REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2738/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. U. d.o.o. iz K., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog društva V. B. i P. P., odvjetnicima u R., protiv tuženice M. M. iz L., OIB ..., zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-847/2021-3 od 23. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-928/2020- 10 od 25. svibnja 2021., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-847/2021-3 od 23. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-928/2020-10 od 25. svibnja 2021.

2. U odgovoru na prijedlog tuženica osporava dopuštenost prijedloga, predlaže isti odbaciti, kao nedopušten, te traži troškove sastava odgovora na prijedlog.

3. Prijedlog je nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena četiri pravna pitanja, a ona glase:

"1. Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud na predmetno činjenično stanje mogli primijeniti nevažeći Zakon o vodama ("NN" 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014, 46/2018, 66/2019, dalje u tekstu: ZV) koji je prestao važiti dana 18. srpnja 2019 godine, dok je prijedlog za ovrhu u konkretnom slučaju podnesen dana 05. studenog 2020. godine, a rješenje o ovrsi doneseno dana 13. studenog 2020. godine?

2. Ukoliko je člankom 202. ZV-a propisano kako javni isporučitelj vodne usluge ne može obavljati druge djelatnosti osim javne vodoopskrbe i javne odvodnje, znači li to da javni isporučitelj vodne usluge ne smije sklapati ugovore o poslovnoj suradnji za određene djelatnosti (koje ne potpadaju pod javnu vodoopskrbu i odvodnju) s drugim poslovnim subjektima?

3. Odredbom članka 201. ZV-a propisano je da djelatnost javne vodoopskrbe i odvodnje obavljaju javni isporučitelji vodne usluge. Isto tako, iz članka 30. stavka 1. i 4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("NN" 94/13, 73/17, 98/19) proizlazi da javnu uslugu prikupljanja otpada pruža davatelj takve usluge. Znače li ove dvije zakonske odredbe da su društva pružatelji javnih usluga vodoopskrbe i prikupljanja otpada jedina aktivno legitimirana za naplatu tih usluga?

4. Ako Zakon o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22) izričito ne brani sklapanje ugovora o poslovnoj suradnji ili ugovora o podjeli i preuzimanju trgovačkim društvima koja su javni isporučitelji vodne usluge, kako je onda moguće da postojanje takvih ugovora trgovačkim društvima ovlaštenim za naplatu temeljem istih ugovora o poslovnoj suradnji ili proizašlim iz ugovora o podjeli i preuzimanju, negira aktivnu legitimaciju za naplatu usluga pruženih od strane trgovačkih društava ovlaštenih za pružanje javnih usluga?"

5. U prijedlogu za dopuštenje revizije iznosi svoja pravna shvaćanja, te tvrdi da su navedena pitanja bitna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti ne tvrdi da o tim pitanjima postoji suprotna praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a da odluka drugostupanjskog suda odstupa od takve prakse. Uz to ukazuje na po drugostupanjskom sudu pogrešnu primjenu materijalnog prava, međutim, u prijedlogu niti ne tvrdi da o postavljenom pravnom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti u odnosu na postavljeno pitanje iznosi razloge njihove važnosti.

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

7. Tuženici nisu dosuđeni troškovi postupka jer je poduzeta radnja bila nepotrebna (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.