REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2407/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S., OIB:…, S., kojeg zastupa punomoćnik H. P., dipl.iur., protiv tuženika P. M. iz S., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-539/2019-2 od 13. veljače 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4740/18 od 21. prosinca 2018., u sjednici dana 12. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika se prihvaća te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-539/2019-2 od 13. veljače 2019. i sudi:

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4740/18 od 21. prosinca 2018.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj P-4740/18 od 21. prosinca 2018. sudio je:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. B. pod br. Ovrv-2509/07 od 2. srpnja 2007.g. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 11.982,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos najamnine-naknade za korištenje stana, teku od dana dospijeća do isplate, a kako slijedi:

- 07/2004 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.07.2004.g. do dana isplate,

- 08/2004 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.08.2004.g. do dana isplate,

- 09/2004 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.09.2004.g. do dana isplate,

- 10/2004 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.10.2004.g. do dana isplate,

- 11/2004 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.11.2004.g. do dana isplate,

- 12/2004 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.12.2004.g. do dana isplate,

- 01/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.01.2005.g. do dana isplate,

- 02/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.02.2005.g. do dana isplate,

- 03/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.03.2005.g. do dana isplate,

- 04/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.04.2005.g. do dana isplate,

- 05/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.05.2005.g. do dana isplate,

- 06/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.06.2005.g. do dana isplate,

- 07/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.07.2005.g. do dana isplate,

- 08/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.08.2005.g. do dana isplate,

- 09/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.09.2005.g. do dana isplate,

- 10/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.10.2005.g. do dana isplate,

- 11/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.11.2005.g. do dana isplate,

- 12/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.12.2005.g. do dana isplate,

- 01/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.01.2006.g. do dana isplate,

- 02/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.02.2006.g. do dana isplate,

- 03/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.03.2006.g. do dana isplate,

- 04/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.04.2006.g. do dana isplate,

- 05/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.05.2006.g. do dana isplate,

- 06/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.06.2006.g. do dana isplate,

- 07/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.07.2006.g. do dana isplate,

- 08/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.08.2006.g. do dana isplate,

- 09/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.09.2006.g. do dana isplate,

- 10/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.10.2006.g. do dana isplate,

- 11/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.11.2006.g. do dana isplate,

- 12/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15.12.2006.g. do dana isplate,

kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 475,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, sve u roku od 15 dana, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parbenog postupka u iznosu od 12.537,50 kn.“

2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gž-539/2019-2 od 13. veljače 2019. preinačio je prvostupanjsku presudu i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. B. pod br. Ovrv-2509/07 od 2. srpnja 2007.g. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 11.982,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos najamnine-naknade za korištenje stana, teku od dana dospijeća do isplate.

3. Tako je suđeno u sporu po zahtjevu tužitelja za isplatu mjesečnih iznosa naknade za bespravno korištenje nacionaliziranog stana u S. od strane tuženika, u razdoblju od 1. srpnja 2004. do 31. studenog 2006., koji stan je u zemljišnoj knjizi upisan kao društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja G. S. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja jer tuženik tvrdi da je stan vlasništvo Republike Hrvatske po čl. 77. Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - dalje: Zakon o naknadi).

4. Protiv drugostupanjske presude tuženik P. M. je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), kojom pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Postupajući po odredbi čl. 392.a ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP koja je u ovom slučaju dopuštena jer je drugostupanjska presuda donesena po odredbi čl. 373.a. ZPP, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Sporna je u revizijskom stupnju postupka aktivna legitimacija tužitelja potraživati od tuženika naknadu za bespravno korištenje stana. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredaba 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 - dalje: ZVDSP), odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 - dalje: ZOO) i odredbe čl. 77. Zakona o naknadi.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- tuženik nije imao status nositelja stanarskog prava na nacionaliziranom stanu u S., ulica … nije postojala suglasnost (barem prešutna) za izvršavanje prava i obveza koja proizlaze iz stanarskog prava, a nije postojala ni bilo koja druga pravna osnova za korištenje stana od strane tuženika,

- sporni stan kojeg bespravno koristi tuženik nalazi se u zgradi koja je nacionalizirana rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru O. S. broj: N-40/60-6 od 28. travnja 1960., broj N-40/60-9 od 17. kolovoza 1960.;

