Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 60 Gž R-1675/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. V. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici A. S. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika K. b. c. Z. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. M., mag. iur. zaposlenom kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2870/2019-31 od 28. veljače 2022., dana 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika K. b. c. Z. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2870/2019-31 od 28. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom IV. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici N. V. trošak parničnog postupka u iznosu od 8.450,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2870/2019-31 od 28. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u kojem je naloženo tuženiku K. b. c. Z. naknaditi tužiteljici N. V. trošak parničnog postupka u iznosu preko 8.450,00 kn do 10.012,50 kn (za iznos od 1.562,50 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice N. V. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetnom je presudom pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 24.882,92 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana.

2. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 2.226,76 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu,

4. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.012,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 28. veljače 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana.

5. Protiv navedene presude, pod točkom I. i IV. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 9. studenog 2021. (list 320-322 spisa), sukladno pisanom nalazu i mišljenju Z. R., stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i računovodstvo od 16. travnja 2021. (list 220-225 spisa), da joj tuženik na ime razlike plaće koja je nastala u razdoblju od 1. siječnja 2014. pa do 31. kolovoza 2019. (osim za srpanj i listopad 2015. te veljaču 2018.) zbog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada na osnovnu plaću, a koji joj nije plaćen za sve efektivno odrađene sate za vrijeme prekovremenog rada te dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću, a koji joj nije plaćen za sve efektivno odrađene sate za vrijeme prekovremenog rada, isplati ukupan bruto iznos od 27.109,68 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.200,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, predmetna presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

9. Prilikom ispitivanja predmetne presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

10. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu magistra farmacije–voditelja odjela u odjelu za lijekove, pripravu galenskih, magistralnih i sterilnih pripravaka,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja Z. R., stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i računovodstvo od 16. travnja 2021., sačinjenog za razdoblje od 1. siječnja 2014. pa do 31. kolovoza 2019., proizlazi da:

- da tužiteljici u utuženom razdoblju nije plaćen dodatak za posebne uvjete rada te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate rada,

- da visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice po osnovi dodatka za posebne uvjete rada te dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za utuženo razdoblje iznosi ukupno 27.109,68 kn bruto,

11. Odredbama iz čl. 47. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 – u daljnjem tekstu: KU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. siječnja 2014. pa do 28. veljače 2018., kao i odredbama iz čl. 45. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18 – u daljnjem tekstu: KU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2018. pa do 31. kolovoza 2019., ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

12. Odredbom iz čl. 51. st. 1. KU 1, kao i odredbom iz čl. 49. st. 1. KU 2, ugovoreno je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a odredbom iz čl. 51. st. 9. KU 1, kao i odredbom iz čl. 49. st. 9. KU 2, ugovoreno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

13. Odredbama iz čl. 57. KU 1, kao i odredbama iz čl. 55. KU 2, ugovoreno je, između ostalog, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te da će se osnovna plaća na tužiteljičinom radnom mjestu uvećati za 25%.

14. Odredbom iz čl. 5. Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 96/15 – u daljnjem tekstu: Dodatak I. KU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. listopada 2015. pa do 28. veljače 2018., dodan je iza čl. 59. KU 1 čl. 59.a kojim je ugovoreno da, iznimno od čl. 59. KU 3, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Navedeno je također ugovoreno odredbom iz čl. 58. KU 2.

15. Nadalje, odredbom iz čl. 83. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – u daljnjem tekstu: ZR/09), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. siječnja 2014 pa do 6. kolovoza 2014., kao i odredbom iz čl. 91. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR/14), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 7. kolovoza 2014. pa do 31. kolovoza 2019., propisano je da plaća iz st. 1. tih članaka obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

16. Isto tako, odredbom iz čl. 86. ZR/09, kao i odredbom iz čl. 94. ZR/14, propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću, a odredbom iz čl. 84. st. 3. ZR/09, kao i odredbom iz čl. 92. st. 3. ZR/14, propisano je da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

17. Prvostupanjski sud je, uzimajući u obzir tako utvrđeno činjenično stanje, kao i sadržaj odredbi iz čl. 47. st. 1., 2. i 3., čl. 51. st. 1. i 9. i čl. 57. KU 1, čl. 45. st. 1., 2. i 3., 49. st. 1. i 9., čl. 55. i čl. 58. KU 2, čl. 5. Dodatka I. KU 1, čl. 83. st. 3., čl. 84. st. 3. i čl. 86. ZR/09 te čl. 91. st. 3., čl. 92. st. 3. i čl. 94. ZR/14, pravilno postupio kada je zaključio da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala pravo na dodatak za posebne, odnosno otežane uvjete rada od 25% i pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4% te kada je naložio tuženiku da isplati tužiteljici na ime glavnice konačni bruto iznos od 24.882,92 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbama iz čl. 84. st. 3. ZR/09 i čl. 92. st. 3. ZR/14, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju.

18. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja predmetne presude u pobijanom dijelu u kojem je odlučeno o glavnom potraživanju tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te potom na isto pogrešno primijenio materijalno pravo.

19. Međutim, djelomično su osnovani preostali žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka.

20. Uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi 27.109,68 kn, tužiteljica ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 23. listopada 2019. u iznosu od 1.000,00 kn, troška sastava obrazloženih podnesaka od 30. ožujka 2020. (očitovanje na odgovor na tužbu) i 10. svibnja 2021. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) u iznosu od po 1.000,00 kn, troška pristupa na ročište od 16. rujna 2020. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (a ne o glavnoj stvari kako to prvostupanjski sud pogrešno zaključuje) u iznosu od 500,00 kn, troška sastava podnesaka od 30. rujna 2020. i 9. studenog 2011. u iznosu od po 250,00 kn te troška pristupa na ročište od 17. siječnja 2022. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 1.000,00 kn, odnosno pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 5.000,00 kn, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 1.250,00 kn, što zbrojeno iznosi 6.250,00 kn, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1. i 3., Tbr. 9. st. 1. i 2., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

21. Tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a ima pravo i na naknadu troška provođenja financijskog vještačenja u cjelokupnom plaćenom iznosu od 2.200,00 kn jer je taj trošak bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog.

22. Imajući u vidu da tužiteljica od ukupno zatraženog iznosa na ime glavnice 27.109,68 kn osnovano potražuje iznos od 24.882,92 kn (92%), iz čega proizlazi da ista u pogledu glavne stvari nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (8%), tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 154. st. 5. ZPP–a ima pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u omjeru od 100% u iznosu od 6.250,00 kn, a koji potom valja uvećati za cjelokupni iznos provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 2.200,00 kn, odnosno pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 8.450,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 28. veljače 2022., kada je predmetna presuda donesena pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbama iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) te čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju, dok joj to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 1.562,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

23. Valja dodati i da tuženik u smislu odredaba iz čl. 164. st. 1., 2. i 3. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer do zaključenja glavne rasprave nije postavio određen zahtjev za naknadu istog.

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.