Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-157/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Marije Balenović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. P. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog D. P. i okrivljene S. P. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Kov- 2/2022-11 od 5. travnja 2022., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog D. P. i okrivljene S. P. kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kov-2/2022-11 od 5. travnja 2022., na temelju članka 351. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) odbijen kao neosnovan prijedlog okrivljenog D. P. i okrivljene S. P. za izdvajanje iz spisa tog suda broj Kov-2/2022. kao nezakonitih dokaza, naloga za vještačenja ODO u Varaždinu broj KP-DO-534/2020-11 od 7. rujna 2020. (list 186); nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo i financije M. P. dipl. oec. od 20. listopada 2020. (list 188- 219, dokaz pod točkom 30. optužnice); zapisnika o ispitivanju svjedoka M. P. (list 229-230, dokaz pod točkom 32. optužnice) i zapisnika o ispitivanju svjedoka S. M. (list 486-491, dokaz pod točkom 48. optužnice).
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnijeli su okrivljeni D. P. i okrivljena S. P..
3. Okrivljeni D. P. u žalbi podnesenoj po branitelju odvjetniku T. G. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske pobijano rješenje preinačiti na način da se prihvati prijedlog obrane za izdvajanje nezakonitih dokaza iz spisa predmeta.
4. Okrivljena S. P. u žalbi podnesenoj po branitelju odvjetniku A. K. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati i preinači pobijano rješenje te izdvoje predmetni nezakoniti dokazi, a podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.
5. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Okrivljeni D. P. u žalbi ističe da je pobijano rješenje nerazumljivo i proturječno sadržaju isprava na koje se poziva, da su iznijeti razlozi nejasni i proturječni, a oba žalitelja ističu da su iznijeti razlozi paušalni te da su izostali razlozi o svim odlučnim činjenicama zbog kojih prvostupanjski sud smatra da predmetni dokazi iz pobijane odluke ne predstavljaju nezakonite dokaze, čime evidentno smjeraju da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
8. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, a suprotno navodima žalbi, obrazloženje pobijanog rješenja sadrži jasne, detaljne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama o kojima ovisi odluka o zakonitosti dokaza navedenih u izreci pobijanog rješenja, koji razlozi nisu međusobno proturječni, a niti postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima pobijanog rješenja o sadržaju isprava i samih isprava. Izreka pobijanog rješenja je određena i razumljiva, a iz obrazloženja je jasno vidljivo na kojim je sve razlozima optužno vijeće utemeljio takvu svoju odluku, a to što ih okrivljeni D. P. i okrivljena S. P. ne prihvaćaju pitanje je činjenične naravi.
9. Naime, pravilno je prvostupanjski sud iznio utvrđenje do kojeg je došao nakon analize dokumentacije u koju je izvršio uvid i pravilno zaključio da nema osnove za izdvajanje kao nezakonitih dokaza ni naloga za vještačenje, ni nalaza i mišljenja vještaka niti zapisnika o ispitivanju vještaka i svjedoka, a navedenih u izreci pobijanog rješenja, odnosno da su prijedlozi za izdvajanje tih dokaza kao nezakonitih dokaza neosnovani jer sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bila riječ o dokazima koji su pribavljeni suprotno članku 10. stavak 2. ZKP/08. pa da se na njima ne bi mogla temeljiti sudska odluka. Ovo iz razloga jer navedeni dokazi, protivno tvrdnjama iz žalbi oba okrivljenika, nisu pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, niti povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni Zakonom o kaznenom postupku, te oni za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza. Stoga nije počinjena navedena postupovna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
10. Naime, žaleći se u odnosu na zakonitost naloga za vještačenja ODO u Varaždinu broj KP-DO-534/2020-11 od 7. rujna 2020. (list 186) te nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo i financije M. P. dipl. oec. od 20. listopada 2020. (list 188- 219, dokaz pod točkom 30. optužnice) oba žalitelja u biti navode potpuno identične i suglasne žalbene razloge, ističući da je nalog državnog odvjetništva o provođenju knjigovodstveno financijskog vještačenja nezakonit, a samim time da je nezakoniti i nalaz stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije M. P. (a posljedično i zapisnik o ispitivanju vještaka) jer navedeni nalog ima nedostatke koji su u suprotnosti s odredbama ZKOP/08. (nije navedeno tko je sve vještaku dužan predočiti dokumentaciju i koju, vještaku nije dano upozorenje iz članka 312. stavak 1. ZKP/08.), a spisu da ne prileži ni dokaz da je M. P. stalni sudski vještak. Okrivljena S. P. dodatno ističe da nalog nije izdalo Županijskog državno odvjetništvo u Zadru, da se u nalogu ne daje napomena koje dijelove spisa vještak ne može koristiti, da nalog nije dostavljen strankama, niti je obrazložen te da je navedenim nalogom od vještaka zatraženo da utvrdi "koje su konkretne odredbe zakonskih propisa prekršene ukoliko se utvrdi da društvo nije poslovalo sukladno važećim propisima", čime se, po mišljenju obrane, narušava zajamčena pretpostavka nedužnosti okrivljenika.
