Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 25 Gž R-502/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Đ. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženice V. Č. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. R., odvjetnica iz Odvjetničkog društva M. & partneri d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3388/2018-41 od 9. prosinca 2020., dana 12. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 3388/2018-41 od 9. prosinca 2020., pod stavkom I izreke i odluka o parničnom trošku pod stavkom II izreke te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 23.741,83 kn sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim od 28. listopada 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.812,50 Kn.

3. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 18.250,50 kn, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda pod stavkom i izreke u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 1.250,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. Đ. u odnosu na tuženicu V. Č. da mu ista isplati iznos od 23.741,64 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 28.10.2010. do isplate, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena te se tužitelj odbija i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

II/ Nalaže se tužitelju M. Đ. naknaditi tuženici V. Č. trošak parničnog postupka u iznosu od 12.812,50 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), kao i u odluke o parničnom trošku te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 23.741,64 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 28.10.2010. do isplate na ime četiri bruto plaće iz 2009. godine (za kolovoz, rujan, listopad i studeni).

5. Među strankama nije sporno:

-da je tužitelj bivši radnik tvrtke I. V. d.o.o., nad kojom tvrtkom je otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-379/09-22 od 16.07.2010.,

-da je tužitelj kao vjerovnik prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku i da mu je ista priznata kao tražbina prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 23.741,64 kn rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-379/09-61 od 28.10.2010.,

-da je nad tvrtkom I. V. d.o.o. obustavljen i zaključen stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-379/09-397 od 04.03.2014.,

-da je tužena bila direktorica društva I. V. d.o.o., te osnivač i jedini član Uprave I. V. d.o.o.

6. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev utemeljio na navodima da je tužena V. Č. ranije R., odgovorna za neisplatu plaća tužitelju jer je ona bila jedini osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje društva I. V. d.o.o., a obiteljski je preko tada izvanbračnog, a sada bračnog supruga T. Č. kao i preko kćeri J. J., koja je jedna od direktorica društva U. d.o.o. povezana s upravom društva U. d.o.o., osnovanog isključivo s ciljem da se na njega prenesu sredstva iz društva I. V. d.o.o. bez da se podmire obveze prema radnicima, a da je pri tom tužena kao odgovorna osoba društva I. V. d.o.o. izvlačila materijalnu korist iz tog društva u korist društva U. d.o.o., izbjegavajući pri tom ispuniti tražbine radnika (plaće).

7. Smatra da je takvim postupanjem društvo I. V. d.o.o. prenijelo poduzeće I gospodarsku djelatnost na U. d.o.o., a tužena je kao direktorica društva I. V. d. o. o prenošenjem poduzeća i gospodarske djelatnosti zlonamjerno izbjegavala ispuniti svoje obveze prema radnicima (čl. 133. st. 15. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11 i 73/13-dalje ZR).

8. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je tuženica fizička osoba koja nije bila poslodavac tužitelja, a da tužitelj nije dokazao da je društvo I. V. d.o.o. prenijelo poduzeće i gospodarsku djelatnost na društvo U. d.o.o., da tužitelj nije dokazao da V. Č. kao direktorica društva I. V. d.o.o. prenošenjem poduzeća i gospodarske djelatnosti zlonamjerno izbjegavala ispuniti svoje obveze prema tužitelju i uz zaključak da u konkretnom slučaju nije došlo do prijenosa poduzeća I.

V. d.o.o. na društvo U. d.o.o., da se na tuženicu ne primjenjuju odredbe čl. 10 st. 2, st. 3 i st. 4. Zakona o trgovačkom društvu ("Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99 I 152/11-dalje ZTD), i čl. 133 st. 15. ZR) te da posljedično tome tuženica nije u obvezi isplatiti utuženi novčani iznos od 23.741,64 kn na ime bruto place sa zateznom kamatom tužitelju, visina koje nije sporna, jer je utvrđena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-379/09-61 od 28.10.2010.

9. U pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud donoseći prvostupanjsku presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka (čl. 354 st. 2 toč. 11. ZPP jer obrazloženje ne sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama dok pojedini navedeni razlozi nemaju uporište u sadržaju spisa i cjelokupnom rezultatu postupka i stoga ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Prema odredbi čl. 373. a st. 1. i 3. ZPP drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

10. Odredbom čl. 133. ZR propisano je da ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja (st. 1.), te da će nadležni sud, osobu koja prenošenjem poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti ili na drugi način zlonamjerno izbjegava ispuniti svoje obveze prema radniku, na zahtjev radnika obvezati na ispunjenje njezinih obveza i u slučaju da ugovor o radu nije sklopljen s tom osobom (st. 15.).

11. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da iz dostavljene dokumentacije I to povijesnog izvadaka iz sudskog registra za društva I. V. d.o.o. i U. d. o. o, podataka o poslovnom subjektu U. d.o.o., dopisa HZMO, iskaza saslušanih stranaka i svjedoka nedvojbenim proizlazi da je u konkretnom slučaju došlo do prijenosa ugovora iz čl. 133. ZR s trgovačkog društva I. V. d.o.o. na trgovačko društvo U. d. o. o jer su svi radnici društva I. V. d.o.o. ujedno bili i radnici društva U. d.o.o., a osim toga, da je društvo U. d.o.o. svoje poslovanje obavljalo na istoj adresi i u prostorijama gdje je svoje poslovanje ranije obavljalo društvo I. V. d.o.o. i da je društvo U. d.o.o. obavljalo istu djelatnost kao i društvo I. V. d. o. o,, što je vidljivo iz priloženih izvadaka iz sudskog registra, te jer su osnivači i članovi društva U. d.o.o. u društvu I. V. d.o.o. obavljale rukovodeće funkcije i to T. Č., M. L., D. M., D. H. i J. J. Osim toga, na društvo U. d.o.o. prenesen brand V. d.o.o. te sva upotrebljiva informatička roba za koju nikada nije plaćena niti jedna lipa, o čemu svjedoči izvješće stečajnog upravitelja M. M. od 10.10.2011., kao niti zakup prostora društva I. V. d.o.o.

