Poslovni broj: Usž-3153/21-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Lidije Vukičević i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. I., P.-R., Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa opunomoćenik I. D., odvjetnik u I., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18UsImio-412/20-6 od 22. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18UsImio-412/20-6 od 22. ožujka 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141-02/20-03/03620768388, urbroj: 341-99-06/2-20-4549 od 7. rujna 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj:337965 od 4. lipnja 2020.
2. Rješenjem tuženika od 7. rujna 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od 4. lipnja 2020., kojim je rješenjem tužitelju, pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, odbijen zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih razloga iz članka 66. Zakona o upravnim sporovima. Navodi da mu je rješenjem nadležnog tijela BiH (rješenje Službe društvenih djelatnosti Općine P.-R. broj 03-43-309/06 od 12. prosinca 2006.) priznat status ratnog vojnog invalida III. skupine po osnovi bolesti i da pravo na invalidsku mirovinu nije ostvario ni po kakvim drugim propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovog Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, pa smatra nejasnim zbog čega mu nije priznato pravo na invalidsku mirovinu sukladno članku 142. stavku 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Smatra da je prijedlog za medicinsko vještačenje odbijen bez valjanih argumenata. Predlaže sudu da usvoji žalbu, poništi presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj u bitnom ponavlja navode iz žalbe podnesene protiv prvostupanjskog rješenja, kao i navode tužbe, koje smatra neosnovanim iz razloga iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja kao i u obrazloženju presude. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12.,152/14., 29/17., 110/21.- dalje ZUS), ovaj sud nije utvrdio da postoje žalbeni razlozi niti povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu vođen je u povodu zahtjeva tužitelja za određivanje mirovine na temelju članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, 121/17.-dalje ZOHBDR).Prema podacima spisa nije sporno da je tužitelj hrvatski državljanin i pripadnik HVO-a, te da mu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida III grupe sa 90% vojnog invaliditeta, s tim da 70% obuhvaća mirnodopski vojni invaliditet po osnovi bolesti zadobivenih u vršenju vojne dužnosti u JNA, a po pogoršanju oboljenja pod uvjetima vršenja vojne službe u Oružanim snagama HVO 20%. od 1. srpnja 2006. s pravom na osobnu invalidninu.
8. Prema odredbi članka 142. stavka 2. ZOHBDR pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine. Sukladno stavku 3. istog članka pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.
9. Prvostupanjski je sud, nakon uvida u spis, ocijenio da su činjenice koje su u smislu odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15.,120/16., 18/18., 62/18.,115/18. i 102/19.-dalje ZOMO) odlučne s medicinskog stajališta pravilno utvrđene sukladno odredbi članka 125. stavka 2. i 133. stavka 3. ZOMO-a na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela vještačenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koji su suglasni u ocjeni da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti.
10. U priloženom nalazu i mišljenju drugostupanjskog tijela vještačenja navedene su dijagnoze tužitelja(blaža simptomatologija iz kruga PTSP te tegobe u vezi s kralježnicom), te su relevantne medicinske činjenice utvrđene sukladno medicinskoj dokumentaciji pa je takav nalaz mogao biti valjana osnova za donošenje odluke.
11. S obzirom da je postojanje invalidnosti pretpostavka za postupanje temeljem članka 142. ZOHBDR, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja i odbio tužbeni zahtjev. Tužitelj pogrešno pojam vojnog invaliditeta izjednačava sa pojmom invalidnosti iz članka 39. ZOMO-a. Neosnovano smatra da mu je mirovinu trebalo priznati po članku 142. ZOHBDR prema postotku oštećenja organizma po osnovi kojeg u Bosni i Hercegovini ostvaruje status ratnog vojnog invalida automatizmom, jer je priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini samo pretpostavka da bi se utvrdio utjecaj posljedica bolesti na radnu sposobnost sukladno kriterijima i propisima iz mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj.
12. S obzirom na sveukupno stanje spisa, prvostupanjski sud opravdano nije našao potrebnim u sporu izvoditi daljnje dokaze, a imajući u vidu odredbe članka 33. stavka 3. i članka 8. ZUS-a prema kojima sud nije dužan, uz valjano obrazloženje, udovoljiti dokaznim prijedlozima stranke te je dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.
13. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao valjano obrazloženje činjeničnog stanja, nalazeći da nalaz i mišljenje vještaka u upravnom postupku, s obzirom da je u skladu s cjelokupnom medicinskom dokumentacijom iz spisa predmeta, ne ukazuje na manjkavost i potrebu provođenja sudskog vještačenja te je mogao biti valjana osnova za donošenje rješenja. Navedenu ocjenu smatra pravilnim i ovaj sud, s obzirom da je nalaz dostatno obrazložen, a tužitelj osim paušalnih sumnji u pristranost vještaka nije naveo ništa odlučno što bi dovelo u sumnju takav nalaz i mišljenje, već dapače tvrdi da je u Bosni i Hercegovini ostvario status RVI po osnovi ranjavanja, a što je suprotno podacima u spisu.
14. Slijedom iznesenog, prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je za svoju odluku naveo valjane razloge utemeljene na podacima iz spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
15. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 12. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
