REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 706/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz Z., koga zastupa punomoćnica S. S. V., odvjetnica u I. G., protiv tuženika Financijska agencija Zagreb (FINA), Sektor poslovne mreže, Regionalni centar Zagreb, Zagreb, OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1621/17-4 od 17. travnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6932/10-81 od 6. listopada 2011., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom poništene su kao nezakonite odluka tuženika od 30.1. 2004. o redovitom otkazu ugovora o radu, uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja te odluka kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava od 11.3.2004., te odluka Mirovnog vijeća od 21.4.2004. kao i odluka Žalbenog vijeća tuženika od 1.6.2004., te se ima smatrati da radni odnos tužitelja kod tuženika traje i nastavlja se i nakon isteka otkaznog roka (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao do prestanka radnog odnosa, odnosno druge odgovarajuće poslove i zadatke (toč. II izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju s naslova bruto plaće, regresa i nagrade isplati 111.631,96 kn za razdoblje od 26.1.2006. do 28.2.2007. zajedno s pripadajućim kamatama kako su naznačene pod toč. III izreke kao i da tužitelju od 1.3.2007. mjesečno isplaćuje bruto plaću od 8.688,64 kn. Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 28.457,92 kn (toč. IV izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I, II., djelomično III izreke (osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržane u zahtjevu za isplatu zateznih kamata pod toč. III) i u stavku IV izreke. Preinačena je presuda u dijelu točke III izreke za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržane u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 111.631, 96 kn tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu.
3. Protiv navedene presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1., Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Sama činjenica da je kao tuženik naznačen Financijska agencija Zagreb (FINA) Sektor poslovne mreže, Regionalni centar Zagreb, Zagreb, a ne Financijka agencija, Zagreb ili FINA, Zagreb – ne dovodi u dvojbu tko je tuženik pa time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
8. Nije osnovan prigovor da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da zaključak drugostupanjskog suda je protivan sadržaju spisa. Pravilno je drugostupanjski sud zaključio da je tužitelj rasporedom br. 20 od 1. srpnja 2003. raspoređen za jednog od ključara trezora tuženika a da se manjak od 887.900,00 kn odnosi na stanje u trezoru odnosno na manjkove u pošiljkama zaprimljenim od tuženika 16. siječnja 2003., 13. ožujka 2003. i 6. lipnja 2003. Suprotno tome ne proizlazi niti iz iskaza samog tužitelja koji je u iskazu naveo da je u trezoru radio od l. srpnja 2003. – pa stoga nije osnovan navedeni prigovor. 9. Tuženik prigovora da sudovi neosnovano prihvaćaju iskaze svjedoka o činjenici da mjesto i organizacija rada nisu adekvatno organizirani za rad po Uputama i da to nije dokazano jer su svjedoci također dobili otkaz od istog poslodavca u povodu utvrđenog manjka i da su time svjedoci pokušavali otkloniti vlastitu odgovornost pozivajući se na propuste u organizaciji rada kod tuženika.
Međutim, sudovi su činjenicu da mjesto i organizacija rada nisu adekvatno organizirani za rad po Uputama temeljili pored ostalih iskaza i na iskazima svjedoka koji nisu bili povezani za nepravilnosti pa je tako i na iskazu D. G. koja je bila nadređena N. G. i koja je u svom iskazu navela da su njih dvije razgovarale o organizaciji i pokušavale riješiti kadrovsku problematiku, a pokrenuta je i nabavka opreme, ali to nije realizirano do ljeta 2003., kao i na iskazu K. S. koji iskazao da druga sistematizacija nije stigla ni zaživjeti jer je bio nedostatak ljudi koji nisu mogli izvršavati upute tuženika, a niti upute HNB-a, da su ljudi obavljali posao prekovremeno a i posao nisu mogli obaviti na način na koji su trebali jer su trebali uz to obavljali i druge poslove za koje je nedostajalo ljudi.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenjem odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja te posljedično tome vraćanje na rad kod tuženik i isplata naknade plaće, regresa i nagrade ukupno 111.631,96 kn.
11. Sud prvog stupnja je pošavši od utvrđenja da;
- je tužitelj na temelju Ugovora o radu od 1. listopada 2002. obavljao poslove v.d. voditelja Odsjeka za izdavanje, prijem, obradu i sortiranje gotovog novca u Odjelu gotovinskog centra HNB, Direkcije za rad s gotovim novcem HNB, Sektoru poslova s gotovim novcem Financijske agencije Zagreb, te je temeljem Ugovora o radu od 1. lipnja 2003. obavljalo poslove v.d. voditelja Referade za izdavanje, prijem, obradu i sortiranje gotovog novca centra HNB, Direkcije za rad s gotovim novcem HNB, Sektoru poslova s gotovim novcem Financijske agencije Zagreb,
- da je tužitelj rasporedom br. 20 od 1. srpnja 2003. bio i jedan od ključara trezora tuženika, a da je povremeno obavljao i druge poslove u drugim odjelima zbog nedostatka radnika i nepotpune organizacije rada kod tuženika,
- da je prilikom preuzimanja poslova suključara od strane tužitelja, a nakon odlaska stalnog ključara u mirovinu, nije obavljena od strane tuženika detaljna kontrola trezora, nego samo mjesečni pregled 1. srpnja 2003.,
- da se radnici nisu pridržavali Uputa za rad, budući da je iste bilo nemoguće izvršavati jer to nije omogućavalo mjesto i organizacija rada kod tuženika,
- da kod tuženika nije postojao voditelj Referade trezora,
- da je iz izvješća HNB razvidno da je manjak od 887.900,00 kn odnosi na manjkove u pošiljkama zaprimljenim od tuženika 16. siječnja 2003., 13. ožujka 2003. i 6. lipnja 2003., a da je manjak nastao na pohabanim novčanicama koje su se slagale prema pristizanju i dopunjavale po buntovima,
- da su sporne pošiljke HNB-u otpremane u vrijeme kada tužitelj nije obavljao niti jedan od gore navedenih poslova,
- da tuženik nije prethodno upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja tih obveza, a tuženik nije dokazao da su postojale okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac upozori radnika,
- da je tužitelj pozvan na iznošenje obrane,
- da je sindikat dao mišljenje da se protivi namjeravanoj odluci o redovitom otkazivanju ugovora o radu tužitelju
- sud prvog stupnja je zaključio da se tužitelj ne može smatrati odgovornim za navedene propuste i neizvršavanje dužnog nadzora i kontrole te utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz i utvrdio da otkaz nije dopušten te je tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.