- u zemljišnim knjigama je taj stan upisan kao društveno vlasništvo time da prvostupanjski sud još „utvrđuje da je među strankama nesporno da je na tom stanu pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja upisano u korist prednika tužitelja Općine S.“,

- bivši vlasnik predmetnog stana nije postavio zahtjev za naknadu-povrat oduzete imovine sukladno Zakonu o naknadi, što među strankama nije sporno, a što je razvidno iz dopisa Ureda državne uprave u S.-d. županiji od 7. lipnja 2010. kao i iz rješenja Ureda državne uprave u S.-d. županiji, Službe za imovinsko pravne poslove od 22. listopada 2013.

9.1. Polazeći od navedenih utvrđenja da se radi o nacionaliziranom stanu sukladno odredbama članka 2. Zakona o naknadi, a za predmetni stan nije podnesen zahtjev za povrat (ili pak naknadu) predmetnog stana od strane bivšeg vlasnika kojemu je stan nacionaliziran, prvostupanjski sud je zaključio da je za zahtjev za naknadu najamnine s osnova bespravnog korištenja stana aktivno legitimirana Republika Hrvatska koja je stekla pravo vlasništva predmetnog stana po samom zakonu u skladu s odredbom čl. 77. Zakona o naknadi. Stoga je prvostupanjskom presudom odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije.

10. Drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu jer je pored činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud, ocjenom isprava u spisu utvrdio:

- prema rješenju o nacionalizaciji Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine S. cijela zgrada, u kojoj se nalazio predmetni stan, stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, nacionalizirana je i postala društveno vlasništvo koje se treba „upisati u zemljišne knjige K. suda u S., kao društveno vlasništvo“,

- osim navedenog rješenja donesene su i druge odluke i rješenja iste Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine S. 17. kolovoza 1960. o izuzimanju pojedinih stanova iz nacionalizirane zgrade;

- u vrijeme donošenja prvostupanjske upisani su i suvlasnički dijelovi s neodređenim omjerom etažnog vlasništva na pojedinim stanovima u istoj zgradi, na druge fizičke osobe.

- stambena zgrada u kojoj su se nalazili stanovi i koja je nacionalizirana temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrade i građevinskog zemljišta iz 1958., bila je predmet upravljanja Fondova u stambenom i komunalnom gospodarstvu temeljem Zakona o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 53/90 i 76/93);

-Fondovi u stambenom gospodarstvu trebali su prestati sa radom suglasno odredbi iz članka 386. ZV-a, u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona (računajući od 1. siječnja 1997.). Uredbom o prestanku rada Fondova u stambenom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 64/97 – dalje: Uredba) uređen je način raspodjele nekretnina Fondova u stambenom gospodarstvu (članak 3. stavak 1. Uredbe) tako da jedinice lokalne samouprave na području kojih je Fond upravljao stambenim zgradama danom prestanka Fonda, preuzmu njegove nekretnine koje se nalaze na njihovom području kao i prava i obveze u vezi s tim nekretninama,

- Općina S. kao pravni prednik tužitelja G. S. nakon prestanka Fondova u stambenom gospodarstvu kada je i prestao njihov rad, preuzela je temeljem odredbe iz članka 386. ZV-a, u vezi sa Uredbom, sve poslove u vezi sa stanovima i stambenim zgradama, dakle i onima koji se nalaze u društvenom vlasništvu i kojim su upravljali Fondovi u stambenom gospodarstvu,

- prema podacima iz zemljišnih knjiga za Z.U. 4769 k.o. S., u pogledu nekretnine označene kao čest. zgr. 330, kuća u V. V., u kojoj se nalazi sporni stan, do 2013. je utvrđeno da je nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo a sporni stan u toj zgradi, a kojeg bespravno koristi tuženik, upisan kao društveno vlasništvo, pri čemu niti tužitelj, niti njegov pravni prednik O. S., nisu upisani kao nositelji prava korištenja, upravljanja i raspolaganja.

