Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 25 Gž-78/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i Jadranke Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika D. M. iz Z., OIB: …, protiv tuženice-protutužiteljice Ž. B. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1363/18-39 od 1. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1363/18- 39 od 1. prosinca 2020. pod stavkom I izreke, te pod stavkom II izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je Potvrda od 15. svibnja 2013. izdana od tužene- protutužiteljice Ž. B. kojom potvrđuje da joj je kupac D. M. isplatio na ruke kupoprodajnu cijenu od 580.000,00 kn bez pravnog učinka.

II Preinačava se navedena presuda u dijelu pod stavkom II izreke kojim su Kupoprodajni ugovor i Ugovor o najmu sklopljen između stranaka dana 15. svibnja 2013. utvrđeni ništetnim i za navedeno sudi:

Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice u dijelu u kojem traži da sud utvrdi da su:

- Kupoprodajni ugovor od 15. svibnja 2013. sklopljen između tužene- protutužiteljice Ž. B., kao prodavateljice i tužitelja-protutuženika D. M. kao kupca, o kupoprodaji 4/6 dijela kuće br. …, poslovne zgrade br. … i zgrade … i dvorište površine 512 m² u Z., sagrađene na k.č.br. … upisanoj u zk.ul.br. … k.o. G. Z. i - Ugovor o najmu od 15. svibnja 2013. sklopljen između tužitelja-protutuženika D. M., kao najmodavca i tužene-protutužiteljice Ž. B., kao najmoprimca, o najmu 4/6 dijela kuće br. …, poslovne zgrade br. … i zgrade, … i dvorište površine 512 m² u Z., sagrađene na k.č.br. … upisanoj u zk.ul.br. … k.o. G. Z., ništetni.

III Preinačava se odluka o parničnom trošku sadržana u navedenoj presudi pod stavkom III izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom

kojim je naloženo tužitelju-

troškova parničnog postupka i pod stavkom IV izreke

protutuženiku naknaditi tuženici-protutužiteljici parnični trošak u iznosu od 15.775,00 kn sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2020. pa do isplate i za navedeno sudi:

Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

IV Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 2.000,00 kn kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužene-protutužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod stavkom I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj D. M. u zk. ul. … k.o. G. Z. stekao vlasništvo 477/1000 dijela zkčbr. … kuća br. …, poslovna zgrada br. … i zgrade, … i dvorište površine 512 m2 povezano s vlasništvom posebnog dijela, koje čine etažno vlasništvo s određenim omjerima: poslovni prostor oznake PO-1 u prizemlju, poslovni prostor oznake PO-2 na 1. katu i vrt V-2 (smeđa boja), ukupne površine 186,20 m2 u nacrtu označeno svijetlo plavom bojom, na kojem je upisana Ž. B. u 1/1 dijela. Utvrđuje se da je tužitelj D. M. u zk.ul. … k.o. G. Z., vlasnik druge etaže 492/1000 dijela zkčbr. … kuća br. …, poslovna zgrada br. … i zgrade, … i dvorište površine 512 m2 povezano s vlasništvom posebnog dijela: stan S-2 u prizemlju, spremišta SP-1 u podrumu i SP-2 u potkrovlju, terase T-1 u prizemlju i vrt V-1 (žuta boja), ukupne površine 473,60 m2 u nacrtu označeno magenta bojom, na kojoj je upisana Ž. B. u 2/3 dijela.

Utvrđuje se da je tužitelj D. M. u zk.ul. … k.o. G. Z., vlasnik 31/1000 dijela zkčbr. …, kuća br. …, poslovna zgrada br. … i zgrada, … i dvorište površine 512 m2 povezano s vlasništvom posebnog dijela - garaža G-1, površine 14,50 m2 u nacrtu označeno zelenom bojom, u 2/3 dijela na kojoj je bila upisana tužena B. Ž. Tuženiku se nalaže da tužitelju u roku od 15 dana izda tabularnu ispravu sposobnu za prijenos navedene nekretnine u zemljišnim knjigama na tužiteljevo ime i u njegovo vlasništvo, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.“.

