REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ulica biskupa A. Kažotića 13

Poslovni broj: 32 Povrv-629/2019-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičić, u pravnoj stvari tužitelja G.P.Z. – O. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa Z.Š., odvjetnik u O.d.Š. i p., iz Z., protiv tuženika A.L., OIB ..., iz S. (ranije na adresi, Z.), kojeg zastupa punomoćnik K.L., odvjetnik u Z., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. lipnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika D.Dž. i zamjenice punomoćnika tuženika, odvjetnice M.L., s danom objave 12. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-24679/2017 koje je dana 2. ožujka 2017. donio javni bilježnik M.J. iz Z., u dijelu kojim se tuženiku, nalaže u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju, naknaditi iznos od 2.337,11 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na

- iznos od 648,06 kn od 5. srpnja 2016. do isplate,

- iznos od 1.089,50 kn od 8. listopada 2016. do isplate,

- iznos od 599,55 kn od 5. siječnja 2017. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 100,00 kn zajedno sa zateznom kamatom, tekućom od dana 12. srpnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-24679/2017 koje je dana 2. ožujka 2017. donio javni bilježnik M.J. iz Z., u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 131,25 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.740,62 kn.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 234,38 kn.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za iznos od 105,74 kn te se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-24679/2017 koje je dana 2. ožujka 2017. donio javni bilježnik M.J. iz Z., u odnosnom dijelu ukida.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik M.J. iz Z., donio je dana 2. ožujka 2017. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-24679/2017 radi naplate tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 2.442,85 kn sa zateznim kamatama te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka, također sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem u bitnome navodi kako rješenje o ovrsi osporava iz svih zakonskih razloga kako u osnovi, tako i u visini. Ističe da nikada nije zaprimio račun tužitelja za navedeni dug, već je tek primitkom predmetnog rješenja o ovrsi saznao za postojanje navodnog dugovanja. Navodi da je tužitelj već u tužbi dužan naznačiti i dostaviti cjelokupnu dokumentaciju na kojoj temelji svoje potraživanje, a što isti nije učinio te nije moguće utvrditi postojanje dužničko-vjerovničkog odnosa, a što je tužitelj dužan dokazati. Prigovara aktivnoj i pasivnoj legitimaciji, tijeku i visini zatezne kamate te troškovima postupka. Podredno ističe i prigovor zastare cjelokupnog potraživanja, budući da je rok zastare godinu dana.

3. U nastavku postupka Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj: Povrv-3914/2017-4 od 19. svibnja 2017. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti prema odredbama parničnog postupka, kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 10. veljače 2020. očitovao na prigovor tuženika. U bitnome navodi kako je tuženik evidentirani kupac plina po šifri ... na adresi obračunskog mjernog mjesta (plinomjera) Z., slijedom čega je obveznik podmirenja dospjelog potraživanja s naslova isporučenog i utrošenog plina sukladno odredbama Općih uvjeta opskrbe plinom, Zakona o tržištu plina te člancima 4., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima. Ističe, kako obvezni odnos između tužitelja i tuženika proizlazi iz odredbi iz Zakona o tržištu plina i Zakona o obveznim odnosima. Naime, tuženik nije podmirio svoju dospjelu obvezu s naslova isporučenog i utrošenog plina. Navodi, kako se tuženik kao korisnik usluge opskrbe plinom i tužitelj kao opskrbljivač plinom nalaze u obveznom odnosu temeljem kojeg je tužitelj dužan kupca opskrbljivati plinom, a kupac je dužan platiti naknadu za isporučeni i utrošeni plin. Ističe, kako je predmetno rješenje o ovrsi doneseno temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja koji je propisno sastavljen i sadrži sve sastojke određene čl. 31. Ovršnog zakona, a koje mora sadržavati vjerodostojna isprava. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj navodi da iz Priključnice broj ... od 17. listopada 2003. te Priključnice broj ... od 17. travnja 2013. razvidno kako je istaknuti prigovor potpuno neosnovan te je jasno vidljivo da se navedene priključnice odnose upravo na predmetno mjerno mjesto te šifru korisnika ... . U odnosu na istaknuti prigovor zastare, tužitelj ističe da je isti neosnovan. Naime, tužitelj je pokrenuo ovaj postupak dana 24. veljače 2017. podnošenjem predmetnog prijedloga za ovrhu javnom bilježniku te je razvidno da je isti podnesen unutar jednogodišnjeg zastarnog roka od dospijeća utuženog potraživanja, čime je tijek zastare prekinut. Ističe da ako su i točni navodi tuženika da nije zaprimio račune, isti je sukladno odredbi čl. 23. Općih uvjeta opskrbe plinom ("Narodne Novine", broj 158/13, dalje: Opći uvjeti) isto trebao reklamirati, odnosno zatražiti izdavanje novih računa, a sve sukladno načelu savjesnosti i poštenja, obzirom da je bio svjestan, odnosno morao biti svjestan da koristi usluge tužitelja te da isto mora platiti obzirom da mu je plin uredno isporučen. 5. Tužitelj je prethodno opisanim podneskom specificirao tužbeni zahtjev, odnosno izvršio je djelomično povlačenje tužbe za iznos od 105,74 kn, a koji se odnosi na dio obračunatih zateznih kamata do utuženja.

