Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-191/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. T., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog G. T., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-8/2022-68 od 12. travnja 2022., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog G. T.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog G. T. kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi G. T. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine, razbojništvo, opisano u članku 230. stavku 1. i 2. KZ/11., pa je na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 2. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije (2) godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom G. T. u kaznu zatvora uračunato je vrijeme oduzimanja slobode od 14. rujna 2021. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom G. T. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o kockanju koja će trajati do isteka kazne zatvora.

1.3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog G. T. oduzet je preklopni nož ukupne dužine 23 cm, dužine oštrice 10 cm s metalno-plastičnom drškom šarenih boja s vezicom i karabinerom, a koji predmet je privremeno oduzet od optuženika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00158962 od 15. rujna 2021.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) naloženo je optuženom G. T. podmiriti trošak kaznenog postupka na ime vještačenja u iznosu 5.098,40 kuna te na ime paušala u iznosu 1.000,00 kuna, sveukupno 6.098,40 kuna u roku od petnaest (15) dana od dana pravomoćnosti presude, kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti, a o čemu će sud donijeti posebno rješenje.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni te optuženik zbog odluke o kazni i odluke o troškovima postupka.

2.1. Državni odvjetnik predlaže da se pobijana presuda preinači te optuženiku izrekne stroža kazna zatvora bez primjene odredaba o ublažavanju kazne, jer da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, a da nije u dovoljnoj mjeri cijenio značaj postojećih otegotnih okolnosti, a posebno u odnosu na to da je djelo počinjeno s najtežim oblikom krivnje, te da okolnosti počinjenja djela ukazuju na potrebu izricanja strože kazne jer je optuženi usred bijelog dana nasrnuo na invalidnu osobu stavljajući mu nož pod vrat, a s ciljem da bi se domogao novca za kockanje.

2.2. Optuženi G. T. žali se po branitelju F. R., odvjetniku u Z., zbog odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se istom izrekne blaža kazna zatvora te da ga se oslobodi od plaćanja troškova postupka. Smatra da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti pogotovo stoga što na strani optuženika nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost, pa da je izrečena kazna izrazito retributivnog karaktera, zbog čega bi i blaža kazna od izrečene postigla svrhu specijalne i generalne prevencije. Što se tiče odluke o troškovima smatra da loše imovno stanje optuženika opravdava donošenje odluke o oslobođenju od troškova, pogotovo stoga što je isti nezaposlen, a prihod koji ima od mirovine i invalidnine nije dostatan niti za njegove osobne potrebe. U žalbi je izjavljen zahtjev da se optuženika i njegovog branitelja izvijesti o sjednici vijeća.

2.3. Optuženik je podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom "odbiti podnesenu žalbu".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti optuženog G. T. putem video linka, a na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08. u odsutnosti državnog odvjetnika, te njegovog branitelja, odvjetnika F. R., budući su isti uredno izvješteni, a nisu pristupili.

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

6. Prije svega treba istaći da je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, u povodu podnesenih žalbi, pobijanu presudu ispitao u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., tj. postoji li povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6., 9.-11. i članka 468. stavak 2. ZKP/08. te je li rasprava provedena suprotno odredbama zakona i održana u odsutnosti optuženika i njegovog branitelja, te da li je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, te je ovaj sud utvrdio, kako nije počinjena niti jedna navedena povreda, bilo formalne ili materijalne naravi.

7. Nisu u pravu, niti državni odvjetnik, a tako niti optuženik, kada predlažu strože, odnosno blaže kažnjavanje optuženika.

8. Protivno žalbenim navodima, a u odnosu na obje žalbe zbog odluke o kazni, drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti na strani optuženika važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao.

9. Tako je prvostupanjski sud, određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti, uzeo u obzir i pravilno cijenio optuženiku kao olakotne okolnosti da je priznao počinjenje kaznenog djela i time olakšao vođenje kaznenog postupka, da je kazneno i prekršajno neosuđivana osoba u dobi od gotovo pedeset godina, a što pokazuje da se radi o životnom ekscesu na strani optuženika te da je bio sudionik Domovinskog rata kao pripadnik borbene jedinice te odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, da je ratni vojni invalid s više verificiranih psihijatrijskih dijagnoza, da je u vrijeme počinjena kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv te da je izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela. Sve navedene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one naročite olakotne okolnosti na strani optuženika koje opravdavaju, po mišljenju prvostupanjskog suda, primjenu odredaba o ublažavanju kazne, koji nalazi da se kazna zatvora u trajanju dvije godine ukazuje, kako po svojoj vrsti, tako i po svojoj visini, opravdanom, imajući u vidu i stupanj povrede zaštićenog dobra, ali i ličnost optuženika.

