REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1047/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JADRAN d.d. Crikvenica, Bana Jelačića 16, OIB 56994999963, kojeg zastupaju punomoćnice Jasenka Perković i Danijela Kovačić, odvjetnice u Rijeci, protiv tuženice URSULE JELIČIĆ, Petrova, Selce, Metlina 130, koju zastupa poseban skrbnik Marijana Anđelić, odvjetnica u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1510/18-2 od 11. svibnja 2020. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-90/17-34 od 29. prosinca 2017., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1510/18-2 od 11. svibnja 2020. i sudi:

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-90/17-34 od 29. prosinca 2017.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove revizijskog postupka u o iznosu od 28.787,50 kuna, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine pod oznakom k.č.br. 5462/2-dio hotela i dvorište površine 74 čhv upisane u z.k.ul.br. 409 k.o. Selce u cijelosti te ga se ovlašćuje temeljem te presude provesti uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini s imena tuženika na svoje ime i u svoju korist u cijelosti (točka I. izreke), a tuženiku se nalaže platiti mu iznos od 41.250,00 kn na ime parničnog troška (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-90/2017- 34 od 29. prosinca 2017. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je Jadran d.d. Crikvenica, Bana Jelačića 16, vlasnik nekretnine pod oznakom k.č.br. 5462/2-dio hotela i dvorište površine 74 čhv upisane u z.k.ul.br. 409 k.o. Selce u cijelosti te se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude provesti uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini s imena tuženika na ime i u korist tužitelja u cijelosti.

2. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 41.250,00 kn u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da odvjetniku Marijani Anđelić kao privremenom zastupniku tuženika u roku od osam dana naknadi parnični trošak u iznosu od 25.012,50 kn (dvadeset-pettisućadvanaest kuna i pedeset lipa).“

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3096/20 od 13. travnja 2021. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"1. Je li predmnjeva tužiteljevog poštenog posjeda prijeporne nekretnine oborena zbog činjenice da je tuženica od 1997. u zemljišnu knjigu upisana kao vlasnica prijeporne nekretnine i time što je tužitelj od Hrvatskog fonda za privatizaciju ishodio rješenje u kojem je navedena ukupna površina zemljišta i objekti koji su procijenjeni u postupku pretvorbe (među kojima i objekt koji je sagrađen na utuženoj nekretnini) a ne i utužena zk čestica s time da se u rješenju uopće ne navode zk čestice?

2. Je li tužitelj dokazao da je bio izvanknjižni nositelj prava upravljanja korištenja odnosno raspolaganja prijepornim nekretninama u društvenom vlasništvu ako iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj na predmetnoj nekretnini sagradio dio hotela te sportski teren kojim je upravljao i koristio ga za turističku namjenu, a koje građevinsko zemljište mu je predano na korištenje u navedene svrhe sukladno svim tadašnjim propisima od strane nadležne općine?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, sa prijedlogom da revizijski sud pobijanu odluku preinači.

5. U odgovoru na reviziju tužena osporava navode iz revizije tužitelja te predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija tužitelja je osnovana.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama pod oznakom k.č.br. 5462/2-dio hotela i dvorište površine 74 čhv upisane u z.k.ul.br. 409. k.o. Selce.

8. Argumentirajući važnost naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tužitelj se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-32/97 od 16. rujna 1997., Revx-76/14 od 21. listopada 2014., Rev-3157/14 od 2. rujna 2015., Rev-1233/14 od 2. svibnja 2018., Revx-1182/13 od 28. rujna 2016., Rev-1441/08 od 2. srpnja 2014., Rev-1072/08 od 11. siječnja 2012., Revx-1131/17 od 16. travnja 2019.

9. Ovaj sud prihvaća da je riječ o pravnim pitanjima važnima za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da se navedena nekretnina nalazi unutar kompleksa Hotela Slaven u Selcu,

- da je predmetna nekretnina u naravi mini golf igralište kao dio turističkog naselja u Selcu koje se sastoji od zgrade Hotela Slaven s depadansom, snack bara Rokan s plesnom terasom, 3 stambena paviljona, 5 bungalova za smještaj osoblja, sportskih terena, skladišta rekvizita i parkirališta s kojim navedena čestica čini jedinstvenu gospodarsku cjelinu,

- da je u zemljišnim knjigama do 1. siječnja 1997. predmetna nekretnina bila upisana u zk. ul. br. 409 k.o. Selce kao društveno vlasništvo,

- da je tužena za to vrijeme bila upisana kao korisnica te nekretnine u 1/1 dijela,

- da je 1. siječnja 1997. u zemljišne knjige kao vlasnica predmetne čestice upisana tužena,

- da je prema rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 2. lipnja 2003. u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća Jadran Holding Crikvenica u postupku pretvorbe na lokaciji Slaven procijenjeno zemljište površine 25.758 m2,

- da je u posjedovnom listu br. 439 sa stanjem podataka na dan 11. srpnja 2011. i 26. ožujka 2017. kao posjednik nekretnine k.č. 5462/2 upisan Jadran HTP d.d. Crikvenica, Jadran d.d. Selce odnosno tužiteljev pravni prednik,

- da su svjedoci Marija Žarković Turak, Zlatomir Car, Božena Biljan i Predrag Jeličić suglasno iskazali da je nekretnina koja je predmet spora u mirnom posjedu tužitelja još od 60-tih godina i da nije bilo nikakvih upita eventualnih vlasnika.

