REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: 2 Us I-528/2022-6

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja M. S. iz S. B., OIB:, koga zastupa opunomoćenica M. T., odvjetnica iz S. B., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Z., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u O., radi utvrđivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-562-02/21-01/1835, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-6 od 14. travnja 2022. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/21-01/1835, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-6 od 14. travnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, B. – p. županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, Odsjeka za hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-562- 02/18-01/335, URBROJ: 2178/1-06-02/4-21-16 od 17. svibnja 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove psihičkog oboljenja i oboljenja kralježnice, kao neosnovan.

3. Tužitelj u tužbi navodi kako je pobijana odluka donijeta na temelju nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava. Ističe kako Vijeće viših vještaka u svom nalazu i mišljenju navodi da se tužitelj liječi po psihijatru od 2006., dok je oboljenje kralježnice verificirano 2018., pri čemu se ne uvažavaju životne situacije kako se bolesti uzrokovane sudjelovanjem u Domovinskom ratu mogu pojaviti naknadno, nakon dugog niza godina pa zbog toga zakonske odredbe ne treba tumačiti na štetu hrvatskih branitelja. Posebno se poziva na sadržaj otpusnog pisma Opće bolnice Dr. J. B., Odjela za psihijatriju S. B., iz koje nesporno proizlazi da je tužitelj otpušten s dijagnozom PTSP, elementi F43.1, a radi se o otpusnom pismu nastalom nakon hospitalizacije tužitelja po pokušanom suicidu. Tužitelj je u Domovinskom ratu sudjelovao kao pripadnik romske nacionalne manjine te ga se u nalazu i mišljenju apostrofira s „R“, zbog čega je stajališta da unatoč iskazanom domoljublju i aktivnom sudjelovanju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, isti i dalje biva diskriminiran i šikaniran, kao što je bio i tijekom Domovinskog rata od strane suboraca, o čemu je iskazivao psihijatrima, dok isto nije iskazivao svojim zapovjednicima. Unatoč činjenici što su vještaci u oba stupnja suglasni da se bolesti kralježnice ne mogu dovesti u vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, tužitelj smatra da je unutarnje emocionalno opterećenje dovelo do razvoja fizičkih bolesti pa tako i bolesti kralježnice. U prilog svojih tvrdnji također se poziva na medicinsku dokumentaciju iz spisa. Iako nije medicinski educiran smatra da su zaključci vještaka skandalozni u pogledu ocjene da kod njega nema invaliditeta, iako se radi o depresivnim stanjima i kontinuiranom pogoršanju psihičkog stanja. Smatra i da činjenice u svezi psihičkog oboljenja i njegove povezanosti s ratnim okolnostima može utvrditi samo specijalist psihijatrije. Stajališta je kako je kontinuirano meta diskriminacije, budući mu se uskraćuju braniteljska prava, iako je stupio u rat i suprotstavio se agresiji, a zbog ovakvih odluka ponovno prolazi kroz ratne okolnosti i proživljenu suicidalnu epizodu. Zbog toga predlaže sudu provođenje dokaza medicinskim vještačenjem i to po specijalisti psihijatrije, a podredno specijalisti fizijatrije. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika te vraćanje predmeta na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Iznosi kronologiju postupanja u provedenom upravnom postupku te citira zakonske odredbe na temelju kojih su donijete osporavane odluke. Smatra kako tužitelj nije doveo u dvojbu odlučne činjenice koje su bile temelj za donošenje pobijanih odluka. Poziva se na nalaz i mišljenje liječničkih vijeća u oba stupnja te ističe kako su ista u cijelosti izrađena u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 67/17. i 56/18. - nastavno: Uredba). Stoga je stajališta da navodi tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu 12. srpnja 2022. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Podneskom od 11. srpnja 2022. tužitelj je ispričao svoj nedolazak na raspravu, a u kojem podnesku ustraje na dokaznom prijedlogu za provođenjem medicinskog vještačenja kako bi došlo do ostvarenja procesnog instituta ravnopravnosti oružja, dok tuženik svoj nedolazak nije ispričao pa je rasprava na temelju odredbe članka 39. stavka 2. održana u odsutnosti tužitelja i tuženika.

