REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2810/2019-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. (OIB: ...) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Dom učenika srednjih škola A. G. M. (OIB: ...), Z., kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-520/2018-2 od 19. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1114/17-69 od 8. ožujka 2018., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbacuje se dopuna revizije tuženika od 16. prosinca 2019. kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. lipnja 2013. te odluka tuženika (nije pobliže označena odluka, očigledno odluka od 9. srpnja 2013. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava), zatim zahtjev da se naloži tuženiku vratiti tužitelja natrag na obavljanje poslova noćnog pazitelja te zahtjev za isplatu naknade plaće u ukupnom iznosu od 148.839,84 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa, kao i zahtjev za isplatu 2.000,00 kuna na ime dara za djecu sa zateznim kamatama te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke, stavci 1., 2., 3. i 4.). Ujedno je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 50.000,00 kuna (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska na način da je utvrđeno da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. lipnja 2013. te je nalaženo tuženiku vratiti tužitelja natrag na obavljanje poslova noćnog pazitelja (točka I. stavak 1. izreke). Nadalje je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 148.839,84 kuna i iznos od 2.000,00 kuna neto zajedno sa zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci presude te mu nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kuna (točka I. stavak 2. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (točka I. stavak 3. izreke) te je nalaženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u povodu žalbe u iznosu od 750,00 kuna (točka II. izreke), a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe (točka III. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvati i preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije u iznosu od 4.687,50 kuna.

4. Tuženik je dopunio reviziju podneskom od 16. prosinca 2019.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija nije osnovana.

7. Dopuna revizije nije pravovremena.

8. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onim dijelovima u kojima se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju tužitelj u reviziji sadržajno kroz više razloga ukazuje.

9.1. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju te zahtjev za povratak na rad, kao i zahtjev za naknadu plaće i parničnih troškova.

11. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. travnja 1996. na poslovima noćnog pazitelja,

- da su čl. 1. predmetnog Ugovora o radu bile propisane obveze tužitelja kao noćnog pazitelja, a koje su između ostalih obveza bile: čuvanje inventara zgrade doma, pregledavanje električnih, vodnih, plinskih i ostalih instalacija, poduzimanje mjera za slučaj elementarnih nepogoda, večernji obilazak svih prostorija doma, organizacija sređivanja zajedničkih prostorija učenika, itd.,

- da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu odlukom tuženika od 19. lipnja 2013.

- da iz obrazloženja odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da je razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu to što je radnik počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja se ogleda u tome što je sporne noći boravio višekratno neprimjereno dugo u praznim spavaonicama korisnika, uzimao stvari iz spavaonica, iznosio vrećice nepoznatog sadržaja iz spavaonica, pri čemu je gasio svjetlo na hodnicima doma, nelogično postupajući, što je sve evidentirano u snimkama video nadzora, a čime je prekoračio svoje ovlasti, pa je uslijed takvog postupanja poslodavac izgubio povjerenje u njega,

- da iz pregledanog video nadzora proizlazi da je tužitelj sporne noći pred praznik, kada u domu nije bilo učenika, ulazio u sobe i iz njih izlazio s vrećicama plastične ambalaže i otpada koje je u konačnici bacio u kontejner zgrade,

- da su spremačice spornog dana pred praznik ranije napustile učenički dom s obzirom na njihovo radno vrijeme, a da su se nakon toga još pojedine učenice spremale za odlazak na blagdane te da su za sobom ostavile nered u vidu smeća,

- da je te noći bilo nevrijeme pa je tužitelj zatvarao prozore, isključivao frižidere u sobi, iznosio smeće i plastičan otpad koje mu je smetao pri kretanju po sobi i pristupu prozorima,

- da je jedna učenica, po povratku sa vikenda, prijavila da su joj nestale plastične boce iz sobe,

- da su učenice doma dozvoljavale spremačicama iznošenje plastičnog otpada iz soba te je to bilo uobičajeno.

12. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da su ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu, budući da tužitelj nije postupao po obvezama iz članka 1. Ugovora o radu sklopljenog s poslodavcem, jer nije obavljao u cijelosti samo svoje radne zadatke, već i druge poslove za koje nije imao nalog neposredno nadređenog i da je te poslove obavljao na način koji nije bio uobičajen, a što da je vidljivo pregledom snimki video nadzora, na kojima da je ponašanje tužitelja čudno. Navedeno čudno ponašanje taj sud opisuje kao duže zadržavanje tužitelja u učeničkim spavaonicama, iznošenje nepoznatih stvari, gašenje svjetla po hodnicima, te iznošenje smeća (za koje je on mislio da je smeće). S obzirom na prirodu posla noćnog pazitelja u učeničkom domu, kojeg je tužitelj obavljao, taj sud smatra da je takvim ponašanjem tužitelja došlo do gubitka povjerenja poslodavca u radnika, stoga osporenu odluku ocjenjuje dopuštenom.

