REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3159/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, sa sjedištem u Zagrebu, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., OIB 26187994862, sa sjedištem u Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3403/2017-2 od 27. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-260/2015 od 21. travnja 2017., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3403/2017-2 od 27. srpnja 2018. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-260/2015 od 21. travnja 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 55.095,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2015. do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv navedene presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje u tekstu: ZPP). Reviziju podnosi zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi članka 382. stavka 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi članka 382. stavka 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi članka 382. stavka 3. ZPP u reviziji iz članka 382. stavka 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Postavljeno pravno pitanje glasi:
"-koje je pravo mjerodavno kod sukcesivnih mjesečnih isplata štete (invalidske mirovine), da li je mjerodavno pravo, odnosno zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja ili u trenutku donošenja rješenja o priznavanju prava na mirovinu ili u trenutku nastanka štete (svake mjesečne isplate) pri čemu je riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova?"
8. Obrazlažući razloge važnosti revident se poziva na odluke Županijskog suda u Zagrebu u kojima se primjena zakona vezuje uz trenutak nastanka štetnog događaja (poslovni broj Gžn 1539/09 te Gžn 1910/11), dok u drugim odlukama isti županijski sud donosi presude u kojima primjenu materijalnog prava i nastanak obveznopravnog odnosa veže za donošenje mirovinskog rješenja (Gž 2526/11), dok u trećim odlukama Visoki trgovački sud Republike Hrvatske primjenu materijalnog prava vezuje za datume sukcesivnih isplata kao dana nastanka štete tužitelju (Pž- 5604/15, Pž-5344/15). Tuženik smatra da o postavljenom pravnom pitanju ovisi odluka u konkretnom sporu te ističe da je u konkretnom slučaju sporna primjena Zakona o mirovinskom osiguranju i pravo tužitelja da od tuženika potražuje isplatu punog iznosa isplaćene mirovine sukladno članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je u primjeni od 1. siječnja 2014., odnosno da je sporno pravno pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu punog ili razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 1. svibnja 2013. do 31. kolovoza 2015. Tuženik ističe da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju kao lex specialis budući se u konkretnom slučaju tj. na obračun štete koju bi tuženik trebao isplatiti tužitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja odnosno odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je u primjeni od 1. siječnja 2006. budući se štetni događaj dogodio 30. svibnja 2008.
9. Postavljeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
10. U pobijanoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da je za pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu u ovom sporu pravno relevantan Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16 – dalje u tekstu: ZOMO), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (30. svibnja 2008). Kako je tužitelj invalidsku mirovinu u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. kolovoza 2015. isplatio za vrijeme važenja ZOMO, za ta davanja tužitelju pripada pravo na naknadu štete u visini kako to propisuje odredba članka 161. ZOMO (u punom iznosu).
11. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u brojnim odlukama (primjerice broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., broj Rev- 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.) za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje u tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).
12. Prema tome, shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana odluka (da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba ZOMO) nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, stoga je revizija u ovom predmetu, sukladno odredbi članka 382. stavka 2. točka 2. ZPP, dopuštena i osnovana.
13. Slijedom izloženog, s obzirom da u postupku koji je prethodio reviziji zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini naknade štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje (visina štete nije obračunata temeljem odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP), to nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda.
14. Iz tih je razloga, na temelju odredbe članka 395. stavka 2. ZPP, valjalo prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti drugostupanjsku kao i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka (točka I. izreke) i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
15. O troškovima parničnog postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavka 3. ZPP).
Zagreb, 12. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
Broj zapisa: eb30f-13f2a
Kontrolni broj: 0152d-37b09-03acc
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