7. Sud nije usvojio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja, budući je sud stajališta da tužitelj svojim navodima nije doveo u dvojbu činjenična utvrđenja iz provedenog postupka pa da je bilo potrebe za provođenjem medicinskog vještačenja. Naime, sva medicinska dokumentacija s kojom tužitelj raspolaže bila je predmet ocjene tijekom provedenog postupka. Iz navedenih razloga te jer su nalazi i mišljenja nadležnih vještaka prihvatljivo obrazloženi i utemeljeni na medicinskoj dokumentaciji tužitelja, sud nije smatrao potrebnim provoditi medicinsko vještačenje po sudskom vještaku u ovom sporu. Pri tome je imao u vidu i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj: U-III- 3551/2016 od 18. prosinca 2018. u vezi provođenja medicinskog vještačenje u upravnom sporu, prema kojoj nije dostatno samo predložiti provođenje vještačenja po neovisnom sudskom vještaku već je taj prijedlog potrebno obrazložiti, odnosno navesti zašto taj prijedlog tužitelj smatra važnim i nužnim za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja te je potrebno iznijeti relevantnu i odlučujuću tvrdnju koja bi dovela u sumnju nalaze i mišljenja vještaka Zavoda. Dakle, s obzirom da sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. ZUS ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, nije obvezan provesti predloženo vještačenje, vodeći pri tome i računa o načelu učinkovitosti iz članka 8. ZUS, prema kojem će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova za stranku. Također sud smatra kako odbijanje navedenog dokaznog prijedloga ne predstavlja diskriminaciju tužitelja, već se sud prilikom donošenja odluke rukovodio suglasnim mišljenjem stručne procjene te vijeća vještaka u oba stupnja, koja tužitelj ničim nije doveo u dvojbu, već ih samo paušalno osporava.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja prema odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj dana 26. lipnja 2018., na temelju odredbe članka 179. stavka 1. točke f) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17., nastavno: Zakon), podnio zahtjev za priznavanjem prava na status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i to po osnovi navedenih bolesti.

10. Prvostupanjsko je tijelo u postupku pribavilo svu potrebnu dokumentaciju pa tako i potvrdu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Područnog odsjeka za poslove obrane S. B., Klasa: 034-04/18-01/1, Urbroj: 512M2-80-18-1117 od 5. travnja 2018., kao i ratni put Ministarstva obrane, Oružanih snaga Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva, Odjela G1 K., Klasa: 561-01/18-01/7399, Urbroj: 348-G1-01- 19-3 od 27. lipnja 2019. iz kojih proizlaze podaci o sudjelovanju tužitelja kao hrvatskog branitelja u Domovinskom ratu te da je isti bio pripadnik VP… S. B. (… brigada HV) u razdoblju od 2. kolovoza 1995. do 19. prosinca 1995. i to u izvršavanju borbenih zadaća u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske. Pribavljen je cjeloviti zdravstveni karton i preostala medicinska dokumentacija, primjenom Pravilnika o načinu provedbe stručne procjene u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (Narodne novine broj 27/18.).

11. Dana 20. svibnja 2020. Opća bolnica Dr. J. B., kao ovlaštena zdravstvena ustanova, donijela je mišljenje o postojanju/nepostojanju uzročno-posljedične veze između bolesti navedenih u zahtjevu tužitelja i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, na uniformiranom obrascu naziva „Stručna procjena uzroka oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovu bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske“ u kojemu je navedeno da iz uvida u ratni put proizlazi da je tužitelj kao hrvatski vojnik bio pripadnik ratne postrojbe koja je sudjelovala u vojnim akcijama, ali ne uz prvu crtu bojišnice te je bio izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama i traumama koje nadilaze razinu uobičajenog te je uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju, kao i na osnovi izvršenog pregleda u mišljenju zaključno navedeno da ne postoji uzročno posljedična veza između sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i psihičkog oboljenja, odnosno bolesti kralježnice.

