Poslovni broj: UsI-1374/2021-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice I. P. iz B., koju zastupa opunomoćenica M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe O. dom za starije i nemoćne osobe „Z.“, B. Z., S.. I. Z., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/47, URBROJ: 338-01- 06-05-21-82 od 7. travnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/47, URBROJ: 338-01-06-05-21-82 od 7. travnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja H. zavoda za zdravstveno osiguranje, R. ureda Z., KLASA: 502-03/20-02/2475, URBROJ: 338-21- 02-02-20-13 od 2. prosinca 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici, u radnom odnosu kod poslodavca O. dom za starije i nemoćne osobe „Z.“, S.. I. Z., ozljeda nastala dana 24. lipnja 2020. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S00.0, S30.1, S82.0, S92.1 i S92.2, ne priznaje se ozljedom na radu, pa se u svezi navedene ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka I. i II. izreke).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica pobija odluku tuženika u bitnome osporavajući zaključak tuženika da je do ozljeđivanja došlo zbog skrivljenog ponašanja osiguranika, a što je utvrđeno uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Sesvetama od 10. studenog 2020. god. poslovni broj: PpP-1368/20. Navodi kako su povrijeđene odredbe postupka sve na njenu štetu jer rješenje nije obrazloženo u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., dalje: ZUP) budući da je tijelo bilo dužno odgovoriti i obrazložiti razloge ne prihvaćanja žalbenih navoda kojima se ukazuje na različite stupnjeve krivnje, a upravna tijela poistovjećuju institut krivnje u prekršajnom postupku sa institutom i stupnjem krivnje te pojmom skrivljenog ponašanja iz članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13. i 98/19., dalje: Zakon), pa je time povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku. Navodi da je osporeno rješenje pogrešno utemeljeno isključivo na pravomoćnoj odluci iz prekršajnog postupka uz povrede na koje je prethodno ukazala, pa tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje, prizna kao ozljedu na radu dijagnoze šifre bolesti iz izreke prvostupanjskog rješenja, uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u pravilno provedenom upravnom postupku, te pravilno primijenio materijalno pravo. Navodi da je proveo drugostupanjski postupak u skladu sa odredbama Zakona, Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20. i 39/20., dalje: Pravilnik) i ZUP-a. Ističe da je u provedbi žalbenog postupka razmotrena spisu priležeća dokumentacija te je vidljivo da je tužiteljica proglašena krivom zbog izazivanja prometne nesreće odnosno počinjenog prekršaja iz članka 51. stavka 1., kažnjivog po članku 51. st. 5. uz primjenu članka 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19., dalje: ZSPC) obaveznim prekršajnim nalogom na koji je uložila prigovor, a za navedeni prekršaj je pravomoćno presudom Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajnog odjela Sesvete, poslovni broj: 28. Pp P- 1368/2020 od 10. studenog 2020. tužiteljica proglašena krivom. U odnosu na navode tužbe vezano za stupanj i oblik krivnje u smislu skrivljenog ponašanja, tuženik navodi da za primjenu odredbe članka 67. točke 1. Zakona nisu od utjecaja oblici krivnje u smislu kaznenopravnih (namjera, nehaj) ili građansko pravih normi (obična nepažnja kao najlakši oblik krivnje, gruba nepažnja i sl.) budući da predmetni Zakon razliku vezano uz stupnjevanje krivnje ne uređuje, odnosno ističe se da, u smislu citirane odredbe članka 67. točke 1. Zakona prethodno navedenu činjenicu (skrivljenog ponašanja na radnom mjestu) ocjenjuje nadležno tijelo primjenjujući propise koji uređuju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odnosno u svakom slučaju utvrđuje se stoga je li osigurana osoba Zavoda svojim (skrivljenim) ponašanjem na radnom mjestu, prema ranije navedenim odredbama prouzročila nastanak ozljede na radu, a ukoliko je to slučaj, primjenom istih propisa s pravnog aspekta ne postoji pravna osnova za priznavanjem osiguranoj osobi tako nastale ozljede na radu. Poziva se na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženu u pojedinačno navedenim odluka, te zaključuje kako se događaj od 24. lipnja 2020 u kojemu je tužiteljica ozlijeđena ne može smatrati ozljedom na radu. Predlaže da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Zainteresirana osoba u ovoj upravnoj stvari, poslodavac tužiteljice O. dom za starije i nemoćne osobe „Z.“ odgovor na tužbu nije dostavila.

6. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) strankama je prije donošenja odluke dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, pa je tako odgovor na tužbu tuženika dostavljen tužiteljici i zainteresiranoj osobi.

7. Presuda u ovom sporu donosi se bez održavanja rasprave, sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 36. točke 4. ZUS-a jer se činjenice od kojih ovisi primjena prava mogu utvrditi iz dostavljene dokumentacije spisa, a stranke spora ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza niti zahtijevaju održavanje rasprave.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom Prijavom o ozljedi na radu za ozljedu tužiteljice nastalu 24. lipnja 2020. godine, a koju je podnio poslodavac tužiteljice – zainteresirana osoba.

