Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-eun-16/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe D. K., zbog kaznenih djela prijevare i prijevare u pokušaju iz članka 263. (1+3), 22, 23 (1) Njemačkog kaznenog zakona, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru, broj Kv-eun-23/2022. od 19. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tražene osobe D. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke na temelju članka 29. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine", broj: 91/2010., 81/2013., 124/2013., 26/2015., 102/2017., 68/2018., 70/2019. i 141/2020. – dalje: ZPSKS-EU) odobrena je predaja tražene osobe D. K., (s osobnim podacima kao u točki I izreke pobijanog rješenja), koji nije pristao na predaju S. R. Nj., na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od strane Okružnog suda u Memmingenu, SR Nj., broj 114 Js 12462/16 od 14. lipnja 2019., radi kaznenog progona, zbog kaznenih djela prijevare i prijevare u pokušaju iz članka 263 (1+3), 22, 23 (1) Njemačkog kaznenog zakona da je;
Slučaj 1: dana 20.06.2016. e-mailom pod lažnim imenom kontaktirao s lakovjernim svjedokom W. i ponukao ga na iznajmljivanje osobnog motornog vozila u firmi … u poslovnici za preuzimanje vozila u D. Nakon toga je naložio svjedoku da vozilo preveze u B., S. Svjedok je prevezao i predao vozilo u skladu s nalogom okrivljeniku dana 20.06.2016. oko 23:00 sata u hotelu C. u S. pri čemu mu je okrivljenik lažno prikazao da će mu vozilo po isteku vremena na koje je vozilo bilo iznajmljeno, dana 27.06.2016. ponovno vratiti nazad. Za prijevoz vozila svjedok W. je primio naknadu u visini od 1.200,00 eura. Kao što je od samog početka i namjeravao okrivljenik je vozilo i nakon toga zadržao za sebe da bi njime raspolagao kao vlasnik i nije ga vratio firmi …. Time je nastala šteta u visini od najmanje 28.000,00 eura.
Slučaj 2: Dana 21.06.2016. okrivljenik je lakovjernom svjedoku W. ponovno naložio da iznajmi vozilo više srednje klase u poslovnici za preuzimanje vozila firma …. u mjestu N.-U. i da vozilo prebaci u S. U skladu s prethodno zaključenom namjerom okrivljenika, svjedok je vozilo trebao prebaciti u S. gdje ga je okrivljenik htio trajno prisvojiti za sebe. Vraćanje vozila okrivljenik nije namjeravao izvršiti ni u jednom trenutku. Ovime bi firmi … već prema izboru vozila bila nastala šteta između 30.000,00 i 40.000,00 eura. Do izvođenja kaznenog djela nije došlo jer se kod svjedoka W. pojavilo nepovjerenje u cijelu stvar, odustao je od iznajmljivanja i podnio prijavu policiji. Okrivljenik je u svakom pojedinačnom slučaju, u slučaju 1. i u slučaju 2. imao namjeru ponovljenim počinjenjem djela prijevare pribaviti izvor prihoda u znatnom opsegu i trajanju, pa da bi time počinio kaznena djela prijevare i prijevare u pokušaju iz članka 263 (1+3), 22, 23 (1) Njemačkog kaznenog zakona.
Određeno je kako naprijed navedena kaznena djela ne podliježu provjeri dvostruke kažnjivosti, jer se radi o kaznenim djelima propisanim člankom 10. alineja 20. ZPSKS-EU.
2. Nadalje, pod točkom II izreke pobijanog rješenja predaja tražene osobe D. K. koji nije pristao na predaju i nije se odrekao primjene načela specijalnosti, sukladno odredbi članka 29. stavak 5. točka 4. ZPSKS-EU odobrena je pod slijedećim uvjetima:
-da se bez dopuštenja R. H. za djela počinjena prije predaje, tražena osoba ne smije kazneno goniti, niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, za drugo kazneno djelo počinjeno prije predaje,
-da bez dopuštenja R. H. ne može biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora,
-da bez dopuštenja R. H. ne smije biti izručena trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.
3. Naposljetku, pod točkom III izreke određeno je kako će na temelju članka 35. stavka 1. i 2. ZPSKS-EU predaju tražena osoba D. K., nadležnim pravosudnim tijelima S. R. Nj., izvršiti ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
4. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba D. K. po branitelju, odvjetniku F. M., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu tražene osobe usvoji i ukine pobijano rješenje te traženu osobu odmah pusti nas slobodu."
5. Na temelju članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08), u vezi sa člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Žalba nije osnovana.
7. Protivno žalbenim navodima, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice na temelju kojih je osnovano zaključio kako su ispunjeni uvjeti za predaju tražene osobe D. K., S. R. Nj. na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od Okružnog suda u Memmingenu, SR Nj., broj 114 Js 12462/16 od 14. lipnja 2019., radi kaznenog progona, zbog kaznenih djela prijevare i prijevare u pokušaju iz članka 263. (1+3), 22, 23 (1) Njemačkog kaznenog zakona.