10.1. Također je primjenom odredbe čl. 373.a. ZPP utvrđeno:

- prema sadržaju rješenja Ureda državne uprave S.-d. županije, Službe za imovinsko pravne poslove od 22. listopada 2013., Klasa broj: UP-I-942-04/12-01/17, Uredovni broj: 2181-05-01/018-13-13/JO (strana 63 spisa), donesenom u postupku koji je pokrenut po zahtjevu Republike Hrvatske zastupane po DORH-u a temeljem odredbe iz članka 77. Zakona o naknadi i suglasno odredbi iz članka 96. točka 1. Zakona o opće upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09), Republika Hrvatska rješenjem stječe pravo vlasništva za cijelo spornog stana koji se bespravno koristi po M. V. kao i stana broj 05, površine 53,22 m2, položenog na trećem katu zgrade anagrafske oznake …, sagrađena na čest. zgr. 330 Z.U. 4769 k.o. S., a koja je bila nacionalizirana rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine S., od 25. travnja 1968. broj N-40/60-6, ranijim vlasnicima A. P. pok. D. za 5/8 dijela i M. P. H. za 3/8 dijela,

- obveznik povrata ovih nekretnina je G. S., a nakon pravomoćnosti tog rješenja izvršiti će se uknjižba prava vlasništva na ime Republike Hrvatske, uz istodobno brisanje oznake „društveno vlasništvo“,

- temeljem pravomoćnog rješenja od 22. listopada 2013. Ureda državne uprave S.-d. županije, a po prijedlogu za uknjižbu Republike Hrvatske, koji je zaprimljen 2. prosinca 2013., izvršena je uknjižba prava vlasništva Republike Hrvatske na spornom stanu.

11. S obzirom na nespornu okolnost da je tuženik bez pravne osnove koristio sporni stan, to je prema stajalištu drugostupanjskog suda upravo pozivom na Uredbu, a u vezi sa odredbom iz članka 386. ZVDSP, G. S. aktivno legitimiran tražiti neplaćenu najamninu za stan u razdoblju od 1. srpnja 2004. – 31. studenog 2006. s naslova stjecanja bez osnova (članak 200. ZOO-a i pridružujuće odredbe ZOO-a) za iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio, a koji među strankama nije spora.

11.1. Pri tome drugostupanjski sud ne prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je Republika Hrvatska u smislu odredbe iz članka 77. Zakona o naknadi postala vlasnikom predmetnog stana u vremenu koje je relevantno za osnovanost tužbenog zahtjeva (2004.-2006.), jer prema odredbi iz članka 77. Zakona o naknadi, Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredbi ovog Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drugačije propisano. Da bi Republika Hrvatska stekla vlasništvo nekretnina koja je predmet naknade, valja utvrditi da ta nekretnina može biti predmet naknade te kumulativno sa tom okolnošću da nitko nije zahtijevao naknadu za tu nekretninu ili pak da je taj zahtjev pravomoćno odbijen. Tek po utvrđenju navedenih okolnosti, da zahtjev nije podnesen i da nema dokaza da pripada nekom subjektu, niti postoji presumpcija da je nečije vlasništvo (članak 362. stavak 1. i 2. ZV-a) valja donijeti rješenje da je ta imovina, u konkretnom slučaju predmetni stan, vlasništvo Republike Hrvatske. To rješenje u ovom slučaju nije bilo odneseno u vrijeme bespravnog korištenja stana od strane tuženika.

11.2. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i održao na snazi platni nalog.

12. Tuženik je revizijom osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude glede stjecanja prava vlasništva Republike Hrvatske na predmetnom stanu po odredbi čl. 77. Zakona o naknadi te pravnog učinka rješenja Ureda državne uprave S.-d. županije, Službe za imovinsko pravne poslove od 22. listopada 2013., Klasa broj: UP-I-942-04/12-01/17, Uredovni broj: 2181-05-01/018- 13-13/JO. Tuženik drži da je RH postala vlasnikom po samom zakonu, da G. S. nije vlasnik i nema neku drugu valjanu pravnu osnovu potraživati naknadu za neovlašteno korištenje predmetnog stana od strane tuženika u razdoblju od 1. srpnja 2004. – 31. studenog 2006. s naslova stjecanja bez osnova (članak 200.i dalje ZOO).