10.1. U odnosu na ovako iznesene žalbene razloge prvenstveno treba napomenuti da je pravilno u pobijanom rješenju navedeno da nalog za provođenje knjigovodstveno financijskog vještačenja, a koji je državni odvjetnik donio tijekom prethodnog postupka, nije u formalno-pravnom smislu dokaz na temelju kojeg se u kaznenom postupku utvrđuju odlučne činjenice, već se radi o odluci koju donosi tijelo koje provodi taj prethodni postupak, a kojom se određuje provođenje posebne dokazne radnje knjigovodstveno financijskog vještačenja, kada je radi utvrđivanja ili ocjene neke važne činjenice potrebno pribaviti nalaz i mišljenje od osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem ili vještinom (članak 308. ZKP/08.). Pritom oba okrivljenika zanemaruju činjenicu da je državno odvjetništvo, kao tijelo koje provodi prethodni postupak, sukladno članku 309. stavku 1. ZKP/08., ovlašteno u tom cilju izdati pisani nalog, kao što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Dakle, isključivo rezultati te dokazne radnje knjigovodstveno financijskog vještačenja predstavljaju dokaz u formalnom i sadržajnom pogledu i jedino oni, a ne i nalog, mogu biti dokaz u kaznenom postupku na kome se može temeljiti sudska odluka. Predmetni nalog nije ni uvršten u popis dokaza optužnice, premda je priložen spisu, no, okolnost što je prvostupanjsko odlučivanje nadmašilo dokazne prijedloge, ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost odluke.
10.2. Unatoč tome treba istaknuti da je u konkretnoj situaciji riječ o nalogu za vještačenje koji je izdalo tijelo koje je u tom trenutku provodilo prethodni postupak, dakle Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu koje je jedino i bilo ovlašteno provoditi izvide u vezi sumnje u počinjenje kaznenog djela, tada iz članka 256. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11. Stoga, suprotno navodima žalbe okrivljene S. P., riječ je o ovlaštenom i zakonitom tijelu, a tim je nalogom vještačenje povjereno stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije (koji je u vrijeme izrade nalaza i mišljenja bio upisan na popis stalnih sudskih vještaka Županijskog suda u Varaždinu), te je u istom na potpuno jasan i precizan način navedeno u odnosu na koja sporna pitanja i činjenice se obavlja vještačenje i kome se povjerava, pa je ovaj nalog, i po ocjeni suda drugog stupnja, u potpunosti zakonit i valjan i sačinjen u skladu s odredbom članka 309. ZKP/08., a koji odredba ne zahtjeva navođenje obrazloženja takvog naloga.
10.3. S obzirom da je riječ o nalogu za vještačenje izdanom u stadiju izvida, pitanje dostave naloga, samo za sebe, nije od utjecaja na odluku o zakonitosti provedenog računovodstvenog i financijskog vještačenja. Nadalje, potrebno je istaknuti da se svojstvo vještaka u postupku ne stječe samo stavljanjem na listu stalnih sudskih vještaka županijskog suda, već i imenovanjem određene osobe vještakom od strane tijela koje vodi postupak sukladno članku 308. i članku 309. stavku 1. ZKP/08. Prema tome, i pod pretpostavkom izostanka valjanog rješenja nadležnog suda o svojstvu vještaka, o nezakonitom dokazu bi se moglo raditi jedino pod pretpostavkom da je konkretan vještak isključen od obavljanja dužnosti prema članku 311. ZKP/08., što također nije slučaj niti to žalitelji u žalbama ističu.
