REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 24/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Božićević-Grbić, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Ratka Ščekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Ž. B., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 19. travnja 2021., br. Kzd- 235/2018-197 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 30. studenog 2021., br. 6 Kžzd-221/2021-5, u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se zahtjev osuđenog Ž. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 19. travnja 2021., br. Kzd-235/2018-197, i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 30. studenog 2021., br. 6 Kžzd-221/2021-5, Ž. B. je proglašen krivim zbog tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11., četiri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. i 2. KZ/11., te zbog kaznenog djela protiv braka porodice i djece – nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11., i zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolna zlouporaba djeteta mlađeg od 15 godina iz čl. 158. st. 2. i 6. KZ/11, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina.
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik, putem braniteljice J. Š., odvjetnice iz S. B., zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 517. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,
III Kr 24/2022-5 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), ali se u zahtjevu jasno navode i obrazlažu razlozi iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08.
3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev s prijedlogom odbiti zahtjev kao neosnovan.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.
5. Odredbom čl. 517. ZKP/08. je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u čl. 469. toč. 1. do 4. ZKP/08., ili zbog povrede iz toč. 5. tog članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta. Zahtjev se, nadalje, može podnijeti i zbog povrede kaznenog postupka predviđenih u čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 9. i 10., odnosno zbog povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., ili zbog sudjelovanja u odlučivanju u drugom, odnosnom trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se mora izuzeti, zatim i zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da na raspravi upotrebljava svoj jezik, i naposljetku zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, odnosno zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.
5.1. Iz drugih se razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti, o čemu će kasnije biti više riječi.
6. Podnositelj zahtjeva nije u pravu kada je, olako, ustvrdio kako je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08. Nasuprot podnositeljeve paušalne tvrdnje, pri utvrđivanju pojedinačnih i odmjeravanju jedinstvene kazne zatvora, nije prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu. Naime, osuđeniku je nakon utvrđivanja i ocjene svih okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine sankcije, pravilno izrečena jedinstvena kazna zatvora u zakonom propisanim okvirima.
7. Podnositelj zahtjeva nije u pravu kada tvrdi da je ostvarena povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08., jer da je u postupku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nije u pravu da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, jer je odbijen dokazni prijedlog obrane za provođenjem vještačenja. Naime, nema dvojbe da je obrana na raspravi predlagala provođenje psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja oštećenice K. B. (list 452 spisa), ali je sud ovaj dokazni prijedlog odbio uz detaljno i razložno obrazloženje.
7.1. Jamstva sadržana u čl. 6. st. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, konstitutivni su elementi pojma poštenog suđenja. Međutim, Konvencija, kao opće pravilo, ostavlja sudovima ocijeniti i obrazložiti da li je bilo potrebno pozvati predložene svjedoke odnosno provesti određeno vještačenje. Bitno svojstvo pojma poštenog suđenja, sadržano u njegovom konstitutivnom elementu, nije narušeno samim time što optuženiku nije bilo dozvoljeno izvesti određene dokaze. Obrana bi morala svoje zahtjeve potkrijepiti objašnjenjem zašto je važno da se izvedu određeni
III Kr 24/2022-5
dokazi, a izvođenje upravo tih dokaza moralo bi biti nužno za utvrđivanje istine. Obrana, u ovom kaznenom predmetu, svoj dokazni prijedlog nije potkrijepila valjanim objašnjenjem i argumentacijom. Sud je, odbijajući ovaj dokazni prijedlog, jasno utvrdio kako se radi o logičnom iskazu zdrave i odrasle osobe, pa nije bilo baš nikakvih razloga za provođenjem predloženog vještačenja.
8. Podnositelj zahtjeva nije u pravu kada tvrdi da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08., jer obrazloženje drugostupanjske presude nije odgovorilo na žalbene navode.
8.1. Suprotno takvoj tvrdnji podnositelja zahtjeva, Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijanu presudu u onom dijelu koji se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Drugostupanjski sud je razložno odgovorio na sve žalbene navode, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti.
9. Podnositelj zahtjeva detaljno osporava utvrđeno činjenično stanje. Tako, između ostaloga, navodi kako se iskazi koji su drugostupanjski i prvostupanjski sud cijenili i utvrdili kao istinite, temelje na priči i prepričavanju oštećene bivše supruge osuđenika i „… nitko od svjedoka optužbe nema izravna niti neposredna saznanja o navodim događajima za koje se tereti osuđenik …“.
9.1. Kako se ovaj izvanredni pravni lijek, primjenom citirane odredbe čl. 517. ZKP/08., ne može podnijeti zbog prigovara činjeničnim utvrđenjima, navedene tvrdnje podnositelja zahtjeva predstavljaju pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja u pokušaju izazvati odluku suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih zakonom.
10. Usprkos izričitoj i jasnoj odredbi čl. 517. ZKP/08., iz zahtjeva se može iščitati kako podnositelj zahtjeva osporava visinu jedinstvene kazne zatvora iz pravomoćne presude, te predlaže izreći osuđeniku blažu kaznu.
10.1. Primjenom citirane odredbe, ovaj se izvanredni pravni lijek ne može podnijeti niti zbog odluke o kazni.
11. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 12. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Melita Božićević-Grbić, v.r.
