REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Kž-352/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog E. P., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15 i 101/17 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama koju su protiv presude Općinskog suda u Požegi broj: K-20/2018-57 od 14. prosinca 2021. podnijeli okrivljeni E. P. i oštećeni kao tužitelji S. L. i J. L., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Povodom žalbe 1. oštećenog kao tužitelja S. L., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 2. KZ/11 na štetu S. L. te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed gornje odluke žalba 1. oštećenog kao tužitelja S. L. u odnosu na oslobađajući dio presude zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 2. KZ/11 je bespredmetna.

III. Žalbe okrivljenog E. P. i oštećenih kao tužitelja S. L. i J. L. u odnosu na osuđujući dio presude odbijaju se kao neosnovane, te se u osuđujućem dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Požegi broj: K-20/2018-57 od 14. prosinca 2021. okrivljeni E. P. proglašen je krivim zbog dva kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja označeno i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 51. KZ/11, te se okrivljeniku za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu 1. oštećenog kao tužitelja S. L. na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, za kazneno djelo prijetnje na štetu 2. oštećenog kao tužitelja J. L. na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te je okrivljeni E. P. na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, te mu je, na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci na koju je okrivljeni E. P. osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenom E. P. je naloženo da plati troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna te da naknadi troškove kaznenog postupka 1. oštećenog kao tužitelja S. L. i 2. oštećenog kao tužitelja J. L. o kojima će sud donijeti posebno rješenje. Nasuprot toga, okrivljeni E. P. je, na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08, oslobođen od optužbe zbog kaznenih djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz članka 118. stavak 2. KZ/11 i kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 u odnosu na oslobađajući dio presude sud je 1. oštećenog kao tužitelja S. L. i 2. oštećenog kao tužitelja J. L. obvezao da solidarno naknade troškove provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 480,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli oštećenici kao tužitelji S. L. i J. L. po punomoćniku L. F., odvjetniku iz P. i okrivljeni E. P. po braniteljici dipl.iur. M. G.-B., odvjetnici iz P.

2.1. 1. oštećeni kao tužitelj S. L. i 2. oštećeni kao tužitelj J. L. podnijeli su zajedničku žalbu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se 1. oštećeni kao tužitelj S. L. žali zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude zbog kaznenog djela iz članka iz članka 118. stavak 2. KZ/11 te 1. oštećeni kao tužitelj S. L. i 2. oštećeni kao tužitelj J. L. zbog odluke o kazni u odnosu na osuđujući dio pobijane presude te predlažu da drugostupanjski sud pobijanu presudu, u njenom oslobađajućem dijelu, preinači i okrivljenika proglasi krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 2. KZ/11 počinjenog na štetu 1. oštećenog kao tužitelj S. L., a u osuđujućem dijelu okrivljenika strože kazni.

2.2. Okrivljenik se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kazna od one na koju je osuđen, podredno, da se pobijana presuda preinači „u smislu žalbenih navoda“, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu 1. oštećenog kao tužitelja S. L. i 2. oštećenog kao tužitelja J. L. podnio je okrivljenik s prijedlogom da se njihova žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalbe okrivljenog E. P. i oštećenih kao tužitelja S. L. i J. L. u odnosu na osuđujući dio presude su neosnovane, dok je žalba 1. oštećenog kao tužitelja S. L. u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 2. KZ/11 bespredmetna.

U odnosu na žalbu 1. oštećenog kao tužitelja S. L.

5. Odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08, određeno je da drugostupanjski sud uvijek mora ispitati postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, da li je rasprava održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te da li je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

5.1. Postupajući po citiranoj zakonskoj obvezi, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 u oslobađajućem dijelu pobijane presude zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 2. KZ/11 jer je izreka presude proturječna razlozima presude zbog čega se, u tom dijelu, ne da ispitati.

5.2. Naime, odredbom članka 453. točka 1. ZKP/08 određeno je će sud presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe izreći ako djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo. Kazneni zakon propisuje da nema kaznenog djela kada se radi o beznačajnom kaznenom djelu, kada je isključena protupravnost kaznenog djela (nužna obrana i krajnja nužda), kada postoji zabluda o protupravnosti i kada se utvrdi zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost i to samo u slučaju kad zabluda nije otklonjiva, ako nije ispunjen neki od dijelova iz zakonskog opisa kaznenog djela ili u slučaju da, u materijalnom kaznenom pravu, ne postoji objektivni uvjet kažnjivosti ili nema objektivnog uvjeta inkriminacije.