12. Drugostupanjski sud u svojoj odluci ističe da uzevši u obzir nespornu činjenicu da je tužitelj rasporedom br. 20 do 1. srpnja 2003. raspoređen za jednog od ključara trezora tuženika a da se manjak od 887.900,00 kn odnosi na stanje u trezoru, odnosno na manjkove uz pošiljkama zaprimljenim od tuženika 16. siječnja 2003., 13. ožujka 2003. i 6. lipnja 2003., to da proizlazi da su utvrđene nepravilnosti u Referadi Trezora dogodile prije tužiteljeva dolaska u trezor. Također ističe da tuženik nije dokazao tužiteljevo nepostupanje sukladno Uputama (čl. 137.st. 1. toč. 1., 4., 13. i 29. Kolektivnog ugovora u vezi s točkama 51., 74. i 124. Uputa), odnosno da bi tužitelj u vrijeme kad je obavljao poslove v.d. voditelja referade i suključara, koje radnje kao rukovoditelj je bio dužan, a nije poduzeo, u čemu se sastoji obilježje namjere ili krajnje nepažnje i u čemu su se sastojali propusti referade u kojoj je radio tužitelj.
13. Pored toga, drugostupanjski sud zaključuje da tuženik nije omogućio svojim radnicima nesmetano funkcioniranje prilikom obavljanja poslova, niti organizirao odvijanje poslovnih procesa u obradi gotovog novca sukladno preuzetim ugovornim obvezama s HNB i definiranim Uputama, niti sukladno odredbi čl. 110. ZR upozoravao tužitelja na obveze iz radnog odnosa, što je u konačnici između ostalog rezultiralo protivljenjem sindikata otkazivanju radnog odnosa tužitelja. Navodi da pored navedenih odlučnih činjenica i nepostojanja nepobitnih, točnih i bez dvojbe utvrđenih radnji /propusta/ tužitelja vezano za kršenje obveza iz radnog odnosa prema Odluci o unutarnjoj organizaciji i Uputama na koje se tuženik poziva, zakonito izvedenih iz pravila o teretu dokazivanja, ne mogu se prihvatiti niti žalbeni navodi tuženik koji se u biti svode na iznošenje vlastite ocjene izvedenih dokaza i predmeta spora, koja je bez pravnog uporišta.
14. S navedenim zaključkom suglasan je i ovaj revizijski sud. Naime, uzevši u obzir nespornu činjenicu da je tužitelj rasporedom br. 20 od 1. srpnja 2003. raspoređen za jednog od ključara trezora tuženika a da se manjak od 887.900,00 kn odnosi na stanje u trezoru odnosno na manjkove u pošiljkama zaprimljenim od tuženika 16. siječnja 2003., 13. ožujka 2003. i 6. lipnja 2003., proizlazi da su se utvrđene nepravilnosti u Referadi Trezora dogodile prije tužiteljeva dolaska u trezor – pri čemu tužitelj nije niti bio dužan organizirati i nadzirati rad u trezoru jer nije bio njegov voditelj.
15. Nadalje, u nesporno neodgovarajućim uvjetima za ovakav posao sa novcem, a koji tuženik posao nije organizirao na pravilan način nego tek nakon što se dogodio ovaj manjak (postavlja pitanje odgovornosti Uprave tuženika u tom smislu) – pravilno drugostupanjski sud ističe da kraj nepostojanja nepobitnih, točnih i bez dvojbe utvrđenih radnji /propusta/ tužitelja vezano za kršenje obveza iz radnog odnosa i nedokazanih od strane tuženika, da se ne može govoriti o odgovornosti samog tužitelja.
16. U tom smislu nije osnovan revizijski prigovor tuženika da je tužitelj bio dužan nadzirati rad Komisije za obradu i sortiranje gotovog novca na način da se oba člana potpisuju na pasice paketića novca koje formiraju jer iz iskaza svjedoka K. proizlazi da je tuženik koristio pasice po starim uputama iz 1991. na kojima je bilo mjesto samo za jedan potpis. Dakle, ponovno neorganiziranost posla od strane samog tuženika i stoga netočno da je tužitelj postupio suprotno točkama 52. i 74. Upute.
17. U odnosu na navode kako je tužitelj dozvolio radniku I. P. da u trezor 10. srpnja 2003. unese vrećicu za odgovoriti je da tuženik u reviziji ne navodi iz kojih dokaza proizlazi navedena tvrdnja za odgovoriti je da i u slučaju točnosti tog navoda, taj propust sam po sebi ne bi predstavljao dovoljan i opravdan razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju (budući da za ostale razloge navedene u odluci o otkazu utvrđeno da nisu osnovani). Nadalje, ovaj sud nije razmatrao prigovore da je tužitelj napunio 65 godina kao i da ne pravo na kamate na porez i prirez jer ih tuženik ističe u reviziji prvi put kao nove činjenice.
18. Slijedom navedenog, na temelju čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu.
Zagreb, 12. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