8. Nadalje, pregledom spisa utvrđeno je i da ne postoje razlozi za odbijanje predaje tražene osobe iz članka 20. i 21. ZPSKS-EU.
9. Žalitelj smatra kako je prvostupanjski sud trebao zatražiti dodatnu dokumentaciju, odnosno cjelokupni spis inozemnog tijela, iz koje bi nedvojbeno proizlazilo da se predmetni europski uhidbeni nalog odnosi na traženu osobu te da se u obrazloženju nije očitovao na okolnost identiteta tražene osobe. Osim toga, ističe kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li kazneno djelo za koje je raspisan europski uhidbeni nalog u zastari te jesu li pravosudna tijela države članice izvršenja odustala od kaznenog progona zbog kaznenog djela zbog kojeg je isti raspisan ili su odlučila obustaviti postupak.
10. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ponajprije podsjeća kako se u konkretnom slučaju radi o djelima koje je država izdavateljica označila u tzv. katalogu kao prijevara i prijevara u pokušaju, a za koja je, prema članku 10. ZPSKS-EU, isključena provjera dvostruke kažnjivosti.
11. Prema ustaljenoj sudskoj praksi (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kž-eu-2/14. od 17. siječnja 2014., Kž-eun-5/14. i Kž-eun-14/14. od 6. ožujka 2014.) i prema pravnom shvaćanju sjednice Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV K-21/16-11 od 8. veljače 2016., u ovoj situaciji isključena je provjera dvostruke kažnjivosti. To u sebi uključuje i zabranu provjeravanja nastupa zastare kaznenog progona jer je zastara sastavni dio pojma dvostruke kažnjivosti.
12. Neosnovano žalitelj upire "na potrebu provjere jesu li pravosudna tijela države izdavateljice EUN-a" odustala od kaznenog progona ili odlučila obustaviti postupak "jer takva obavijest nije zaprimljena u spisu niti je Okružni sud u Memmingenu povukao europski uhidbeni nalog.
13. U odnosu na žalbene tvrdnje kojima se osporava utvrđenost identiteta tražene osobe u postupku predaje, valja istaknuti kako izreka pobijanog rješenja sadrži opis kaznenih djela prenesen iz dostavljenog europskog uhidbenog naloga koji obuhvaća identitet počinitelja, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, mjesto, vrijeme, radnju odnosno način izvršenja kaznenih djela što predstavlja bitne elemente inkriminiranih djela, uslijed čega ovakav činjenični opis djela ispunjava formalne uvjete propisane člankom 18. točkom 5. ZKPSK-EU, a rješenje kojim je odobrena predaja sadrži sve odgovarajuće podatke propisane odredbom članka 29. stavka 5. ZPSKS-EU.
13.1. I prema ocjeni drugostupanjskog suda, identitet tražene osobe tijekom prvostupanjskog postupka nije doveden u pitanje te je pravilno utvrđen kako na ročištu pred sucem istrage tako i pred izvanraspravnim vijećem koje je odlučivalo o predaji tražene osobe D. K.
14. U odnosu na žalbene prigovore kojima se osporava osnovanost optužbe u državi izdavateljici europskog uhidbenog naloga te egzistenciju istoga, ovaj sud napominje kako je instrument europskog uhidbenog naloga prvi instrument uzajamnog priznavanja koje se temelji na načelu uzajamnog povjerenja u području kaznenopravne suradnje na teritoriju Europske unije te se stoga smatra ''kamenom temeljcem'' uzajamnog priznavanja u EU. Načelo uzajamnog priznavanja priznato je i u članku 3. ZPSKS-EU kao stožerno načelo u pravosudnoj suradnji u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije. Stoga, prilikom odlučivanja o predaji tražene osobe povodom izdanog europskog uhidbenog naloga država izvršiteljica nije obvezna niti ovlaštena prosuđivati osnovanu sumnju kao i određenu kvalitetu dokaza u postupku koji se protiv tražene osobe vodi u državi izdavateljici te na kojima se europski uhidbeni nalog temelji.
14.1. Takva obveza ne proizlazi niti iz prava Unije niti iz nacionalnog prava, pa stoga stupanj osnovane sumnje i/ili stupanj kvalitete dokaza u državi izdavateljici nije niti obligatorni niti fakultativni razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga u R. H.
14.2. S tim u vezi, valja istaknuti kako postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga radi predaje tražene osobe u svrhu kaznenog progona u drugoj državi članici Europske unije nije kazneni postupak nego predstavlja postupak sui generis (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I Kž-eun-8/14. od 7. veljače 2014.).
15. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je u cijelosti pravilno i zakonito proveo postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga te je osnovano odlučio da se tražena osoba preda u svrhu vođenja kaznenog postupka nadležnim pravosudnim tijelima S. R. Nj., a za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao je jasne, određene i valjane razloge.
16. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
