Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-350/2022-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Borisu Mimica, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. Š., kao vl. Trgovačko v. obrta V. I. Š. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima Z. Š. i T. Š., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Š. & Š., iz Z., protiv tuženika H. O. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici Ž. O. i I. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu O., P. & p. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-487/21-7 od 30. srpnja 2021., dana 12. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija kao neosnovana, a dijelom se uvažava žalba tuženika te se pobijana presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 487/21-7 od 30. srpnja 2021:

a/ potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 76.942,46 kn sa zateznom kamatama tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude (30. srpnja 2021.,) pa do isplate, kao i u odluci o troškovima postupka (točka III. izreke).,

b/ dijelom se uvažava žalba tuženika i preinačuje pobijana presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-487/21-7 od 30. srpnja 2021., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke na način da se za više dosuđenu zakonsku kamatu na pojedinačne iznose zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku H.-O. d.d. isplatiti tužitelju I. Š., kao vl. Trgovačko v. obrta V. I. Š. iznos od 76.942,46 kn sa zateznom kamatama tekućom:

- na iznos od 10.019,68 kn od 07. siječnja 2007. do isplate,

- na iznos od 5.582,81 kn od 19. veljače 2007. do isplate,

- na iznos od 17.500,00 kn od 06. ožujka 2007. do isplate,

- na iznos od 21.045,00 kn od 17. ožujka 2007. do isplate,

- na iznos od 12.800,04 kn od 29. ožujka 2007. do isplate,

- na iznos od 8.744,93 kn od 13. travnja 2007. do isplate,

- na iznos od 1.250,00 kn od 9. studenoga 2007. do isplate, i to sve po stopi od 15 % godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 22.238,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II/ Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 10.019,68 kn za razdoblje od 22. prosinca 2006. do 7. siječnja 2007., na dosuđeni iznos od 5.582,81 kn za razdoblje od 3. veljače 2007. do 19. veljače 2007., na dosuđeni iznos od 17.500,00 kn za razdoblje od 18. veljače 2007. do 6. ožujka 2007., na dosuđeni iznos od 21.045,00 kn za razdoblje od 1. ožujka 2007. do 17. ožujka 2007. na dosuđeni iznos od 12.800,04 kn za razdoblje od 21.veljače 2007. do 29. ožujka 2007., na dosuđeni iznos od 8.744,93 kn za razdoblje od 28. ožujka 2007. do 13. travnja 2007. te na dosuđeni iznos od 1.250,00 za razdoblje od 8. studenoga 2007. do 9. studenoga 2007.

III/ Nalaže se tužitelju I. Š., kao vl. Trgovačko v. obrta V. I. Š. naknaditi tuženiku H.-O. d.d. troškove postupka u iznosu od 10.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kao i odluci o troškovima postupka (točka III. izreke) žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je u cijelosti osporio žalbene navode tuženika, predlažući da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 76.942,46 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s osnova naknade štete koju mu je prouzročio osiguranik tuženika kao punomoćnik-odvjetnik, koji je počinio profesionalnu grešku.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj tadašnjem punomoćniku-odvjetniku T. B. dana 4. lipnja 2007. ispustio punomoć radi pokretanja prisilne naplate prema dužnicima,

-da se radilo o tražbini za isporučenu robu i usluge,

-da je dana 8. studenog 2007. tužitelj platio iznos od 1.250,00 kuna tadašnjem punomoćniku-odvjetniku T. B. za troškove sudske pristojbe,

- da je odvjetnik T. B. brisan iz imenika odvjetnika 31. siječnja 2013. radi odlaska u mirovinu,

- da je preuzimatelj uredan bio odvjetnik I. L. koji je 14. travnja 2014. vratio cjelokupnu dokumentaciju tužitelju obzirom da raniji punomoćnik tužitelja T. B. nije poduzeo niti jednu radnju, niti pokrenuo ovrhu protiv tvrtke E.,

- da je uvidom u račun br. 397/06 od 7.12.2006. na iznos od 10.019,68 kn, račun br. 18/07 od 19.01.2007. na iznos od 5.582,81 kn, račun br. 39/07 od 03.02.2007. na iznos od 17.500,00 kn, račun br. 45/07 od 14.02.2007. na iznos od 21.045,00 kn, račun br. 56/07 od 26.02.2007. na iznos od 12.800,04 kn te račun br. 66/07 od 28.03.2007. na iznos od 8.744,93 kn, utvrđeno da su isti izdani od strane tužitelja i to za kupca E. Z. b., D. P., .