10.4. Premda doista u predmetnom nalogu za vještačenje vještak nije upozoren sukladno članku 312. stavak 1. ZKP/08., kako to primjećuje okrivljena S. P., po ocjeni suda drugog stupnja, nije riječ o nedostatku naloga za vještačenje jer svaki stalni sudski vještak prilikom imenovanja pred predsjednikom županijskog suda daje prisegu koja se sadržajno preklapa s prvom rečenicom odredbe članka 312. stavak 1. ZKP/08. i takva prisega se odnosi na sva povjerenja vještačenja (članak 11. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima ("Narodne novine" broj 38/14., 123/15., 29/16., 61/19. i 21/22.)) pa je prema tome takav žalbeni navod neosnovan.
10.5. Slijedom svega iznesenog predmetni nalog nije nezakonit dokaz. Stoga, nije bilo potrebno niti izdvojiti nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. P. koji je izradio pisano vještačenje na temelju takvog naloga, a ni zapisnik o njegovom ispitivanju (list 229-230, dokaz pod točkom 32. optužnice). Naime, oba žalitelja smatraju da je nalaz i mišljenje i zapisnik o ispitivanju M. P. nezakonit dokaz jer se radi o "plodu otrovne voćke" budući da je sačinjen na temelju predmetnog naloga za vještačenje.
10.6. Bit doktrine "plodova otrovne voćke" je da su dokazi koji su proizašli iz nezakonitog dokaza također nezakoniti dokazi i da se zato ne smiju koristiti u kaznenom postupku (članak 10. stavak 2. točka 4. ZKP/08.). No, ovdje ne dolazi u obzir primjena te doktrine jer izvorni dokaz na koji se pozivaju oba žalitelja, a to je navedeni nalog, nije nezakonit dokaz. Zato niti nalaz i mišljenje vještaka M. P. niti zapisnik o njegovom ispitivanju nisu nezakoniti dokaz.
11. Također nije u pravu okrivljena S. P. kada tvrdi da joj je prekršena pretpostavka nedužnosti jer je u pisanom vještačenju naznačen naslov "način na koji je obavljeno kazneno djelo" i jer se od vještaka tražilo da se očituje "koje su zakonske odredbe prekršene ako se utvrdi da društvo nije poslovalo sukladno propisima". Naime, iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je vještak u cijelosti odgovorio na sva postavljena pitanja iz pisanog naloga za vještačenje, pri čemu je naznačio na temelju koje knjigovodstvene i financijske dokumentacije je izradio svoj nalaz i mišljenje, odnosno na osnovu čega je donio svoje zaključke, pa tako i zaključke koji se odnose u poreznom i knjigovodstvenom smislu na prekršene zakonske odredbe, a što su upravo odlučne činjenice u ovom kaznenom predmetu kako bi državni odvjetnik, dovodeći ih u vezu s drugim provedenim dokazima i na taj način utvrđenim činjenicama, mogao odlučiti hoće li podignuti optužnicu ili ne. To što okrivljenici, u biti, nisu zadovoljni s rezultatima provedenog vještačenja (zajedno s iskazom tog vještaka), a osobito sa zaključcima vještaka u odnosu na naprijed navedene okolnosti, u ovom trenutku nije razlog za nezakonitost nalaza i mišljenja, odnosno zapisnika o njegovom ispitivanju, jer će isti u kontradiktornom postupku, ako do njega dođe, biti u mogućnosti takav nalaz i mišljenje, odnosno rezultate provedenog vještačenja i zaključke vještaka, dovoditi u sumnju i u cijelosti preispitivati. Nije u pravu okrivljena S. P. ni da joj je naslovom u pisanom vještačenju "način na koji je obavljeno kazneno djelo" povrijeđena pretpostavka nedužnosti jer takav izričaj ne predstavlja utvrđenje "o krivnji" niti zaključak da je okrivljena počinila kazneno djelo za koje se tereti, jer je to tek predmet dokazivanja i raspravljanja u kontradiktornom postupku, ako dođe do potvrđivanja optužnice.
12. Nadalje, u situaciji kada okrivljena S. P. tvrdi da vještak M. P. nije stalni sudski vještak građevinske struke pa da nije mogao procjenjivati i vrijednost izvedenih radova time se u biti postavlja pitanje je li onda takav nalaz vjerodostojan. Na ovaj se način čini upitnim sadržaj nalaza i mišljenja, a ne njegova nezakonitost koja bi bezuvjetno imala za posljedicu ekskluziju takvog dokaza iz spisa jer se na njemu ne može temeljiti sudska odluka.