11. Prvostupanjski sud je, polazeći od odredbi čl. 360. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV), čl. 364. st. 6. i čl. 390.a istog zakona utvrdio da su tužitelj odnosno njegovi pravni prednici bili izvanknjižni nositelji prava korištenja odnosno upravljanja i raspolaganja na nekretnini koja je predmet spora, a koja je u zemljišnim knjigama upisana kao društveno vlasništvo te prihvatio tužbeni zahtjev.

12. Drugostupanjski sud je ocijenio da je nesporno da je tužena od 1. siječnja 1997. bila upisana u zemljišne knjige kao vlasnica nekretnine te da je nesporno da je rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 2. lipnja 2003. u kojem se navodi što sve čini vrijednost društvenog kapitala doneseno na temelju tužiteljevog zahtjeva od 3. travnja 2003. za potrebe upisa u zemljišne knjige, odnosno polaganja u knjigu isprava, što znači da je tužitelj u tom trenutku imao saznanja o zemljišnoknjižnom stanju predmetnih nekretnina. Nadalje drugostupanjski sud navodi da dokazi koje je tužitelj dostavio u spis nisu dostatni za uvjerenje suda da je tužitelj izvanknjižni nositelj prava korištenja predmetne nekretnine, pa čak ni ne upućuju na to. Tužitelj je, s obzirom na utvrđene činjenice, bio svjestan da nekretnine nisu njegove jer su u vlasništvu tužene od 1. siječnja 1997., do kada su bile društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist tužene što je bilo upisano u zemljišnim knjigama pa da stoga nije niti dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine, bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed.

13. Odredbom čl. 360. st. 1. ZV propisano je da je pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom nositelja tog prava pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

13.1. Odredbom čl. 364. st. 6. istog Zakona propisano je da osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišno-knjižni upis prava vlasništva će upisati pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu.

13.2. Odredbom čl. 390. a. istog Zakona propisano je da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva te koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

14. U odluci ovog suda Revx-76/14 od 21. listopada 2014., a na koju se u reviziji poziva tužitelj vezano za prvo postavljeno pitanje, izraženo je pravno shvaćanje da činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje u zemljišnim knjigama.

14.1. Pravo vlasništva dosjelošću može se steći samo (u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZV-a) ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed). Odredbom čl. 18. st. 3. ZV pošteni posjednik je onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

15. U predmetnoj stvari utvrđeno je da je tužitelj stupio u samostalni posjed predmetne nekretnine tijekom 1960. godine kada ju je počeo koristiti za obavljanje gospodarske djelatnosti koja traje do danas. Nadalje je utvrđeno da tužena nije tužitelju nikada osporavala pravo na posjed predmetne nekretnine, te je utvrđeno da je u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 2. lipnja 2003. u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća Jadran Holding Crikvenica u postupku pretvorbe na lokaciji Slaven procijenjeno zemljište površine 25.758 m2 te se ne navode izrijekom čestice koje ulaze u navedenu površinu.

15.1. Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tužitelja glasi: predmnijeva tužiteljevog poštenog posjeda prijeporne nekretnine nije oborena činjenicom da je tužena od 1. siječnja 1997. upisana u zemljišne knjige kao vlasnica.

16. U odnosu na drugo postavljeno pitanje tužitelj se poziva na nekoliko ranije navedenih odluka ovog suda u kojima je ovaj sud zauzeo shvaćanje da nedostatak formalnog akta o dodjeli nekretnine na upravljanje, korištenje i raspolaganje određenom društvenom poduzeću od strane nadležnog tijela u doba društvenog vlasništva samo po sebi ne znači da to društveno poduzeće u materijalnopravnom smislu i nema pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja takve imovine (u ovom slučaju nekretnina) i da iste na taj način mogu predstavljati njenu imovinu i društvena sredstva nad kojima je mogla biti provedena pretvorba društvenog vlasništva (a što je ovdje učinjeno).

16.1. Stoga odgovor na drugo postavljeno pitanje u reviziji tužitelja glasi: tužitelj je bio izvanknjižni nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja.

17. Slijedom navedenog osnovana je tvrdnja tužitelja da pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi nije podudarno sa zauzetim pravnim shvaćanjem ovog suda o navedenim pravnim pitanjima te je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

18. Tužitelju je dosuđen trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu 7.515,00 kn, sastava revizije u iznosu 7.515,00 kn, oboje uvećano za pripadajući iznos PDV-a te pristojba na reviziju u iznosu od 10.000,00 kn, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, utvrđenog uspjeha u sporu, te postavljenu visinu zatraženog troška, a temeljem odredbe čl. 155. ZPP-a, a u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

19. Odbijen je zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb30f-52dde

Kontrolni broj: 0e442-f9794-e6291

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.