11. Uvidom u prvostupanjsko rješenje utvrđeno je da je pozivom na sadržaj dokumentacije spisa, dokaze o pravomoćnosti presude Općinskog suda u Sesvetama, druge dokumentacije Ministarstva unutarnjih poslova vezano za predmetni prekršajni postupak, tijelo zauzelo stajalište prema kojemu je kod tužiteljice utvrđeno da se radi o skrivljenom ponašanju, na način kako je to izrekom presude Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajnog odjela Sesvete opisano, jer je u prometu prouzročila prometnu nesreću koja je rezultirala njenim ozljedama, a što je u smislu primjene članka 67. točke 1. Zakona zapreka za priznanje prava.

12. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome prihvaćajući stajališta i obrazloženje prvostupanjskog tijela, koje ponavlja u odluci, navodeći i iznoseći sadržaj spisu priležeće dokumentacije predmetnog postupka, pozivom na odredbe Zakona i Pravilnika, a otklanjajući žalbene prigovore vezano za stupanj krivnje s kojim je počinjena prometna nesreća tuženik obrazlaže kao u odgovoru na tužbu. Ne nalazi osnova za usvajanje žalbe, pa je rješenje doneseno pozivom na odredbe članka 116. ZUP-a.

13. U ovom predmetu nije sporno da se ozljeđivanje tužiteljice može jasno povezati sa prometnom nesrećom koju je tužiteljica imala na putu od mjesta rada prema mjestu stanovanja, koja se dogodila na način kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajnog odjela Sesvete činjenično opisano.

14. Sporan je prema navodima tužiteljice zaključak tuženika da je do ozljede došlo zbog njenog skrivljenog ponašanja, unatoč postojanja pravomoćne odluke o krivnji.

15. Prema članku 67. točki 1. Zakona ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).

16. Prema članku 35. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest utvrđuju se uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se ozljeda ili bolest mogla priznati za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, s time da prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti mora biti podnijeta u rokovima utvrđenim ovim Pravilnikom.

17. Prema članku 36. Pravilnika ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

18. Prema članku 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

19. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava, a u postupku nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

20. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, čime je u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

21. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

22. Naime, primjenjujući citirane odredbe na konkretno u postupku utvrđeno činjenično stanje, prema ocjeni suda upravna su tijela imala osnova odbiti zahtjev odnosno žalbu tužiteljice, jer je pitanje postojanja zapreke za priznanje ozljede ozljedom na radu, odnosno prethodno pitanje za odluku, da li se radi o radi o skrivljenom, nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju riješeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sesvetama.

23. Ovaj sud smatra da nema osnova niti uporišta u propisu u ovakvoj pravnoj situaciji preispitivati postojanje krivnje tužiteljice za uzrokovanu prometnu nesreću kada je ona pravomoćno utvrđena.

24. Zbog navedenog, nisu od utjecaja na odluku u ovom sporu navodi tužiteljice vezano za stupanj krivnje.

25. Naime, iako citirane odredbe ne pretpostavljaju postojanje prekršajne ili kaznene odgovornosti, u ovakvoj pravnoj situaciji u kojoj je utvrđena prekršajna odgovornost tužiteljice za izazivanje prometne nesreće u kojoj je ozlijeđena skrivljeno je ponašanje nesporno utvrđeno.

26. Stoga nisu osnovani navodi tužiteljice kojima osporava krivnju za prometnu nesreću u kojoj je sama sudjelovala i zadobila povrede priznanje kojih traži ozljedom na radu.

27. Posebno se napominje da je člankom 25. stavkom 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, pa nije od utjecaja na odluku navod tužiteljice da prometna nesreća nije uzrokovana s namjerom.

28. Cijeneći da je prekršajna odgovornost tužiteljice utvrđena pravomoćnom odlukom kojom se utvrđuje krivom i kažnjava za činjenično i pravno opisani prekršaj te uzrokovanje prometne nesreće (u kojoj je zadobila teške tjelesne ozljede) sud cijeni pravilnim zaključak upravnih tijela da je do ozljeđivanja došlo skrivljenim ponašanjem tužiteljice, a što je pretpostavka primjene odredaba članka 67. točke 1. Zakona.

29. Povrede načela ZUP-a na koje ukazuje tužitelja nisu utvrđene. Odluke su donesene u zakonito provedenom postupku i uz poštivanje svih propisanih načela postupanja.

30. Tužiteljica nije zakinuta za obrazloženu odluku, jer je tijelo odgovorilo na istaknute i relevantne žalbene navode, pa niti ove navode tužbe sud nije cijenio osnovanima.

31. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

32. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužiteljice, isti su takvi da ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Pored navedenog radi se o ponovljenim navodima žalbe na koje se, na sudu prihvatljiv način, očitovao tuženik.

33. U postupku nisu utvrđeni razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, sud pazi po službenoj dužnosti.

34. Na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci (pod točkom I.).

35. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, to je i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova neosnovan.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (pod točkom II.).

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

Sutkinja:

Mirjana Harapin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (članak 66. ZUS-a).