Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-3252/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. OIB: … iz D. R., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u S., protiv tuženika A. B. d.d. OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćnicima D. K. i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P-778/19 od 16. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-778/19 od 16. lipnja 2021.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-778/19 od 16. lipnja 2021. utvrđeno je da je ništetna nepoštena ugovorna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu br. … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 15. rujna 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, solemniziran po javnom bilježniku mr. Z. P. iz S., pod brojem OU-629/05 dana 21. rujna 2005. koja glasi:

"Banke je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A. A. B. d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovome Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.", kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. Tuženiku je naloženo da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 24.756,33 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose sa početkom tijeka posljednjeg dana u mjesecu od rujna 2007 do veljače 2011. te od 21. ožujka 2011. pa do isplate, kao u stavku II izreke presude suda prvog stupnja.

1.3. U stavku III izreke prvostupanjske presude odlučeno je o naknadi parničnog troška tužitelju u iznosu od 10.550,00 kn.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška a podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Neosnovano je tuženikovo pozivanje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP jer je iz sadržaja raspravnog zapisnika sa ročišta za glavnu raspravu od 16. lipnja 2021. u vezi toč. I podneska tuženika od 4. lipnja 2021. vidljivo da je tuženiku dostavljen poziv za isto ročište a tuženik je ispričao svoj nedolazak i predložio održavanje ročišta u njegovoj odsutnosti. Ročište od 16. lipnja 2021. je stoga održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika u skladu sa odredbom čl. 295. st. 1. ZPP i na tom je ročištu zaključena glavna rasprava te je prvostupanjski sud na istom ročištu i objavio predmetnu presudu. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, iz potvrde o otpravku uz list 157 spisa je vidljivo da je dana 16. lipnja 2021. kreiran i otpremljen otpravak predmetne presude punomoćniku tuženika putem e-oglasne ploče suda.

4.3. Tuženik se ne može sa uspjehom tvrditi da je povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP ostvarena time što nisu izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka predloženih po tuženiku ni ostali dokazi koje je tuženik Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju predložio.

na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Prema odredbi čl. 304. ZPP sud je ovlašten odlučiti o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka.

4.4. Ne prihvaća se neutemeljen žalbeni navod tuženika da odlučne činjenice nisu točno utvrđene samim tim što prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koje je tuženik predložio. Naime, u skladu sa načelom stranačke istine sud utvrđuje odlučne činjenice primjenom dokaza koje mu stranke ponude, što ne znači da je dužan prihvatiti sve predložene dokaze već je ovlašten i dužan ispitati i ocijeniti dokaznu snagu predloženih dokaza, sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP. U okolnostima u kojima su odlučne činjenice utvrđene pravilno izvedenim dokazima, sud nije bio dužan izvoditi sve predložene dokaze jer je predmet dovoljno raspravljen, i u tom je smislu odredba čl. 304. ZPP pravilno primijenjena. S obzirom da je prvostupanjski sud odgovarajućim postupanjem pravilno primijenio navedene postupovne odredbe, tuženiku nije uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom.

4.5. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 1 ZPP. U odnosu na osporavanje zakonitosti i pravilnosti rješenja suda prvog stupnja kojim je dopuštena preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 14. siječnja 2021. kao u sadržaju žalbe tuženika, valja reći da je prvostupanjski sud postupio u skladu sa odredbom čl. 190. st. 2. i 3. ZPP koja omogućava iznimnu dopuštenosti svrsishodne preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave bez pristanka tuženika, koja svrsishodnost je odgovarajuće obrazložena u točki 28. obrazloženja prvostupanjske odluke.

5. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11 ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje ZZP/03) i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) zaključujući da je ništetna odredba čl. 6 Ugovora o kreditu br. … od 15. rujna 2005. kojom je ugovorena promjenjivost redovne kamate jednostranom odlukom tuženika kao kreditora, na temelju pravilnog zaključka da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo a one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

Ujedno je pravilno primijenjen čl. 3 Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, uzimajući u obzir da je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom tipskom ugovoru kojeg je tuženik sastavio (čl. 81. st. 1. i 2. u vezi čl. 82. alineja 19 ZZP/03).

6. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije bilo sporno da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu od 21. srpnja 2005. zaključio sa tuženikom kao kreditorom u svojstvu potrošača, kao stambeni kredit.

7. Navedene odredbe čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11 ZZP/03 i čl. 3., čl. 4. i čl. 12. ZOO bile su važeće u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i kao takve su obvezivale tuženika. Kao što je prvostupanjski sud naveo, prema čl. 81. st. 2 ZZP/03 se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, kao što je ovdje slučaj.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope a da se prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora potrošače nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je navedena odredba čl. 6. predmetnog ugovora između stranaka o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te narušila načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbi koja je bila sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog od tuženika za koju se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označenih ugovornih odredbi a tim odredbama je nametnuta obveza koju tužitelj objektivno nije mogao sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja Ugovora o kreditu.