13. Oba žalitelja smatraju da je pri sastavljanju zapisnika o ispitivanju svjedoka M. P. (list 229-230, dokaz pod točkom 32. optužnice) i zapisnika o ispitivanju svjedoka S. M. (list 486-491, dokaz pod točkom 48. optužnice) povrijeđena kogentna odredba članka 85. stavak 1. ZKP/08. koja propisuje da ispitana osoba ima pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da joj se zapisnik pročita, a na to pravo ju je dužna upozoriti osoba koja poduzima radnju, te će se u zapisniku naznačiti je li upozorenje učinjeno i je li zapisnik pročitan. Oba žalitelja tvrde i da svjedok S. M. nije prilikom ispitivanja upozoren da je odavanje tajne kazneno djelo te da je pogrešno upozoren sukladno članku 45. stavak 1. točka 4. ZKP/08. koji članak je brisan iz ZKP/08. Okrivljena S. P. tvrdi i da je vještak M. P. prilikom ispitivanja upozoren prema članku 213. ZKP/08., ali da nisu postojali uvjeti za primjenu članka 388. ZKP/08., dakle da to dovodi do nezakonitosti navedenih dokaza.
13.1. Međutim, u navedenim zapisnicima ništa ne upućuje na iznesene zaključke žalitelja, nego upravo suprotno. Pa tako upozorenje iz članka 85. stavak 1. ZKP/08. dano je obojici svjedoka, a to što nije unesen cijeli zakonski tekst te odredbe u zapisnik o ispitivanju M. P., i to što je svjedok S. M. upozoren sukladno članku 231. stavak 2. ZKP/08., ali ne i izričito da je odavanje tajne kazneno djelo ne može se podvesti niti pod jednu varijantu nezakonitih dokaza iz odredbe članka 10. stavak 2. ZKP/08., dakle to ne čini te zapisnike nezakonitim dokazom.
13.2. Točno je da je da je na zapisniku o ispitivanju svjedoka S. M. navedeno da je svjedok upozoren sukladno članku 45. stavak 1. točka 4. ZKP/08. koja odredba je nevažeća, međutim riječ je o tzv. tipskom formularu zapisnika i navedeni propust u pisanju zapisnika o ispitivanju svjedoka ne utječe na zakonitost radnje ispitivanja, a pregledom tog zapisnika ništa ne upućuje da je riječ o takvim nedostacima prilikom ispitivanja svjedoka u smislu članka 300. ZKP/08. zbog kojih se ne bi mogli upotrijebiti kao dokaz u postupku, pa su potpuno neosnovani navodi žalbe da ovaj propust čini predmetni zapisnik nezakonitim dokazom. Prilikom ispitivanja vještak M. P. je upozoren prema članku 213. ZKP/08. jer se doista tijekom izvida pristupilo ispitivanju svjedoka, ali na postupanje državnog odvjetnik u tom stadiju se ne primjenjuje odredba članka 388. ZKP/08. pa su promašeni žalbeni navodi okrivljene S. P. kojima (ne)zakonitost zapisnika o ispitivanju M. P. dovodi u vezi s primjenom te zakonske odredbe.
14. Nije u pravu okrivljena S. P. da vještak M. P. i svjedok S. M. nisu dobili poziv za ispitivanje sukladno članku 287. stavak 1. ZKP/08. pa da to dovodi do nezakonitosti zapisnika o njihovom ispitivanju. Podsjećaju se okrivljenici da se dostava (pa tako i dostava poziva) sukladno odredbama članka 169. ZKP/08. obavlja i telekomunikacijskim sredstvom, a to je u konkretnom slučaju i učinjeno (službena zabilješka s lista 228 spisa) pa su takvi žalbeni prigovori neosnovani.
