REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1147/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V., OIB …, iz K., koju zastupa punomoćnik A. R., odvjetnik u R., protiv tuženika E. o. d.d. Z., Podružnica R., OIB …, kojeg zastupa H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., Pisarnica R., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2432/2017-2 od 29. studenoga 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1896/2012-88 od 28. srpnja 2017., na sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika E. o. d.d. Zagreb te se preinačuje presuda presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2432/2017-2 od 29. studenoga 2017. i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1896/2012-88 od 28. srpnja 2017. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku tužiteljici isplatiti zakonske zatezne kamate s tijekom od 13. siječnja 2012. pa do isplate na iznos zakonskih zateznih kamata dosuđenih na iznos od 15.240,00 kuna s tijekom od 7. studenog 2011. do 13. siječnja 2012. te u kojem je naloženo tuženiku tužiteljici isplatiti zakonske zatezne kamate na dosuđene zakonske zatezne kamate s tijekom od 7. studenoga 2011. do 13. siječnja 2012. na iznos od 15. 000,00 kuna i sudi:

„Odbija se zahtjev tužiteljice A. V. za plaćanje zakonskih zateznih kamata s tijekom od 13. siječnja 2012. pa do isplate na dosuđeni iznos zakonskih kamata na iznos od 15.240,00 kuna s tijekom od 7. studenog 2011. do 13. siječnja 2012. i na iznos zateznih kamata s tijekom od 7. studenoga 2011. do 13. siječnja 2012. dosuđenih na iznos od 15. 000,00 kuna “.

r i j e š i o  j e :

Revizija tužiteljice A. V. odbacuje se kao nedopuštena.

Revizija tuženika E. o. d.d. Z. u odnosu na ostala istaknuta pravna pitanja odbacuje se kao nedopuštena.

Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova postupka u povodu revizije.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati s osnova naknade štete, kako slijedi:

- iznos od 28.000,00 kn, sa zateznim kamatama na taj iznos od 07. studenoga 2011. godine do isplate;

- iznos od 12.320,00 kn, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate;

- iznos od 250,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 10. prosinca 2012. godine do isplate;

- iznos od 58.895,30 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, kako slijedi:

- na iznos od 1.601,56 kn, sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.921,87 kn, sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.921,87 kn, sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.921,87 kn, sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.921,87 kn, sa zateznim kamatama od 15. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.921,87 kn, sa zateznim kamatama od 15. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.921,87 kn, sa zateznim kamatama od 15. studenoga 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.203,87 kn, sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.203,87 kn, sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.187,49 kn, sa zateznim kamatama od 15. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.187,49 kn, sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.187,49 kn, sa zateznim kamatama od 15. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.187,49 kn, sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.187,49 kn, sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.187,49 kn, sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.164,21 kn, sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.164,21 kn, sa zateznim kamatama od 15. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.164,21 kn, sa zateznim kamatama od 15. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.164,21 kn, sa zateznim kamatama od 15. studenoga 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.164,21 kn, sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.164,21 kn, sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.139,93 kn, sa zateznim kamatama od 15. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.139,93 kn, sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.139,93 kn, sa zateznim kamatama od 15. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.139,93 kn, sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.139,93 kn, sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.139,93 kn, sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. studenoga 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. rujna 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. listopada 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. studenoga 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.120,25 kn, sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2015. godine do isplate,

sve po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14%, od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja 2016. godine pa do isplate po stopi od 7,88% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Tuženik je dužan isplaćivati tužiteljici mjesečnu rentu u iznosu od 1.120,25 kn, počev od 15. ožujka 2015. godine pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele mjesečne iznose koje teku od svakog 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, s time da je dospjele iznose tuženik dužan isplatiti odjednom, po stopi od 8,14% do 31. prosinca 2015. godine, od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja 2016. godine pa do isplate po stopi od 7,88% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena; a buduće iznose dužan je plaćati do svakog 15.-og u mjesecu za svaki protekli mjesec.

3. Tuženik je dužan isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na iznos od 15.240,00 kn za period od 07. studenoga 2011. godine do 13. siječnja 2012. godine te na iznos od 15.000,00 kn za period od 07. studenoga 2011. do 13. siječnja 2012. godine, sa zakonskim zateznim kamatama na iste koje teku od 13.siječnja 2012.g. do isplate, sve po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. godine, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14%, od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja 2016. godine pa do isplate po stopi od 7,88% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.850,00 kn, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana; dok se s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 30.400,00 kn tužiteljica odbija kao neosnovanim.

