog djela svoje učešće u njemu u svojim obranama priznaju optuženici K. i M., dok je optuženi I. G. opisao vožnju do S. i ugostiteljskog objekta …, gdje je vozio optuženog D. M., telefonskih razgovora optuženog M. tijekom vožnje, kao i osoba s kojima se u tom objektu sastao, a poričući da bi u njegovoj kući bila sakrivena droga kroz nekoliko dana, a koju je prethodno kamionom … registarskih oznaka u preinačenom spremniku za gorivo iz C. G. preko B. i H. u R. H. prevezao E. Š. Prvostupanjski sud s pravom tom dijelu obrane optuženog G. nije povjerovao budući da iz obrane optuženog M. proizlazi kako je po ostatak droge, koja je preostala nakon što je optuženi K. prvu večer uzeo određenu količinu, K. došao nakon nekoliko dana kod optuženog G. te uzeo još 11-12 kg droge koja je bila u G. kući, dok je ostatak droge od 2 kg optuženi G. sam prodao. Osim toga, da je G. znao da dolazi krijumčarena droga, potvrđuje se iz obavljenih razgovora koje je vodio sa M. 25., 26. i 30. studenog 2015., a potom 1. i 7. i 9. prosinca 2015. godine. Isto tako, zabilježena je brojna telefonska komunikacija i osobni kontakti pripadnika kriminalne skupine o poduzetim radnjama u organizaciji krijumčarenja 20 kg droge 9. prosinca 2015., kao i o daljnjim radnjama kroz mjesec prosinac kada se prokrijumčarena droga raspačavala i prodavala (o tome se žalitelje upućuje na šire obrazloženje prvostupanjske presude, strana 70.-96. pobijane presude).

20.2. Nadalje, uloga optuženog G. nije bila tako beznačajna, niti je on povezan sa optužbom samo i isključivo zbog poznanstva sa M., kako on to tvrdi u svojoj žalbi, budući da iz Izvješća tajne pratnje i sadržaja nadzirane komunikacije članova kriminalne skupine, kojoj je neprijeporno pripadao i optuženi G., proizlazi kako su se na parkiralištu ispred ugostiteljskog objekta … u S. našli optuženici K., M., G. i G. sa sudionicima kriminalne aktivnosti, M. K. i E. Š., kada je u večernjim satima došlo do pretovara droge iz spremnika za gorivo kamiona koji je vozio Š., te je izvršen pretovar droge u osobni automobil marke Renault Clio koji se nalazio ispred kuće I. G., te je K. odmah preuzeo dio droge, dok je ostatak droge skriven u kući optuženog G., koje činjenice proizlaze pored ostalog i iz iscrpne obrane optuženog D. M., koji je nakon primopredaje marihuane poslao Ž. K. SMS poruku sadržaja: "Nazovi". Osim toga, da je optuženi G. bio neposredni sudionik i počinitelj u sastavu zločinačkog udruženja vezano uz događaj opisan u točki 1., alineja 3. presude, proizlazi i iz obrane i priznanja G., te tajne pratnje i nadzirane komunikacije M. i G., kada 14. prosinca 2015. u 18:07 sati G. pita M. "…da li je ovaj desno otišao na kružnom toku,…a druga osoba otišla za njim sa Fordićem…", na što mu M. govori da je trebao i on ići za njima da ne pobjegne, a ovaj uzvraća da kreće za njima, a potom u 18:14 sati G. govori da ovaj "mali" ne zna što će, da su stali tu, da auto kruži tamo, na što mu M. govori da vjerojatno nekoga čeka, te dodaje da "…ako bude prebacivao onda neka ide za tim dok prebaci…".

