Poslovni broj: UsI-2740/2021-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja I. P. iz M. V., , OIB: …, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., , OIB: …, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 12. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21-01/240, URBROJ: 512-2501-21-2 od 19. kolovoza 2021.

p r e s u d i o  j e

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21-01/240, URBROJ: 512-2501-21-2 od 19. kolovoza 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja U. za ljudske potencijale, S. za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, S. za poslove obrane, P. odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I 561-01/21-01/241, URBROJ: 512M2-50-21-3 od 9. lipnja 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći da je radi nespornog učešća u odredima Narodne zaštite u Domovinskom ratu, podnio zahtjev za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koji je odbijen u prvostupanjskom kao i u drugostupanjskom žalbenom postupku. Navodi da se odredima Narodne zaštite pridružio 7. kolovoza 1991. godine na području mjesne zajednice M., a stražario je na relacijama M. – M. V., M. – S., M. – P., M. – P., svaki dan po 12 sati uglavnom noću zbog potreba obavljanja poslova po danu na svojem imanju. Dodaje da su mu zapovjednici bili V. J. i B. I. – sada pokojni, od kojih je i zadužio pušku M-48 s municijom, a zadaća mu je bila osiguranje navedenih lokacija od upada neprijatelja, što je s obzirom na blizinu postrojbi neprijatelja udaljene od njegove zone odgovornosti manje od desetak kilometara, zapravo tada na toj lokaciji bila prva crta bojišnice. Tužitelj navodi da je tijekom mjeseca rujna 1991. godine zona njegove odgovornosti obrane bila granatirana i raketirana od strane neprijatelja i to poglavito lokacija postaje tzv. B. gdje je bila najjača koncentracija pripadnika hrvatske vojske i Narodne zaštite, zato se ne može negirati da u zoni obrane nije bilo ratnih djelovanja neprijatelja, te neposredne ratne opasnosti po život i tijelo. Navodi da je Narodna zaštita na području mjesne zajednice M. stvarno, realno i objektivno postojala, a dokaz tome je i izjava zapovjednika G. stožera N. zaštite V. B., ovjerena od strane javnog bilježnika dana 12. lipnja 1998. godine. Smatra da se tuženik trebao više angažirati u provjeri činjenica i podataka o postojanju i formiranju Narodne zaštite na području mjesne zajednice M.. Rješenje smatra nezakonitim i u suprotnosti sa dokumentacijom spisa. Predlaže poništiti osporeno rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja. Isstiče da u izjavi na zapisnik tužitelj navodi da se priključio N. zaštiti (NZ) kako bi osiguravali M., odred je službeno osnovan 07.08.1991., a straže su držali do veljače 1992. Zapovjednik je bio pokojni I. B., a onda B., V. i T.. Zaduživali su puške prilikom odlaska na stražu. Bio je isključivo noću na straži, vršili su ophodnje i osiguravali objekt poljoprivrednog kombinata, nisu imali punktove nego rute za ophodnju, nije bilo sukoba s neprijateljem i nisu pružali otpor, nije bio zaposlen, na dužnosti je bio svaku noć. Tuženik nadalje navodi da spisu prileže i izjave svjedoka D. T. i J. V. kojima potvrđuju navode tužitelja o aktivnostima i o ne postojanju borbenog djelovanja prema neprijatelju, a iz izjave Đ. B. dane u svrhu utvrđivanja djelovanja i aktivnosti naoružanog odreda N. zaštite M. M. od 23. rujna 2019. navodi se kako su stražama osiguravali mjesto te kako ne može reći da je bilo sukoba s neprijateljem da bi morali uzvraćati na njihove napade. Iz dopisa POzPO Sisak od 3. veljače 2021. razvidno je da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika ONZ MZ M.. Također, utvrđeno je kako tužitelj nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Tuženik stoga navodi da je prvostupanjsko tijelo pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje te sukladno podacima iz službenih evidencija i odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., dalje: Zakon) donijelo odluku o odbijanju zahtjeva. Uz navedeno, tuženik navodi da je iz izjave tužitelja i svjedoka nedvojbeno utvrđeno kako isti nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno članku 3. stavku 2. Zakona koji pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske ( daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Kako tužitelj ni u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS), jer se činjenice od kojih ovisi primjena prava mogu utvrditi iz dokumentacije spisa, a stranke spora ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza niti zahtijevaju održavanje rasprave.

6. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, pa je tako i odgovor na tužbu tuženika dostavljen tužitelju.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 9. lipnja 2021. doneseno u postupku povodom zahtjeva tužitelja od 6. svibnja 2019. za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti N. zaštiti M., u vremenu od 7. kolovoza 1991. – 31. prosinca 1991. Iz obrazloženja rješenja vidljivo je da je tijelo izvršilo pregled raspoložive evidencije Narodne zaštite međutim, popis pripadnika N. zaštite M. nije pronađen, saslušan je tužitelj o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 561-01/19-01/101, URBROJ: 512M2-56-20-3 od 10. lipnja 2020. te svjedoci D. T. i J. V. (zapisnici ista KLASA, URBROJ: 512M2-56-20-8 od 17. srpnja 2019. i URBROJ: 512M2-56-20-9 od 20. srpnja 2020.), sadržaj kojih se iznosi u rješenju. Pozivom na odredbe članka 3. stavka 1. Zakona prvostupanjsko tijelo zaključuje da ne raspolaže službenim podacima o sudjelovanju tužitelja u borbenim djelovanjima kroz pripadnost naoružanom odredima N. zaštite M., a iskaznicu Udruge Narodne zaštite u kojoj je imenovani evidentiran ne može smatrati mjerodavnim dokazom jer je izdana od strane Udruge, a ne javnopravnog tijela koji raspolaže službenim evidencijama stoga ista nema svojstvo javne isprave, dok je iz zapisnički evidentiranih izjava stranke i svjedoka vidljivo da nije sudjelovao u direktnom oružanom sukobu niti se u M. zajednici M. dogodila prilika za pružanjem otpora. Stoga nisu ispunjene dvije kumulativne pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite: izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora te vremensko trajanje najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. – 31. prosinca 1991.

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim uz obrazloženje koje je navedeno i u odgovoru na tužbu a prihvaćajući razloge obrazloženja prvostupanjskog rješenja sukladno članku 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., dalje u tekstu ZUP). Otklanjajući žalbene prigovore tuženik navodi kako tužitelj uz žalbu nije dostavio dokaze niti je ukazao na nove činjenice koji bi dovele do drugačijeg rješavanja predmetne upravne stvari, a nedvojbeno je u popku utvrđeno kako nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom sukladno članku 3. stavku 2. Zakona.

11. Člankom 3. stavkom 1. Zakona propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12. Prema stavku 2. članka 3. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. U predmetu koji je prethodio ovom sporu upravna tijela suglasno iznose da nakon provedenog dokaznog postupka, prema podacima spisa i sadržaja izjave tužitelja i ispitanih svjedoka proizlazi kako nema osnova za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u zatraženom razdoblju s osnova sudjelovanja u Narodnoj zaštiti.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet, utvrđeno je da navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedena u pitanje, a nisu počinjene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

15. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, a za zaključke postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa, pa stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. U postupku koji je prethodio sporu analizirani su podaci prikupljeni tijekom postupka te izjava tužitelja i ispitanih svjedoka. Sve navedeno ne daje osnova za zaključak da je tužitelj u traženom razdoblju bio osoba iz članka 3. Zakona, te da bi bili ispunjeni uvjeti za priznavanje statusa branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju s navedenog osnova.

16. Slijedom navedenog, upravna su tijela imala osnova odbiti zahtjev, odnosno žalbu tužitelja, uz obrazloženje je dano i koje prihvaća i ovaj Sud.

17. Navod tužitelja da su zaključci upravnih tijela u suprotnosti sa dostavljenom dokumentacijom, nije osnovan. Naime, spisu prileži dopis P. odsjeka za poslove obrane S. K.: 561-01/19-01/101, URBROJ: 512M2-56-21-14 od 3. veljače 2021. iz kojeg proizlazi da nije pronađen popis pripadnika N. zaštite M. M., a u prilogu navedenog dopisa dostavljena je i izjava Đ. B. za kojeg je tužitelj naveo da je bio zapovjednik, iz čije izjave također ne proizlazi sudjelovanje u aktivnosti koje se mogu podvesti pod one koje Zakon u članku 3. stavku 2. definira aktivnostima sudjelovanja u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske (oružani otpor i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom).

18. Zaključak upravnih tijela o tome da tužitelj nije sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju priznavanje kojeg traži, na način kako je to propisano člankom 3. stavkom 2. Zakona, tužitelj nije osporio, budući da navedeno ne proizlazi niti iz njegove izjave ili iz izjava ispitanih svjedoka, a niti iz podataka službenih evidencija. Tužbi priložena izjava J. V. (da je bio pripadnik odreda N. zaštite M. u vremenu od 01.09.1991. do 24. 12.1991.) ovjerena od zapovjednika mjesnog stožera Narodne zašite I. B. i zapovjednika gradskog stožera Narodne zaštite V. B. ne dovodi do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, jer nije dokaz sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način kako je to citiranim odredbama propisano, niti se istom dokazuju činjenice koje se tiču tužitelja osobno. Pored navedenog, J. V. saslušan je kao svjedok u predmetnom upravnom postupku, a ocjenu njegove izjave dala su upravna tijela u obrazloženjima svojih rješenja.

19. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

20. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud, sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

21. Slijedom navedenog, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 57. stavka 1.

ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se može predati neposredno u pisanom obliku, poslati poštom, dostaviti u obliku elektroničke isprave izrađene sukladno zakonu ili izjaviti usmeno na zapisnik. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).