12. Nadalje, primjenom odredbe članka 181. stavka 2. Zakona, tužitelj je upućen u Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te je Područni ured Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u O., odnosno Vijeće vještaka donijelo nalaz i mišljenje broj 430877 od 30. lipnja 2020. o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Istim nalazom je prvenstveno utvrđeno kako se tužitelj na prvi pregled psihijatra javio 31. siječnja 2006., kada je verificiran AD poremećaj, a ponovno se javio 16. studenog 2007. po dijagnozi F41.1. Isti je priložio još četiri nalaza iz 2012. te po jedan nalaz iz 2013. i 2018., a u nalaz psihijatra od 15. veljače 2012. verificiran je opći anksiozni poremećaj i teška depresivna epizoda u remisiji. Istovjetno je utvrđeno i zadnjim nalazom od 8. rujna 2018. Nadalje izvršen je uvid i u nalaz neurokirurga od 21. ožujka 2018. kada je verificirana operacija HD aa V, nakon čega ponovno ima križobolje, da bi nakon fizikalne terapije bio bolje. Preporučena je pošteda i konzervativno liječenje. Iz nalaza fizijatra od 13. veljače 2018. navodi se da unazad dva mjeseca ima bolove u križima koji se spuštaju u DE te bolove u koljenima. Tijekom 2013. je operirao herniju i.v. diska na nivou L3-4. Stoga je ocijenjeno da oštećenje organizma po toj osnovi iznosi 0%. Vještaci temeljem priložene medicinske dokumentacije, a uvažavajući stručnu procjenu te obzirom na pojavnost ne povezuju navedene bolesti sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

13. Primjenom odredbe članka 182. stavak 1. i 2. Zakona navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je u svrhu revizije Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjem uredu te je Vijeće viših vještaka donijelo po reviziji nalaz i mišljenje evidencijski broj vještačenja 513381 od 19. prosinca 2020. u kojemu je utvrdilo da se radi o bolestima koje se ne uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma te da oštećenje organizma iznosi 0% po toj osnovi. Ovo iz razloga jer je iz medicinske dokumentacije vidljivo da niti jedna bolest nije nastala niti se značajno pogoršala tijekom obnašanja dužnosti u Domovinskom ratu niti kratko po razvojačenju. Iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je prvi pregled psihijatra izvršen tijekom 2006., a bolest kralježnice rezultat je operativnog zahvata iz 2013.

14. Zbog toga su vještaci revizije mišljenja da oštećenje organizma iznosi 0% pa su suglasni sa nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka u prvom stupnju te je na temelju navedenog nalaza i mišljenja prvostupanjsko tijelo u rješenju od 17. svibnja 2021. zaključilo da tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 12. stavak 1. točka c) Zakona.

15. U povodu izjavljene žalbe tužitelja pribavljen je i nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća u Zagrebu pri Ministarstvu hrvatskih branitelja te je isto svojim nalazom i mišljenjem Klasa: 562-02/21-01/1837, Urboj: 522-4/5-Ž-22-5 od 5. travnja 2022., izrađen nakon osobnog pregleda tužitelja. U nalazu je utvrđeno da je nakon detaljnog uvida u medicinsku i drugu priloženu dokumentaciju dokumentaciju vidljivo kako je tužitelj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sudjelovao u razdoblju od 2. kolovoza do 19. prosinca 1995., kao pripadnik ... brigade HV te da navedena postrojba nije borbeno djelovala, a tužitelj je bio izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama. Žalbeno vijeće je u cijelosti suglasno sa revizijskim mišljenjem Vijeća viših vještaka kako se psihičko oboljenje i oboljenje kralježnice ne mogu dovesti u izravnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Isto je utvrđeno nakon neposrednog pregleda tužitelja te uvida u ratni put i priloženu dokumentaciju.