13. Ovaj sud je u rješenju spora imao na umu odredbu čl. 362. st. 1. ZV prema kojoj se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

13.1. U ovom slučaju u zemljišnim knjigama tužitelj G. S. i njegov prednik Općina S. nisu bili upisani kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja predmetnim stanom, ali je utvrđeno da su bili nositelji prava korištenja i bez upisa u zemljišnim knjigama, pa se smatra da je G. S. bio vlasnik nekretnine sve do stupanja na snagu Zakona o naknadi.

13.2. Vrhovni sud RH se u presudi donesenoj upravo u ovom predmetu pod brojem Rev-1564/13-2 od 29. kolovoza 2018. izjasnio o spornom pitanju stjecanja prava vlasništva Republike Hrvatske, te je naveo kako je Republika Hrvatska postala vlasnica predmetnog stana i bez donošenja posebnog rješenja upravnog tijela, već na temelju odredbe čl. 77. Zakona o naknadi, pa nije potrebna odluka nadležnog tijela deklaratornog karaktera da bi Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva po čl. 77. Zakona o naknadi, odnosno da je pogrešno odbijen prigovor promašene aktivne legitimacije samo po osnovi toga što nije doneseno rješenje u vezi povrata predmetne nekretnine, sukladno Zakonu o naknadi.

13.3. Stoga tužitelj nema pravo na naplatu naknade za bespravno korištenje stana od strane tuženika, koje bi izvirali iz prava vlasništva.

13.4. Međutim, pravo na naplatu naknade za bespravno korištenje tuđe nekretnine ne izvire samo iz vlasničkopravnog statusa nad tom nekretninom, već ono može izvirati iz drugih odnosa kao što je, primjerice, ranije stanarsko pravo koje se stjecalo ishođenjem odluke nadležnog tijela za dodjelu tog prava po Zakon o stambenim odnosima (od prvog koji je objavljen još u Službenom listu SFRJ broj 16/59, pa do kasnijih iz 1974, 1985. itd.), iz kojega se kasnije izvodilo pravo stanovanja sa zaštićenom najamninom po Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 43/92 - pročišćeni tekst, 46/92, 49/92, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02).(tako u Rev-1564/13-2 od 29. kolovoza 2018.). Institucionalni okvir upravljanja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske do donošenja Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 45/10) činili su Vlada Republike Hrvatske, Povjerenstvo za upravljanje imovinom Vlade Republike Hrvatske, Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom, tijela državne vlasti Republike Hrvatske, te pravne i druge osobe koje posjeduju, koriste ili upravljaju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske. Zakonodavni okvir kojim je regulirano upravljanje tim nekretninama čine ZVDSP, te Zakon o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 101/98, 15/00, 117/01, 199/03 i 30/04), Odluka o davanju ovlaštenja Središnjem državnom uredu za upravljanje državnom imovinom za raspolaganje imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske do određenog iznosa odnosno za obavljanje određenih poslova vezanih uz imovinu u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 21/04), kao i drugi podzakonski akti. U skladu s odredbom čl. 35. t. 2. ZVDSP, stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske raspolaže, upravlja i koristi se Vlada Republike Hrvatske ili od nje ovlašteno tijelo ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Vlada Republike Hrvatske odlučuje o stjecanju, otuđenju, davanju u zakup ili na korištenje, odnosno privremenu uporabu, određuje namjenu državne imovine, te obavlja druge vlasničke ovlasti na imovini Republike Hrvatske pojedinačne vrijednosti iznad 10.000.000,00 kn.

13.5. U ovom slučaju ni u ponovljenom postupku pred nižestupanjskim sudovima nije utvrđeno da bi na predmetnom stanu postojao kakav drugi pravni odnos između stranaka, neovisan o vlasničkopravnom statusu nekretnine, kao što je stanarsko pravo, te je li možebitno postojala suglasnost (barem prešutna) za izvršavanje prava i obveza koja proizlaze iz stanarskog prava, a nije dokazana niti neka druga pravna osnova na temelju koje bi tužitelj bio aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, a u smislu ranije izloženih propisa.

14. Slijedom navedenih razloga održavanjem na snazi platnog naloga drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo pa je valjalo po čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu kako je navedeno u izreci.

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.