REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: 2 Us I-408/2022-8

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja N. O. iz S. B., OIB: …, koga zastupa opunomoćenica I. Đ. V., odvjetnica iz S. B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, koga zastupa službena osoba L. Š., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 12. srpnja 2022

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-502-03/22-01/60, URBROJ: 338-01-06-05- 22-02 od 4. ožujka 2022. i rješenja Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe S. B., Klasa: UP/I-502-03/21- 02/204, Urbroj: 338-12-02-21-11 od 14. prosinca 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/22-01/60, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 4. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe S. B., Klasa: UP/I-502-03/21-02/204, Urbroj: 338-12-02-21-11 od 14. prosinca 2021., kojim se osiguraniku (ovdje tužitelju), zaposlenom kod poslodavca Zavod, S. B., ozljede pretrpljene dana 28. lipnja 2021., pod dijagnozom šifre prema MKB-10 S32.0, S00.0 i S30.0. ne priznaju ozljedom na radu te je odlučeno da se tužitelju ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužitelj u tužbi osporava stajalište tuženika, a vezano za prometnu nezgodu u kojoj je tužitelj zadobio ozljede, da se radilo o skrivljenom, nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju na radnom mjestu, a kako to propisuje članak 67. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13. i 98/19., nastavno: Zakon). Smatra da se tuženik u provedenom postupku isključivo vodio činjenicom što je oglašen krivim za prekršaj koji je nastao prilikom prometne nezgode. Ističe da u konkretnom slučaju odlučna činjenica u svezi utvrđivanja skrivljenog , nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja tužitelja na radnom mjestu ne može biti isključivo postojanje njegove odgovornosti u prekršajnom postupku, jer isti unatoč obveznom prekršajnom nalogu nije kriv. Pojašnjava kako je u okviru poslova svog radnog mjesta upućen po nalogu poslodavca osobnim automobilom na teren radi nadzora adulticitnog tretmana komaraca na području grada S. B. Radilo se o 28. lipnju 2021., a istoga dana tužitelj se vratio s bolovanja, uslijed preboljene korone te mu je u tijeku vožnje pozlilo (sinkopa recidivans), zbog čega je prešao na drugu stranu kolnika, zatim na travnatu bankinu te sletio u odvodni kanal, zbog čega je zadobio tjelesne ozljede. Uzrok prometne nesreće je iznenadni, nagli gubitak svijesti, za koji tužitelj nije kriv, odnosno nije odgovoran. Stoga smatra da uzrok prometne nezgode nije njegovo skrivljeno, neodgovorno ili nesavjesno ponašanje, već iznenadni gubitak svijesti. Posebno naglašava kako tu činjenicu tužitelj uopće nije utvrđivao tijekom provedenog postupka, a da je isti kao neuka osoba bio nesvjestan posljedica prekršajnog postupka i osude iz istoga. Predlaže da se tijekom upravnog spora na okolnosti tužbe izvede dokaz njegovim saslušanjem, zatim pribavom spisa prekršajnog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u S. B. pod poslovnim brojem: 27 Pp-2744/2021 te da se tijekom upravnog spora izvede dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost uzroka gubitka svijesti i mehanizma ozljeđivanja, kao i prometno vještačenje radi utvrđivanja uzroka prometne nesreće. Radi navedenog predlaže sudu poništavanje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja tuženika uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odnosno donio osporavano rješenje uvažavajući sve dokaze u pravilno provedenom upravnom postupku te na takvo pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Slijedom toga tvrdi da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje predmetnog događaja odnosno ozljede tužitelja ozljedom na radu prema odredbi članka 66. Zakona, već su ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe članka 67. točke 1. Zakona, a sve iz razloga kako je već navedeno u obrazloženju pobijanih odluka. Smatra da je tužitelj nesporno počinjenjem prekršaja pridonio prometnoj nesreći u kojoj je zadobio tjelesne ozljede. Ukazuje i kako je povodom navoda tužitelja da je do prometne nezgode došlo uslijed gubitka svijesti zatražio stručno – medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva tuženika te da su isti dana 4. svibnja 2022. takvo mišljenje i donijeli, a iz kojeg proizlazi da je na strani tužitelja i prije navedene prometne nezgode dolazilo do gubitka svijesti pa je predmetni gubitak svijesti stečena predispozicija za nastanak akutne ozljede. Zbog toga je mišljenja kako se sinkopa ne može uzročno – posljedično povezati s događajem od 28. lipnja 2021. Stajališta je i da se pogoršanje zdravstvenog stanja, odnosno stečena predispozicija za nastanak ozljede, ne može smatrati ozljedom na radu. Stoga tuženik predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Podneskom od 6. lipnja 2022. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu te ustraje na stajalištu da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 67. stavka 1. Zakona, unatoč pravomoćnosti sudske odluke u prekršajnom postupku. Osporava i novo mišljenje tuženika, iznijeto u odgovoru na tužbu, da se radilo o akutizaciji ili pogoršanju kronične bolesti te ističe kako niti ne traži da mu se sinkopa prizna kao ozljeda na radu, već ozljede nastale kao posljedica prometne nezgode.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu 5. srpnja 2022. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Na raspravi je opunomoćenica tužitelja ostala kod svih navoda iz tužbe, podneska od 6. lipnja 2022. i postavljenog tužbenog zahtjeva te specificiranog troškovnika. Ostala je i kod predloženih dokaznih prijedloga. Isto tako istaknula je i da se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na stručno-medicinsko mišljenje od 4. svibnja 2022., a koje nije dostavljeno tužitelju niti isti ima bilo kakva saznanja o postojanju provođenja takvog mišljenja odnosno samog postupka.