- da je visina potraživanja utvrđena provedenim financijskim vještačenjem po vještaku R. v. d.o.o. iz Z. od 6. veljače 2018. (list 186-189 spisa),

- da je osnovano potraživanje tužitelja prema Z. b. E. i da bi tužitelj uspio u predmetnom sporu protiv tog tuženika (iako je brisan iz sudskog registra tek 12. lipnja 2012.) i ishodio ovršnu ispravu podobnu za eventualnu kasniju prisilnu naplatu tog potraživanja,

- da je zbog ponašanja osiguranika tuženika ranijeg punomoćnika-odvjetnika T. B., tužitelju nastupila šteta zbog zastare potraživanja za isporučenu robu i usluge prema dužniku E. Z. b., D. P., .

- da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja tužitelja prema tuženiku.

7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja prihvatio zahtjev tužitelja za što je dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Pravilnom ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja utvrdio je postupanje osiguranika tuženika koje je suprotno postupanju odgovornog, savjesnog punomoćnika.

9. Naime, osiguranik tuženika raniji punomoćnik-odvjetnik T. B., je propustio bez opravdanog razloga pokrenuti postupak radi prisilne naplate tražbine tužitelja, a koji nalog je bio dužan izvršiti prema punomoći koja mu je bila izdana.

10. Tužitelj nije više u mogućnosti podnijeti tužbu jer bi se radilo o potraživanju koje je zastarjelo.

11. Naime, prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) propisano je da je šteta umanjenja nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmaka korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), a tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (članka 1045. stavak 1. ZOO-a).

12. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze., zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze., a sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju opozvao (članka 214. ZOO-a).

13. Odredbom članka 230. stavak 1. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala (stavak 2. citiranog članka), dok je stavkom 3. navedenog članka određeno da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određenog za zastaru te obveze.

14. U konkretnom slučaju osiguranik tuženika je kao odvjetnik zastupao tužitelja kao stranku u sudskom postupku na temelju pisane punomoći pa se u konkretnom slučaju može raditi o ugovoru o nalogu koji je reguliran odredbom članka 763. do 784. ZOO-a.

Na štete nastale povredom ugovorne obveze ne primjenjuju se posebni rokovi iz stavka 1. i 2. članka 230. ZOO-a, nego se na njih primjenjuje zastarni rok koji je određen i za zastaru obveze čijom povredom je šteta nastala ( stavak 3. citiranog članka).

15. Tako u konkretnom slučaju kako je šteta nastala iz ugovora o nalogu, a budući odredbe koje uređuju ugovorni nalog ne sadrže posebne odredbe o zastari, potraživanja koja slijede iz tog ugovora za te obveze primjenjuje se opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a od pet godina.

16. Građansko pravna odgovornost odvjetnika u Hrvatskom pravu nije regulirana posebnim pravilima koja bi vrijedila samo za odvjetnike i odvjetničke vježbenike. Na to upućuje odredba članka 33. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) prema kojoj za pruženu pravnu pomoć strankama odvjetnici odvjetničkim društvima odgovaraju po općim pravilima po odgovornosti. To znači da se građansko pravna odgovornost odvjetnika za štetu određuje prema općim pravilima građanskog prava o deliktnoj odgovornosti, odnosno prema pravilima Zakona o obveznim odnosima.

17. Odgovornost odvjetnika za štetu stoga se može temeljiti na povredi ugovora, ako je riječ o obvezi koja je obuhvaćena valjanim ugovorom sa strankom, ali isto tako i na deliktu ako nije riječ o ugovornoj obvezi gdje je odvjetnik svojim ponašanjem nanio štetu trećoj osobi. No iz općeg načela ZOO-a o zabrani uzrokovanja štete, kao i iz pravila da je svatko tko uzrokuje štetu dužan je tu štetu naknaditi ako ne dokaže da je nastala bez njegove krivnje.

18. Međutim, profesionalna odgovornost uopće pa tako i odgovornost odvjetnika bez obzira temelji li se na ugovoru ili deliktu uvijek je subjektivna odgovornost. Stoga odvjetnik može odgovarati za štetu samo ako je skrivljeno povrijedio nekog od pravila struke ili profesionalne etike. Dakle, da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete od tuženika koji ga je kao punomoćnik zastupao u postupku pred sudom, mora dokazati da je točno određenim propustom tuženika, tužitelju prouzročena konkretna šteta.

19. Naime, u smislu odredbe članka 7. Zakona o odvjetništvu odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć svjesno, sukladno zakonu, Ustavu Republike Hrvatske, statutu i drugim općim aktima komore te Kodeksu odvjetničke etike pri čemu odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što prema njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.

20. U tom kontekstu promatrana obveza odvjetnika u pružanju odvjetničkih usluga jest da će upotrijebiti profesionalna znanja i vještine te da će postupati s potrebnom pažnjom da bi postigao određeni cilj za stranku.