9.1. Prvostupanjski sud na strani optuženika nije našao nikakve otegotne okolnosti izvan onih koje su sadržane u opisu te zakonskoj i pravnoj kvalifikaciji djela, pa je zbog niza olakotnih okolnosti i u nedostatku otegotnih s pravom prema optuženiku sukladno odredbi članka 48. stavak 2. te članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., primijenio institut ublažavanja kazne, te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, nalazeći da će se i tako izrečenom kaznom, blažom od propisane, ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Stoga, što se tiče žalbe državnog odvjetnika, a u pogledu prijedloga da bi trebalo preinačiti presudu, tako da se optuženik osudi na strožu kaznu zatvora, ističući pri tome način počinjenja kaznenog djela, te stupanj krivnje, drugostupanjski sud je uvjerenja da izrečena kazna od strane prvostupanjskog suda sadrži sve elemente koji su bitni za ocjenu pri odabiru kazne, pri čemu je bitno naglasiti da se u svakom konkretnom slučaju sud treba voditi načelom individualizacije izbora kazne.

10.1. Naime, pri izboru vrste i mjere kazne svrha iste treba djelovati kako na samog počinitelja, tako i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te doprinijeti shvaćanju o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Na taj način se u potpunosti ostvaruju interesi, kako specijalne, tako i generalne prevencije, što je u ovom konkretnom slučaju i ostvareno, jer je optuženiku izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, uz prethodnu ocjenu svih olakotnih okolnosti navedenih u točki 9. ove odluke, a u nedostatku posebnih otegotnih okolnosti, iz razloga što su otegotne sadržane u zakonskom obilježju i biću kaznenog djela koje je optuženik počinio i priznao u cijelosti. Budući su otegotne okolnosti koje se sada ističu u žalbi državnog odvjetnika istovjetne onima koje su pravilno već cijenjene od strane prvostupanjskog suda, zaključak je ovog suda da žalbeni navodi državnog odvjetnika nisu doveli do utvrđenja i postojanja nekih novih i drugih naročito otegotnih okolnosti koje bi opravdavale primjenu strože kazne.

11. Nasuprot tome, a u odnosu na žalbu optuženika, treba istaći da je prvostupanjski sud posve jasno obrazložio svoje stajalište u odnosu na odabir kazne i pravilno presudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, pri čemu je prvostupanjski sud uzeo u obzir niz olakotnih okolnosti, a što je detaljno navedeno u točki 9. ove odluke. Stoga olakotne okolnosti nisu podcijenjene, kako se to posredno ističe u žalbi optuženika, a niti su takove da bi opravdavale blaže kažnjavanje. Ta kazna nije prestroga, već je primjerena i blažom od nje ne bi se ostvarila svrha izricanja kazne, u smislu specijalne i generalne prevencije.

11.1. Ovako odmjerenom i izrečenom kaznom, po uvjerenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u potrebnoj mjeri izraziti će se prijekor društva prema počiniteljima ovakovih kaznenih djela, a izdržavanje izrečene kazne dostatno će utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, pa će se ujedno takvom kaznom utjecati na optuženika, a i na sve druge da ne čine kaznena djela, te ojačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a počinitelju omogućiti ponovno uključivanje u društvo.

12. Uvažavajući naprijed iznijeto, ocjena je drugostupanjskog suda, da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju 2 (dvije) godine u konkretnom slučaju ispuniti zahtjevi specijalne i generalne prevencije te da će kaznom zatvora u navedenom trajanju biti ostvarena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Stoga su žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni neosnovane.

13. Što se tiče žalbe optuženika zbog odluke o troškovima postupka, valja istaći da je prvostupanjski sud pravilno, jer je optuženika proglasio krivim (članak 148. stavak 1. ZKP/08.), se obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka kako u odnosu na troškove vještačenja, tako i na plaćanje paušalne svote. Stoga, a u pogledu žalbenih navoda da zbog slabog imovnog stanja i minimalnih prihoda nije u mogućnosti platiti presuđene troškove, a kako za sada, prema podacima u spisu, ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana, dok optuženik u smislu žalbenih navoda, a u slučaju promijenjenih okolnosti, nakon donošenja presude, ima prava koja propisuje članak 148. stavak 6. ZKP/08.

14. Slijedom iznesenog, a budući da ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.