5. Odbija se tužbeni zahtjev s osnova naknade štete za povredu prava osobnosti za iznos od 167.000,00 kn, s pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos; s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za iznos od 7.680,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama; s osnova izgubljene zarade te s osnova dospjelih iznosa mjesečne rente u ukupnom iznosu od 56.146,48 kn, s pripadajućim zateznim kamatama; za iznos mjesečne rente preko dosuđenog iznosa od 1.120,25 kn odnosno za iznos od 1.730,50 kn, kao i u dijelu kojim potražuje isplatu zateznih kamata na iznos od 15.000,00 kn i 15.240,00 kn za period od 09. travnja 2010. do 07. studenoga 2011. godine, kao neosnovan.

6. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 99.888,75 kn kao neosnovan. "

2. Presudom drugostupanjskog suda suđeno je:

"1. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice te se preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1896/2012-88 od 28. srpnja 2017. godine u dijelu točke 5. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđenu tuđu pomoć u iznosu od 12.320,00 kn za razdoblje od 7. studenog 2011. godine do 28. srpnja 2017. godine i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici na dosuđeni iznos tuđe pomoći u iznosu od 12.320,00 kn isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 7. studenog 2011. godine do 27. srpnja 2017. godine u roku od 15 dana.

2. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje citirana presuda u dijelu točke 2. izreke kojom je naloženo tuženiku da plaća mjesečnu rentu u iznosu od 1.120,25 kn za razdoblje od 15. ožujka 2015. godine do 30. lipnja 2015. godine, 1.114,34 mjesečno za razdoblje od 1. srpnja 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine, iznos od 1.105,16 kn mjesečno počev od 1. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine a od 1. srpnja 2016. godine pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke iznos od 1.098,27 kn sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa i to od 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sve u roku od 15 dana

3. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje citirana presuda u dijelu točke 2. izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u dijelu kojem traži isplatu rente u iznosu od 5,91 kn mjesečno za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 31. prosinca 2015. godine, 15,09 kn mjesečno za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. godine, te 21,98 kn mjesečno srpnja 2016. godine pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa do isplate.

4. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuje citirana presuda u točkama 1., 3., 4., 6. i preostalom dijelu točke 5. izreke.

5. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu."

3. Revizija tužiteljice nije dopuštena.

4. Revizija tuženika djelomično je dopuštena i osnovana te djelomično nedopuštena.

5. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu (izvanredna revizija).

6. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u takvoj, izvanrednoj, reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Iz sadržaja navedenih odredaba proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki i to tako da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

8. U reviziji tužiteljica postavljaju sljedeće pitanje:

"Da li pravična naknada za nematerijalnu štetu mora biti ujednačena ili ista za sve predmete kod tjelesnih ozljeda."

9. Tuženik postavlja sljedeća pitanja:

Da li je drugostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. u svezi s čl. 354. st. 2. toč. 12. i čl. 365. ZPP kada je preinačio prvostupanjsku presudu i obvezao tuženika da plati tužiteljici zateznu kamatu na suđenu štetu po osnovi tuđe njege i pomoći za period počev od 07.11.2011. iako je tužiteljica žalbom izričito navela da traži da joj se zatezna kamata dosudi počev od 10.12.2011. te da li je radi toga osporena presuda u protivnosti s pravnim stajalištem izraženim u odluci Rev-2062/84 od 15.1.1985. PSP 28/96? Da li je drugostupanjski sud kod odluke o početku tijeka zateznih kamata na suđenu naknadu štete po osnovi tuđe njege i pomoći koja je pružana besplatno i visina koje je utvrđena prema slobodnoj ocjeni dokaza od strane prvostupanjskog suda na dan donošenja prvostupanjske presude pogrešno primijenio odredbu čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata za period prije dana donošenja prvostupanjske presude te da li je osporena drugostupanjska presuda u proturječnosti s pravnim stajalištem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1963/13-2 od 20.01.2016.?

Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika (ovdje podnositelja revizije) drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. i čl. 365., čl. 375. sve u vezi s čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer u presudi drugostupanjski sud uopće se nije očitovao, nije spomenuo i nije ocijenio konkretne prigovore i žalbe razloge tuženika na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora, pa je li radi toga pobijana drugostupanjska presuda u protivnosti s pravnim shvaćanjem iskazanim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x 1174/11-2 od 11.07.2012., Rev 16/12-2 od 26.09.2017., te kao takva nezakonita, i to u okolnostima konkretnog slučaja kada drugostupanjski sud od tri žalbena zaloga propušta se u razlozima svoje presude očitovati o dva žalbena razloga u odnosu na suđenu tzv. procesnu kamatu i s koja dva žalbena razloga o kojima se drugostupanjski sud nije očitovao tuženik je osporavao prvostupanjsku presudu navodeći (1) da se procesna kamata može dosuditi samo na uglavničenu kamatu te (2) da se procesna kamata može dosuditi samo od dana kada je ista zatražena, a ne i za raniji period?

