Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2
52000 Pazin
Posl. br. P-311/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mariji Grubor u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz P., N. 22, OIB, kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u P., C. 15, protiv tuženika S. E. d.o.o., Z., U. D. T. - G. 11, OIB, kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva N. i p. d.o.o., odvjetnici u Z., K. 10, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene 22. veljače 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja E. K., dana 14. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha na temelju zadužnice od dana 6. veljače 2007., ovjerene po javnom bilježniku D. K. iz P. posl. br. OV-1624/07 nad ovršenikom A. K. iz P., N. 22, OIB, koja se vodi pred Financijskom agencijom na prijedlog ovrhovoditelja S. E. d.o.o., Z., D. T. G. 11, OIB.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom iznosa od
1.763,14 eura (tisućusedamstošezdesettri eura i četrnaest centi) sa zateznim
kamatama koje teku od 14. ožujka 2024. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o
obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015.,
29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena,
u roku 15 dana.
III. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka se odbija.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe
koja se na prijedlog tuženika vodi protiv njega pred Financijskom agencijom, a na
temelju zadužnice od 6. veljače 2007. koja je ovjerena od strane javnog bilježnika
D. K. iz P. pod posl. br. OV-1624/07. Na pokretanje ove parnice upućen je zaključkom Općinskog suda u P. – P. posl. br. Ovr-1255/2022 od 10. siječnja 2023. U tom ovršnom postupku prethodno je donijeto rješenje posl. br. Ovr-870/2021 od 29. listopada 2021. kojim je predmetna ovrha obustavljena, ali je to rješenje ukinuto rješenjem Županijskog suda u S. od 23. studenog 2022.
1.1. U tužbi je naveo da je tuženik zahtjev za naplatu potraživanja na temelju navedene zadužnice (br. 44…) predao Financijskoj agenciji 24. rujna 2021., a da je iz te zadužnice i Izjave o suglasnosti zapljene vidljivo da se radi o ugovoru o kreditu br. 4… koji je 6. veljače 2007. sklopio sa S. g. – S. b. d. d. Iz dopisa S. b. d. d. od 13. lipnja 2021. i iz dopisa H.-a od 8. siječnja 2021. vidljivo je da je u cijelosti podmirio taj kredit koji je bio osiguran navedenom zadužnicom. Osim toga, tuženik u ovršnom postupku niti ne tvrdi da je iznos koji potražuje predmetnom ovrhom dugovanje iz Ugovora o kreditu br. 4… od 6. veljače 2007., već navodi da se radi o dugovanju iz Ugovora o kreditu br. 1… od 7. veljače 2008. i Dodatka tog ugovora od 30. svibnja 2011. Dakle, tuženik ne osporava da je kredit br. 4… isplaćen u cijelosti niti je u tijeku ovršnog postupka tvrdio da se njegovo potraživanje odnosi na taj kredit. Točno je da je sa S. g. – S. b. d. d. sklopio i Ugovor o kreditu br. 1… od 7. veljače 2008., ali je taj ugovor osiguran zasebnom zadužnicom. Međutim, iz dopisa H.-a od 8. siječnja 2021. vidljivo je da je u cijelosti podmirio i potraživanje po tom kreditu te da je zbog toga obustavljena administrativna zabrana na njegovoj mirovini, pa prema navedenoj banci više nema nikakvih dugovanja. Istaknuo je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja jer isti ni na koji način nije dokazao da je tužitelj upravo njemu izdao zadužnicu. To ni ne bi bilo moguće jer je zadužnica izdana 2007., a tuženik je osnovan tek 2010. Opreza radi, istaknuo je i prigovor zastare eventualnog potraživanja. Smatra da ima pravni interes za pokretanje ovog postupka jer je ovrha obustavljena rješenjem koje je ukinuto, pa je evidentno da će se ona i nastaviti.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako je tužba nedopuštena i da ju
valja odbaciti budući da Financijska agencija u trenutku podnošenja tužbe više nije provodila izvansudsku ovrhu na temelju zadužnice ovjerene pod brojem OV-1624/07, pa tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice. Navedeno proizlazi i iz njegovog podneska od 13. siječnja 2023. koji je u spis dostavio tužitelj, a u kojem obavještava ovršni sud o obustavi/opozivu naplate na temelju predmetne zadužnice i kojem je priložio specifikaciju od 12. siječnja 2023. iz koje proizlazi da po toj zadužnici nije bilo nikakve naplate i da je po njoj opozvano postupanje. Da bi tužitelj imao pravni interes za vođenje ove parnice morao bi dokazati da je naplata po predmetnoj zadužnici u tijeku, a njegovi navodi da će se naplata po toj zadužnici nastaviti zbog ukidnog rješenja Županijskog suda u S. su u potpunosti promašeni jer tako nešto nije predviđeno odredbama Ovršnog zakona i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Osim toga, ako bi Financijska agencija ponovno počela postupati po predmetnoj zadužnici, to bi mogla učiniti isključivo na temelju novog zahtjeva za izravnu naplatu, odnosno pokretanjem sasvim novog postupka.