16. Vještaci su suglasni sa stajalištem vještaka revizije kako ne postoji uzročno posljedična povezanost navedenih bolesti sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, budući su bolesti nastale van vremena obnašanja dužnosti u Domovinskom ratu i nisu u vezi s obnašanjem tih dužnosti. Stoga su vještaci žalbenog vijeća također mišljenja kako se radi o oštećenju organizma, koji se cijeni s 0%.

17. Članak 179. stavak 1. točka f) Zakona propisuje da se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ostvaruje na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. ovoga Zakona.

18. Prema odredbi članka 12. stavak 1. točka c) Zakona hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

19. Uredba, kao postupovni propis, propisuje u odredbi članka 27. stavak 2. Zakona da u drugostupanjskom postupku prema propisu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, povodom izjavljene žalbe na prvostupanjsko rješenje vijeće viših vještaka donosi nalaz i mišljenje isključivo nakon neposrednog pregleda hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili HRVI odnosno nakon neposrednog vještačenja u kojem sudjeluje stranka.

20. Pri tome je potrebno naglasiti kako je tužitelj osobno pregledan prilikom vještačenja u drugom stupnju, a kada su istome i predočene sve relevantne činjenice.

21. Sud u cijelosti prihvaća provedena vještačenja u ovoj upravnoj stvari kao zakonita i sačinjena u skladu s pravilima struke. Navedena vještačenja stručnih (i neovisnih) tijela medicinskog vještačenja su jasna u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i u pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja, odnosno u konačnici u utvrđenju nepostojanja postotka oštećenja organizma tužitelja.

22. Također, sud smatra da su provedena vještačenja iscrpno obrazložena i da su putem istih utvrđene sve relevantne činjenice za pravilno rješavanje ove upravne stvari, a nalazi i mišljenja doneseni su prema odredbama Uredbe te su mogli poslužiti tuženiku i prvostupanjskom javnopravnom tijelu kao valjana činjenična osnova za donošenje zakonitih rješenja. Pri tome su vještaci opravdano utvrdili kako se uslijed prirode bolesti i vremenskog odmaka od nastanka bolesti, iste ne mogu dovesti u vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

23. Valja istaknuti da iz mjerodavnih odredaba Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Narodne novine 157/2013, 152/2014, 39/2018), kojima je uređen način i djelokrug rada prethodno navedenog Zavoda, odnosno odredbi Zakona, proizlazi kako se radi o stručnom i neovisnom tijelu zaduženom za provođenje, između ostaloga, vještačenja o postojanju okolnosti tjelesnog (i drugih) oštećenja organizma, u upravnim postupcima u kojima prava iz Zakona ostvaruju hrvatski branitelji iz Domovinskog rata i članovi njihovih obitelji, a koje utječu na ispunjenje zakonskih uvjeta za priznavanje predmetnih prava.

24. Tužitelj svojim navodima ne dovodi u dvojbu sud o tome da prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke nije došlo do povrede njegovih prava, obveza ili pravnog interesa. Isti samo paušalno osporava nalaze i mišljenje ovlaštenih tijela vještačenja, ne prilaže novu medicinsku dokumentaciju te neosnovano ukazuje na diskriminirajuće ponašanje tuženika za što ne prilaže niti jedan dokaz. Cjelokupni upravni postupak proveden je na temelju odgovarajućih zakonskih odredbi, a na koje se pozvao tuženik u obrazloženju osporavane odluke, koje je doneseno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09) te koje su valjano primijenjene u konkretnom slučaju.

25. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim.

26. Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS sud je donio odluku kao u izreci presude.

27. Obzirom da je tužitelj izgubio predmetni upravni spor, u smislu odredbe članka 79. stavka 4. ZUS, sam snosi sve troškove spora pa je stoga i sud donio odluku kao u točki II izreke presude.

U Osijeku 12. srpnja 2022.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.