13. Drugostupanjski sud polazeći od utvrđenih činjenica, a posebno polazeći od opisa radnih zadataka tužitelja te činjenice da je bilo uobičajeno te da su učenice dozvoljavale iznošenje plastičnog otpada iz soba spremačicama, zaključuje da se tužitelju ne može staviti na teret da je povrijedio obveze iz radnog odnosa kada je ulaskom u sobe, za koji ulazak je bio ovlašten, iznio plastičnu ambalažu i otpad iz tih soba, jer su plastične boce predstavljale nered koji mu je smetao pri kretanju po sobi, pristupu prozorima ili se nalazio u košu. Nadalje zaključuje da tuženik na kome je bio teret dokaza nije dokazao odlučne činjenice iz odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 6/11, 73/13 – dalje: ZR). Slijedom navedenog drugostupanjski sud ocjenjuje da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 108. st. 1. ZR za izvanredni otkaz ugovora o radu jer zaključuje da je tužitelj kao radnik radio prema uputama koje su mu date i postupao na način koji je uobičajen kod poslodavca. Stoga zbog pogrešne primjene materijalnog prava, primjenom odredbe čl. 373. toč.3. ZPP preinačuje prvostupanjsku presudu i prihvaća tužbeni zahtjev ocijenivši da je navedena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu nedopuštena te tužitelj opravdano zahtijeva vraćanje na rad sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR, kao i naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca zbog nedopuštene odluke o otkazu, sukladno odredbi čl. 95. st. 3. ZR. Visinu neisplaćenih plaća utvrđuje je na temelju provedenog vještačenja prema čijem rezultatu je tužitelj u konačnosti korigirao tužbeni zahtjev.

14. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava sadržajno se prvenstveno svodi na ocjenu je li drugostupanjski sud, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 108. st. 1. ZR.

15. Odredbom čl. 108. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

16. I prema shvaćanju ovog suda, a u okolnostima konkretnog slučaja kada je posao tužitelja bio čuvanje inventara zgrade doma, pregledavanje električnih, vodnih, plinskih i ostalih instalacija, poduzimanje mjera za slučaj elementarnih nepogoda, večernji obilazak svih prostorija doma, organizacija sređivanja zajedničkih prostorija učenika, itd., opisano ponašanje tužitelja u pobijanoj odluci koje se ogleda u tome da je boravio višekratno neprimjereno dugo u praznim spavaonicama korisnika, uzimao stvari iz spavaonica, iznosio vrećice nepoznatog sadržaja iz spavaonica, pri čemu je gasio svjetlo na hodnicima doma, nelogično postupajući, ni po mišljenju ovog suda, a pogotovo sagledavajući ga kroz utvrđenje da je te noći bilo nevrijeme, ne predstavlja prekoračenje njegovih ovlasti te stoga ni povredu radne obveze, a kako to u osporenoj odluci tvrdi tuženik.

16.1. Pravilno je zaključio drugostupanjski da tuženik na kome je bio teret dokaza nije dokazao odlučne činjenice iz odredbe čl. 108. st. 1. ZR jer za ispunjenje navedenog formalnopravnog uvjeta dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu poslodavac mora na jasan i nedvojben način učiniti vidljivim o kojoj je osobito teškoj povredi riječ ili koja je to osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, a što ovdje nije bio slučaj.

16.2. Ocijenivši da postupanje tužitelja koje mu tuženik stavlja na teret nema značenje povrede obveze iz radnog odnosa, a svakako ne osobito teške povrede koja bi opravdavala izvanredno otkazivanje ugovora o radu, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. čl. 108. st. 1. ZR.

17. Kako revident dijelom navoda iznesenih i u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga se navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

18. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu, kao u točki I. izreke.

19. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi bila pravovremena i dopuna revizije mora biti podnesena u roku za podnošenje revizije.

20. Iz spisa proizlazi da je tuženiku pobijana drugostupanjska presuda dostavljena 15. travnja 2019. (dostavnice prileže na poleđini lista 242 spisa) pa je u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopune revizije tuženika bio 15. svibnja 2019. (srijeda).

21. Tuženik je dopunu revizije podnio16. prosinca 2019.

22. S obzirom da tuženik dopune revizije nije podnio u roku koji je određen za podnošenje revizije (čl. 382. st. 4. ZPP), već protekom tog zakonskog roka (16. prosinca 2019.) to je dopuna revizije nepravovremena u smislu odredbe čl. 389. st. 1. ZPP.

23. Zbog navedenog su na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno je kao u točki II. izreke.

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.