3. U dokaznom postupku pročitani su administrativna zabrana na mirovinska primanja od 14. veljače 2008. (str. 6), dopis S. b. od 13. lipnja 2011. (str. 7), dopis H-a, Područnog ureda u P. – P. od 8. siječnja 2021. (str. 8-9), Izjava o suglasnosti zapljene od 6. veljače 2007. ovjerena kod javnog bilježnika D.
K. pod brojem OV-1624/07 od 6. veljače 2007. (str. 10-11), zadužnica broj 44… (str. 12-13), zahtjev za izravnu naplatu (str. 14-15), specifikacija potraživanja (str. 16), izlist sa stranice sudskog registra (str. 20-21), zaključak Općinskog suda u P. – P. posl. br. Ovr-1255/22-12 od 10. siječnja 2023. (str. 27-31), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (str. 38), dopis Financijske agencije od 28. svibnja 2023. (str. 68) te isprave iz spisa Općinskog suda u P. – P. posl. br. Ovr-1255/22.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Uvidom u spis Općinskog suda u P. – P. posl. br. Ovr-1255/22 (ranije: Ovr-870/21) utvrđeno je da je tuženik (u tom postupku ovrhovoditelj) protiv tužitelja (u tom postupku ovršenika) 24. rujna 2021. pokrenuo postupak izravne naplate kod Financijske agencije (u nastavku: Agencija) na temelju zadužnice br. OV-1624/07, javni bilježnik D. K., P., 06.02.2007. Tuženik je uz zahtjev dostavio navedenu zadužnicu i Izjavu o suglasnosti zapljene na kojoj je potpis tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika D. K. pod posl. br. OV-1624/07 od 6. veljače 2007., kao i specifikaciju potraživanja koje je tom zadužnicom osigurano. Iz zadužnice i Izjave o suglasnosti zapljene proizlazi da se potraživanje koje je osigurano zadužnicom i radi koje je tuženik i pokrenuo postupak izravne naplate odnosi na potraživanje po Ugovoru o kreditu br. 4… kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 105.000,00 kuna uvećano za kamate i druge troškove, a da je taj ugovor sklopio sa S. g. – S. b. d. d. koja je i naznačena kao vjerovnik na predmetnoj zadužnici. Iz specifikacije potraživanja proizlazi da to potraživanje na dan 15. rujna 2021. iznosi 116.163,53 kune na ime ostatka glavnice te 61.092,31 kunu na ime ostatka zateznih kamata na glavnicu.
5.1. Tužitelj je 28. rujna 2021. podnio prijedlog da se pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava sa njegovog računa proglasi nedopuštenim te da se, podredno, odgodi prijenos zaplijenjenih sredstava. U navedenom prijedlogu je naveo da od strane S. g. – S. b. d. d. nije obaviješten o ustupanju potraživanja, da je kredit br. 4… koji je osiguran predmetnom zadužnicom, u cijelosti podmirio te da je potraživanje, kada bi ono i postojalo, bilo u zastari. Uz prijedlog je dostavio dopis S. b. d. d. iz kojeg proizlazi da je kredit br. 4… podmiren u cijelosti te dopis H-a iz kojeg proizlazi da su obaviješteni da je taj kredit podmiren u cijelosti, kao i da je kredit br. 1 u cijelosti otplaćen.
5.2. Tuženik se očitovao na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa
nedopuštenim u kojem je naveo kako osporava da tužitelj nije obaviješten o ustupu
tražbine jer da, čak i da nije zaprimio obavijest o ustupu, o tome obaviješten
pokretanjem postupka izvansudske ovrhe. Istaknuo je i da je tužitelj propustio navesti
kako je sa S. b. d. d. zaključio Dodatak Ugovora o kreditu br. 1… na temelju kojeg je uvećana njegova obveza iz osnovnog kredita.