20.3. Dakle, s obzirom na sve navedeno, činjenično stanje je u potpunosti razjašnjeno, pa nije prihvaćena žalba optuženog G. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

21. Nadalje, optuženi I. G. i optuženi M. D. smatraju da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud trebao primijeniti načelo "in dubio pro reo", jer da je dvojbu o postojanju činjenica koje terete optuženike, sud morao riješiti na način povoljniji za optuženika, pri čemu obojica polaze od svoje interpretacije dokazne građe, a kako to sud nije učinio, da je to utjecalo na opstojnost i valjanost presude koja je u proturječnosti ("bitna povreda-presuda se ne može ispitati!"), te da je počinjena i povreda kaznenog zakona na štetu optuženika (ali pri tome ne navodeći zakonske odredbe koje bi time bile povrijeđene).

21.1. No, niti je počinjena postupovna povreda (vidjeti prethodno obrazloženje ove odluke kako o bitnim povredama tako i o činjeničnom stanju), niti je počinjena povreda kaznenog zakona, budući je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su optuženici postupali na inkriminirani način, pa protivno tvrdnjama žalitelja, ovdje se ne radi o dvojbenoj situaciji koja bi se imala razriješiti pravilom in dubio pro reo, a kako se to predlaže u žalbi.

21.2. Naime, to se dokazno pravilo primjenjuje u procesnoj situaciji kada se ni na koji drugi način zbog konstelacije dokaza koje terete optuženu osobu i koji mu idu u prilog, pouzdano ne može izvesti zaključak o odgovarajućoj činjenici, pa se u takvoj situaciji uzima kao da je dokazana ona činjenica koja je za optuženika povoljnija, što međutim, u konkretnom predmetu nije slučaj. Ovdje nikakva činjenična dvojba u biti niti ne postoji, jer se s jedne strane radi o postojanju niza dokaza koji optuženike terete, a s druge strane se radi o krajnje neuvjerljivoj obrani ovih optuženika kojom su očito nastojali osporiti postojanje svoje odgovornosti, što je prvostupanjski sud pravilno i ocijenio.

22. Stoga, izložena činjenična utvrđenja u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, a u vezi i s nespornim činjenicama oko prijevoza i skrivanja (zaustavljena vozila u kojoj je bila skrivena droga i pretraga prostora), te prodaja velike količine droge marihuane (čak i prikrivenom istražitelju), uz činjenice da se radilo o ukupno prokrijumčarenoj drogi od 60 kg, a koja količina notorno ukazuje na nužnost posebne organizacije za nabavu, organizaciju prijevoza kroz više država i konačno isporuku u R. H. (K., M., T.) i prema ocjeni ovoga suda, tvore tako čvrst lanac međusobno povezanih činjeničnih utvrđenja i s potpunom sigurnošću upućuju na zaključak, da su optuženici K. i M. (te K.) povezali u zajedničko djelovanje ostale suoptuženike i osuđenike i sa više poznatih i nepoznatih osoba iz R. S. i R. C. G. (točka 17.5. ove odluke), s ciljem nabave, krijumčarenja i preprodaje na ilegalnom tržištu većih količina droge marihuane u R. H. pri čemu su suoptuženici, kao vozači teretnog i osobnih vozila, znali da je u posebno sačinjenom i preinačenom prostoru u tim vozilima sakrivena droga marihuana (s kojom su djelomično i uhićeni), odnosno da su svi, u dobro razrađenim ulogama, istu drogu nabavili, sakrivali i prodavali. Pri tome valja imati u vidu da postojanje zločinačkog udruženja prema izričaju članka 328. stavka 4. KZ/11. čine najmanje tri osobe koje su se udružile sa zajedničkim ciljem počinjenja moguće i jednog kaznenog djela, a koje udruženje su organizirali i vodili u R. H. optuženi K. i M.

22.1. Isto tako, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da su optuženici svojim postupanjem ostvarili sva bitna obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. upravo onako kako je to i opisano u točki 1. izreke pobijane presude, nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim prigovorima optuženika D. K., D. M., I. G. i M. D. o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, a niti je ostalo nejasno i upitno da je optuženi K. sam počinio kaznena djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11., činjenično i pravno opisana pod točkama 2. i 3. pobijane presude, jer je optuženi K. kazneno djelo pod točkom 2. priznao u cijelosti, a njegovo je priznanje pravilno ocijenjeno sukladno provedenim dokazima, dok je za točku 3. prvostupanjski sud za svoja utvrđenja dao valjane i jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, pa se na isto upućuje žalitelja, zbog nepotrebnog ponavljanja (strana 113-115. pobijane presude).