10.1. Presudom suda EU br. C-26/13 od 30. travnja 2014. je u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Budući da tuženik nije obavijestio tužitelja o značenju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora (što je i bio razlog ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope), ugovorna odredba je neodređena i neodrediva, te nije razumljiva, čime se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10.2. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitni element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženik na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuju na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je odredba Ugovora o kreditu kojim se ugovara promjenjiva kamatna stopa, ovisna o odluci o kamatnim stopama tuženika, takva da je zavisna samo o odluci banke i stoga nepoštene.

10.3. Prema tome, prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svog zajma. Nije dostatno da je odredba samo gramatički razumljiva nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Potrošaču treba biti pružena stvarna mogućnost upoznavanja sa svim odredbama ugovora jer je pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

10.4 Stoga kod tuženika postoji odgovornost koja se očituje u ništetnosti takve ugovorne odredbe te posljedično obveza povrata onoga što je po osnovi takvog ugovornog odnosa stekao. Pri tome je potpuno neodlučna činjenica da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika, budući da predmetni ugovor ostaje na snazi bez nepoštenih odredbi.

11.1. Odredbom čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinio tužitelj i u ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. U tom se smislu otklanjaju neosnovani žalbeni navodi o ostvarenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2, toč. 11 ZPP.

11.2. Tužitelj se osnovano pozvao na pravne učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. iz postupka po kolektivnoj tužbi jer je dokazao da je njegov slučaj obuhvaćen ostvarenom kolektivnom zaštitom dokazujući činjenicu sklapanja kredita s kamatnom stopom kao promjenljivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke u spornom razdoblju 2006. prilaganjem odgovarajućih ispava odnosno predmetnog ugovora o kreditu i isprava o otplati tog kredita, kojima je dokazao i svoje svojstvo potrošača.

11.3 Prema navedenom direktnom učinku sudove obvezuju utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz čl. 502.a st. 1 ZPP na koje se tužitelj kao potrošač pozvao. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koji se odnosi na tuženika nije bilo potrebe ponovno provoditi dokazni postupak.

11.4. Stoga je prvostupanjski sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP utvrdio odlučnu činjenicu da se o ugovornoj odredbi čl. 6. koja se odnose na promjenjivu kamatnu stopu nije pojedinačno pregovaralo te da je ona bila unaprijed formulirana od strane tuženika i kao takve nepoštena u smislu čl. 81. st. 2. ZZP/03, kao što je utvrđeno i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se tužitelj osnovano pozvao.

11.5. Posljedica izmjene kamatnih stopa jednostranim odlukama tuženika se uz preplatu po osnovi kamata ogleda i u preplaćenoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 288,53 Chf ili u iznosu od 1.646,30 kn (primjenom tečaja 5,7058400, kako je obrazloženo u točki 22. obrazloženja prvostupanjske presude). Suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošač je ovdje neravnopravno opterećen u odnosu na tuženika kao drugu ugovornu stranu i stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio o nepoštenosti odredbe čl. 6. predmetnog ugovora i utvrdio ju ništetnom, u skladu s čl. 87. st 1 ZZP/03.

12. Uz iznijeto, navedena odredba ugovora o kreditu koja se odnose na promjenjivu kamatnu stopu suprotna je odredbi čl. 12. ZOO kojim je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese a svoj trošak i rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu.

13.1. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, u presudi suda prvog stupnja naveden jasan i pravilan razlog neosnovanosti prigovora zastare i prvostupanjska presuda nije ni u tom dijelu nejasna i proturječna sama sebi, kao što se u žalbi netočno tvrdi. U tom je smislu prvostupanjska odluka u skladu sa stavom zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike od 30 siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2), u kojem je zaključeno da se pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara prekida a zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13.2. Prema odredbi čl. 245. st. 1, 3 i 6 ZOO zastara nakon prekida počinje teći iznova a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru i navršava se za onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je temeljem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/2013 u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila 13. lipnja 2014., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužba sa predmetnim tužbenim zahtjevom podnesena 21. veljače 2019. nije u zastari jer petogodišnji zastarni rok nastupa kasnije, 13. lipnja 2019. Stoga, suprotno žalbenim navodima i neosnovanom pozivanju na praksu sudova, potraživanje tužitelja nije zastarjelo, kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja.

14. Slijedom navedenog valja reći da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrdio činjenice odlučne za odgovarajuću primjenu čl. 87. st. 1 u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11 ZZP/03 i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. ZOO.

15.1. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

15.2. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

15.3 S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

16. Sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP odlučio o trošku parničnog postupka i za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojom žalbom neosnovano osporava dosuđenu naknadu troška sudske pristojbe s obzirom da uz list 52 spisa predmeta suda prvog stupnja prileži priznanica iz koje je razvidno da je tužitelj osobno podmirio trošak prostojbe u iznosu od 650,00 kn dana 26. veljače 2019. .

17. Slijedom navedenog i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2 ZPP odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je odlučeno kao u stavku I izreke.

18. U stavku II izreke odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1 u vezi čl. 154 st. 1 ZPP.

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.