Da li je drugostupanjski sud u primjeni čl. 31. Zakona o obveznim odnosima donio nezakonitu presudu koja je u proturječnosti s pravnim stajalištima izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 9/2005-2 od 10.02.2005. i Rev 1000/96 od 09.03.2000., a sve budući da je obvezao tuženika na plaćanje procesne kamate odnosno plaćanje "kamate na kamatu":

1. Iako je procesna kamata suđena u odnosu na traženje plaćanja zateznih kamata na nesporno plaćenu glavnicu naknade štete s kojom obveza u cijelosti nije ispunjena – prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske tek kada se ispuni glavna obveza može se tražiti "kamata na kamatu";

2. iako je za dosudu procesne kamate odnosno "kamate na kamatu" potrebno da tužitelj prvo uglavniči kamatu i tek na tako uglavničenu kamatu može tražiti "kamate na kamatu" – prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske procesna kamata se može tražiti samo na kamatu izraženu u apsolutnom iznosu;

3. iako je dosudio procesnu kamatu odnosno "kamatu na kamatu" za period prije nego je procesna kamata i zatražena – prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske procesna kamata se može tražiti tek od dana kada je sudu postavljen zahtjev za njenu isplatu, a što zapravo određuje i stavak 2. čl. 31. ZOO? Da li je drugostupanjski sud donio nezakonitu presudu koja je u protivnosti s pravnim stajalištima iznesenim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1285/02-2 od 01.12.2004. i Županijskog suda u Puli Gž-2769/09-3 od 12.01.2010. kada je tuženika obvezao da tužiteljici plati izgubljenu zaradu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u cijelosti (100%), iako je u postupku nesporno utvrđeno i to pravomoćnim i konačnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje povodom kojega je umirovljena tužiteljica po osnovi profesionalne nesposobnosti za rad da je kod tužiteljice nastupila radna nesposobnost koja je posljedica bolesti 50%, a ozljede izvan rada 50%, a sve budući u citiranim stajalištima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Puli u takvim okolnostima slučaja obveza štetnika odnosno njegova osiguratelja može biti naknaditi samo stvarnu štetu odnosno onu štetu koja participira u ozljedama radi kojih je nastupila radna nesposobnost oštećenika odnosno tužitelja?

Da li je pravni stav zauzet na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16.11.2015. broj Su-IV-19/2015-15 prema kojemu pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija u protivnosti s pravnim stajalištima zauzetim u odlukama ESLJP Pavlović protiv Hrvatske od 02.04.2015. (br. zahtjeva 13274/11) i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske od 06.09. 2016. (br. zahtjeva 72152/13), a sve imajući na umu odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i u svezi s čl. 428.a ZPP i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-885/2013 od 11.07.2014., U-III-4427/2010 od 18.09.2013. god. i U-III-617/2011 od 02.07.2014., te posljedično u svezi s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1334/11-2 od 18.12.2014., Rev-x 763/14-2 od 26.11.2014., Rev 1770/12-2 od 03.09.2013., Rev-x 497/14-2 od 17.06.2014. (u kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske do sada meritorno odlučivao o rješenjima o parničnim troškovima postupka), jer za slučaj zadržavanja stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske o neodlučivanju o parničnim troškovima postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ostvariti svoju ustavnu zadaću osiguravanja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni?

Da li je pravni stav Županijskog suda u Rijeci iznesen u osporenoj odluci prema kojemu tuženik nema pravo na naknadu parničnih troškova nastalih za poduzete parnične radnje zastupanja iako je tuženik u parnici uspio sa 70% u protivnosti s pravnim stajalištem iznesenim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1334/11-2 od 18.12.2014., Rev-x 763/14-2 od 26.11.2014., Rev 1770/12-2 od 03.09.2014., Rev-x 497/14-2 od 17.06.2014., prema kojima uspjeh stranaka u parnici i time posljedično odluku o parničnim troškovima treba donijeti vodeći računa o uspjehu obiju stranaka?

10. U odnosu na reviziju tužiteljice ističe se da postavljenim pitanjem i navodima revizije ne proizlaze razlozi zbog kojih bi navedeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je pitanje postavljeno općenito i na način da bi se na takvo pravno pitanje moglo odgovoriti jedino zavisno od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom postupku. To s obzirom kako i određuje odredba čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18. i 126/21.).