5.3. Rješenjem Općinskog suda u P. – P. posl. br. Ovr-870/2021-6 od 29. listopada 2021. pljenidba i prijenos novčane tražbine po navedenoj zadužnici su proglašeni nedopuštenim i ukinute su sve provedene radnje (t. I. navedenog rješenja), obustavljen je postupak izravne naplate (t. II. navedenog rješenja) te je naloženo Agenciji da novčana sredstva zaplijenjena s računa ovršenika u postupku izravne naplate vrati ovršeniku na njegov račun (t. III. navedenog rješenja). Navedeno rješenje je ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak s
obrazloženjem da ovršni sud ne može odlučivati o prigovoru prestanka tražbine i da je ovršenika trebalo uputiti na pokretanje parnice. Osim toga, drugostupanjski sud je naveo da je ovršenik istaknuo i prigovor zastare, pa da je i iz tog žalbenog razloga ovršenika trebalo uputiti u parnicu. U ponovljenom postupku Općinski sud u P. – P. je zaključkom posl. br. Ovr-1255/2022-12 od 10. siječnja 2023. uputio ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a rješenjem posl. br. Ovr-1255/2022-13 od 10. siječnja 2023. odbio prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Zaključak o upućivanju u parnicu tužitelj je zaprimio 24. siječnja 2023. te je pravovremeno, u roku 15 dana, pokrenuo parnicu na koju je upućen.
6. Ovršni sud je tužitelja uputio u parnicu budući se u skladu s čl. 210. st. 2.
Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.,
u nastavku: OZ) u slučaju izravne naplate tražbine, na prijedlog za proglašenje
pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi
protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. – 52. OZ-a).
6.1. U skladu s čl. 52. OZ-a ovršenik se upućuje u parnicu radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom ako je izjavio žalbu iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. do 11. OZ-a (st.
1.), i to zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu (st. 3.).
6.2. Tužitelj je u ovršnom postupku istaknuo da tuženik nije aktivno legitimiran
voditi ovrhu protiv njega (žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a), da prema tuženiku i
Splitskoj banci d. d. nema nikakvih dugovanja (žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-
a) te je istaknuo prigovor zastare eventualnog potraživanja tuženika (žalbeni razlog iz
čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a). Stoga je u ovom postupku valjalo utvrditi je li, zbog jednog od
tih razloga, nedopuštena ovrha koju u postupku izravne naplate provodi Agencija.
7. U konkretnom slučaju postupak izravne naplate je pokrenut na temelju
zadužnice od 6. veljače 2007. (OV-1624/07), a iz izvatka iz sudskog registra (str. 20-21) proizlazi da tuženik u vrijeme njezina izdavanja nije ni postojao (osnovan 28. rujna 2010.). S obzirom na to da se zadužnica uvijek izdaje radi osiguranja naplate iz određenog pravnog posla, odnosno da predstavlja osiguranje određene tražbine određenog vjerovnika, zadužnica iz 2007. nije mogla biti izdana tuženiku niti on to uopće tvrdi. Iz zadužnice jasno proizlazi da je ona izdana vjerovniku S. g. – S. b. d. d., a tuženik nije dokazao da je taj vjerovnik prava iz zadužnice prenio na njega. Naime, prema čl. 183. st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96.) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice, kao i iz čl. 214. st. 4. OZ-a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja izravne naplate, proizlazi da se prava iz zadužnice mogu prenijeti na drugu osobu ispravom na kojoj je potpis vjerovnika javno ovjerovljen. S obzirom na to da iz ovršnog spisa proizlazi da tuženik uz zahtjev za izravnu naplatu nije dostavio takvu ispravu, niti je to u ovom postupku dokazao, prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja je osnovan te bi već iz tog razloga valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev.
8. Sve i kada bi tuženik bio aktivno legitimiran za vođenje postupka izravne naplate protiv tužitelja, izvansudska ovrha bi bila nedopuštena budući da je tužitelj dokazao da je potraživanje radi kojeg je taj postupak pokrenut podmirio vjerovniku S. g.– S. b. d. d.
8.1. Iz zahtjeva za izravnu naplatu i dostavljenih priloga jasno proizlazi da je zadužnicom na temelju koje je pokrenut postupak izravne naplate osigurano potraživanje isključivo iz Ugovora o kreditu br. 4…, pa su navodi tuženika da postoji potraživanje na temelju Dodatka Ugovora o kreditu br. 1… (a što je isticao u tijeku ovršnog postupka) potpuno irelevantni.