II/ U cijelosti se usvaja protutužbeni zahtjev te se utvrđuje da su:

- Kupoprodajni ugovor od 15. svibnja 2013. sklopljen između tužene protutužiteljice Ž. B., kao prodavateljice i tužitelja-protutuženika D. M., kao kupca, o kupoprodaji 4/6 dijela kuće br. …, poslovne zgrade br. … i zgrade, … i dvorište površine 512 m², u Z., sagrađene na k.č.br. … upisanoj u zk.ul.br. … k.o. G. Z. i

- Ugovor o najmu od 15. svibnja 2013. sklopljen između tužitelja-protutuženika D. M., kao najmodavca, i tužene-protutužiteljice Ž. B., kao najmoprimca, o najmu 4/6 dijela kuće br. …, poslovne zgrade br. … i zgrade, … i dvorište površine 512 m², u Z., sagrađene na k.č.br. … upisanoj u zk.ul.br. … k.o. G. Z. ništetni te da je Potvrda od 15. svibnja 2013. izdana od tužene-protutužiteljice Ž. B. kojom potvrđuje da joj je kupac D. M. isplatio na ruke kupoprodajnu cijenu od 580.000,00 kn bez pravnog učinka.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika D. M. za naknadom troškova parničnog postupka, u cijelosti.

IV/ Nalaže se tužitelju-protutuženiku D. M. naknaditi tuženoj protutužiteljici Ž. B. troškove parničnog postupka u iznosu od 15.775,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 1.12.2020. do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj-protutuženik pravovremenom žalbom i dopunom žalbe zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19.- dalje: ZPP), te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužena-protutužiteljica u odgovorima na žalbu od 5. siječnja 2021. i 20. siječnja 2021. osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika na utvrđenje da je temeljem Kupoprodajnog ugovora zaključenog s tuženicom-protutužiteljicom dana 15. svibnja 2013. stekao pravo (su)vlasništva na kupljenim nekretninama opisanim u izreci prvostupanjske presude i zahtjev za izdavanje tabularne isprave te protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice da su navedeni kupoprodajni ugovor i sklopljeni ugovor o najmu od dana 15. svibnja 2013. ništetni, te da je potvrda o isplati kupoprodajne cijene od dana 15. svibnja 2013. bez pravnog učinka. Tužena je podnijela i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na poništenje prethodno navedenog kupoprodajnog ugovora i Ugovora o najmu od dana 15. svibnja 2013, te da je potvrda o isplati kupoprodajne cijene od dana 15. svibnja 2013. bez pravnog učinka.

6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva uz obrazloženje da se vlasništvo ne stječe zaključenjem ugovora nego tek upisom prava vlasništva u zemljišne knjige, dok ugovor samo predstavlja osnovu za stjecanje prava vlasništva. Kako se zaključenjem kupoprodajnog ugovora ne stječe vlasništvo nekretnine, nego takav ugovor, ukoliko je valjan, sukladno čl. 115. st. 1., čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje ZV) predstavlja valjani pravni osnov (titulus) za stjecanje prava vlasništva, dok se vlasništvo stječe upisom u zemljišne knjige (modus) to tužitelj ne može s uspjehom zahtijevati utvrđenje da je temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora na derivativan način stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama

7. Nadalje, prvostupanjski je sud ocjenom provedenih dokaza zaključio da je sporni Kupoprodajni ugovor od 15. svibnja 2013. zaključen prividno (simulacija) odnosno da je riječ o relativnoj simulaciji jer je volja stranaka zapravo bila zaključiti ugovor o zajmu s osiguranjem hipotekom na nekretnini tužene (disimulirano pravni posao), slijedom čega je ocijenio da je navedeni ugovor temeljem čl. 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18.- dalje ZOO). ništetan, kao i prateća Potvrda od 15. svibnja 2013. kojom tužena neistinito potvrđuje primitak kupovnine na ruke te Ugovor o najmu od 15. svibnja 2013. kojim se tužiteljica prividno prikazuje najmoprimcem vlastite nekretnine te je u cijelosti usvojio protutužbeni zahtjev i posljedično odbio tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave uz obrazloženje da ne može s uspjehom zahtijevati ispunjenje obveze iz ništetnog ugovora.

8. Iz stanja spisa proizlazi, a što između stranaka i nije sporno:

- da su dana 15. svibnja 2013. stranke sklopile Kupoprodajni ugovor kojim tužena prodaje tužitelju svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina za 580.000,00 kn i da je tuženica-protutužiteljica istoga dana izdala tužitelju-protutuženiku Potvrdu o isplati kupoprodajne cijene u cijelosti, na kojima je istoga dana tuženica- protutužiteljica ovjerila svoje potpise kod javnog bilježnika,

- da su istoga dana 15.s vibnja 2013. stranke sklopile Ugovor o najmu prodanih nekretnina, na kojem je tužitelj ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika,