22.2. Dakle, uzevši u obzir i međusobno povezujući sve prethodno izneseno, žalbama optuženih D. K., D. M., I. G. i M. D. iz osnova navedenih u članku 470. ZKP/08. nisu s uspjehom dovedeni u pitanje pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu ni na jedno od kaznenih djela zbog čijeg počinjenja su ti optuženici pobijanom presudom proglašeni krivima.

23. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, optuženi M. navodi povredu kaznenog zakona iz članka 469. stavak 2. (pravilno bi bilo točka 2.) ZKP/08. očito aludirajući na to da postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju "jer da je kaznena djela činio nenamjerno i pod vis compulsiva …pod prijetnjama i u strahu od braće K.…za sebe i članove svoje obitelji…", pa da ga zbog toga sud nije mogao proglasiti krivim, već osloboditi u cijelosti…", što u žalbi i predlaže.

23.1. Kao što je već prethodno navedeno u ovoj odluci, istaknutim žalbenim navodima optuženik zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskoj presudi za koje je proglašen krivim, pa isti navodi ne opravdavaju žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, jer se postojanje povreda kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi sa stanovišta žalitelja bilo ispravno. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, uključujući i one koje se odnose na subjektivni element u postupanju svih optuženika, pa tako i optuženog M., koji su obrazloženi jasnim i dostatnim razlozima, a na koje je potom pravilno primijenio kazneni zakon pravno označivši opisanu djelatnost optuženog M. kao kazneno djelo iz članka 328. stavak 1. i kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. Stoga nije osnovana ni ova žalbena tvrdnja optuženika, a ni ispitivanjem pobijane presude sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

U odnosu na odluku o kazni, oduzimanju imovinske koristi i troškovima postupka

24. Žaleći se zbog odluke o kazni, USKOK je podnio žalbu u odnosu na optuženike D. G., I. G., M. D., N. M. i D. D. smatrajući da su njima izrečene preblage kazne, jer da visina izrečenih kazni ovim optuženicima nije u konkretnom slučaju primjerena kaznenonopravnoj odgovornosti i pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela, te da se izrečenim kaznama neće postići svrha kažnjavanja. Posebno se ističe da je sud precijenio značaj naročito olakotnih okolnosti u odnosu na ove optuženike kao temelja za ublažavanje kazni, a umanjio i pogrešno ocijenio značaj otegotnih okolnosti te izraženu upornost u počinjenju kaznenih djela te da se radilo o međunarodnoj kriminalnoj skupini, dobro uhodanom načinu postupanja i razrađenim ulogama, što predstavlja izrazitu društvenu opasnost te zahtjeva strogu društvenu osudu i izricanje strožih zatvorskih kazni, koje se i predlaže.

24.1. Optuženi K., optuženi G. i optuženi D. nisu izrijekom podnijeli žalbe zbog odluke o kazni, međutim njihove žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zbog povrede kaznenog zakona, sadrže u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP/08.), dok se optuženi D. ipak sadržajno osvrnuo i na odluku o kazni, smatrajući da se svrha mogla postići i blažom kaznom, uvažavajući i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

24.2. Optuženi M. predlaže da ga se blaže kazni ističući svoje ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela i doprinos razotkrivanju kriminalne aktivnosti drugih počinitelja koje je prijavio načelniku D., kao i to da je on prijavio K., a posebno da je trebalo imati u vidu pobude iz kojih je on počinio kaznena djela, a to je strah za vlastiti život i za život članova njegove obitelji zbog prijetnji upućenih od strane K., da je trebalo kao olakotno uzeti u obzir i protek vremena od počinjenja kaznenih djela, pa predlaže izricanje kako pojedinačne, tako i jedinstvene kazne bliže propisanom minimumu.

