Poslovni broj: Gž R-659/2022-2

Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž R-659/2022-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Andrei Boras Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. R. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske Ministarstvo obrane, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem: 4 Pr-15/2022-4 od 12. travnja 2022., dana 11. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem: 4 Pr-15/2022-4 od 12. travnja 2022. u pobijanom dijelu točke I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom nalaženo je tuženici po osnovi neiskorištenog dnevnog odmora isplati iznos od 25.782,97 kn bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate po stopi i na iznose pobliže navedene pod točkom I. izreke osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći.

2. U odluci pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

3. Ujedno je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 32.637,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. travnja 2022., u roku od 15 dana ( točka III. izreke).

4. U odluci je pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.062,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. travnja 2022. do isplate kao neosnovan, a u odluci pod točkom V. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 20.125,00 kn kao neosnovan.

5. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te odlučeno o troškovima postupka žali se tužena zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

6. Na žalbu nije odgovoreno.

6.1. Žalba nije osnovana.

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuju stranke u žalbi, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude; presuda sadrži jasne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se stoga presuda može ispitati. Naime, žalitelji žalbenim razlozima ističu žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, no iz navoda žalbe kojima se obrazlože proizlazi da prigovoraju činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda suprotstavljajući ocjeni suda svoje viđenje ocjene provedenih dokaza. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je detaljno raspravio sporna pitanja pri čemu su sve pravno odlučne činjenice pravilno utvrđene, s dovoljno čvrstim uporištem u provedenim i valjano cijenim dokazima, koja žalitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju.

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 25.782,97 kuna s osnove neiskorištenog dnevnog odmora u razdoblju od studenog 2011. do prosinca 2016.

9. Naime, presudom Županijskog suda u Splitu od 21. listopada 2021. posl. br. Gž R-750/2020 u točki I. i II. izreke potvrđena je prvostupanjska presudu posl. br. Pr- 54/2017-30 od 7. svibnja 2020., kojom je u točki I. izreke naloženo je tuženici na ime rada na izdvojenom objektu umanjenom za 8 sati odmora dnevno za razdoblje od 10. prosinca 2011. do 31. svibnja 2014. isplatiti tužitelju iznos od 139.805,41 kn bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate, u točki II. izreke po osnovi neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje isplatiti tužitelju iznos od 29.288,19 kuna bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate, dok je rješenjem istog suda pobijana presuda ukinuta u dijelu pod točkom III. izreke, kojom je naloženo tuženici po osnovi neiskorištenog dnevnog odmora isplatiti tužitelju iznos od 25.782,97 kuna bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate, kao i u dijelu pod točke IV. izreke kojom je tuženici naloženo naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 25.450,00 kn, te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

10. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je pobijenu odluku donio na temelju valjane ocjene svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, kazivanja tijekom postupka saslušanog tužitelja, poklanjajući vjeru nalazu i mišljenju vještaka kao stručnom i argumentiranom, utemeljenom na od strane tužene dostavljenoj knjigovodstvenoj evidenciji, dnevnoj i mjesečnoj evidencije radnog vremena, mjesečnom izvješću o ostvarenim satima posebnih dodataka, a sukladno propisima koji su u utuženom razdoblju bili na snazi i primjenjuju se u konkretnom slučaju.

11. Tako su u postupku u promatranom razdoblju na snazi bile odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09 i 118/12 – dalje Odluka/12) koja se primjenjivala do 31. svibnja 2014. i Odluka o rasporedu radnog vremena (“Narodne novine” broj 66/14, 23/15, 84/15–dalje Odluka/14) koja se primjenjivala od 1. lipnja 2014. do 31. listopada 2017.

12. Odredbom članka III. stavak 6. Odluka/12 propisano je da pripadnik OSRH kojemu je određeno dnevno radno vrijeme dulje od osam sati ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12- satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta, a može se ovisno o procesu rada koristiti u više dijelova.

13. Odredbom članka XI. stavak 2. Odluka/14 koja se primjenjivala od 1. lipnja 2014. do 31. listopada 2017. propisano je da djelatna vojna osoba koja radi u turnusu ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta, ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla.

14. U okolnostima kada tuženica nije dokazala da je tužitelj imao propisano točno vrijeme dnevnog odmora u okviru rada na izdvojenom objektu, kao i to da je upravo sama tuženica svojim podneskom od 11. listopada 2017. (list 173-177 spisa) navela da je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju rad u turnusu od 12 sati, navodeći pritom da je tužitelj mogao nakon odrađene smjene od 12 sati s obzirom da boravi u objektu koristiti ostalo vrijeme kao dnevni odmor, a imajući u vidu pritom utvrđenu činjenicu da je tužitelj u obavljanju svojih radnih zadataka na osnovu zapovjedi dnevno radio 12 sati (poslovi elektroničkog izviđanja, poslovi održavanja i osiguranja objekta), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sukladno čl. III. st. 6. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12) do 1. lipnja 2014., te čl. XI. st. 2. Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15 i 84/15) tužitelj ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12-satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta.