- da je tužitelj platio porez na promet nekretnina,

- da je tužitelj radi brisanja zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama i uknjižbe svog prava vlasništva temeljem citiranog kupoprodajnog ugovora isplatio dug koji je tuženica imala prema ovrhovoditelju, odvjetnici N. V. u ovršnom predmetu poslovni broj Ovrj-3013/07 u iznosu od 35.681,67 kn,

- da se u predmetu istog suda poslovni broj P-112/14 ovdje tužitelj podnio tužbu protiv ovdje tuženice radi isplate iznosa od 35.681,67 kn, koji je tužitelj nesporno platio ovrhovoditelju u ovršnom postupku Ovrj-3013/07, radi podmirenja duga tuženice te sprječavanja provođenja dražbe na predmetnoj nekretnini,

- da iz rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Z-25438/13 od 5. lipnja 2013. i Z-51712/13 od 27. studenog 2013. proizlazi da je tužitelj-protutuženik dva puta odbijen sa prijedlogom za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to prvi put iz razloga zabilježbe ovrhe sukladno čl. 79. st. 3. Ovršnog zakona, a drugi put temeljem čl. 54. st. 1./a Zakona o zemljišnim knjigama, jer ugovor o kupoprodaji nije sadržavao oznaku nekretnina na način kao u zemljišnoj knjizi, s obzirom da je nakon sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora u odnosu na nekretninu koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora provedena uknjižba prava vlasništva posebnog dijela nekretnina

9. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. ZPP-a jer je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrdio sve odlučne činjenice koje su važne za donošenje odluke o tužbenim zahtjevima stranaka. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

10. Tužitelj u žalbi prigovara ocjeni dokaza prvostupanjskog suda, vezano za utvrđenje činjenica o prividnosti prethodno navedenih ugovora o kupoprodaji i ugovora o najmu te potvrde o primitku kupoprodajne cijene s obzirom da je tuženica- protutužiteljica navedene ugovore i potvrdu nedvojbeno vlastoručno potpisala i svoj potpis ovjerila kod javnog bilježnika, te de time isti proizvode sve pravne učinke.

11. Suprotno, navodima žalitelja valja reći da Zakon o parničnom postupku ne klasificira dokaze, a dokaz saslušanjem stranaka je po važnosti jednakovrijedan dokaz kao i svi ostali povedeni dokazi tijekom postupka, a u tom smislu je sud prvog stupnja na temelju raspoloživih i izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. a sama činjenica da je tuženica-protutužiteljica navedene ugovore i potvrdu potpisala i na istima ovjerila svoje potpise kod javnog bilježnika ne dovodi samo po sebi do stvaranja pravnih učinaka

12. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). U ovom predmetu sud prvog stupnja je provedene dokaze ocijenio na način određen navedenom odredbom te je za svoju ocjenu iskaza stranaka te za svoja utvrđenja iz tih iskaza dao logične i uvjerljive razloge, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

13. Tužitelj-protutuženik u svojoj žalbi ukazuje na proturječne i nedosljedne dijelove iskaza tužene-protutužiteljice slijedom kojih je, po njemu, činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na drugačiju (subjektivnu) ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja.

14. Međutim, žalitelj zanemaruje da sud prvog stupnja nije poklonio vjeru njegovom iskazu jer je ocjenom istog zaključio da je tužitelj-protutuženik neistinito iskazivao o motivu odnosno ugovornoj volji prilikom potpisa predmetnih ugovora i o isplati kupoprodajne cijene dok je s druge strane poklonio vjeru iskazu tužene- pravilno zaključio da se zbog takvog svjesnog nesklada između protutužiteljice, te je

njihove volje i očitovanja radi o prividnom ugovoru (čl. 285. st. 1. ZOO/05).

15. Izneseno proizlazi i iz iskaza saslušane svjedokinje D. T. koja je potvrdila da je imala saznanja da se tuženica-protutužiteljica, kao njezina poznanica, nalazila u teškoj financijskoj situaciji zbog ovrhe koju je protiv nje pokrenula odvjetnica N. V. i to na predmetnoj nekretnini na kojoj se uskoro trebala provesti javna dražba, ali da nije htjela da se kuća proda na dražbi za male novce nego za stvarnu vrijednost radi čega joj je upravo ona i preporučila tužitelja kao odvjetnika, s obzirom da ga je znala od ranije, to je po ocjeni ovog suda, jasno da je osnovni motiv i volja tuženice- protutužiteljice bila pozajmica radi podmirenja duga u ovršnom postupku prije dražbe, a ne kupoprodaja i najam predmetne nekretnine, čija vrijednost je zaključkom u ovršnom postupku poslovni broj Ovrj-3013/07 od 26. travnja 2013. utvrđena u iznosu od 1.127.943,00 kn.

16. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju zbog svjesnog nesklada između njihove volje i očitovanja parničnih stranaka radi o prividnim ugovorima, a da je volja stranaka zapravo bila zaključiti ugovor o zajmu s osiguranjem povrata novčanih sredstava kojima je tužitelj nesporno podmirio njezin dug prema odvjetnici N. V. u ovršnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ovrj-3013/07 za koji iznos je ovdje tužitelj-protutuženik pokrenuo protiv tuženice parnični postupak u predmetu poslovni broj P-112/14 radi isplate.

17. Zbog izloženog, iznesena utvrđenja prvostupanjskog suda o prividnosti navedenih ugovora također žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju pa ih prihvaća i ovaj sud.

18. Međutim, u ovom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti osporavanog kupoprodajnog ugovora I ugovora o najmu ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, na što ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, u dijelu.

19. Prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (apsolutna simulacija) a prema odredbi st. 2. istog članka ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor taj drugi ugovor važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost (relativna simulacija).

20. Odredba čl. 273. ZOO-a propisuje da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječe na njegovu valjanost (st. 1.) ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (st. 2.).

21. Dakle, posljedica sklapanja prividnog ugovora nije ništetnost tog ugovara, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, već je posljedica sklapanja takvog ugovora da isti nema učinak među ugovornim stranama. Jednako tako posljedica sklapanja ugovara s nedopuštenom pobudom nije ništetnost takvog ugovora već će takav ugovor biti bez učinka. Stoga protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovora radi toga što bi se radilo o prividnom ugovoru koji je pri tom zaključen i iz nedopuštene pobude je neosnovan iz razloga što tužena-protutužiteljica tužbenim zahtjevom nije zahtijevala utvrđenje da sporni kupoprodajni ugovor i ugovor o najmu nemaju učinaka među ugovornim stranama odnosno da su bez učinka (pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama Rev- 207/2010 od 24. veljače 2010, Rev-214/2011 od 10. rujna 2013., Revx-455/2013 od 19. studenog 2013. i Rev-2412/2010 od 14. siječnja 2014.).

22. Pritom treba imati u vidu da ovaj sud po službenoj dužnosti nije utvrdio postojanje drugih razloga za utvrđenje ništetnosti prema odredbi čl. 322. st. 1. u vezi s čl. 327. st. 1. ZOO-a.

23. Radi navedenog, djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja valjalo je u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP.

24. Prvostupanjski sud je zahtjev tuženice-protutužiteljice u dijelu kojim traži utvrđenje da je Potvrda od 15. svibnja 2013. izdana od strane tužene-protutužiteljice kojom potvrđuje da joj je kupac, ovdje tužitelj-protutuženik isplatio na ruke kupoprodajnu cijenu od 580.000,00 kn bez pravnog učinka pravilno usvojio izrekom pobijane presude iako iz razloga u obrazloženju koji se odnosi na taj dio protutužbenog zahtjeva proizlazi pogrešan zaključak da je sporna potvrda ništetna.

25. Zbog izložene proturječnosti između tog dijela izreke i razloga navedenih u obrazloženju presude prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajno u žalbi upire tužitelj-protutuženik.

26. Prema odredbi čl. 373. a st. 1. i 3. ZPP drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

Koristeći navedno ovlaštenje, po ocjeni ovog suda, upravo u činjenici da nije došlo do stvarne isplate kupoprodajne cijene od 580.000,00 kn ogleda se apsolutna simulacija koja se sastoji u sklapanju prividnog pravnog posla u svrhu kojeg je sastavljena i Potvrda od 15. svibnja 2013. kojom je tuženica-protutužitljica neistinito vlastoručnim potpisom ovjerenim kod javnog bilježnika potvrdila primitak kupovnine od tužitelja-protutuženika u iznosu od 580.000,00 kn u gotovini na ruke.

27. U odnosu na isplatu kupoprodajne cijene tužitelj-protutuženik u žalbi ukazuje na svoj stranački iskaz, koji detaljno pojašnjava vezano uz tijek događanja i dinamiku susreta stranaka prije konačne primopredaje novca nakon potpisivanja ugovora.