11. Ispitujući dopuštenost revizije tuženika u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje postavljeno pod tri (3.) važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni, budući da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanja, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjima. Stoga je revizija tuženika u tom dijelu dopuštena.

12. Obrazlažući važnost treće postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni tuženik ukazuju na odluke ovoga suda poslovni broj Rev- 9/2005-2 od 10. veljače 2005. i Rev -1000/1996 od 9. ožujka 2000., u kojima je zauzeto shvaćanje da na iznos neisplaćene kamate se može zahtijevati zatezna kamata od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu, ali da se takav zahtjev ne može s uspjehom postaviti sve dok postoji glavna tražbina.

13. Ovaj sud je pobijanu odluku ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u okviru pitanja (treće postavljenog tuženikova pravnog pitanja) u odnosu na koje je revizija dopuštena, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP.

14. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete, imovinske i neimovinske, nastale u prometnoj nezgodi 8. studenoga 2009.

15. Tužiteljica potražuje neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, u visini od 210.000,00 kuna, imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 35.490,00 kuna i to naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu od 20.000,00 kuna, razliku manje isplaćene plaće u visini od 15.240,00 kuna, te za trošak liječničkog nalaza iznos od 250,00 kuna. Nesporna je tužiteljeva isplata iznosa od 15.000,00 kuna s osnova neimovinske štete te imovinske u visini od 15.240,00 kuna, pa za tako umanjene iznose ona potražuje isplatu. Potražuje i kamatu na te isplaćene iznose od podnošenja zahtjeva do plaćanja te na takvu kamatu zahtjeva zateznu kamatu.

16.1. Nižestupanjski sudovi su tijekom postupka utvrdili:

- da je tužiteljica u nezgodi zadobila povrede (prijelom trupa prsne kosti, prijelom distalnog dijela palčane kosti lijevo, prijelom prvog člana drugog prsta desne ruke, prijelom drugog slabinskog kralješka, akutnu reakciju na stres, šum u ušima, obostrano smanjeni sluh, upalu lijevog vestibularnog živca, oduzetog vestibularnog živca lijevo, vrtoglavicu uzrokovanu vratnom kralježnicom i smanjenom prokrvljenošću, postraumatsku glavobolju, vrtoglavicu, nategnuće vratne kralježnice, vrtoglavicu položenog tipa, nadražaj živaca vratne kralježnice obostrano),

- da je zbog tih povreda trpjela bolove, strah, da joj je umanjena životna aktivnost i da je zaostalo naruženje, te da joj je trebala tuđa pomoć (bolove jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, srednje jakog intenziteta 20 i lakog 42, strah primarni u trenutku ugroženosti, sekundarni 7 dana jakog intenziteta, 20 dana srednjeg intenziteta i 6 tjedana slabog, smanjena životna aktivnost od 21%, naruženost manjeg intenziteta vidljiva povremeno, tuđa pomoć 6 tjedana 8 sati dnevno potom 4 sata dnevno 6 tjedana, 8 sati tjedno dva mjeseca te 10 sati mjesečno 4 mjeseca,

- da tužiteljica nije mogla po završenom liječenju obavljati poslove medicinske sestre jer je trajno nesposobna za obavljanje tih poslova i kod nje ne postoji ni preostala radna sposobnost, a trajna nesposobnost kao posljedica zadobivenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi je u omjeru od 70 % , dok je u preostalom dijelu izvan nezgode.

16.2. Stoga je prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. 1046., 1100. i 19. ZOO i utvrdio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 43.000,00 kuna, a dosuđeno je, uzimajući u obzir nesporno isplaćen iznos od 15.000,00 kuna, s te osnove iznos od 28.000,00 kuna. Taj iznos je dosuđen s pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva 7. studenog 2011. primjedbom odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje ZOOP).

16.3. S naslova tuđe pomoći prvostupanjski sud dosuđuje iznos od 12.320,00 kuna, pri čemu uzima cijenu sata u visini od 20,00 kuna, a obrazlažući da se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti dosuđuje tužiteljici kamate na taj iznos od dana presuđenja. Troškove liječenja dosuđuje prema računu poliklinike u iznosu od 250,00 kuna sa zateznim kamatama od dana izdavanja, a prema izračunu vještaka dosuđuje razlike između plaće koju bi tužiteljica ostvarivala po redovnom tijeku stvari da nije bilo nezgode te ostvarene invalidske mirovine, sa kamatama od dospijeća te uz plaćanje rente u iznosu od 1.120,25 kuna mjesečno počev od 15. ožujka 2015. s tog osnova. Pri tome je utvrđeno da je razlog umirovljenja u izravnoj vezi sa predmetnom nezgodom.

