REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2519/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Lj. V. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja B. V. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužiteljice-protutuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-424/17-6 od 19. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-3732/10 od 13. veljače 2017., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice-protutuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) na ime bračne stečevine suvlasnica za ½ dijela dvosobnog stana Z., i ½ dijela od 36 dionica T. p. d.o.o., kao i upis tog prava na njeno ime, sve pobliže opisano u toč. I. izreke; nadalje, obvezan je tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) isplatiti tužiteljici iznos od 7.067,40 USD, 13.356,69 EUR u kunskoj protuvrijednosti i 25.603,53 kn, sve sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2010. do isplate, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za iznos od 795,08 USD, 5.782,60 EUR i 21.439,79 kn sve sa zatraženom zateznom kamatom (toč. II. izreke). Utvrđeno je i da su tužiteljica i tuženik s osnova bračne stečevine, suvlasnici na jednake dijelove novčanih sredstava u iznosu od 2.388,86 EUR u kunskoj protuvrijednosti te je obvezana tužiteljica isplatiti tuženiku iznos od 1.194,43 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama od 17. studenoga 2010. do isplate (toč. III. izreke) kao i suvlasnici 23 dionice trgovačkog društva I. d.d., pa je suvlasnička zajednica razvrgnuta na način da tuženiku pripada u vlasništvo 11 dionica I. (toč. IV. izreke). Također je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik s osnova bračne stečevine suvlasnici na jednake dijelove 1228 dionice T. d.d. Z. nominalne vrijednosti 369.400,00 kn, pa je suvlasnička zajednica razvrgnuta diobom na način da je tužiteljica dužna trpjeti da se temeljem ove presude 614 dionica u knjizi dionica T. d.d. Z. upiše na ime i vlasništvo tuženika (toč. V. izreke). Stranke su utvrđene s osnova bračne stečevine suvlasnicima na jednake dijelove dividendi dionica T. d.d. Z. koja dividenda je isplaćena na račun tužiteljice u periodu od podnošenja tužbe pa do 28. srpnja 2016. u iznosu od 725.090,06 kn, te je obvezana tužiteljica isplatiti tuženiku iznos od 362.545,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to specificirano u toč. VI. izreke. S druge strane, odbijen je zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje da je ona stekla na ime bračne stečevine ½ dijela 466 dionica T. d.d. (toč. VII. izreke) te ½ dijela 69 dionica H. T. d.d. i isti takav zahtjev tuženika (toč. VIII. izreke).

1.1. Rješenjem je djelomično određena privremena mjera (toč. I. izreke), djelomično je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere (toč. II. izreke) a dijelom je odbačena protutužba (toč. III. i IV. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. V. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka u dijelu pod toč. II., III., IV., V., VI., VII. i VIII. izreke (toč. I. i II. izreke), dok je ista preinačena u toč. I. izreke te je utvrđeno da dvosobni stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, svakog u ½ dijela što je tužiteljica dužna priznati i dopustiti tuženiku uknjižbu prava suvlasništva na predmetnom stanu za ½ dijela (toč. III. izreke).

2.1. Rješenjem je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i V. izreke (toč. I. i II. izreke), dok je isto ukinuto u toč. III. izreke (toč. III. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i obje nižestupanjske presude preinače u toč. III., IV., V., VI., VII. i VIII. izreke prvostupanjske presude podredno, ukinu i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidentice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je pobijanu presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Revidentica ne specificira u vezi s kojom odredbom ZPP bi drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP.

9. Nadalje, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

10. Predmet spora u ovom stupnju postupka je protutužbeni zahtjev tuženika kojega je prvostupanjski sud prihvatio u toč. III., IV., V., VI., VII. i VIII. izreke, a drugostupanjski sud tu odluku potvrdio, usmjeren na utvrđenje prava suvlasništva, s osnova bračne stečevine, novčanih sredstava u iznosu od 2.388,86 EUR u kunskoj protuvrijednosti, 23 dionice trgovačkog društva I. d.d., 1228 dionice trgovačkog društva T. d.d. Z., dividendi dionica T. d.d. Z. u iznosu od 725.090,06 kn, nadalje, razvrgnuće suvlasničke zajednice, te tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje da je ona stekla na ime bračne stečevine ½ dijela 466 dionica T. te ½ dijela 69 dionica H. T. d.d. Obzirom da je vrijednost predmeta spora preko 200.000,00 kn, revidentica ima pravo na podnošenje izravne revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

11. U postupku koji je prethodio ovome, a relevantno s gledišta revizijskih navoda, utvrđeno je:

- da su stranke zaključile brak 29. prosinca 1977. a da je faktična bračna zajednica prestala 16. prosinca 2010.,

- da su za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke stekle 138 dionica H. T. d.d. te da je svaka od stranaka vlasnik paketa od 69 dionica,

- da su 23 dionice I. d.d., na ime tužiteljice, stečene za vrijeme braka stranaka,

- da 1228 dionica T. d.d. predstavljaju bračnu stečevinu stranaka a koje se vode na ime tužiteljice, stečenih temeljem više kupoprodajnih ugovora (posljednji od 27. prosinca 2002.).

12. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da su stranke suvlasnice u bračnoj stečevini za po ½ dijela, da su već izvršile podjelu bračne stečevine u odnosu na 138 dionica H. T. d.d. jer je svaka od stranaka vlasnik paketa od 69 dionica, da tuženiku pripada 11 od ukupno 23 dionice I. d.d., da tuženiku pripada 614 od 1228 dionica T. d.d., kao i polovica iznosa dividende od ukupno isplaćenih tužiteljici 725.090,06 kn odnosno iznos od 362.545,00 kn, te je, imajući u vidu podatke dobivene od banaka, sud obvezao tuženika na isplatu tužiteljici polovice tako utvrđenih iznosa, a po odbitku naslijeđene vlastite imovine tuženika.

13. Pravilno su nižestupanjski sudovi odgovorili na navode tužiteljice isticane tijekom prvostupanjskog postupka te u žalbi, a koje ista ponavlja u reviziji, i to:

- pravilno je odbijen dokazni prijedlog zatražiti od Sindikata pomoraca podatak o isplati 16.723,75 USD jer taj iznos ne predstavlja dio tužbenog zahtjeva a prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, te i prijedlog za traženje podataka od I. b. d.d. time da je pravilno drugostupanjski sud u tom dijelu pozvao se na odredbu čl. 352. st. 1. ZPP (jer je dokaz po prvi put dostavljen uz žalbu i odnosi se na stanje računa datirano više od šest godina nakon prestanka bračne zajednice kako to sama revidentica navodi), dok je u odnosu na O. b. d.d. izvršena dostava traženih podataka na dan 1. lipnja 2010. te 16. studenog 2010. sukladno čemu je tužiteljica i uredila svoj tužbeni zahtjev u tom dijelu,

- u pogledu prijedloga da se pribave podaci o visini isplaćenih dividendi za dionice T. plovidbe i H. d.d., za odgovoriti je da su dionice H. d.d. već podijeljene između stranaka na jednake dijelove i kao takve upisane na njihova imena pa nema oportuniteta za predmetno traženje, a u odnosu na dionice T. p. spisu predmeta priležu takvi podaci,

- u odnosu na prigovor nedostavljanja tužiteljici kupoprodajnih ugovora za kupnju dionica T. d.d., proizlazi da isti nisu ni dostavljeni u spis već samo dopis tvrtke s podacima o načinu stjecanja dionica a što je utvrđeno da je dostavljeno strankama (ročište od 12. prosinca 2016. u svezi kojega je zapisnik uredno potpisan i predstavlja javnu ispravu), dok u odnosu na okolnost da bi tužiteljica dijelom otplatila s naslova kupljenih dionica novčani iznos nakon prestanka bračne zajednice sudovi navode da time nije dokazano na koje bi se to dionice eventualno odnosilo; međutim, ako bi se i odnosilo na obročnu otplatu cijene dionica, tužiteljica bi mogla prema tuženiku u tom dijelu postaviti samo obveznopravni zahtjev na isplatu polovice tog iznosa a što u ovom postupku nije učinila,

- svi novčani iznosi za koje je utvrđeno da su postojali na računima stranaka na dan prestanka bračne zajednice, podijeljeni su i dosuđeni na jednake dijelove pa tako i iznosi sa računa tužiteljice,

- jednako tako prvostupanjski sud je dao razloge zbog kojih je prihvatio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na 23 dionice I. d.d. a koji se temelje upravo na iskazu tužiteljice (time da je tuženiku dosudio manje od ½ odnosno 11 dionica) pri čemu je za svoju odluku pravilno primijenio odredbe o primjeni pravila o teretu dokazivanja.

14. Dio revizijskih navoda kojima se komentira ocjena provedenih dokaza po nižestupanjskim sudovima, u suštini predstavlja prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tih razloga po odredbi čl. 385. ZPP revizija se ne može izjaviti.

15. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.