15. Nadalje, pogrešno okrivljena S. P. u žalbi tvrdi da je počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer na sjednici optužnog vijeća 5. travnja 2022. nije konstatirano je li primila pouku o pravima. Time okrivljena u biti upire na relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. Naime, smisao odredbe članka 350. stavak 1. ZKP/08. je da optužno vijeće, kao institucionalna brana neosnovanom kaznenom progonu pojedinca, prije nego se upusti u ispitivanje kako zakonitosti dokaza koje tužitelj predlaže u optužnici tako i sadržaja zakonito pribavljenih dokaza u smislu njihove dostatnosti glede postojanja osnovane sumnje, provjeri jesu li ispunjene pretpostavke za podizanje optužnice. Uvjet za podizanje optužnice je ispitivanje okrivljenika (članak 341. stavak 4. ZKP/08.), a uvjet za prvo ispitivanje okrivljenika je primitak i razumijevanje pisane pouke o pravima (članak 273. stavak 1. ZKP/08.). Budući da iz spisa proizlazi da su ti uvjeti ispunjeni, a što je uostalom vidljivo i na zapisniku o ispitivanju okrivljene S. P. (list 460 spisa) propust suda da na zapisniku sjednice optužnog vijeća konstatira tu činjenicu nije takav propust koji bi utjecao ili mogao utjecati na pobijano rješenje, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.
16. Što se tiče žalbenih navoda okrivljene S. P. kojima polemizira o sadržaju dokaza na kojima se temelji optužnica i njihovoj dostatnosti glede postojanja osnovane sumnje o takvim prigovorima u ovom postupku ovaj sud ne može odlučivati. Naime, to je zadaća optužnog vijeća pri odlučivanju o potvrđivanju optužnice i to tek nakon pravomoćnosti odluke o zakonitosti dokaza (članak 351. stavak 2. ZKP/08.).
17. Nadalje, nisu u pravu žalitelji ni kada upiru i na nezakonitost zapisnika o ispitivanju svjedoka S. M. (list 486-491, dokaz pod točkom 48. optužnice) jer je taj svjedok ispitan bez prisutnosti obrane i to usprkos što je ujedno i obrana predložila njegovo ispitivanje. Naime, niti jedna odredba ZKP/08. ne propisuje obvezu državnog odvjetnika da u okviru tzv. državnoodvjetničke istrage obavještava branitelje o održavanju ročišta na kojem se ispituju svjedoci, zbog čega okrivljenicima nije povrijeđeno konvencijsko i ustavno pravo na pošteno suđenje, konfrontacijsko načelo i načelo jednakosti oružja, sadržano u članku 29. stavku 2. točki 6. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav), i članku 6. stavku 1. točki d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija). Naime, ovdje je riječ o dokazima koje je državni odvjetnik proveo u svrhu utvrđivanja postojanja osnovane sumnje da su počinjena kaznena djela dostatna za podizanje optužnice, dok će okrivljenicima u stadiju rasprave (ako dođe do potvrđivanja optužnice) pred prvostupanjskim sudom biti omogućeno ostvarivanje konfrontacijskog prava uz poštivanje načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja. U stadiju državnoodvjetničke istrage ili izvida, pa sve do optuženja, ZKP/08. ne poznaje "ravnopravnost oružja" između stranaka, jer u tom stadiju dominira tzv. inkvizitorno načelo, a tek na raspravi tzv. akuzatorno načelo. Naravno da se zaključak o postojanju krivnje određene osobe za počinjenje određenog kaznenog djela ne bi mogao izvesti jedino iz dokaza koji je izvela samo jedna stranka u postupku i u odnosu na koji druga stranka nije imala mogućnost ispitivanja, no to vrijedi za onaj stadij kaznenog postupka u kojem je došlo do kontradiktorne rasprave. Budući da se konfrontacijska klauzula propisana prethodno citiranim odredbama Ustava i Konvencije odnosi na kazneni postupak kao cjelinu u cilju ostvarenja načela prava na pravično suđenje, a da se ono u cijelosti ostvaruje u stadiju rasprave pred prvostupanjskim sudom u kontradiktornom postupku uz poštivanje načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja, to takvim postupanjem nije ostvarena povreda prava zajamčenog člankom 29. stavkom 2. podstavkom 6. Ustava, odnosno člankom 6. stavkom 3. točkom d) Konvencije.
18. Prema tome, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju pravilno utvrdio činjenično stanje te dao jasnu i valjanu ocjenu zakonitosti dokaza čije je izdvajanje predloženo i pri tome pravilno primijenio zakon kada je odlučio su prijedlozi za izdvajanje navedene dokumentacije i zapisnika kao nezakonitih dokaza neosnovani, pa žalbeni prigovori obojice žalitelja, osobito u ovom stadiju postupka, da je počinjena bitna povreda kaznenog postupka (evidentno smjerajući na povrede iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08.), nisu osnovani.
19. Slijedom navedenog, budući da žalbama okrivljenog D. P. i okrivljene S. P. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 12. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