8.2. Uvidom u dopis S. b. d. d. od 13. lipnja 2011. (str. 7) utvrđeno je da je kredit br. 4… tužitelj u cijelosti podmirio, a navedeno proizlazi i iz dopisa H-a od 8. siječnja 2021. (str. 8) u kojem su naveli da su još 15. lipnja 2011. o tome zaprimili obavijest. Tuženik u tijeku ovog postupka suprotno nije dokazao, već je isključivo isticao da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog parničnog postupka budući da Agencija na temelju predmetne zadužnice više ne provodi izvansudsku ovrhu.
8.3. Iz dopisa Agencije od 28. studenog 2023. (str. 68) proizlazi da su prestali provoditi izvansudsku ovrhu jer su zaprimili rješenje Općinskog suda u P. – P. posl. br. Ovr-870/2021-6 od 29. listopada 2021. kojim je postupak izravne naplate obustavljen. Budući da je navedeno rješenje ukinuto, nisu osnovani navodi tuženika da tužitelj nema pravni interes voditi ovaj parnični postupak. Naime, Agencija bi po nalogu ovršnog suda mogla nastaviti s postupkom izravne naplate, a tuženik zahtjev za izravnu naplatu nije povukao niti je ovršni postupak pravomoćno obustavljen. Osim toga, sud može provesti postupak po tužbi tužitelja koji je upućen na pokretanje parnice i kad je ovrha tijekom trajanja parničnog postupka dovršena, pa čak i ako je dovršena prije podnošenja tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama br. Rev-1012/2020-2 od 22. prosinca 2020. i Rev-506/21-2 od 28. ožujka 2023.).
9. S obzirom na to da je utvrđeno da potraživanje tuženika ne postoji, nije bilo potrebno odlučivati o istaknutom prigovoru zastare.
10. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u t. I. izreke presude.
11. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.
11.1. U skladu s čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine
br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11.,
25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u nastavku: ZPP) pravo na naknadu
troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u
ovom sporu, valjalo mu je dosuditi opravdane parnične troškove.
11.2. Tužitelj je zatražio naknadu za sastav tužbe te za zastupanje na ročištima
od 15. studenog 2023. i 22. veljače 2024. u iznosima od po 250 bodova uvećano za
PDV. Pored toga, zatražio je i naknadu troška na ime sudskih pristojbi na tužbu i
presudu u iznosima od po 200,64 eura.
11.3. Troškovi zastupanja kod sastava tužbe i na ročištu od 22. veljače 2024.
su opravdani i pravilno obračunati, dok nije pravilno obračunat trošak zastupanja na
ročištu od 15. studenog 2023. Na navedenom ročištu se nisu izvodili dokazi, niti se je
raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima, pa nagrada prema Tbr.
9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.
138/23., u nastavku Tarife) iznosi 125 bodova (50 % od nagrade iz Tbr. 7. t. 1. Tarife)
uvećano za PDV. Prema tome tužitelju za zastupanje po punomoćniku odvjetniku
pripada nagrada u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura (1.250,00 eura uvećano za
PDV). Tužitelju ne pripadaju naknade na ime sudskih pristojbi na tužbu i presudu u
punom iznosu (u iznosima od po 200,64 eura) jer je u skladu s čl. 7. st. 1. Zakona o
sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18. i 51/23., u nastavku: ZSP) imao
mogućnost u trenutku podnošenja tužbe pristojbu platiti u visini polovice propisanog
iznosa, pa razlika do punog iznosa pristojbe ne može pasti na teret tuženika. Osim
toga, tužitelju će se presuda dostaviti elektroničkim putem, pa u skladu s čl. 7. st. 3.
ZSP-a ima mogućnost u roku tri dana od dana dostave odluke platiti pristojbu u visini
polovice propisanog iznosa pristojbe. Stoga je tužitelju na ime sudske pristojbe na
tužbu i sudske pristojbe na presudu priznata naknada u iznosima od po 100,32 eura.
11.4. Prema tome opravdani troškovi tužitelja iznose 1.763,14 eura. Na priznate
troškove parničnog postupka tužitelju pripadaju i zatezne kamate koje teku od
donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).
11.5. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka
isplatom iznosa od 1.763,14 eura sa zateznim kamatama (t. II. izreke), dok su odbijeni
zahtjev tužitelja u preostalom dijelu i zahtjev tuženika u cijelosti (t. III. i IV. izreke).
U Pazinu dana 14. ožujka 2024.
Sutkinja
Marija Grubor, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.
DNA:
- tužitelj p. p., uz sudsku pristojbu na tužbu (bez mogućnosti plaćanja polovice iznosa
pristojbe) i na presudu (s mogućnošću plaćanja polovice iznosa pristojbe),
- tuženik p. p.