Poslovni broj: Usž-2882/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja L. Z. iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi određivanja mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2601/20-10 od 17. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2601/20-10 od 17. lipnja 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141- 02/20-01/03126309321, urbroj: 341-99-05/3-20-6201 od 28. kolovoza 2020.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa: 141-02/20-01/03126309321, urbroj: 341-25-05/3-20-088462, broj: 530185 od 25. lipnja 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je, hrvatskom branitelju – dragovoljcu iz Domovinskog rata, invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, nastale 20% zbog posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% zbog posljedica bolesti zadobivene izvan tih okolnosti, počevši od 1. siječnja 2019. određena u svoti od 3.500,00 kn, te ista sa pripadajućim povećanjima od 1. siječnja 2020. iznosi 3.610,78 kn mjesečno. Isplata te mirovine tužitelju pripada nakon prestanka radnog odnosa, odnosno osiguranja, počevši od 1. siječnja 2019.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Mišljenja je da upravni sud nije pogodio meritum stvari, te da ni Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nije potpuno jasno što je on u upravnom sporu tražio. Ističe da nije sporna visina i isplata starosne mirovine koju je ostvario 1. siječnja 2019., a kojom je reguliran njegov status po prekidu radnog odnosa, već da je sporna činjenica da mu je rješenjem Područne službe u Z., broj: 530185 od 1. siječnja 2014. priznato počevši od 25. studenog 2013. pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, koja mu se trebala isplaćivati do 31. prosinca 2018. u visini 0,5 od priznate svote invalidske mirovine. Predlaže da ovaj Sud donese odluku kojom će naložiti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje donošenje rješenja o isplati te mirovine za razdoblje od 25. studenog 2013. do 31. prosinca 2018. Smatra da protek vremena i odlazak u starosnu mirovinu ne može biti razlog uskraćivanja isplate priznatog prava, a sve u smislu članka 54. stavka 5. i članka 80. stavka 6. ranijeg Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 102/98.).
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navode tužitelja smatra neosnovanim iz razloga iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, kao i u odgovoru na tužbu te razloga navedenih u obrazloženju presude. Predlaže da se žalba odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.
– dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužitelja te je za svoju odluku naveo valjane razloge utemeljene na podacima iz spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Prema stanju spisa razvidno je da je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja sukladno ovlaštenju iz članka 33. ZUS-a, a koje niti tužitelj ne osporava, razmotrio sva pravna i činjenična pitanja koja su odlučna za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja. U obrazloženju presude sud je iznio bitne podatke za rješavanje predmetne upravne stvari te je ocijenio navode tužbe i dao dostatne razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva.
8. Iz podataka spisa razvidno je da je tužitelju pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa: 141-02/13-01, urbroj: 341-25-05/3-13-077644 od 21. siječnja 2014. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 25. studenog 2013., dok je visina te mirovine i dan s kojim tužitelju pripada pravo na isplatu iste određena rješenjem istoga tijela, klasa: UP/I 141-02/18-01, urbroj: 341-25-05/3-18-004047 od 24. lipnja 2020., potvrđenog rješenjem Središnje službe tuženika, klasa: UP/II 141- 02/20-01/03126309321, urbroj: 341-99-05/3-20-5947 od 28. kolovoza 2020. Spomenutim prvostupanjskim rješenjem od 24. lipnja 2020. invalidska mirovina tužitelja određena je počevši od 25. studenog 2013. u svoti od 2.040,19 kn mjesečno i riješeno da se isplata te mirovine neće vršiti, budući da je to rješenje postalo pravomoćno nakon prestanka radnog odnosa tužitelja. Svota mirovine utvrđena je na temelju osobnih bodova od 66,9793, mirovinskog faktora od 0,5 iz članka 87. stavka 1. točke 11. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. – dalje: ZOMO/13), koji se primjenjuje kod određivanja invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja se isplaćuje osiguraniku za vrijeme zaposlenja, odnosno obavljanja samostalne djelatnosti te na temelju aktualne vrijednosti mirovine na dan određivanja od 60,92 kn (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine od 1. srpnja 2013. – "Narodne novine", broj: 109/13.).
9. Kako nije sporno da je tužitelju 31. prosinca 2018. prestao radni odnos, pravilno mu je u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja po službenoj dužnosti prvostupanjskim rješenjem od 25. lipnja 2020. određena nova svota mirovine primjenom faktora 0,8 iz članka 87. stavka 1. točke 10. ZOMO/13, koji se primjenjuje kod obračuna invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja se isplaćuje za vrijeme nezaposlenosti. Svota mirovine pravilno je izračunata sukladno članku 79. stavku 1. i 2. ZOMO/13 na način da su osobni bodovi utvrđeni ranijim rješenjem od 24. lipnja 2020. (66,9793) pomnoženi s novim mirovinskim faktorom od 0,8 i aktualnom vrijednošću mirovine koja prema Odluci o aktualnoj vrijednosti mirovine ("Narodne novine", broj: 27/19.) na dan određivanja iznosi 66,35 kn. Stoga je osporavanim rješenjem žalba tužitelja osnovano odbijena te je isto doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i sukladno mjerodavnim propisima iz mirovinskog osiguranja.
10. Navodi žalbe koji se odnose na isplaćivanje invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad od 25. studenog 2013. do 31. prosinca 2018. nisu od utjecaja na rješavanje u ovom upravnom postupku odnosno na pravilnost utvrđivanja činjeničnog stanja na temelju kojeg je doneseno osporavano rješenje, odnosno rješenje Područne službe u Z. od 25. lipnja 2020. Naime, o pravu na isplatu invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad određene za vrijeme zaposlenja primjenom mirovinskog faktora od 0,5 odlučeno je rješenjem Područne službe u Z. od 24. lipnja 2020., a ne rješenjem toga tijela od 25. lipnja 2020. S obzirom da predmet ovog upravnog spora nije ocjena zakonitosti rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141-02/20- 01/03126309321, urbroj: 341-99-05/3-20-5947 od 28. kolovoza 2020., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja Područne službe u Z. od 24. lipnja 2020., navodi žalbe nisu odlučni niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom sporu.
11. Također, na pravilnost i zakonitost rješenja o određivanju invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad nakon prestanka radnog odnosa tužitelja nisu od utjecaja odluke tuženika koje se odnose na ostvarivanje prava tužitelja na starosnu mirovinu. Predmet upravnog spora ne može biti zahtjev za isplatu mirovinskog primanja određenog pravomoćnim rješenjem, kako to tužitelj pogrešno smatra.
12. Kako navodi žalbe nisu osnovani i ne utječu na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 12. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Lidija Vukičević