6. Tuženik je zaprimio prethodno opisani podnesak tužitelja 29. listopada 2019. te se nije u roku od 15 dana očitovao na djelomično povlačenje tužbe pa se smatra da pristaje na isto u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14

- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Posljedično o djelomičnom povlačenju tužbe, odlučeno je rješenjem.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (str. 3 spisa), Potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu (str. 4 spisa), Obveze kupca-analitiku za partnera u razdoblju od 1. siječnja 2000. do 4. veljače 2020. (str. 21 spisa), Račune na ime kupca A.L. (str. 22-24 spisa), Priključnicu broj ... i ... (str. 25 i 26 spisa), e-mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (str. 45-63 spisa) i potvrde o izvršenom nalogu (str. 64-69 spisa).

8. Nije izveden dokaz saslušanjem stranaka, budući da su sve odlučne okolnosti utvrđene temeljem provedenog postupka pa ovaj sud ocjenjuje da izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno te bi se istim samo nepotrebno odugovlačio postupak u ovom sporu male vrijednosti.

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, osim u dijelu odluke koja se odnosi na troškove ovršnog postupka

10. Predmet ovog spora je konačno postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje ukupan iznos glavnice od 2.337,11 kn na ime isporuke plina tuženiku i to za adresi obračunskog mjernog mjesta Z. .

11. Između stranaka je sporna osnova, visina tužbenog zahtjeva, aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, tijek zatezne kamate i sporno je pitanje zastare utuženog potraživanja.

12. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, ovaj sud ocjenjuje isti kao u cijelosti neosnovan.

13. U predmetnoj pravnoj stvari primjenjuje se sukladno odredbi čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO) jednogodišnji zastarni rok, budući da je predmet spora tražbina naknade za isporučeni plin i to za potrebe pučanstva.

14. Iz predmetnog ovršnog prijedloga (sada tužbe), razvidno je da je prvi pojedinačno određeni iznos dospio dana 4. srpnja 2016., a da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku dana 2. ožujka 2017., dakle, isti je podnesen unutar jednogodišnjeg zastarnog roka, čime je tijek zastare prekinut.

15. Neosnovan je istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, budući da je predmet spora isporuka plina po osnovi tri računa koje je tužitelj dostavio u spis uz svoj podnesak od 10. veljače 2020. (str. 22-24 spisa), a upravo je tužitelj pravna osoba koja se bavi opskrbom plina, tako da je nerazumljivo temeljem čega tuženik smatra da tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

16. Neosnovan je i istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika, budući da je iz Priključnica koje je tužitelj dostavio u spis razvidno da je upravo tuženik evidentirani korisnik usluge tužitelja opskrbe plinom na predmetnom obračunskom mjernom mjestu u Z. .

17. Neosnovano tuženik ističe i da predmetni Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (str. 3 spisa) ne bi bio valjana vjerodostojna isprava temeljem koje je javni bilježnik bio ovlašten donijeti rješenje o ovrsi. Naime, Izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja valjanu vjerodostojnu ispravu koja je u svemu sukladna sa odredbom čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu OZ). Nadalje, neosnovano tuženik tvrdi da je tužitelj već uz ovršni prijedlog trebao priložiti cjelokupnu dokumentaciju na kojoj temelji svoje potraživanje, budući da je tužitelj isto morao učiniti tek kada je ovaj predmet iz ovršnog postupka prešao u parnični postupak, a isti je to i učinio svojim podneskom od 10. veljače 2020.

18. Sukladno očitovanju tužitelja, obvezni odnos između tužitelja i tuženika proizlazi iz Zakona o tržištu plina ("Narodne Novine", broj 28/13, 14/14 i 16/17) kojeg treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari i ZOO-a. Naime, tužitelj je isporučio plin tuženiku te je tuženik dužan platiti za izvršenu isporuku plina.

19. U odnosu na visinu predmetnog tužbenog zahtjeva, ovdje treba istaknuti da je tuženik tijekom postupka isticao da je podmirio predmetno potraživanje tužitelju i predložio je na tu okolnost izvođenje dokaza financijskim vještačenjem.

