Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-754/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, po sucu toga suda Vesni Vrkić Perak kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz S., V. u., OIB:… , zastupanog po punomoćnici N. M. , odvjetnici iz O., protiv tuženika P. Z., Z., R. c., OIB:…, zastupane po punomoćnici I. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Š. M., M., S. & partneri u Z., radi isplate, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: 1 P-1240/2019-18 od 24. ožujka 2021., 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Varaždinu broj: 1 P-1240/2019-18 od 24. ožujka 2021., potvrđuje.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom presuđeno je :

" I. Nalaže se tuženiku P. Z., Z., OIB:…, da isplati tužitelju D. B. iz S. , V. u., OIB:… iznos od 6.669,20 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, koja teče: - na iznos od 328,46 kn od 1.5.2007. do isplate, - na iznos od 3,46 kn od 5.5.2007. do isplate, - na iznos od 3,46 kn od 6.6.2007. do isplate, - na iznos od 3,46 kn od 5.7.2007. do isplate, - na iznos od 3,46 kn od 4.8.2007. do isplate, - na iznos od 13,85 kn od 5.9.2007. do isplate, - na iznos od 13,85 kn od 5.10.2007. do isplate, - na iznos od 13,85 kn od 6.11.2007. do isplate, - na iznos od 13,85 kn od 6.12.2007. do isplate, - na iznos od 13,85 kn od 5.1.2008. do isplate, - na iznos od 13,85 kn od 6.2.2008. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.3.2008. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 4.4.2008. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 6.5.2008. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.6.2008. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.7.2008. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.8.2008. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.9.2008. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 4.10.2008. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.11.2008. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 9.12.2008. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 8.1.2009. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.2.2009. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 7.3.2009. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 8.4.2009. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 7.5.2009. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.6.2009. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 8.7.2009. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.8.2009. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.9.2009. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 6.10.2009. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 6.11.2009. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.12.2009. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 6.1.2010. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.2.2010. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.3.2010. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 7.4.2010. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 6.5.2010. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.6.2010. do isplate,

- na iznos od 23,23 kn od 7.7.2010. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.8.2010. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 7.9.2010. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 7.10.2010. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 6.11.2010. do isplate,

- na iznos od 23,23 kn od 8.12.2010. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 6.1.2011. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.2.2011. do isplate, - na iznos od 23,23 kn od 5.3.2011. do isplate,, - na iznos od 23,23 kn od 6.4.2011. do isplate,

- na iznos od 23,23 kn od 6.5.2011. do isplate, - na iznos od 5.214,10 kn od 3.6.2011. do isplate, - na iznos od 123,73 kn od 10.6.2011. do isplate, za razdoblje od 01.01.2005. do 31.12.2007. po stopi 15% godišnje, za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01.01.2019., do 30.06.2019. po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01.01.2020., do 30.06.2020. po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89% godišnje, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II.Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 133,10 kn, sa zatraženim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku P. Z., Z., R. c., OIB:, da tužitelju D. B. iz S. , V. u., OIB: naknadi parnični trošak u iznosu od 5.750,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. ožujka 2021. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana. "

2.Tuženik je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu protiv navedene presude zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. , 148/11., 25/13. , 89/14. i 70/19. - nastavno: ZPP).

Predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu kao osnovanu, te preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i naloži tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak.

3.Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4.Žalba tuženika nije osnovana.

5.Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te navode tuženika iznesene u žalbi, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

Ovaj sud nije našao ni da je donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kako neosnovano u žalbi navodi tuženik, s obzirom da je pobijana presuda u cijelosti jasna i razumljiva i jer je prvostupanjski sud naveo jasne razloge za sve bitne činjenice na kojima je temeljio svoju odluku i to kako za one temeljem kojih je izveo zaključak o nepoštenosti i ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivosti stope redovne kamate i valutne klauzule, tako i za one temeljem kojih je izveo zaključak o osnovi i visini zahtjeva za isplatu, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 6.802,30 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose kao u izreci pobijane presude, a s osnove utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu zaključenom među strankama kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope i valutna klauzula.

7.Ovaj sud u cijelosti prihvaća sva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kako o nepoštenosti ugovornih odredbi o ugovorenom načinu promjene stope redovne kamate i ugovorenoj valutnoj klauzuli tako i o utvrđenom iznosu preplaćene obveze.

8.Naime, u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je a i iz predmetnog spisa proizlazi:

-da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj: broj… dana 28. veljače 2007. na iznos od 4.940,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti (dalje: ugovor o kreditu) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita;

-člankom 4. ugovora o kreditu ugovorena je godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, a koja na dan sklapanja ugovora iznosila 5,50% godišnje;

-rok otplate kredita je ugovoren na 84 mjeseci, a bilo je ugovoreno da se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važećem na dan plaćanja

-tuženik je jednostrano mijenjao – povećavao kamatnu stopu;

-kredit je u cijelosti otplaćen;

-u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka (i ovdje tuženika) pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja presuda je preinačena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom;- presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015.

