REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3445/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. D. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice Z. S. iz Z., OIB:..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i p. u Z., radi predaje stana, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3084/18-3 od 17. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P- 437/18-35 od 9. ožujka 2018., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici predati u posjed tužiteljici stan u Z., ..., kao posebni (etažni) dio stambene zgrade u Z., izgrađene na kč.br. 1107/1 k.o. Z. O., sve kod zemljišno knjižnog odjela suda prvog stupnja, stan broj ..., XIV kat, šifra stana: ..., a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika degažmana i lođe ukupne površine 68,86 m2, zajedno s idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade i zemljišta razmjeran veličini i vrijednosti stana prema ostalim stanovima kojima ti zajednički dijelovi služe, te naknaditi parnični trošak u iznosu od 25.937,50 kuna.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan (toč. II.), kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i/ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu te traži trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude prelazi iznos 200.000,00 kn.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučaju kada nije dopuštena revizija prema stavku 1. članka 382. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (izvanredna revizija).
7. Iako je tuženica podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, revizija je razmatrana prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, dakle kao redovna revizija, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude prelazi 200.000,00 kn.
8. Naime, u ovom postupku tužiteljica je u tužbi označila vrijednost predmeta spora na 500.000,00 kuna.
9. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su stranke 4. listopada 2010. zaključile ugovor o kupoprodaji (dalje: Ugovor) nekretnine kojim je tužiteljica od tuženice kupila stan u Z., ..., pobliže opisan u izreci presude suda prvog stupnja,
- da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 500.000,00 kuna koju je tužiteljica u cijelosti isplatila tuženici i koju je činjenicu tuženica potvrdila potpisom izjave,
- da je kupoprodajnim ugovorom ugovoreno kako će kupac potpisom predmetnog ugovora stupiti u posjed kupljene nekretnine, međutim da posjed još uvijek drži tuženica tj. prodavateljica,
- da je presudom istog suda prvog stupnja poslovni broj P-6484/13 od 29. listopada 2014., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4093/15 od 3. svibnja 2016. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev ovdje tuženice, kao tužiteljice, kojim se utvrđuje da je ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine zaključen između stranaka 4. listopada 2010. ništetan,
- da je tuženica protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4093/15 izjavila reviziju iz kojeg je razloga u ovom predmetu predlagala prekid postupka do donošenja odluke revizijskog suda povodom izjavljene revizije.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev na temelju čl. 360. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) zaključivši da su stranke sklopile valjan pravni posao, te da je tužiteljica kao kupac ispunila svoju obvezu iz tog ugovora jer je u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu, dok tuženica nije nekretninu predala u posjed, pa ista nije ispunila svoju obvezu iz predmetnog Ugovora.
12. Suprotno navodima revizije sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
13. Revidentica u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, smatrajući da su nižestupanjski sudovi iz provedenih dokaza trebali zaključiti da je predmetni Ugovor prividni pravni posao. 14. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revident ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident.
15. Valja pritom imati na umu da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP), kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti, i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženice, drugostupanjski sud nije ostvario povredu na koju se revizijom ukazuje.
16. U odnosu na navode tužiteljice iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza, treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
17. Protivno navodima tuženice sudovi nižeg stupnja nisu počinili bitnu povredu odredba parničnog postupka kada nisu prihvatili prijedlog tuženice da se odredi prekid postupka do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske povodom revizije protiv odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4093/15 od 3. svibnja 2016., jer razlog kojeg ističe tuženica nije niti razlog za obligatorno određivanje prekida postupka iz čl. 212. ZPP, niti se radi o razlogu za fakultativni prekid postupka koji je reguliran odredbom čl. 213. ZPP.
18. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
19. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženica temelji na tvrdnji o povredi prava na dom tuženice i člana njezine obitelji.
20. Nedvojbeno jest da je pravo na dom konvencijsko i ustavno načelo. Ono u svom izvornom značenju primarno ima javnopravno značenje. Pritom se prvenstveno odnosi na postupanje javnopravnog tijela i gubitak prava na dom. U konkretnom slučaju ne postoji konkurencija javnopravnog tijela i mogućeg prava na dom već konkurencija dvaju privatnopravnih interesa koji izviru iz sklopljenog kupoprodajnog ugovora. U takvoj je situaciji pozivanje na načelo „prava na dom“ posve neosnovano.
21. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.
22.Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 12. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