5.3. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja nije utvrdio niti jedan od opisanih razloga za oslobođenje od optužbe po navedenoj zakonskoj osnovi već utvrđuje da, bacanjem cigle prema 1. oštećenom kao tužitelju S. L., ali promašivši ga, okrivljeni E. P. čini pokušaj kaznenog djela tjelesne ozljede prema S. L. a ne teške tjelesne ozljede jer je, na temelju iskaza medicinskog vještaka dr. M. C., utvrđeno da bi u slučaju da je cigla pogodila 1. oštećenog S. L. u glavu bi nastala tjelesna ozljeda i mala je vjerojatnost nastanka obične teške tjelesne ozljede u danim okolnostima. Iz takvog utvrđenja proizlazi da prvostupanjski sud smatra da nije dokazano da bi okrivljeni počinio djelo za koje se optužuju, jer nema uzročno posljedične veze njihovog postupanja i eventualno nastupjele posljedice kod 1. oštećenog kao tužitelja, što predstavlja zakonsku osnovu iz članka 453. točka 3. ZKP/08 a ne iz članka 453. točka 1. ZKP/08. Time je izreka presude proturječna njenim razlozima čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 zbog kojeg se prvostupanjska presuda ne da ispitati pa je prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet, u tom dijelu, vratiti na ponovno suđenje.

5.4. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve već izvedene dokaze, po potrebi izvesti i nove dokaze kojim će utvrditi radnje i namjeru okrivljenika prema 1. oštećenom kao tužitelju S. L. te utvrditi da li je okrivljenik poduzimao radnje s namjerom da teško tjelesno ozljedi 1. oštećenog kao tužitelja pri tome cijeneći njihovu međusobnu udaljenost, sredstvo kojim je kazneno djelo pokušano i dio tijela 1. oštećenog kao tužitelja prema kojem je cigla bačena te detaljno ispitati vještaka medicinske struke da li je, s obzirom na utvrđeno, postojala mogućnost da se 1. oštećeni kao tužitelj teško tjelesno ozljedi odnosno zašto to nije vjerojatno u danim okolnostima. Potom će sve izvedene dokaze detaljno i sveobuhvatno analizirati, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te se vrijednosno odrediti prema njima, i time otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom i donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti, sukladno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP/08.

5.5. Kako je povodom žalbe 1. oštećenog kao tužitelja S. L. sud po službenoj dužnosti utvrdio postojanje bitne povrede kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP708 na koju pazi po službenoj dužnosti i ukinuo prvostupanjsku presudu pa je žalba 1. oštećenog kao tužitelja S. L., u ovom dijelu, bespredmetna, te je iz navedenih razloga odlučeno kao pod točkama I. i II. ove odluke. Potrebno je napomenuti da okrivljenik na raspravi i u završnom govoru nije podnio zahtjev za naknadu troškova u odnosu na oslobađajući dio presude pa, sukladno članku 148. stavak. 3. ZKP/08, za dio presude za koji je oslobođen od optužbe može tražiti naknadu troškova kaznenog postupka u roku od 3. mjeseca od dana dostave pravomoćne presude.

U odnosu na žalbu okrivljenog E. P. osim zbog odluke o kazni

6. Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i smatra da je počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz članka 486. stavak 1. točka 5. ZKP/08 smatrajući da ne postoji pravovremeni prijedlog za progon ovlaštenog tužitelja. No, prvostupanjski sud je utvrdio da su oštećenici kao tužitelji kaznenu prijavu protiv okrivljenika podnijeli 10. studenog 2016. za inkriminirani događaj i kaznena djela počinjena 11. kolovoza 2016. Odredbom članka 47. stavak 3. ZKP/08 je, između ostalog, određeno da ako je žrtva podnijela kaznenu prijavu smatra se da je time stavljen prijedlog za progon. Jednako tako, oštećenici kao tužitelji su, nakon što im je ODO u Požegi odbacilo kaznenu prijavu svojim rješenjem broj K-DO- 235/2016-6 od 30. siječnja 2017., pravovremeno, 11. veljače 2017. podnijeli prijedlog Županijskom sudu u Slavonskom Brodu za poduzimanje dokaznih radnji te pravovremeno podigao optužnicu 08. lipnja 2017. tako da žalba okrivljenog nije osnovana.

6.1. Nadalje, okrivljenik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 486. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama, isti su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da sud „nije posvetio pažnju“ postojanju namjere kod okrivljenika. No, prvostupanjski sud je utvrdio da je okrivljenik ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 jer je bio ubrojiv, svjestan zabranjenosti svog postupanja te je postupao s izravnom namjerom (točka 9.3. obrazloženja). U preostalom dijelu žalbe u odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka je razvidno da okrivljenik, u stvari, pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tako da analizira provedene dokaze na drugačiji način nego što to čini prvostupanjski sud u razlozima presude i na temelju takve analize, za razliku od prvostupanjskog suda, smatra da nije dokazano da bi počinio inkriminirana mu kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

6.2. Suprotno tvrdnjama okrivljenog E. P., prvostupanjski sud je, u odnosu na osuđujući dio presude, nakon korektno prenesenog sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

7. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da je u osuđujućem dijelu presude činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer se presuda zasniva na „subjektivnom doživljaju“ suda te je sud pogrešno ocijenio iskaze okrivljenika i svjedoka B. P. kao nevjerodostojne. No, ispravno utvrđuje prvostupanjski sud da nije životno da bi 2. oštećeni kao tužitelj J. L. i svjedok I. L. u dio dvorišta gdje se nalazio 1. oštećeni kao tužitelj S. L. došli sami od sebe, bez razloga i povoda. Stoga je uvjerljivo da su se tamo uputili tek kada su čuli glasno izgovorene riječi okrivljenog E. P. da će ih ubiti i strpati u kolica. Kod ocjene vjerodostojnosti iskaza sudionika inkriminiranog događaja sud je, ispravno, analizirao sve dokaze koji su u vezi sa događanjima inkriminiranog dana.