20. U odnosu na tuženikove navode da je svojim uplatama podmirio utuženo potraživanje tužitelja, tužitelj se očitovao podneskom od 22. prosinca 2021. na način da je istaknuo da se tuženik nalazi u preplati od 219,73 kn po tekućoj potrošnji, s obzirom na to da je isti u akontacijskom sustavu. Pojašnjava da su sve uplate na koje se tuženik poziva izvršene sa pogrešnim pozivom na broj primatelja i knjižene su temeljem opisa plaćanja "A.L.-adresa..." na tekući dug iz razloga što ne sadrže niti jedan podatak koji bi ukazivao na to da korisnik želi uplatiti utuženi iznos odnosno sporni dug. Nadalje, je tužitelj istaknuo kako je cjelokupno utuženo dugovanje predmet ovog parničnog postupka i kao takvo se smatra spornim potraživanjem te se isto ne evidentira na obavijesti o obustavi isporuke plina na kojoj se prikazuje cjelokupan dug korisnika.

21. Slijedom navedenog očitovanja tužitelja, na tuženiku je bio teret dokaza da dokaže da je isti eventualno podmirio potraživanje tužitelja iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je razložno objasnio da je uplate tuženika knjižio na tekući dug i da iz uplata tuženika ni na koji način nije bilo razvidno da tuženik želi podmiriti upravo predmetno potraživanje koje tužitelj vodi u svojim poslovnim knjigama kao sporno potraživanje, budući da je isto predmet ovog parničnog postupka.

22. S obzirom na to da je tuženik još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, ovaj sud je na ročištu 8. prosinca 2021. prihvatio dokazni prijedlog tuženika za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem te je izvanraspravnim rješenjem od 2. ožujka 2022. odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem uz zadatak vještaku da utvrdi da li je tuženik svojim do sada izvršenim uplatama, tužitelju podmirio utuženo potraživanje u ovoj pravnoj stvari i da li je eventualno u preplati po utuženim računima te je vještakinjom u ovoj pravnoj stvari imenovao N.M..

23. Točkom IV. prethodno opisanog izvanraspravnog rješenja od 2. ožujka 2022. pozvan je tuženik u roku od 8 dana položiti na račun suda predujam za potrebe izvođenja financijskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn i pozvan je da dokaz o uplati dostavi u spis. U točki V. istog rješenja, ovaj sud odredio je da će odustati od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem, ako iznos za podmirenje troškova ne bude položen u roku iz točke IV. rješenja i to sukladno čl. 153. st. 1. i 3. ZPP-a.

24. Punomoćnik tuženika zaprimio je prethodno opisano rješenje o izvođenju dokaza financijskim vještačenjem dana 16. ožujka 2022. Međutim, tuženik nije u roku od 8 dana pa čak niti do ročišta 9. lipnja 2022. dostavio u spis dokaz o izvršenom plaćanju predujma za potrebe izvođenja dokaza financijskim vještačenjem.

25. Na ročištu za glavnu raspravu 9. lipnja 2022., dakle, gotovo puna 3 mjeseca nakon što je punomoćnik tuženika zaprimio prethodno opisano rješenje ovog suda o izvođenju dokaza financijskim vještačenjem, zamjenica punomoćnika tuženika predala je u spis pogrešan dokaz o uplati predujma za potrebe izvođenja dokaza financijskim vještačenjem, koji se uopće ne odnosi na ovaj spis te je ovaj sud posljedično primjenom odredbe iz čl. 153. st. 3. ZPP-a, raspravnim rješenjem odustao od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem, budući da tuženik nije u određenom roku položio iznos predujma za potrebe izvođenja dokaza financijskim vještačenjem.

26. Nakon održavanja ročišta 9. lipnja 2022., tuženik je tog dana podneskom obavijestio sud da je tuženik platio predujam za potrebe vještačenja i dostavio je dokaz o uplati sa datumom izvršenja uplate 9. lipnja 2022. (str. 81 spisa) te je predložio ovom sudu da provede financijsko vještačenje.

27. Ovaj sud ocjenjuje ponašanje tuženika kao očitu zlouporabu procesnih ovlaštenja, budući da je isti još 16. ožujka 2022. po punomoćniku zaprimio prethodno opisano rješenje sa jasnim pozivom da uplati predujam za potrebe vještačenja u roku od 8 dana, a isti je uplatio gotovo 3 mjeseca nakon toga pa čak niti na ročište 9. lipnja 2022. nije donio valjani dokaz sudu o tome da je uplatio predujam.