9.U odnosu na navedene sudske odluke valja navesti:

- da je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III- 2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud Republike Hrvatske djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja te je ukinuo odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo",

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revt -575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su tužene pod 1) do 7) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF, - da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio novu presudu poslovni broj Pž- 6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu,

- da je konačno Vrhovni sud Republike Hrvatske po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

10.Pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a protivno tvrdnjama tuženika, da navedene presude obvezuju tuženika koji je u tom predmetu sudjelovao kao sutuženik, te se u pogledu ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banke odnosi na svaki kredit sklopljen kroz period od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., stoga i na kredit iz predmetnog ugovora.

11.1.U svrhu utvrđenja spornog iznosa koji potražuje tužitelj na ime preplaćene obveze izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo V. S. O. dipl.oec. Na osnovu provedenog vještačenja i temeljem raspoložive dokumentacije sud je dosudio tužitelju iznos od 6.669,20 kuna koji iznos je tužitelj preplatio tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu ugovorom o kreditu od 5,50% i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita, a kroz period od početka otplate kredita do veljače 2014. Vještačenje u ovom predmetu provedeno je sukladno odredbama članka 258.-260. ZPP, stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka kao stručan, objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke.

11.2.Pravilno je prvostupanjski sud prijedlog tuženika za dopunom nalaza kako bi se utvrdila negativna razlika u mjesečnim anuitetima ocijenio neosnovanim, jer iz predmetnog spisa proizlazi da tuženik tijekom postupka nije isticao zahtjev za isplatom eventualne razlike koja bi proizlazila iz primjene nižeg tečaja kamatne stope od prvobitno ugovorene, odnosno tuženik nije stavio prigovor radi prebijanja niti protutužbeni zahtjev uperen na sporne isplate , pa pravilno vještak to razdoblje nije uračunao kod izrade nalaza i mišljenja, a niti mu je sud takav nalog dao. Naime, sud niti mora, niti smije samoinicijativno prebijati navedene tražbine jer je vezan granicama postavljenih zahtjeva stranaka.

12.Cijeneći navedeno zaključak je i ovoga suda da su odredbe Ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom o kamatnim stopama banke prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterij koje će tuženik pri donošenju takve odluke primijeniti, te odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne, sukladno odredbi članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03, dalje ZZP) u vezi s odredbom članka 81. stavak 2., 3. i 4., članak 84. te članak 87. stavak 2. ZZP-a, tim više što je predmetni Ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i što tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

13.Kako tuženik tužitelju kao korisniku kredita, nije na valjan i razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, odnosno kako tužitelj prilikom sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, kao potrošač, nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima je ovisilo kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, kao i što tužitelju kao potrošaču-korisniku kredita nije bila razumljiva ni odredba ugovora kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, takve ugovorne odredbe i primjene od strane kreditora u suprotnosti su sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena, slijedom čega je sud opravdano i po mišljenju ovog suda, a u skladu s odredbom članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) obvezao tuženika na vraćanje tužitelju iznosa koji je primio po promijenjenim kamatnim stopama. Odluka prvostupanjskog suda sukladna je i odredbama članka 1111. i članka 1115. ZOO-a, na koje se pravilno u presudi poziva prvostupanjski sud.

14.Takav način utvrđivanja načina promjene kamatne stope, te ugovorena valutna klauzula vezana za CHF navedenim presudama Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, je utvrđen kao nepoštena ugovorna odredba zbog čega je taj dio Ugovora po navedenim presudama utvrđen ništetnim pravnim poslom sve u skladu sa odredbom članka 131. ZZP-a, a koja presuda prema odredbi članka 138.a ZZP-a obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a šteta koju tužitelj trpi u ovom slučaju čini iznos koji je uplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope, odnosno, razlika iznosa kojeg je platio za kamatu od ugovorene kamatne stope od 5,50%.

15.Glede tvrdnji tuženika da je sud tek automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tome da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini valja navesti da je odredbom članka 64. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/09) dodan članak 138.a, koji propisuje da Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Osim toga kako pravilno navodi prvostupanjski sud prema odredbi članka 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaj sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a kao što se tužitelj na te presude i pozvao u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, ukoliko pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je ovdje slučaj.

16.Imajući u vidu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., pa tako i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14, te naprijed citiranu odredbu članka 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi prijepornog ugovora o kreditu kojim je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s važećim odlukama banke je ništetnost takvih odredbi (članak 322. stavak 1. ZOO).

17.U odnosu na potrošača, ima se smatrati da nepoštena ugovorna odredba nikad nije ni bila ugovorena, a sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora, u načelu, imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo, s time da tek proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i to pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, a tek kumulativna primjena ovih pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredbi suglasno Direktivi 93/13 EEZ.

Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda i glede početka tijeka zateznih kamata

8.Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prigovor zastare odbio kao neosnovan jer u smislu odredbe članka 241. ZOO pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

19.Pravilno je prvostupanjski sud, a protivno navodima u žalbi primjenom odredbe članka 154. stavak 5. u vezi s odredbom članka 155. stavak 1. odlučio i o parničnom trošku. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, jer protivno tvrdnjama tuženika iz predmetnog spisa razvidno je da je tužitelj pristojbu uredno platio.

Kako je tuženik u cijelosti izgubio ovaj spor pravilno mu prvostupanjski sud trošak nije niti dosudio.

20.Kako prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrdio je sve činjenice bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 12. srpnja 2022.

SUDAC

Vesna Vrkić Perak