REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: 1 Us I-394/2022-4
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja M. Đ. iz A., Republika Srbija (OIB: …), kojeg zastupa opunomoćenik Z. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, 12. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-224-04/19-01/42, URBROJ: 511-01-203-22-4 od 9. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko- baranjske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i statusna pitanja stranaca broj: 511-07-33/2-UP/I-740/2019 od 18. srpnja 2019., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako su tijekom upravnog postupka i prvostupanjsko tijelo i tuženik pogrešno utvrdili činjenično stanje te su pogrešno primijenili materijalno pravo. Smatra kako tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja nije odgovorio na njegove žalbene navode. Navodi kako je rođen …. u O. od oca D. Đ., državljana Bosne i Hercegovine i majke E. Đ. državljanke Republike Hrvatske te da su u trenutku njegovog rođenja roditelji imali zajedničko prebivalište u O. Ističe da nikakav sporazum njegovih roditelja o upisu u drugo republičko državljanstvo nije postojao. Dodaje kako u prijavi njegova rođenja nema takvog sporazuma jer majka nije izrazila volju u vezi njegovog republičkog državljanstva već je tu izjavu ispunio i potpisao samo otac. Poziva se na odluku Matičnog ureda K. kojom je usvojen prijedlog za ispravak podataka o državljanstvu u identičnom slučaju. Navodi kako na prijavi o rođenju nema ničijeg potpisa te da je u Izjavi o osobnom imenu djeteta i republičkom državljanstvu netko pod „Republičko državljanstvo“ napisao „Jugoslavensko“ te da je otac vjerojatno izjavio da želi da sin ima republičko državljanstvo Bosne i Hercegovine. Naknadno je u bolničkoj prijavi rođenja crvenom kemijskom olovkom dopisano ime „M“ i republičko državljanstvo „BiH“. Ističe kako nikada nije bio upisan u Knjigu državljana Bosne i Hercegovine te da do raspada SFRJ nije stekao državljanstvo nijedne druge socijalističke republike a čime bi izgubio hrvatsko državljanstvo koje je predmet ovoga spora. Slijedom navedenog, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika.
3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, ponavlja navode iz osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Budući da su odlučne činjenice nesporne, te kako tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, sud je primjenom odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) riješio upravni spor bez rasprave.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, kao i u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je tužitelj rođen ... godine u O., Republika Hrvatska, od oca D. Đ. državljanina Bosne i Hercegovine i majke E.
Đ., rođene I., državljanke Republike Hrvatske.
7. Prema odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11. i 110/15.) hrvatskim se državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona, odnosno 8. listopada 1991.
8. Upravo ova odredba je temelj za primjenu ranijih propisa o državljanstvu, pa, iako je njihovo važenje prestalo, raniji propisi predstavljaju pravni izvor prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica u predmetima državljanstva.
9. Zakon o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 32/77.), koji je bio na snazi u vrijeme rođenja tužitelja, odredbom članka 4. stavkom 1., točkama 1. i 2. propisivao je da se porijeklom stječe državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske dijete: ako su oba roditelja u trenutku rođenja djeteta državljani Socijalističke Republike Hrvatske; ako je jedan od roditelja državljanin Socijalističke Republike Hrvatske, a drugi državljanin druge socijalističke republike, dijete stječe državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske ako se roditelji o tome sporazume. Prema točki 3., ako nema sporazuma roditelja o državljanstvu djeteta, dijete je državljanin Socijalističke Republike Hrvatske: ako u trenutku rođenja djeteta roditelji imaju prebivalište u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, ako u trenutku rođenja djeteta roditelji nemaju zajedničko prebivalište u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, dijete stječe državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske pod uvjetom da je upisano u matičnu knjigu rođenih u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Ako roditelji ne daju izjavu o državljanstvu djeteta u smislu točke 2. stava 1. ovoga člana u roku dva mjeseca od dana rođenja djeteta, dijete stječe državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske na temelju točke 3. stava 1. ovoga člana.
10. Prema odredbi članka 5. istog Zakona, dijete stječe državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske, ako je jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta državljanin Socijalističke Republike Hrvatske, a drugi strani državljanin ili osoba bez državljanstva ili nepoznatog državljanstva, a dijete je rođeno u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj.
11. Nije sporno da je u trenutku rođenja tužitelja, njegov otac imao državljanstvo Bosne i Hercegovine, dok je majka imala hrvatsko državljanstvo, te da su imali prebivalište na području Republike Hrvatske, zbog čega su se o državljanstvu tužitelja roditelji mogli sporazumjeti.