24.3. Optuženi G., optuženi M. i optuženi D. podnijeli su žalbe samo zbog odluke o kazni, s prijedlogom da ih se blaže kazni. Optuženi G. smatra da zbog postojanja olakotnih okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir, treba imati u vidu i protek vremena od počinjenja djela, te njegove osobne imovne i obiteljske prilike, pa predlaže izricanje djelomične uvjetne osude u odnosu na kaznu od 1 godine i 6 mjeseci koja mu je izrečena. Optuženi M. također predlaže blaže kažnjavanje zbog postojanja utvrđenih olakotnih okolnosti te uz činjenicu da je bio samo vozač i to vezano samo za jedan događaj koji je i priznao. Optuženi D. predlaže blaže kažnjavanje zbog postojanja naročito olakotnih okolnosti koje su utvrđene na njegovoj strani, te činjenice da je već prethodno osuđen za djelo počinjeno pod točkom 1. alineja 2. na kaznu zatvora od 2 godine, s primjenom djelomične uvjetne osude, pa s obzirom da je u ovom postupku osuđen samo za alineju 1. iz točke 1. presude i ostvarenu korist od 500 eura, da mu je sada za tu točku izrečena prestroga kazna u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci.

25. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

25.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

25.2. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 47. KZ/11. odlučne za odmjeravanje kazne, kao i da im je dao pravilan značaj. Tako je optuženom D. K. kao olakotno cijenio njegovu bitno smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenih djela, materijalne prilike (nezaposlen, bez prihoda i imovine), dok je od otegotnih okolnosti na njegovoj strani cijenio dosadašnju osuđivanost, jer je osuđivan četiri puta, jednom zbog kaznenog djela teške krađe, te tri puta zbog kaznenih djela zlouporabe, zbog kojih je kaznenih djela osuđivan na bezuvjetne kazne zatvora, a koje su kazne objedinjene presudom Županijskog suda u Vukovaru, broj Kv-136/2011. od 30. rujna 2011., te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 3 (tri) mjeseca, pa se radi o specijalnom povratniku na kojeg očito nisu djelovale ranije izrečene kazne, a nakon izdržavanja te jedinstvene kazne, ovaj optuženik je s izrazitom upornošću i s velikom kriminalnom voljom nastavio s činjenjem kaznenih djela koja su upravo predmet ovog kaznenog postupka, pa čak štoviše i nakon što je uhićen, pri počinjenju kaznenih djela iz točke 1. alineje 3. i nakon što je bio u istražnom zatvoru od 15. prosinca 2015. do 22. siječnja 2016., nakon izlaska iz istražnog zatvora ponovno je nastavio s činjenjem kaznenih djela (točka 1. alineja 4. te točka 3. izreke presude), te kao otegotno i nekorektno ponašanje tijekom trajanja postupka jer su zbog njegovog neodazivanja na rasprave iste odgađane, kao i kriminalnu količinu (krijumčarenje više od 60 kilograma droge marihuane iz točke 1. izreke presude), pa je optuženom D. K. za kazneno djelo zločinačko udruženje iz točke 1. izreke presude, na temelju članka 328. stavak 1. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te za kazneno djelo počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi s člankom 190. stavak 2. KZ/11., uz primjenu članka 51. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, a za kaznena djela pod točkama 2. i 3., neovlaštena proizvodnja i promet drogama, sud mu je na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11. utvrdio za kazneno djelo iz točke 2. kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine te za kazneno djelo iz točke 3., utvrdio mu je kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom je primjenom odredbi o stjecaju iz članka 51. KZ/11., prvostupanjski sud optuženog D. K. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme od uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. prosinca 2015. do 22. siječnja 2016. godine, a potom od 19. travnja 2016. godine do 12. veljače 2020.