7. Službena osoba tuženika izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga, uz napomenu da podnesak od 6. lipnja 2022. osobno nije zaprimila. U pogledu predloženih dokaznih prijedloga službena osoba izjavila je da se protivi daljnjem izvođenju dokaznih prijedloga.

8. Opunomoćenica tužitelja izjavila je i kako u odnosu na protivljenje službene osobe za provođenjem daljnjih dokaznih prijedloga, treba istaknuti da se u prekršajnom postupku uopće nije raspravljalo o krivnji tužitelja za počinjenje prekršaja niti su se provodili bilo kakvi dokazi po tom pitanju.

9. Sud nije usvojio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja te pribavom prekršajnog spisa Općinskog suda u S. B. poslovni broj: 27 Pp- 2744/2021, kao i za provođenjem medicinskog i prometnog vještačenja. Naime, sud je stajališta da se predloženi dokazni prijedlozi odnose na utvrđivanje okolnosti počinjenog prekršaja od strane tužitelja, a kako je prekršajni postupak nesporno pravomoćno okončan, to je i sud stajališta kako je neosnovano traženje tužitelja za preispitivanjem činjenica i okolnosti iz prekršajnog postupka. U nastavku obrazloženja sud će navedene dokazne prijedloge, odnosno njihovo odbijanje, dodatno obrazložiti i kroz ocjenu zakonitosti odlučnih činjenica koje su bile relevantne za donošenje pobijanih odluka.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka dostavljenom uz odgovor na tužbu.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Prvostupanjsko tijelo pokrenulo je 8. srpnja 2021., a povodom prijave poslodavca tužitelja, upravni postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu po zaprimanju prijave o ozljedi na radu za prometnu nezgodu koja se dogodila tužitelju 28. lipnja 2021.

13. U postupku je nesporno utvrđeno da su se ozljede dogodile 28. lipnja 2021., u S. B., ispred kbr. …, u prometnoj nezgodi kada je tužitelj upravljao motornim vozilom …, registarske oznake … i to na način što je tužitelj prešao na lijevu stranu kolnika i sletio u kanal. Isti je tijekom postupka iskazao da je do navedenog skretanja došlo iz njemu nepoznatih razloga, jer se ne sjeća događaja. Tužitelj je tom prigodom zadobio ozljede pod dijagnozom šifre prema MKB-10 S32.0., S00.0 i S30.0.

14. Prema članku 66. Zakona ozljedom na radu smatra se: ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima (točka 1.), bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točka 2.), ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točka 3.), ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona (točka 4.). 15. Međutim, prema članku 67. stavku 1. točki 1. Zakona, u smislu tog Zakona, ozljedom na radu, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).

16. Odredbom članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj

75/14., 154/14., 79/15., 139/15.,105/16., 40/17., 66/17, 109/17., 119/18., 41/19., 22/20. i 39/20., nastavno: Pravilnik), propisano je da se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

17. Odredbom članka 37. Pravilnika propisano je da se ozljeda na radu neće priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

18. Odredbom članka 39. Pravilnika propisano je da će u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupati u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

19. Primjenom citirane odredbe članka 67. točke 1. Zakona prvostupanjskim rješenjem tužitelju nisu priznate ozljedom na radu, ozljede pretrpljene 28. lipnja 2021., slijedom čega nisu priznata ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

20. U ovom predmetu nije sporno da se ozljeđivanje tužitelja može jasno povezati sa prometnom nezgodom koju je tužitelj imao tijekom vožnje u okviru poslova svog radnog mjesta.

21. Sporan je prema navodima tužitelja zaključak tuženika da je do ozljede došlo zbog njegovog skrivljenog ponašanja, unatoč postojanja pravomoćne odluke o krivnji.

22. Odbijajući žalbu tužitelja tuženik je ovdje osporavanim rješenjem potvrdio zakonitost rješenja prvog stupnja navodeći da se na temelju priložene dokumentacije, osobito pravomoćnog obveznog prekršajnog naloga, može zaključiti da se zadobivene ozljede osiguranika ne mogu podvesti pod ozljedu na radu zbog zapreke iz članka 67. točke 1. Zakona, a to stoga što je sam skrivio prometnu nezgodu, postupajući protivno odredbama o sigurnosti prometa na cestama.