7.1. Tako je iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. M. C. utvrđeno da je najvjerojatniji mehanizam nastanka ozljeda kod 2. oštećenog kao tužitelja J. L. djelovanje tupotvrde sile u području lijevog prsišta što odgovara mehanizmu ozljeđivanja bacanjem cigle i pogotkom iste u tijelo 2. oštećenog kao tužitelja.

7.2. Da su ozljede 2. oštećenog kao tužitelja J. L. nastale padom sa ograde koja je visoka 150-160 cm, na krupni kamen koji je nasut oko ograde sa strane oštećenika a kako to navodi svjedok B. P., tada bi bilo za očekivati da kod 2. oštećenog kao tužitelja J. L. nastanu ozljede i po drugim dijelovima njegovog tijela, a ne samo u predjelu lijevog prsišta.

7.3. Stoga opisana dinamika događaja iz iskaza svjedoka B. P. i okrivljenika nije životna niti uvjerljiva te ih je, ispravno, prvostupanjski sud cijenio kao nevjerodostojne.

7.4. Kako iz iskaza 1. oštećenog kao tužitelja S. L., i 2. oštećenog kao tužitelja J. L. i svjedoka I. L. proizlazi da je okrivljenik 1. oštećenom kao tužitelj S. L. rekao " tebe ću ja ubiti" čime je drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti a potom i 2. oštećenom kao tužitelju J. L. i svjedoku I. L. rekao "svu trojicu ću vas strpati u invalidska kolica" time je drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti. Tako izgovorene prijetnje usmjerene su zastrašivanju 1. oštećenog kao tužitelja S. L. i 2. oštećenog kao tužitelja J. L. kojima se u izgled stavlja neko zlo i one su prikladne da osobama kojima su prijetnje upućene, ali i kod bilo koje druge osobe, izazovu osjećaj straha i prepasti a što je nedvojbeno kod oštećenih kao tužitelja izazvalo osjećaj straha jer su događaj kaznenom prijavom prijavili državnom odvjetništvu.

7.5. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenog E. P. proglasio krivim za inkriminirana kaznena djela prijetnje jer su utvrđenim ponašanjem okrivljenog kada je 1. oštećenom kao tužitelju S. L. rekao " tebe ću ja ubiti", a potom, i 2. oštećeni kao tužitelju J. L. rekao "svu trojicu ću vas strpati u invalidska kolica", ispunjena su sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 jer je jasno je izrazio volju i htijenje da oštećenicama stavi u izgled zlo u vidu usmrćenja i tjelesnog ozljeđivanja, a što su imenovani oštećenici kao tužitelji ozbiljno shvatili jer su zatražili zaštitu od nadležnih tijela kaznenog progona tako da niti u tom djelu žalba okrivljenika nije osnovana.

U odnosu na žalbe okrivljenog E. P. i oštećenih kao tužitelja S. L. i J. L. zbog odluke o kazni i žalbe okrivljenika o troškovima kaznenog postupka

8. Nisu u pravu okrivljeni E. P. kada tvrdi da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznenu sankciju, niti oštećenici kao tužitelji S. L. i J. L. kada tu sankciju smatraju preblagom.

8.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Protivno tvrdnjama iz žalbe okrivljenika i oštećenih kao tužitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega njihova preocjena za koju se zalažu stranke nije osnovana. Prvostupanjski sud je u tom pogledu okrivljeniku ispravno uzeo kao olakotno kaznenu i prekršajnu neosuđivanost te činjenicu da je otac dvoje maloljetne djece dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao. Stoga, imajući na umu sve tako utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je okrivljeniku za počinjena kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na štetu 1. oštećenog kao tužitelja S. L. i 2. oštećenog J. L. utvrdio kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca za svako djelo, osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, i izrekao uvjetnu osudu sa rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine što je, prema stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti kaznenog djela, te proteku vremena od gotovo šest godina od događaja adekvatna kaznena sankcija koja je podobna da se njome ostvari svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, pa blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenik i strože kažnjavanje za koje se zalažu oštećenici kao tužitelji nije osnovano.

9. Okrivljeni E. P. se žali i zbog odluke o troškovima smatrajući da iste nije dužan platiti. No, okrivljenik je proglašen krivim zbog dva kaznena djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 pa ga je prvostupanjski sud, pravilno, na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 2. ZKP/08, obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna. koji iznos je odmjeren prema obiteljskim i imovinskim prilikama okrivljenika te duljini, trajanju i složenosti postupka dok je odlučeno da će se o troškovima oštećenih kao tužitelja odlučiti posebnim rješenjem tako da niti u tom dijelu žalba okrivljenika nije osnovana.

10. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08). Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu, u osuđujućem dijelu, po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10.1. Slijedom navedenog žalbe okrivljenika i oštećenih kao tužitelja u tom dijelu nisu osnovane, te je prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu potvrđena, pa je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dušanka Zastavniković Duplančić, v.r.