1

Poslovni broj: 13 Gž Ob-8/2024-2

Poslovni broj: 13 Gž Ob-8/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, te Bojane Skenderović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja mlt. A. B., OIB ... i tužiteljice mlt. N. B.1, OIB... oboje iz P. V. te oboje zastupani po posebnoj skrbnici S. M., djelatnici Centra za posebno skrbništvo Z. i tužiteljice N. B.2, OIB:... iz L., s boravištem na adresi P., zastupane po punomoćniku R. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika N. D. OIB... iz Š.b., uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured G., radi samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi, odluke o roditeljskim pravima i plaćanja uzdržavanja, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 04. rujna 2023. poslovni broj: 12 P Ob-74/22-17, dana 14. ožujka 2024.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 04. rujna 2023. poslovni broj: 12 P Ob-74/22-17.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku da za uzdržavanje mlt. A. i mlt. N. B. mjesečno doprinosi iznos od 150,00 EUR za svako dijete, najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, počevši od dana podnošenja tužbe sudu 18. svibnja 2022. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Toč. II. i III. izreke naloženo je tuženiku da na ime dospjelih, a neplaćenih mjesečnih obroka uzdržavanja isplati tužiteljima mlt. A. i mlt. N. B.1 iznose od po 9.150,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama na pojedine, u tim točkama izreke mjesečno specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća do isplate. Nadalje, toč. IV određeno je da će mlt. A. i mlt. N. B.1 živjeti s majkom N. B.2, koja će sukladno toč. V. izreke samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. djecom i zastupat će ih u svim bitnim osobnim pravima bez suglasnosti oca N. D. Odlukom prvostupanjskog suda naloženo je u toč. VI. izreke da će se osobni odnosi mlt. N.1 i mlt. A. B. s ocem N. D. odvijati prvih šest mjeseci svake prve i treće subote u mjesecu od 13:00 do 15:00 sati na javnom mjestu i pod nadzorom stručne osobe, koju će imenovati HZZSR, Područni ured G., a nakon toga bez nadzora. Konačno, toč. VII. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 497,71 EUR u roku od 15 dana.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbene navode.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Svoju odluku sud prvog stupnja donio je temeljem činjenica utvrđenih tijekom postupka da su N. i A. mlt. djeca tuženika, koja žive sa majkom i njenim roditeljima te da otac ne doprinosi za njihovo uzdržavanje, nego djecu uzdržava majka od povremenih poslova koje preuzima budući je nezaposlena, od dječjeg doplatka od 79,00 EUR-a mjesečno te od pomoći njenih roditelja. Nakon što je utvrdio potrebe djece, temeljem iskaza njihove majke, u iznosu od 150,00 EURA mjesečno za svakog, prvostupanjski sud je u cijelosti usvojio zahtjev tužitelja za uzdržavanje maloljetne djece, pozivom na odredbe čl. 288. st. 1., čl. 307., 309. i 310. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19. i 47/20. - dalje: ObZ). Iz istih razloga, uzimajući pri tom u obzir i činjenicu da tuženik nije odgovorio na tužbu u ovom postupku te je cijelo vrijeme postupka bio pasivan, zbog čega prvostupanjski sud neposredno nije ni mogao ispitati mogućnosti oca za uzdržavanje svoje mlt. djece, sud prvog stupnja obvezao je oca, ovdje tuženika i na plaćanje uskraćenog uzdržavanja u jednakim mjesečnim iznosima za period od svibnja 2017. do svibnja 2022., pozivom na odredbu čl. 289. ObZ-a.

6. Uvažavajući nadalje utvrđenje da malodobna djeca A. i N. od rođenja stanuju s majkom, da otac ne uzdržava djecu, ne održava osobne odnose sa istima niti na bilo koji drugi način iskazuje interes za djecu, sud prvog stupnja odlučio je da će malodobna djeca i nadalje stanovati s majkom, koja će samostalno nad njima ostvarivati roditeljsku skrb i zastupat će ih u svim bitnim osobnim pravima bez suglasnosti drugog roditelja, sukladno odredbi čl. 105. st. 1. i st. 5. ObZ-a.

7. Neovisno o pasivnosti oca, uvažavajući okolnost da djeca po čl. 119. ObZ-a imaju pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuju, a roditelj koji ne stanuje s djecom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, te uvažavajući navode majke da želi da mlt. A. i mlt. N. imaju susrete i druže se sa svojim ocem N., prvostupanjski je sud odredio održavanje osobnih odnosa mlt. djece sa ocem. S obzirom da je otac u šest godina vidio djecu samo jednom na kratko vrijeme i to veljači 2023. godine, odvijanje osobnih odnosa djece s ocem prvih šest mjeseci sud prvog stupnja odredio je svake prve i treće subote u mjesecu od 13:00 do 15:00 sati na javnom mjestu i pod nadzorom stručne osobe, koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured G., a nakon toga bi se osobni odnosi odvijali bez nadzora kad se otac i djeca bolje upoznaju.

8. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku budući nije uzeo u obzir okolnost da majka nije prijavljena na istu adresu kao djeca te tuženik tvrdi da oni ne žive zajedno, nego da se o djeci brinu njeni roditelji. Ističe kako je majka djece nezaposlena, a posao uopće ne traži te ista nikada nije ni bila zaposlena. Tuženik s druge strane ističe da je on nezaposlena osoba bez primanja te narušenog zdravlja, pa stoga nije u mogućnosti plaćati dosuđene iznose uzdržavanje djece, a koju činjenicu je prvostupanjski sud mogao utvrditi uvidom u evidenciju Porezne uprave, odnosno uvidom u prijedlog i mišljenje te socijalnu anamnezu Centra za socijalnu skrb, koje isprave su po mišljenju tuženika paušalno i neprofesionalno sastavljene, tako da iste sadrže netočne i nepotpune činjenice. Tuženik isto tako iznosi tvrdnju da je majka djece potkapacitirana za samostalnu brigu i skrb o djeci, već je istu trebalo povjeriti njenim roditeljima, koji uredno i stvarno vode brigu o djeci. Pored toga, u odnosu na održavanje osobnih odnosa sa malodobnim tužiteljima, tuženik ističe da su isti pogrešno određeni, zato jer na način kako je to određeno presudom, nije moguće uspostaviti bilo kakav normalan odnos između tuženika i malodobnih tužitelja, posebno ne odnos koji podrazumijeva relaciju djeca – otac.

9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 -
ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 – dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/22. s izuzecima iz čl. 107. st. 2. i 3. tog Zakona) u svezi s čl. 346. ObZ-a, s obzirom da tuženik ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. toč.11 ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u pobijanoj odluci prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu na koju ukazuje tuženik i na koje ovaj pazi po službenoj dužnosti, jer ista nema nikakvih nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa.

10. Nadalje, ovaj sud prihvaća kao logične i okolnosne zaključke prvostupanjskog suda
u pogledu odluke da će mlt. djeca stanovati s majkom, ovdje tužiteljicom koja će nad njima samostalno ostvarivati roditeljsku skrb, jer se ista od prestanka izvanbračne zajednice pokazala motiviranom za samostalno izvršavanje roditeljskih obveza, koje je i od rođenja mlađeg djeteta ostvarivala bez podrške oca djece. Ona se očito snašla u toj ulozi te je sama uzdržavala djecu više godina od napuštanja izvanbračne zajednice od strane oca, nasuprot postupcima tuženika koji je pokazao potpunu nezainteresiranost i nebrigu u odnosu na djecu te pasivnost čak i tijekom ovog postupka u koji se uključio u žalbenoj fazi te niti tamo ne predlaže da se njemu djeca povjere na odgoj i stanovanje nego trećim osobama. Djeca od rođenja žive s majkom te su u istom okružju koje je za njih očito prirodno i dobro.

11. U okviru prikazanih utvrđenja, tuženik svojim žalbenim navodima u kojima suprotno čl.352. st.1. ZPP-a iznosi nove činjenice te tvrdi da je majka podkapacitirana, nije doveo u sumnju pravilnu i zakonitu odluku u pogledu samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi majke ni odluke s kim će djeca stanovati, koja odluka je istoznačna i mišljenju stručnih osoba Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured G. te posebne skrbnice djece.

12. Isto tako, neovisno o žalbenim navodima tuženika da neće moći uspostaviti kvalitetan odnos sa djecom održavajući osobne odnose na način kako je to odredio prvostupanjski sud, stav je ovoga suda kako je prvostupanjski sud ispravno odredio održavanje osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe, koju imenuje Područni ured G., budući djeca doista ne poznaju svog oca, kojeg su jedanput vidjeli u zadnjih 6 godina. Određeni način ostvarivanja osobnih odnosa usmjeren je prvenstveno na postupnu izgradnju povjerenja oca i malodobne djece, njihovo upoznavanje pod stručnim nadzorom, a gradnjom odnosa oca i djece tek će se ostvariti uvjeti za nesmetano ostvarivanje osobnih odnosa bez nadzora u budućnosti po proteku 6 mjeseci. I prema ocjeni ovoga suda otac koji 6 godina nije pitao za djecu treba uložiti poseban trud na postupnoj izgradnji odnosa sa malodobnom djecom, zbog čega tuženik neosnovano prigovara određenom načinu susreta pod nadzorom koji predstavlja pokušaj izgradnje odnosa na kvalitetan način, koji je u najmanjoj mjeri tegoban za malodobnu djecu.