28. Posljedično, ovaj sud je odustao od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem sukladno odredbi čl. 153. st. 3. ZPP-a i ovaj sud ustraje na tome da se u ovoj pravnoj stvari neće izvesti dokaz financijskim vještačenjem, budući da je tuženik imao dovoljno vremena da izvrši uplatu predujma, a najkasnije je trebao na ročište 9. lipnja 2022. donijeti valjani dokaz o uplati predujma, a isti čak niti to nije učinio i za takvo postupanje tuženika propisana je nedvosmislena procesna posljedica, a to je upravo da će sud odustati od izvođenja dokaza vještačenjem i da će po svojem uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova vještačenja.

29. Ovaj sud, okolnost da tuženik nije pravovremeno uplatio predujam za potrebe izvođenja dokaza financijskim vještačenjem, ocjenjuje na način da je tužitelj provedenim postupkom dokazao visinu svog konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, budući da ovaj sud prihvaća kao uvjerljivo njegovo očitovanje da su tuženikove uplate knjižene na tekući dug, a da se iste nisu mogle knjižiti na način da se istima zatvori potraživanje iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, budući da se radi o spornom potraživanju koje čini predmet ovog parničnog postupka i tužitelj je morao izrijekom naznačiti da tim uplatama želi podmiriti upravo potraživanje iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, što isti nije učinio, budući da su njegove uplate imale isključivo opis plaćanja "A.L.-adresa..." i iz takvih uplata tužitelj ni na koji način nije mogao zaključiti da tuženik njima želi podmiriti upravo osporeno potraživanje koje čini predmet ovog spora.

30. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje osnovanim konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz tužiteljevog podneska od 10. veljače 2020. kojim potražuje ukupan iznos glavnice od 2.337,11 kn sa zateznim kamata na pojedinačno određene iznose.

31. Neosnovano, tuženik osporava tijek zatezne kamate, budući da tužitelj istu osnovano potražuje od dana nakon dospijeća pojedinih računa, a ima pravo na zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a i to po stopi propisanoj za ostale odnose u čl. 29. st. 2. ZOO-a.

32. Pored glavnice, tužitelj ima pravo i na naknadu nastalog ovršnog troška, na ime javnobilježničke nagrade u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 100,00 kn. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu nastalih troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 100,00 kn sa zateznom kamatom propisanom za ostale odnose od donošenja prvostupanjske presude 12. srpnja 2022.

33. Slijedom navedenoga, sud je na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom javnobilježničkom rješenju o ovrsi (točka I. izreke presude).

34. Naprotiv, tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovršnog postupka na ime javnobilježničkog troška izdavanja klauzule pravomoćnosti u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 37,50 kn, budući da je tuženik podnio pravodoban prigovor protiv rješenja o ovrsi pa mu taj trošak nije niti nastao. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troška javnobilježničke dostave u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 37,50 kn, materijalnog troška ovrhovoditelja u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 37,50 kn i troška dostave (koverta i poštarina) u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 18,50 kn, budući da te troškove ničime ne dokazuje. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 131,25 kn.

35. Slijedom navedenoga, sud je na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom javnobilježničkom rješenju o ovrsi (točka II. izreke presude).

36. S obzirom na to da je tužitelj u odnosu na glavnicu u cijelosti uspio u ovom sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. i 158. st. 2. ZPP-a, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka i to na ime sastava obrazloženog podneska od 10. veljače 2020. u iznosu od 312,50 kn sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje OT), pristupa na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja dana 20. veljače 2020. u iznosu od 78,12 kn (Tbr. 9. t. 5. OT-a u vezi s Tbr. 42. OT-a), zastupanja na pripremnom ročištu 19. listopada 2021. u iznosu od 312,50 (Tbr. 9. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 42. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 8. prosinca 2021. u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 42. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 22. prosinca 2021. u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 42. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 9. lipnja 2022. u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 42. OT-a) i na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn Tbr. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18, dalje: ZOSP). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 1.740,62 kn (točka III. izreke presude).

37. Naprotiv, tužitelj nema pravo na naknadu troška zastupanja na pripremnom ročištu 20. veljače 2020. u punom zatraženom iznosu od 312,50 kn, već ima pravo na četvrtinu pune nagrade, sukladno Tbr. 9. t. 5. OT-a, budući da je riječ o ročištu koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 234,38 kn (točka IV. izreke presude).

38. U izreci presude nije trebalo odlučivati o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu pa je isti bespredmetan.

U Dugom Selu 12. srpnja 2022.

Sudac

Lovro Tomičić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka. 2. točke 3. ZPP-a, to jest ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po odvj. Z.Š. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 100,00 kuna

2. Tuženiku po odvj. K.L.