25.3. Upravo takve, kako pojedinačne, tako i jedinstvena kazne zatvora u odnosu na optuženog K. i prema ocjeni drugostupanjskog suda, primjerene su težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela i osobi optuženika kao počinitelja te je za očekivati da će se njima ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

25.4. No, kako je optuženiku nakon objave presude određen obligatorni istražni zatvor, jer je osuđen na kaznu zatvora preko 5 godina (članak 123. stavak 2. ZKP/08.), a optuženik je bio u bijegu, te je uhićen 3. srpnja 2021., to je ovaj drugostupanjski sud, u povodu žalbe optuženog D. K., a po službenoj dužnosti, preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o uračunavanju istražnog zatvora tako da se na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. K. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina uračunava vrijeme provedeno u pritvoru te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. prosinca 2015. do 22. siječnja 2016. te od 19. travnja 2016. do 12. veljače 2020. i od 3. srpnja 2021. pa nadalje, a zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

26. Optuženom D. M. prvostupanjski sud je od olakotnih okolnosti cijenio djelomično priznanje kaznenog djela, korektno držanje pred sudom, činjenicu da je otac petero maloljetne djece, dok je od otegotnih okolnosti na njegovoj strani cijenio dosadašnju osuđivanost i to četiri puta, zbog kaznenih djela krivotvorenja isprave, protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice, zlouporabe opojnih droga (dva puta), a zbog kojih su mu izricane bezuvjetne kazne zatvora, koje su objedinjene presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv-Us-185/2010. od 28. veljače 2011., u trajanju od 5 (pet) godina i 11 (jedanaest) mjeseci, te je sud cijenio i veliku upornost i ustrajnost pri činjenju kaznenih djela jer je i nakon izdržane visoke zatvorske kazne, iskazao intenzivnu upornost nastavljajući s činjenjem predmetnih kaznenih djela, pa mu je za kazneno djelo zločinačko udruženje iz točke 1. izreke presude, na temelju članka 328. stavak 1. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi s člankom 190. stavak 2. KZ/11., uz primjenu članka 51. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, a primjenjujući odredbe o stjecaju iz članka 51. KZ/11., sud ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 18. travnja 2016. do 19. veljače 2020.

26.1. Prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda izrečene kazne, kako pojedinačne, tako i jedinstvena kazne zatvora u odnosu na optuženog M. primjerene su težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela i osobi optuženika kao počinitelja te je za očekivati da će se njima ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., pa žalba optuženika zbog odluke o kazni nije prihvaćena kao osnovana. Pri tome valja istaći da je i optuženom M. nakon objave presude određen obligatorni istražni zatvor, ali kako je optuženik u bijegu i nije uhićen do održavanja sjednice drugostupanjskog suda, to u odnosu na njega nije bilo uvjeta za preinačenje odluke o uračunavanju istražnog zatvora.

27. Optuženom D. G. sud je kao olakotno cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, da je otac jednog djeteta, da je priznao počinjenje kaznenog djela (točka 1. alineja 1. i 2.), zbog kojeg je izrazio kajanje i žaljenje, njegovo korektno držanje pred sudom te činjenicu da niti jednom nije izostao s rasprava kojih je u ovom predmetu, u ponovljenom postupku, bilo dvadesetak, dok otegotne na njegovoj strani nisu utvrđene, zbog čega je prvostupanjski sud ocijenio da na strani optuženika postoje naročite olakotne okolnosti u smislu odredbe članka 48. stavak 2. KZ/11., pa ga je sud osudio na kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, smatrajući da će se i takvom ublaženom kaznom, u granicama iz članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 16. travnja 2016. do 10. studenog 2016.

27.1. Optuženi G. smatra da zbog prethodno utvrđenih naročito olakotnih okolnosti, treba imati u vidu i protek vremena od počinjenja djela, te njegove osobne imovne i obiteljske prilike, pa predlaže blaže kažnjavanje i izricanje djelomične uvjetne osude u odnosu na kaznu zatvora od 1 godine i 6 mjeseci, koja mu je izrečena, ali po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora uz primjenu instituta ublažavanja je dovoljno ublažena i primjerena težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela kao i osobi optuženika kao počinitelja istog, te je za očekivati da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., te da će optuženik shvatiti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, zbog čega žalba optuženika zbog odluke o kazni nije prihvaćena kao osnovana.

28. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, u odnosu na optuženog I. G. i optuženog M. D., ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 47. KZ/11. odlučne za odmjeravanje kazne, kao i da im je dao pravilan značaj. Tako je sud I. G. kao olakotno na njegovoj strani cijenio činjenicu dosadašnje neosuđivanosti, obiteljske i materijalne prilike (nezaposlen, neoženjen, otac jednog malodobnog djeteta), te manju kriminalnu količinu (počinio kazneno djelo iz točke 1. u alineji 3.), a koje olakotne okolnosti je sud, ne nalazeći posebnih otegotnih okolnosti, ocijenio da imaju značaj naročitih olakotnih okolnosti u smislu odredbe članka 48. stavak 2. KZ/11., zbog čega ga je sud osudio na kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma i to na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, ublaženom kaznom u granicama iz članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 18. travnja 2016. do 17. kolovoza 2016. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna primjerena je težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela kao i osobi optuženog G. kao počinitelja istog, te je za očekivati da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., te da će i optuženik shvatiti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, a zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

28.1. U odnosu na optuženog M. D. prvostupanjski sud je kao olakotno cijenio, da je nekažnjavan i neosuđivan, otac je troje djece, uredno se odazivao na rasprave, na koje je dolazio iz R. Nj., pri čemu je državljanin R. S. te da je zbog pandemije uzrokovane Cov-SARS-19 virusom njegov dolazak bio uvelike otežan, dok je kao otegotno cijenio njegovo nekorektno držanje pred sudom, imajući u vidu da je opetovano i neosnovano upirao na to kako su prema njemu tijekom prethodnog postupka poduzimane nezakonite radnje i prijetnje, pa ga je sud za kazneno djelo iz točke 1. izreke presude osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 8. veljače 2016. do 1. travnja 2016. te od 25. travnja 2016. do 26. lipnja 2018. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna primjerena je težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela kao i osobi optuženika kao počinitelja istog, te je za očekivati da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., te da će i optuženik shvatiti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, a posebno kada se počinitelji odluče činiti kaznena djela s međunarodnim elementom i na području drugih država čiji nisu državljani, a zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

29. Prvostupanjski sud je optuženom N. M. kao olakotno cijenio njegovu dosadašnju nekažnjavanost i neosuđivanost, činjenicu da je otac troje djece, njegovo korektno držanje pred sudom, priznanje kaznenog djela, kao i ponašanje nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, da je dolazio iz R. Nj. na rasprave, a s obzirom je državljanin R. S., da se i prilikom pandemije uzrokovane coronavirusom redovno odazivao pozivima suda, dok posebnih otegotnih okolnosti sud nije našao, a u odnosu na optuženog D. D. kao olakotno sud je cijenio njegovo priznanje, da je otac jednog malodobnog djeteta i nezaposlen, njegovo držanje pred sudom bilo je korektno, odazivao se i dolazio na sve zakazane rasprave, kao i protek vremena od počinjenog kaznenog djela u kojem nije činio nova kaznena djela, dok mu nije ocijenio kao otegotno okolnost to što je osuđen zbog kaznenog djela iz točke 1. alineje 4. presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj K-1794/2015. od 13. siječnja 2016. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine uz izricanje djelomične uvjetne osude, tako što neuvjetovani dio kazne iznosi 1 (jednu) godinu, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine, jer je navedena osuđivanost proistekla iz kriminalnih aktivnosti koje su i predmet ovog kaznenog postupka. Prvostupanjski sud je brojne olakotne okolnosti za oba optuženika cijenio kao naročito olakotne, zbog čega je, prema istima primijenjen institut ublažavanja, te su im izrečene kazne zatvora ispod zakonskog minimuma.