28. Navedeni žalbeni navodi nisu osnovani jer sud prvog stupnja obzirom na utvrđene nedosljednosti i nelogičnosti njegovih tvrdnji o mjestu predaje kupovnine u gotovini na ruke tužene, nije prihvatio iskaz tužitelja kao istinit, dok tvrdnju da je tužiteljici platio cjelokupnu kupovninu na ruke novcem kojeg je imao spremljenog u sefu P. b. Z. d.d. od prodaje dva stana i to švicarske franke, koje je potom zamijenio u mjenjačnici „F.“ u kune nije dokazao. Naime, iz dostavljene Evidenciju korištenja sefa br. 989 (list 120 i 122 spisa) ovjerene pečatom P. b. Z. d.d. ne proizlazi da je tužitelj dolazio u sef u vrijeme zaključenja Kupoprodajnog ugovora od 15. svibnja 2013. kada navodi da je platio kupovninu tuženoj niti 10-ak dana prije toga kada je prema vlastitom kazivanju prvi puta uopće upoznao tuženu, dok iz ispisane papirne role (list 121 i 123 spisa) ne proizlazi da ima bilo kakve veze s bilo kojom mjenjačnicom, a na kojoj je, pri tom, rukom napisan datum 13. svibnja 2013.

29. Kako je u tom pravcu sud prvog stupnja dao iscrpno obrazloženje koje je u svemu prihvatljivo ovome sudu, a u bitnom se svodi na pravilno utvrđenje da je tužena-protutužiteljica neistinito vlastoručnim potpisom i ovjerom kod javnog bilježnika potvrdila primitak kupovnine od tužitelja-protutuženika u iznosu od 580.000,00 kn u gotovini na ruke jer od strane tužitelja-protutuženika nikada nije došlo do isplate kupoprodajne cijene od 580.000,00 kn, a na pravilnost tog zaključka ne utječe okolnost da je porezna obveza prema tom ugovoru podmirena jer se radi o obvezu prema državi te njezino podmirenje ne potvrđuje činjenicu isplate kupoprodajne cijene, pa su i u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tužitelja.

30. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je usvojio protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da je Potvrda od 15. svibnja 2013. izdana od tužene-protutužiteljice kojom potvrđuje da joj je kupac D. M. isplatio na ruke kupoprodajnu cijenu od 580.000,00 kn bez pravnog učinka, to je u tom dijelu žalbu tužitelja valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

31. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14- u daljnjem tekstu: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Odredbom čl. 115. st. 1. ZV je propisano da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

32. Budući da nije sporno da se tužitelj nije upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine, što proizlazi i iz samih navoda tužbe kao i prethodno navedenih zemljišnoknjižnih predmeta, sve i kad bi se uzelo da je navedeni Ugovor o kupoprodaji valjan pravni posao, nije ispunjena pretpostavka o načinu (modusu) stjecanja propisana u čl. 120. st. 1. ZV za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva stečenog kupoprodajom kao neosnovan. 33. Nije osnovan ni tužiteljev obveznopravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave jer ne postoji valjana pravna osnova na temelju koje bi tuženica-protutužiteljica bila u obvezi izdati tužitelju tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

34. Prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Posljedica sklapanja prividnog ugovora nije ništetnost toga ugovora, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, već je posljedica sklapanja takvog ugovora da taj ugovor nema učinak među ugovornim stranama. Takav ugovor je pravno nepostojeći (neegzistirajući) pravni posao, jer kod sklapanja toga ugovora nije postojala suglasnost volja da takav postoji, a bez koje suglasnosti, u smislu odredbe čl. 247. ZOO-a ugovor ne nastaje.

35. Budući da tužitelj nema valjanu pravnu osnovu na temelju koje bi bio ovlašten zahtijevati od tuženice izdavanje tabularne isprave za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, jer stvarna namjera (volja) ugovornih strana kod sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji nije bila usmjerena na kupoprodaju predmetnih nekretnina, nego na pozajmicu s osiguranjem vraćanja iste, zbog čega Ugovor o kupoprodaji nema učinke kupoprodajnog ugovora, to je pravilno prvostupanjski sud zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave odbio kao neosnovan.

36. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja- protutuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I izreke.

37. S obzirom na izmijenjeni uspjeh u sporu, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. Pod stavkom III I IV izreke budući da su stranke u konačnici u približno jednakim dijelovima uspjele u sporu, to je prema stavu ovog suda određeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove u smislu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP, te je odlučeno kao u izreci pod stavkom III izreke temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP.

38. Iako je tužitelj-protutuženik djelomično uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 2.000,00 kn kao neosnovan jer nije dostavio dokaz u spis da je sudsku pristojbu na žalbu u navedenom iznosu platio.

39. Odbijen je zahtjev tužene-protutužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan jer taj trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP nije bio potreban.

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ines Smoljan, v.r.