16.4. Isto tako taj sud je dosudio tužiteljici kamatu na nesporno isplaćene iznose naknade štete u iznosu od 15.240,00 kuna i 15.000,00 kuna i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7. studenog 2011. do isplate 13. siječnja 2012. pozivom na odredbu čl. 31. st. 2. ZOO, te je dosudio na taj iznos i zateznu kamatu od 13. siječnja 2012. do isplate.

17.1. Osnovano tuženik u reviziji ukazuje da bi pravilnom primjenom odredbe čl. 31. st. 1. ZOO, koja određuje da na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno, trebalo odbiti taj dio zahtjeva.

17.2. Nadalje, odredba tog članka u stavku 2. pak određuje:

"Na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.".

18. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica nije "uglavničila kamatu". Naime, i sukladno recentnoj praksi ovog suda (Rev- 1173/2015-2 od 7. svibnja 2019.), pravo na podnošenje zahtjeva za isplatu dospjele zatezne kamate, koja je obračunata i izražena u apsolutnom iznosu, kao i pravo na postavljanje zahtjeva za plaćanje procesne zatezne kamate, u smislu čl. 31. st. 2. ZOO, vezano je uz prestanak glavne tražbine na koju se odnosi obračunata i u apsolutnom iznosu utužena kamata. No, to pravilo postoji i onda kada je dužnik samo djelomično podmirio novčanu obvezu, pa vjerovniku i u tom slučaju, pored zahtijevanja isplate preostalog dijela glavne tražbine, pripada i pravo uglavničiti iznos dospjelih zateznih kamata obračunatih na plaćeni dio glavne tražbine i na tako uglavničene zatezne kamate zahtijevati daljnje procesne kamate obračunate od dana podnošenja zahtjeva za isplatu. To stoga što je ovdje riječ o djeljivoj obvezi, koja se može i ispuniti u dijelovima. Tako i Rev- 2332/14 od 18. srpnja 2018. i Rev 1282/09-2 od 29. siječnja 2014.

19. Stoga tuženik nije dužan platiti zatezne kamate na neobračunate zatezne kamate tekuće od dana podnošenje zahtjeva do isplate (nespornog) iznosa, isplaćenog u mirnom postupku, i to kako tužiteljica zahtijeva od dana plaćanja iznosa te glavnice pa do isplate zahtijevanih zateznih kamata.

20.1. Preostala postavljena pitanja po tuženiku nemaju značaj važnosti jer postavljenim pitanjima tuženik izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom ističući razloge bitne povrede i nepravilne primjene materijalnog prava. O odgovoru na ista ne ovisi odluka u ovom sporu.

20.2. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje ne može se govoriti o prekoračenju tužbenog zahtjeva kada je suđeno unutar istog. U odnosu na drugo postavljeno pitanje ovaj sud je izrazio svoja shvaćanja u većem broju odluka pa tako i Revr-829/2017- 2 od 30. travnja 2019. o početku tijeka zateznih kamata od dana podnošenja zahtjeva, a ne od dana presuđenja. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje u većem broj odluka ovog suda (tako i Rev 535/11-2 od 21. siječnja 2015.) jasno je izraženo shvaćanje o pravno relevantom uzroku štete u konkurenciji razloga umirovljenja zbog bolesti i ozljedi izvan rada, gdje su ozljede izvan rada uzrok nastanku nesposobnosti za rad i o odgovornosti štetnika za naknadu te štete u vidu razlike plaće i mirovine. Stoga ta pitanja nisu odlučna za odluku u ovom sporu, pa stoga nisu niti razmatrana.

20.3. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka (5. i 6. pitanje) pa treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

21.1. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tuženika u odnosu na 5. i 6. pitanje odbačena kao nedopuštena.

21.2. Reviziju tužiteljice i reviziju tuženika u odnosu na 1., 2, i 4. pitanje je odbačena jer postavljena pravna pitanja nisu od važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, na temelju odredbe čl. 392.b.st. 3.

21.3. U odnosu na pitanje broj 3. iz revizije tuženika, na temelju 395. st. 1. ZPP, trebalo je prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske odluke u odnosu na to pitanje.

22. Strankama nije dosuđen trošak u povodu revizije i to tužiteljici jer s istom nije uspjela, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, a tuženiku jer je uspio samo u neznatnom dijelu odluke o sporednom traženju, pa je njegov zahtjev za naknadu tih troškova odbijen na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP.

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.