13. Konačno, osnovano je prvostupanjski sud obvezao oca i na uzdržavanje malodobne djece ubuduće, te je ispravno naložio ocu i da plati uskraćeno uzdržavanje. Naime, prvostupanjski sud nedvojbeno je utvrdio kako je tuženik otac malodobne djece koja su u trenutku presuđenje bila u dobi od 9 i 7 godina, te je utvrđeno i kako djecu uzdržava isključivo majka s time da otac niti na koji način ne sudjeluje u bilo kojem aspektu života djece, pa tako niti uzdržavanju. Nadalje, tijekom postupka, iz iskaza majke, utvrđeno je kako se radi o zdravoj djeci, koja imaju uobičajene potrebe djece svoje životne dobi. Financijske mogućnosti oca za uzdržavanje svoje malodobne djece nisu cjelovito utvrđene budući je otac tijekom cijelog postupka bio pasivan te je iz socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured G. sud prvog stupnja jedino utvrdio kako je otac ranije radio kao konobar u ugostiteljskom objektu Z., potom je imao vlastiti obrt za sječu drva, koji je ubrzo ugašen, a sada se uzdržava uzgojem krava iz OPG koje je naslijedio nakon smrti majke.

14. Sukladno odredbi čl. 288. st. 1. ObZ-a propisano je da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mlt. djeteta, dok je čl. 309. istog Zakona propisano da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a da roditelj s kojim dijete stanuje, primjenom odredbe čl. 310. st. 1. ObZ-a svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljenjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, pa kako nije sporno da mlt. tužitelji od rođenja žive s majkom, a da otac ne plaća njihovo uzdržavanje i da su potrebe mlt. tužitelja ispravno utvrđene u iznosima od po 150,00 EUR za svakog od njih, to je i prema mišljenju ovog suda prvostupanjski sud na osnovu provedenih dokaza pravilno zaključio da je tuženik u obvezi doprinositi mjesečno za uzdržavanje mlt. tužitelja.

15. Prvostupanjski sud je i visinu uzdržavanja kako uskraćenog, tako i budućeg ispravno odredio u okviru postavljenog zahtjeva, uzimajući u obzir okolnost da su tijekom 2017. minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 28/17.) – za dijete do 6 godina iznosili 966,45 kn /128,27 EUR. Tijekom 2018. minimalni novčani iznosi sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 30/18.) – za dijete do 6 godina iznosili su 1.017,00 kn/134,98 EUR, tijekom 2019., sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 32/19.) – za dijete do 6 godina 1.061,00 kn/140,82 EUR, tijekom 2020. sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 39/20.) – za dijete do 6 godina 1.098,00 kn/145,73 EUR, tijekom 2021. sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 30/21.) – za dijete do 6 godina 1.149,71 kn/ 152,59 EUR, a za dijete od 7 do 12 godina 1.352,60 kn/179,52 EUR. Nadalje, tijekom 2022. minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 37/22.) za dijete do 6 godina iznosio je 1.149,71 kn/152,59 EUR, a za dijete od 7 do 12 godina 1.352,60 kn/179,52 EUR te konačno sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 48/23.) za dijete do 6 godina 172,67 EUR, a za dijete od 7 do 12 godina 203,15 EUR.

16. U okviru dakle navedenih minimalnih novčanih iznosa koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom te utvrđenih potreba djece, pravilno je sud prvog stupnja obvezao oca na plaćanje uskraćenog uzdržavanja. Uzdržavanje za ubuduće određeno je u iznosima od 150,00 EURA za svakog od njih, što je ispod propisanog minimalnog iznosa za uzdržavanje, temeljem navedene Odluke za mjesečno uzdržavanje djece u dobi mlt. tužitelja.

17. Nadalje, kako sud donosi presudu prema utvrđenim činjenicama na dan donošenja odluke, dok se sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a u žalbi  ne mogu iznositi nove činjenice, osim ako se one ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, žalbeni navodi tuženika da je on nezaposlen i da je lošeg zdravstvenog stanja, a da je majka potkapacitirani roditelj te da se o djeci brinu baka i djed po majci, nove su činjenice koje ne utječu na odluku o neosnovanosti žalbenih navoda.

18. Kako je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Varaždinu 14. ožujka 2024.