12. Odgovornost tuženice u konkretnom slučaju temelji se na utvrđenim činjenicama da je tuženica cjelokupno poduzeće trgovačkog društva I. V., d.o.o. dakle poduzeće kao organiziranu gospodarsku i pravnu cjelinu preko koje nositelji poduzeća djeluju na tržištu, prenijela na trgovačko društvo U. d.o.o. koje je osnovano 28. listopada 2009. od strane izvanbračnog, sada bračnog supruga tužene, T. Č., sve u svrhu izbjegavanja ispunjavanja obveza prema vjerovnicima društva I. V., odnosno u svrhu izbjegavanja podmirivanja plaća radnika za četiri mjeseca u 2009. godini. Na društvo U., d.o.o. prenesena je sva upotrebljiva informatička oprema što je rezultiralo time da je nad društvom I. V. d.o.o. u srpnju 2010. otvoren stečaj.

13. Slijedom izloženog, po ocjeni ovog suda, ocjenom izvedenih dokaza nedvojbenim je utvrđeno da je u konkretnom slučaju došlo do prijenosa poduzeća uslijed faktičkog prijenosa radnika, djelatnosti, odnosno prijenosa imovine poduzeća I. V. d.o.o. na društvo U. d.o.o., a u kojem slučaju se radi o odgovornosti tuženice jer je nedvojbeno utvrđeno da se tužitelj, kao radnik, društva I. V. d.o.o. nije uspio namiriti u stečajnom postupku iako je njegova tražbina bila uvrštena u prvi viši isplatni red. Upravo" faktični prijenos ", kojeg predviđa odredba čl. 133. st. 1. ZR odnosno čl. 137. st. 1. Zakona o radu (" Narodne novine ", broj: 93/14), naslanja se na Odluku Europskog suda u Luxemburgu broj C-340/01 od 20. studenoga 2003., u kojoj je između ostaloga utvrđeno da do prijenosa poduzeća dolazi i onda kada je došlo do faktičnog prijenosa nekih od elemenata poduzeća, kao u predmetnom slučaju.

14. Dakle, u smislu odredbe čl. 133. st. 15. ZR, tuženica odgovara za obveze prema tužitelju, budući je došlo do prijenosa poduzeća koji je izvršila tuženica, kao direktorica I odgovorna osoba a iz kojeg razloga radnici nisu mogli namiriti svoje tražbine u stečajnom postupku. Pri tome, istoj kao direktoru trgovačkog društva I. V. d.o.o. nije bilo nepoznato da drugo trgovačko društvo posluje u istim prostorijama, da postoje dugovi prema radnicima, kao i da novo trgovačko društvo prodaje zatečenu robu trgovačkog društva kojeg je ona direktor, što nadalje ukazuje da je tužena zlonamjerno izbjegavala obveze prema radnicima (obveza poslodavca na isplaćivanje plaće), u iznosu koji je utvrđen po stečajnom upravitelju, kao prijavljena i priznata tražbina kao tražbina prvog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj St-379/09, protiv stečajnog dužnika, I. V. d.o.o., to je tuženoj valjalo naložiti da tužitelju isplati utuženi iznos.

15. Međutim, u skladu s odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 177/04-dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog ZPD- a ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

16. Nadalje, odredbom čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 95/05, 96/06 i 68/07 – dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i čl. 11., 12. i 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD te umanjenog za osobni dobitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD.

17. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku.

18. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata pravilno valjalo odbiti kao neosnovan.

19. Slijedom izloženog, žalba tužitelja je u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke djelomično osnovana, to je prvostupanjsku presudu valjalo dijelom preinačiti i usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev (čl. 373.a ZPP). osim u dijelu koji su odnosi na isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće, u kojem dijelu je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

20. Kako je povodom žalbe tužitelja prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi (čl. 154.st.5. ZPP), valjalo je u skladu s tim preinačiti i odluku o trošku sadržanoj pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude (čl. 166. st. 2. ZPP) te odbiti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.812,50 kn.

21. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 155. ZPP.

22. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora u visini od 23.741,64 kn, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje: Tarifa), valjalo je tužitelju priznati parnični trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, i to za: sastav tužbe, za sastav podnesaka od 16.4.2013., 8.1.2014., 24.5.2018., 26.8.2020. i 16.10.2020. svako po 100 bodova (Tbr. 8/1), za pristup na ročišta održana dana 4.4.2013., 24.4.2013., 30.4.2013., 8.4.2016., 5.6.2018., 14.2.2019., 6.9.2019.,, 7.7.2020., 7.9.2020 i 2.11.2020., svako po 100 bodova (Tbr. 9/1) te za sastav žalbe od 9.5.2016 po Tbr.

10/1 od 125 bodova ili ukupno 1725 bodova.

23. Tako je tužitelju, uzimajući o obzir vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 50, valjalo priznati ukupno zatraženi parnični trošak u iznosu od 18.250,50 kn.

24. Tužitelju je temeljem Tbr. 10/1 Tarife priznat trošak sastava žalbe, u iznos od 1.250,00 kn jer samo u neznatnom dijelu nije uspio u žalbenoj fazi postupka.

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević, v.r.