Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 27 Gž-91/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice vijeća, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice vijeća, Lidije Jelavić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz R., OIB:…, zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u R., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici Ž. L., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L.&p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3072/2019-23 od 30. rujna 2021., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3072/2019-23 od 30. rujna 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnom odredba čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu broj 9012983954, kojeg su 10. rujna 2007. sklopili tuženik, kao kreditor i tužiteljica, kao korisnik kredita te M. P., kao založni dužnik, u dijelu u kojem je ugovoreno da je tužiteljica dužna tuženiku platiti kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana te da je ništetna odredba čl. 7. st. 2. istoga Ugovora, u dijelu koji glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz čl. 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“ (stavak I. izreke); naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 42.243,98 kn sa zatraženom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose razlike u plaćenim anuitetima od dana plaćanja do isplate (stavak II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 11.060,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2021. do isplate sve po stopi pobliže određenoj kao u izreci (stavak III. izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 462,66 kn.

3. Protiv presude žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP-a) predlažući njezinu preinaku, sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje ništetnom odredbe čl. 4. st. 1. i čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu broj 9012983954 od 10. rujna 2007. u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci tuženika i restitucijski zahtjev na isplatu iznosa od 42.243,98 kn, sve sa zateznim kamatama.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a), s time da sud, na temelju zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a, odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

8. Tako je u bitnom utvrđeno da je zaključen Ugovor o kreditu broj 9012983954 10. rujna 2007. između tuženika, kao davatelja kredita i tužiteljice, kao korisnika kredita; da su stranke ugovorile kredit u iznosu od 463.256,00 kn, a tužiteljica se obvezala kredit vratiti s pripadajućim kamatama u roku od 25 godina odnosno u 300 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 2.649,10 kn, koji dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno svakog 15-og u mjesecu počevši od isteka mjeseca do dana prijenosa kredita u otplatu; da je u članku 4. stavak 1. Ugovora između ostalog ugovoreno da je tužiteljica dužna tuženiku na kredit platiti kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana te da ista na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,78%, dok je u čl. 7. st. 2. određeno da u slučaju promjene kamatne stope iz čl. 4. Ugovora pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta i da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

9. Nisu osnovani navodi žalbe prema kojima bi sud pošao od pogrešne pretpostavke da je predmetni Ugovor o kreditu na snazi, jer da je isti prestao isplatom kredita pa da se ne može tražiti utvrđenje ništetnim odredaba ugovora, koji je u cijelosti izvršen /ispunjen/. Suprotno tome, tužiteljica može tražiti utvrđenje ništetnosti dijela predmetnog ugovora iako je ugovor ispunjen s obzirom da je isticanje ništetnosti neograničeno prema članku 328. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO/05/, prema kojem se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

10. Nadalje, prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14. i 110/15.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (istovjetno članak 138. a Zakona o zaštiti potrošača /“Narodne novine“, broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13., u daljnjem tekstu: ZZP/07/ i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP/07).

11. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502.c ZPP-a, koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

12. Budući da je odredbom članka 4. Ugovora o kreditu ugovorena kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom te kako u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne bilo drugačije od utvrđenog u navedenom sudskom postupku, to je osnovano zaključiti da su ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate ništetne (istovjetno shvaćanju iznesenom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.) s time da je i P. b. d.d. bila tužena stranka u navedenom postupku po kolektivnoj tužbi.

13. Po ocjeni ovog suda, tuženik nije dao razloge za promjenjivost kamatne stope, koji bi se mogli smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita, a niti se to može utvrditi iz sadržaja tuženikovih općih akata, zbog čega su ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope time i nepoštene, kako je to u biti zaključio i sud prvog stupnja, a koja ocjena je između ostalog utemeljenje i na tumačenju mjerodavnih odredbi ZZP-a u duhu prava Europske unije (predmet Suda Europske unije broj C-472/10).

14. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova Ugovora o kreditu u dijelu promjenjivosti kamatne stope prema Odluci tuženika to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici utuženi iznos, koji je utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke G. Š. M., iz kojeg proizlazi da je više plaćena kamata izračuna kao zbroj svih novčanih razlika između iznosa obveze s osnova kamate po realiziranom otplatnom planu iznosa kamate, koju bi tužiteljica bila u obvezi podmiriti prema početnom otplatnom planu kredita, odnosno primjenom početno ugovorene kamatne stope na neotplaćenu glavnicu i kamate koja je obračunavana u povišenom iznosu, koja razlika iznosi 42.706,64 kn s time da su pojedinačno iznosi više obračunate kamate specificirani u stupcu 13 Tabele br. 4 (članak 1111. stavak 3. ZOO/05) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku, tekućim od stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO/05, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO/05).

15. Neosnovano je i ustrajavanje tuženika na prigovoru zastare. To stoga što u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO-a/05), kao posljedicu utvrđenja ništetnosti, rok zastare počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.), što znači da je opći rok zastare od pet godina, koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 225. ZOO- a/05, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, počeo teći pravomoćnošću sudske odluke u kojoj je odlučeno o ništetnosti te ugovorne odredbe, tj. od 13. lipnja 2014. (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), s time da valja dodati da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO/05 (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su- IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.) pa imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2019. te da je najstarije potraživanje tužiteljice dospjelo 15. veljače 2008., a tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 je podnijeta 4. travnja 2012., razvidno je da nije nastupila zastara niti jednog dijela restitucijskog zahtjeva tužiteljice.

16. Neosnovani su prigovori u kojima tuženik u žalbi ponavlja prigovore koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka, a odnose se na tvrdnju o usklađenosti postupanja tuženika sa tada važećim pravnim propisima te primjeni kamatne stope sukladno tržišnom kriteriju i elementima čije su oscilacije bile izvan njezina nadzora, kao i o primjeni Općih uvjeta poslovanja, budući da je postupanje tuženika protivno osnovnim načelima obveznog prava (načelu savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava i ponašanju sudionika u ispunjavanju obveza).

17. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

18. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.