21. Tek ukoliko bi između stranaka ugovorom o zastupanju bilo izričito ugovorena obveza na postizanje rezultata i nagrada za rad odvjetnika bi ovisila o razmjeru uspjeha u postupku (članak 19. o odvjetništvu). U protivnom rizik neuspjeha je na stranci, ako je odvjetnik postupio u svemu kako treba. Dakle, samo nepostizanje cilja nije dovoljno za odgovornost već je na strani tužitelja kao vjerovnika teret dokaza da cilj nije postignut zato što je povrijeđena obveza postupanja u skladu s pravilima struke i dužnom pažnjom.

22.Prema tome definiranje krivnje odvjetnika, odnosno standarda duže pažnje bitno određuje njegovu odgovornost i ugovornu i izvan ugovornu koju je promatrati kroz odredbu članka 10. stavak 1. ZOO-a prema kojoj:

1. sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svojih obveza postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnje dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina),

2. sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka),

3. sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupaka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika. ZOO, s iznimkom definiranja standarda dužne pažnje dobrog profesionalca (stručnjaka) ne sadrži posebna pravila o profesionalnoj odgovornosti pa time ni od profesionalne odgovornost odvjetnika. Ni Zakon o odvjetništvu ne pruža detaljnije definiranje dužne pažnje odvjetnika jer članak 7. samo predviđa da su " odvjetnici dužni pružati pravnu pomoć savjesno sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statuti i drugim općim aktima komore te Kodeksu odvjetničke etike".

23. U skladu sa društvenom funkcijom odvjetništva i povjerenju koje u ispravnost njihovog rada s pravom mogu imati svi koji dođu u kontakt s njihovim profesionalnim uslugama, odvjetnik je dužan pokazati pažnju koju bi pokazao razumom prosječno brižljiv i adekvatno stručno osposobljen pripadnih odvjetničke profesije.

24. Standard pažnje dobrog stručnjaka iz članka 10. stavak 2. ZOO-a zahtjeva poštivanje pravila struke i pažnju dobrog domaćina ili dobrog gospodarstvenika. To znači dužnost pažnje i pozornosti koja se može očekivati od razborite osobe, razumna i pažljiva osoba to redovno čini.

25. Dakle, postupanje suprotno obvezi koja proizlazi iz članka 10. ZOO-a slijedom koje odredbe svaki sudionik u obveznom odnosu dužan je o izvršavanju svojih obveza postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog domaćina) i stoga je odgovoran za štetu koju tužitelj trpi zbog toga.

26. Imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj dokazao opće pretpostavke za naknadu štete, kao i da je šteta koju trpi u uzročnoj vezi s radnjom osiguranika tuženika.

27. Dakle, postojanje uzročno posljedična veza postoji uzročno posljedična veza između ponašanja osiguranika tuženika i izgubljene dobiti što je neprijeporno utvrđeno obzirom da je prema redovnom tijeku tužitelj mogao u sporu sa dužnikom Z. E. ishoditi barem pravomoćnu presudu u visini zatraženog spornog iznosa što zbog propuštanja osiguranika tuženika nije dobio.

29. Presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje se temelje na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

30. Međutim, osnovano žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio zakonsku kamatu na dosuđeni iznos, smatrajući da kamata teče od dana presuđenja, a ne kako to prvostupanjski sud dosuđuje na svaki pojedinačni iznos računajući od dospijeća svake tražbine.

31. Odredbom članka 1089. ZOO-a, propisano je da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, tako i naknadu izmakle koristi (st. 1.), dok se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

32. Kako su tužiteljeve tražbine prema tuženiku u ovoj parnici utemeljene na obveznopravnom odnosu iz naknade štete (naknade izmakle koristi), to tužitelju pripadaju u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos naknade štete (izmakle koristi) od dana donošenja prvostupanjske presude (30. srpnja 2021.,), s kojim je danom navedena tražbina (kao koristi koje tužitelj nije ostvario, ali čijem se ostvarenju on opravdano nadao) dospjela u smislu odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

33. Zbog naprijed navedenog, valjalo je u smislu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu, u dijelu kojem je dosuđena zatražena kamata, od presuđenja pa do isplate, dok je u odnosu na više dosuđenu kamatu u smislu odredbe članka 373. točka 3. ZPP- valjalo je preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja čime je odlučeno kao u izreci.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. u svezi članka 155. ZPP-a, obzirom da tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu, a tuženiku nisu nastali posebni troškovi, pa su tužitelju dosuđeni troškovi koji su bili nužni za vođenje postupka, a u svezi Tarife o naknadi i nagradama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

U Splitu 12. srpnja 2022.

Sudac

Boris Mimica, v. r.