15. Vještak struke tako navodi kako u konkretnom slučaju za razdoblje od lipnja 2014. do prosinca 2016. godine (listovi 276-306 spisa) u evidencijama radnog vremena djelatnih vojnih osoba u koloni 11-SPNR (stvarna prisutnost na radu) tužena tužitelju za vrijeme obnašanja dužnosti u PORT-u jasno evidentira 1. dan PORT-a 10,00-24,00 sata, daljnjih 6 dana svaki dan 00,00-24 sata, te 8. dan 00,00-16,00 sati. Sama tuženica navodi kako "tužitelj radi na izdvojenom objektu, u posebnom obliku turnusa (PORT) što podrazumijeva da 7 dana radi, a 7 dana je kod kuće".

16. U nastavku tuženica navodi kako je "u tijeku 24 sata rada u turnusu tužitelj je radio efektivno do 12 sati, dok se 12 sati odmarao. Tih 12 sati rada plaćeno mu je onako kako je radio…" Tako u konkretnom slučaju za vrijeme aktivnog dežurstva tuženica je evidentirala 24-satnu prisutnost tužitelja na radu od 00-24. Sukladno tim evidencijama vještak je obračunavao sve sate rada po cijeni redovnog rada, a kako to tuženica evidentira u dnevnoj evidenciji radnog vremena za razdoblje od ožujka 2011. do svibnja 2014. (listovi 81-100 spisa; listovi 307-336 spisa), gdje je u koloni 3 naznačeno točno vrijeme dolaska, a u koloni 4 točno vrijeme odlaska a što u slučaju aktivnog dežurstva je evidentirano kao 00,00 vrijeme dolaska, a 24,00 vrijeme odlaska. Kada se radilo o aktivnom dežurstvu vještak je na pripadajuće sate obračunavao i dodatak za aktivno dežurstvo.

17. Stoga kako tuženica niti tvrdi niti je dokazala da je tužitelju omogućila korištenje dnevnog odmora od 60 minuta tužitelj osnovano traži isplatu neiskorištenih sati dnevnog odmora u vrijeme kada je njegov rad trajao 12 sati dnevno pa je valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja s osnove naknade 60 minuta dnevnog odmora u ukupnom iznosu od 25.782,97 kn, pri čemu sud prvog stupnja ukazuje na identično pravno shvaćanje s gore navedene osnove zauzeo je o tome Županijski sud u Splitu u svojim odlukama poslovni broj Gž R-1271/2020 od 4. siječnja 2021. i Gž R-652/2021 od 1. srpnja 2021.

18. Pozivanje pak žaliteljice na Pravilnik o prehrani pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 131/13, 36/15,51/15,121/16 i 38/18), koji je osim činjenice što je u primjeni tek od 2013., dakle i za razdoblje nakon utuženja, regulira tek pravo djelatnika na jedan obrok za 8 sati rada, a preko tri dnevna obroka.

19. Međutim, navedena okolnost ukazuje na pravo tužitelja, a ne i na činjenicu da je isto doista i konzumirano, pa su utoliko u tom pravcu pravno neodlučni navodi žalbe. Inače, minimalno trajanje dnevnog i tjednog odmora propisano Zakonom o radu, a pravo na dulji dnevni i/ili dulji tjedni odmor može se urediti kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu.

20. S druge strane u odnosu na pozivanje žaliteljice na zauzeto stajalište u presudama Županijskog suda u Splitu broj Gž R-717/18 od 13. rujna 2019. Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gž R-383/18 za ukazati je kako isto nije primjenjivo u konkretnom slučaju, a upravo obzirom na utvrđenja suda, između ostalog obzirom na dostavljenu evidenciju o korištenju slobodnih dana koju je vještak imao u vidu prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja.

21. Pri tom je neosnovano pozivanja tužene na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odlukama pod poslovnim brojem Revr 1861/14 od 13. prosinca 2016. i pod poslovnim brojem Rev-4995/19 od 11. veljače 2020. jer je ovo pravno stajalište primijenjeno na konkretni slučaj. Naime, u prije naznačenim revizijskim odlukama zauzeto je pravno shvaćanje da nije fizički moguće te da nije životno da bi djelatnik obavljao rad dvadeset četiri sata dnevno i u kontinuitetu od sedam dana uzastopno, što nije konkretni slučaj.

22. Kako u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate to je u konkretnom slučaju, obzirom da tuženica kasni s ispunjenjem novčane obveze, pravilno sud tužitelju priznao i zakonsku zateznu kamatu.

23. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužene je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a odluku o troškovima postupka na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, koju žaliteljica osporava tek paušalno obzirom na pobijanje odluke o glavnoj stvari.

U Splitu 11. srpnja 2022.

Sutkinja:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.