23. Naime, primjenjujući citirane odredbe na konkretno u postupku utvrđeno činjenično stanje, prema ocjeni suda upravna su tijela imala osnova odbiti zahtjev odnosno žalbu tužitelja, jer je pitanje postojanja zapreke za priznanje ozljede ozljedom na radu, odnosno prethodno pitanje za odluku, da li se radi o radi o skrivljenom, nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju riješeno pravomoćnim Obaveznim prekršajnim nalogom.

24. Iz obveznog prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko -posavske, Postaje prometne policije S. B. broj: 511-11-09/05-4-705-1/2021 od 23. kolovoza 2021., a koji je preinačen presudom Općinskog suda u S. B. poslovni broj: 27 Pp-2744/2021 od 18. listopada 2021. u odluci o izrečenoj kazni i to na način da je tužitelju izrečena opomena za počinjeni prekršaj, jasno proizlazi da je tužitelj svojim ponašanjem prilikom vožnje automobila ugrozio druge sudionike u prometu, odnosno sebe, budući svoju vožnju u pogledu udaljenosti od ruba ceste i brzinu kretanja vozila, nije uskladio s uvjetima prometa te stanju ceste, zbog čega je izgubio kontrolu nad vozilom, prešao u suprotni trak te sletio u odvodni kanal, kojom prigodom je došlo do prevrtanja vozila na krov. 25. Ovaj sud smatra da nema osnova niti uporišta u propisu u ovakvoj pravnoj situaciji preispitivati postojanje krivnje tužitelja za uzrokovanu prometnu nesreću kada je ona pravomoćno utvrđena navedenim obaveznim prekršajnim nalogom.

26. Zbog navedenog, nisu od utjecaja na odluku u ovom sporu navodi tužitelja sadržani u zahtjevu za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka njegovim saslušanjem, pribavom prekršajnog spisa te provođenjem prometnog i medicinskog vještačenja na okolnosti uzroka predmetne prometne nezgode, budući su sve te okolnosti pravomoćno utvrđene u provedenom prekršajnom postupku. Pri tome sud naglašava kako se ne mogu prihvatiti navodi tužitelja o tome da isti uslijed svoje neukosti nije osporavao počinjenje prekršaja ili da se tijekom prekršajnog postupka nije odlučivalo o njegovoj krivnji, kada je isti nedvojbeno proglašen krivim za počinjenje navedenog prekršaja. Sud je stajališta kako su navedeni dokazni prijedlozi usmjereni na osporavanje tužiteljeve prekršajne odgovornosti, a što ne može biti predmet razmatranja ovog upravnog spora.

27. Nastavno na navedeno, potrebno je naglasiti kako tuženik ni na koji način nije odlučivao o eventualnoj kaznenoj ili prekršajnoj odgovornosti tužitelja, već je u okviru svoje nadležnosti utvrdio odlučnu činjenicu u ovoj upravnoj stvari, a to je postojanje pravomoćne osude za počinjeni prekršaj tijekom kojega su nastale tjelesne ozljede.

28. Naime, iako citirane odredbe ne pretpostavljaju postojanje prekršajne ili kaznene odgovornosti, u ovakvoj pravnoj situaciji u kojoj je utvrđena prekršajna odgovornost tužitelja skrivljeno je ponašanje nesporno utvrđeno. Stoga je i sud stajališta da je tuženik neosnovano nakon pokretanja ovog upravnog spora pribavljao stručno – medicinsko mišljenje, a putem kojega je utvrdio da na strani tužitelja egzistira stečena predispozicija za nastanak ozljede te sud navedeno mišljenje ne smatra relevantnim za pravilno rješenje ove upravne stvari.

29. Slijedom navedenog sud ponavlja kako nisu osnovani navodi tužitelja kojima osporava odgovornost i krivnju za prometnu nezgodu u kojoj je sam sudjelovao i zadobio povrede priznanje kojih traži ozljedom na radu. Cijeneći da je prekršajna odgovornost tužitelja utvrđena pravomoćnom odlukom kojim je proglašen krivim i kažnjen za činjenično i pravno opisani prekršaj te uzrokovanje prometne nezgode, sud cijeni pravilnim zaključak upravnih tijela da je do ozljeđivanja došlo skrivljenim ponašanjem tužitelja, a što je pretpostavka primjene odredbe članka 67. točke 1. Zakona.

30. Slijedom iznijetog, a na temelju članka 57. stavak 1. ZUS, sud je donio odluku kao u točki 1. izreke presude.

31. Odluka o troškovima upravnog spora donijeta je na temelju odredbe članka 79. ZUS, a kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to isti smisleno stavku 4. istoga članka u cijelosti snosi sve troškove spora te mu se ne mogu priznati zatraženi troškovi spora pa je sud u svezi tih troškova donio odluku kao u točki 2. izreke presude.

U Osijeku 12. srpnja 2022.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.