12. Tužitelj ničim nije dokazao da je netočan ili pogrešno upisan podatak u Prijavi o rođenju pod točkom 13. „sporazum roditelja različitog republičkog državljanstva o republičkom državljanstvu djeteta“ gdje stoji da je tužitelj republički državljanin Bosne i Hercegovine, pa je tuženik pravilno smatrao da se ima primijeniti odredba članka 4. stavka 1., točke 2. Zakon o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske, odnosno da su roditelji sporazumno tužitelju odredili republičko državljanstvo Bosne i Hercegovine.
13. Pri tome valja istaknuti da nije samo potpis roditelja na Prijavi o rođenju tužitelja dokaz sporazuma roditelja o republičkom državljanstvu djeteta, budući da se roditelju po izvršenom upisu izdavao izvadak iz matice rođenih za dijete u kojem se također u rubrici “državljanstvo“ navodio podatak o republičkom i jugoslavenskom državljanstvu djeteta, pa su roditelji mogli pravovremeno reagirati i zatražiti promjenu upisanog podatka o državljanstvu SR Bosne i Hercegovine, ako s takvim podatkom više nisu bili suglasni, odnosno zatražiti ispravak istog podatka ukoliko su smatrali da je došlo do pogreške, a što roditelji tužitelja nisu učinili, što je sve tuženik valjano obrazložio. Stoga proizlazi da je sporazum roditelja postojao, a isti se očitovao kako u potpisu oca tako i u prešutnoj reakciji na dokument koji su zaprimili.
14. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-1178/18-2 od 21. studenog 2018.
15. Osim toga, podatke u prijavi matičar ne upisuje bez volje i znanja roditelja, pa tako niti u rubriku o sporazumu roditelja različitog republičkog državljanstva o republičkom državljanstvu djeteta, a takav upis ne proizlazi netočnim ili neistinitim, jer ga roditelji tužitelji nisu nikada osporavali, niti je tužitelj predložio ili iznio dokaze koji bi upućivali na nevjerodostojnost isprave.
16. Nadalje, tužitelj je na temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srbije, broj 204-2-2511/92 od 16. veljače 1994., zajedno s roditeljima, primljen u državljanstvo Republike Srbije.
17. S obzirom na sve naprijed navedeno, odnosno na činjenicu da je tužitelj u Republici Hrvatskoj upisan u knjigu državljana s podatkom o republičkom državljanstvu Bosne i Hercegovine, da je na prijavi tužiteljeva rođenja broj 5754 od 3. ožujka 1983., u rubrici republičkog državljanstva djeteta upisano „Bosna i Hercegovina“, koji upis je upisan u Matičnom uredu O., činjenicu da roditelji tužitelja nikada nisu zatražili ispravak navedenog upisa državljanstva Bosne i Hercegovine te naposljetku da je 1994. godine stekao državljanstvo Republike Srbije, to su pravilno i prvostupanjsko tijelo i tuženik zaključili da je tužitelj do stjecanja državljanstva Republike Srbije 1994. godine bio državljanin Bosne i Hercegovine, upisan u matične knjige u skladu s propisima koji su tada bili na snazi (Zakona o državljanstvu SR Hrvatske kao i Pravilnika o načinu vođenja evidencije, obrascu za vođenje evidencije i obrascu uvjerenja o državljanstvu – Narodne novine, broj 7/78. i 42/81.).
18. Što se tiče tužiteljevih navoda o tome kako nikada nije upisan u Knjigu državljana Bosne i Hercegovine, valja reći da se skladu s odredbom članka 24. stavka 2. Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 32/77.), u evidenciju državljanstva, prema mjestu prebivališta, upisuju i osobe koje se, prema odredbama tog Zakona, smatraju državljanima drugih jugoslavenskih republika.
19. Stoga, činjenica tužiteljeva rođenja nije niti morala biti poslana u Bosnu i Hercegovinu, a Matični je ured O. postupao po mjerodavnim propisima i tužitelja upisao u knjigu državljana kao državljanina Bosne i Hercegovine, jer su roditelji tužitelja, u trenutku njegovog rođenja, imali prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj.
20. Dakle, pobijano rješenje je zakonito i u skladu s ustaljenom sudskom praksom.
21. Koji su to pravnopolitički razlozi zbog kojih se Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske odlučilo za ''reviziju državljanstva određenog za vrijeme bivše SFRJ'', kako to tuženik navodi, nije u nadležnosti i odgovornosti ovoga suda da u ovome sporu utvrđuje.
22. Slijedom navedenoga, sud smatra da pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.
U Osijeku 12. srpnja 2022.
Sudac
Tomislav Artuković v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