29.1. Drugostupanjski sud je prihvatio žalbe optuženika M. i D., kao i po prvostupanjskom sudu sve utvrđene okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i visine kaznenopravne sankcije, posebno cijeneći da su ovi optuženici neosuđivane osobe, da su priznali djela, te prihvaćajući žalbene navode oba optuženika da su iz njihove kriminalne aktivnosti ostvarili minimalnu imovinsku korist kao vozači, da su izrazili iskreno žaljenje i kajanje, da imaju obitelj i maloljetnu djecu o kojoj skrbe, dok im otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao. Stoga, prihvaćajući da sve olakotne okolnosti imaju značaj osobito olakotnih okolnosti, kako to utvrđuje prvostupanjski sud u smislu članka 48. stavak 2. KZ/11., ovaj drugostupanjski sud je osudio optuženog N. M. na kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma i to na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 5 (pet) mjeseci, u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 8. veljače 2016. do 26. lipnja 2018., a optuženog D. D. na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru 28. prosinca 2016., smatrajući da će se i takvom ublaženom kaznom, u granicama iz članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., te uz činjenicu da je optuženi D. već prethodno suđen na 2 godine zatvora za dio kriminalnih aktivnosti koje su i predmet ovog kaznenog postupka, a zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

30. Stoga, a ne umanjujući ni obezvrjeđujući društvenu opasnost i način počinjenja kaznenih djela za koja su svi optuženici proglašeni krivima, nije prihvaćena žalba USKOK-a koji se zalaže za izricanje strožih kazni u odnosu na D. G., I. G., M. D., N. M. i D. D., ne navodeći pri tome nijednu novu okolnost koja bi njihovom postupanju davala teži značaj, a koja nije bila poznata prvostupanjskom sudu i ocijenjena od strane toga suda, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

31. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je uvjerenja da će se upravo navedenim kaznama svakom od ponaosob navedenih optuženika, ostvariti svrha kažnjavanja, da se istima izražava društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, te da će se u odnosu na svakog od optuženika, za njih izrečenom kaznom ostvariti specijalna prevencija da ne čine kaznena djela i da svoje ponašanje usklade sa pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske, te da će se navedenim osudama ostvariti ciljevi i generalne prevencije i utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno i utemeljeno na vladavini prava.

32. Kako nitko ne može zadržati imovinsku korist za koju je utvrđeno da je ostvarena kaznenim djelom, to je od svih optuženika na temelju odredbe članka 560. ZKP/08. u vezi s člankom 77. KZ/11. osnovano oduzeta protupravno stečena imovinska korist kako je to i navedeno u izreci presude. Stoga nije osnovana žalba optuženog G. da mu je sud neosnovano oduzeo protupravno stečenu imovinsku korist, jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao suvislo i jasno obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na koje se upućuje žalitelja radi nepotrebnog ponavljanja (stranica 120, pasos 3. i 4. pobijane presude).

33. Optuženi G. u uvodu žalbe navodi da se žali i na odluku o trošku, iako tu svoju žalbenu osnovu uopće ne obrazlaže. Stoga je potrebno istaći da kada sud optuženike proglasi krivim, u presudi mora naložiti podmirenje troškova kaznenog postupka, a o čemu je prvostupanjski sud pravilno odlučio i obvezao sve optuženike na platež paušalne svote koja je odmjerena s obzirom na složenost i trajanje postupka. Ukoliko imovno stanje osuđenika, u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka, postane takvo da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje osuđenika ili osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati, predsjednik vijeća može, na obrazloženi zahtjev osuđenika, potkrijepljeno i dokumentacijom, posebnim rješenjem osloboditi ga djelomično ili u cijelosti ove dužnosti.

34. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda suda prvog stupnja, a prilikom ispitivanja pobijane presude, osim povrede kaznenog zakona na štetu optuženog K. koja je ovom presudom otklonjena, nisu utvrđene druge povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe USKOK- i optuženika trebalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.