REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 556/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice I. Š., OIB: ..., i 2. tužitelja M. Š., OIB: ..., iz Republike Srbije, B., te 3. tužiteljice A. Š., OIB: ..., iz Republike Srbije, B., i 4. tužitelja Lj. Š., OIB: ..., iz Republike Srbije, B., svi zastupani po Odvjetničkom društvu „V. i p.“ j. t. d. iz Š., protiv 1. tuženice Z. P., OIB: ..., iz Z., zastupane po punomoćniku Ž. Ž., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. Ž. i J. S. Z. iz Š., i 2. tuženika J. R., OIB: ..., iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji 1. tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1077/2018-2 od 4. prosinca 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1581/2016-29 od 24. svibnja 2018., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija 1. tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su tužitelji na temelju nasljedstva iza smrti prednika u ravnoj lozi suvlasnici nekretnine k. č. 142 K.O. P. i to 1. tužiteljica i 2. tužitelj svaki po 1/6 dijela a 3. tužiteljica i 4. tužitelj svaki po 1/3 dijela (toč. 1. izreke), pa su ovlašteni na temelju presude postići upis prava suvlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika (toč. 2. izreke), te je 1. tuženica obvezana naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 11.550,00 kn (toč. 3. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba 1. tuženice i potvrđena prvostupanjska odluka u toč. 1. i 2. izreke (toč. I.); dok je u toč. 3. iste preinačena te je 1. tuženica obvezana naknaditi tužiteljima na ime parničnog troška iznos od 2.775,00 kn a u preostalom dijelu za iznos od 8.775,00 kn zahtjev je odbijen (toč. II.).
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1142/2020-2 od 22. rujna 2020., 1. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude, zbog pitanja koje glasi:
„Da li je moguće prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je stranka stekla vlasništvo nekretnine temeljem nasljeđivanja ukoliko nije utvrđeno da li je i temeljem kojeg osnova vlasništvo nekretnine stekao navodni ostavitelj, tj. pravni prednik te stranke, te kako se u svezi s tim imaju primijeniti pravila o dokazivanju odnosno o teretu dokazivanja sadržana u čl. 8., 219. i 221.a ZPP?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju 1. tuženica je podnijela reviziju sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači obje nižestupanjske presude podredno, iste ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija 1. tuženice nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. 142 K.O. P., na temelju nasljeđivanja, te ovlaštenje na uknjižbu tog prava.
8. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena pa, shodno tome, iz relevantnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:
- da su tuženici u zemljišnoj knjizi za K.O. P. upisani kao suvlasnici čest. zgr. 142 i to 1. tuženica za 1/3 dijela a 2. tuženik za 2/3 dijela,
- da tužitelji drže u posjedu spornu k.č. zgr. 142, 2. tuženik k.č. zgr. 141 koja je u bloku sa k.č. zgr. 142, a 1. tuženica drži u posjedu k.č. zgr. 153, koja je smještena južno od sporne k.č. zgr. 142 i od nje odvojena prolazom,
- da je, prema iskazima svjedoka, u posjedu kuće bio F. Č., koji je preminuo 1961. godine, potom njegova kći S. Č. udana Š., a koju su naslijedili 3. tužiteljica i 4. tužitelj (kćer i sin) te 1. tužiteljica i 2. tužitelj (unuci), pa da su tako prednici tužitelja i sami tužitelji u dugogodišnjem kontinuiranom i poštenom posjedu predmetne nekretnine (kako navodi prvostupanjski sud), i da je kuća bila vlasništvo još šukundjeda 1. tužiteljice M. Č. kojega je naslijedio njezin djed F. Č. pa da su faktičnu diobu izvršili braća F. (prednik tužitelja) i A. (prednik V. Č.), i nema naznaka da su njihove sestre pa ni M. P. (baka tuženika) potraživali te nekretnine kao ostavinu iza oca M. Č. (kako navodi drugostupanjski sud),
- da je nećak pok. F. Č., V. Č., prodao majci tuženika F. R. nekretnine označene kao k.č. zgr. 141, koju koristi 2. tuženik, i k.č. zgr. 153 kotač, koju koristi 1. tuženica i na kojoj je izgradila kuću.
9. Na temelju navedenih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi smatrali osnovanim tužbeni zahtjev. Ovo stoga jer iz utvrđenja sudova proizlazi da je prednik tužitelja F. Č. u posjedu sporne kuće još od prije II. svjetskog rata (iskaz svjedokinje R.), a kako je isti preminuo 1961. godine, posjed je nastavila njegova kći S. Š., koju su naslijedili, nakon njene smrti 2007. godine, 3. tužiteljica i 4. tužitelj (kćer i sin) te unuci 1. tužiteljica i 2. tužitelj, a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 23. rujna 2016.
10. Slijedom navedenog, proizlazi da su tužitelji i njihovi prednici u višedesetljetnom nesmetanom posjedu predmetne nekretnine pa, i bez obzira na poštenje posjeda prednika F. Č. koje se, prema odredbi čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) predmnjeva, a 1. tuženica suprotno nije dokazala. Naime, prema odredbi čl. 160. st.
3. ZVDSP nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik.
11. Dio revizijskih navoda kojima se komentira ocjena provedenih dokaza po nižestupanjskim sudovima, u suštini predstavlja prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tih razloga po odredbi čl. 385. ZPP revizija se ne može izjaviti.
12. U odgovoru na postavljeno pitanje, za navesti je da je u konkretnom slučaju bilo moguće prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da su tužitelji stekli vlasništvo nekretnine temeljem nasljeđivanja iza prednika u ravnoj lozi dakle, iza ostaviteljice S. Š., rođ. Č., koja je bila u samostalnom i nesmetanom posjedu sporne nekretnine od 1961. godine, pri čemu proizlazi da su u konkretnom slučaju protekli i svi rokovi iz odredbe čl. 160. st. 4. i 5. ZVDSP u vezi sa odredbom čl. 159. ZVDSP, a bez obzira na pravni osnov i poštenje posjeda njenog prednika F. Č., pri čemu su upravo i primijenjena sva pravila o teretu dokazivanja jer 1. tuženica nije s uspjehom oborila presumpciju poštenja posjeda prednice tužitelja i samih tužitelja.
13. Kako je ovaj revizijski sud utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, to je temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 12. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
