Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 16 Gž R-2297/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po u vijeću sastavljenom od Sanje Joka Umićević, predsjednice vijeća, mr. sc. Iris Gović Penić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.M. iz G.S., OIB:…, zastupanog po punomoćnici V.A., odvjetnici u Z., protiv tuženika H.e. d.d. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M.R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i partneri d.o.o., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12116/2021-58 od 24. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12116/2021-58 od 24. siječnja 2022. u točki I i III izreke.

II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12116/2021-58 od 24. siječnja 2022. u točki II i III izreke.

III Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troška sastava žalbi.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

„I. Utvrđuje se da je nedopušten otkaz Ugovora o radu koji je Odlukom Nadzornog odbora br. 5/8039/14/NB od 15. prosinca 2014. tuženik dao tužitelju te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad na odgovarajuće radno mjesto.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.”

2. Protiv ove presude u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu žalbu su izjavili i tužitelj i tuženik zbog svih žalbenih razloga, te traže naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelj je podnio i odgovor na tuženikovu žalbu kojim predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 190. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti neka druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a. Potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Tužitelj je u ovom sporu tijekom postupka mijenjao tužbeni zahtjev (tužbeni zahtjev na listu 3 spisa, tužbeni zahtjevi u podnescima s lista 36, 99 i 157 spisa). No, pravilno je sud prvog stupnja o preinaci tužbe odlučio na način da je preinaku dopustio jer je preinaka bila svrsishodna za rješenje ovog spora iz razloga koje je izložio sud prvog stupnja, dok izmjena tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 10. svibnja 2021. ne predstavljaju preinaku tužbe.

6.1. Točno je da je sud prvog stupnja o preinaci odlučio tek na ročištu održanom istoga dana kada je i zaključena glavna rasprava (9. prosinca 2021.). Pri tome je tuženikov prijedlog da mu se ostavi vrijeme potrebno da se može pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi, sud prvog stupnja odbio smatrajući da je tuženik imao dovoljno vremena da se pripremi za raspravljanje.

I ova ocjena suda prvog stupnja je pravilna jer je dovoljno vremena proteklo od preinake tužbe do odluke suda o preinaci, a tuženik se čak i očitovao o preinačenim tužbenim zahtjevima.

Osim toga, tuženik u žalbi ne navodi zbog čega bi ovakva odluka suda utjecala na njegov pravni položaj u ovom sporu odnosno što bi bilo drugačije u odnosu na tvrdnje i prijedloge tuženika da mu je dodatni rok dodijeljen.

Zbog navedenoga nije došlo do povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 190. ZPP-a.

7. Predmet ovog spora je:

- dopuštenost otkaza Ugovora o radu koji je Odlukom Nadzornog odbora od 15. prosinca 2014. tuženik dao tužitelju,

- pravo tužitelja na vraćanje na rad na odgovarajuće radno mjesto.

8. Iz čl. 2. i 3. Ugovora o radu koji su sklopili tužitelj i tuženik proizlazi da su tužitelj i tuženik ugovorili da je tužitelj, a nakon što je Odlukom Nadzornog odbora od 23. veljače 2012. imenovan članom Uprave tuženika na razdoblje do 23. veljače 2016, s tuženikom dana 1. ožujka 2012. zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme.

9. Pravilno sud prvog stupnja ističe da sukladno čl. 4. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14. i 127/17., dalje u tekstu: ZR-a) fizička osoba koja je član uprave, izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati takve poslove za poslodavca. Na osobu iz st. 3. ne primjenjuju se odredbe ZR-a o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini (čl. 4. st. 4. ZR-a). No, tužiteljev ugovor o radu predstavlja ugovor o radu menadžera u smislu ZR-a, kojim je reguliran ne samo radni odnos menadžera i poslodavca, već i njihov mandatni odnos, dok ne predstavlja ugovor o radu radnika koji s poslodavcem ima zasnovan isključivo radni odnos, a koji ugovor o radu ima u vidu ZR (osim ugovora o radu menadžera u smislu ZR-a).

Sukladno navedenom, pravilno zaključuje sud prvog stupnja da radni odnos tužitelja i tuženika treba promatrati kroz čl. 4. st. 3. i 4. ZR-a i relevantne odredbe ZR-a, dok njihov mandatni odnos treba promatrati kroz Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje u tekstu: ZOO) i Zakon o trgovačkim društvima (Narodne novine, br., dalje u tekstu: ZTD).

S obzirom da se na tužitelja ne primjenjuju odredbe ZR-a o prestanku ugovora o radu, pa tako niti odredbe ZR-a koje se odnose na otkaz, tužitelju i tuženiku je dopušteno prestanak Ugovora o radu i prestanak radnog odnosa urediti Ugovorom o radu.

Tužitelj i tuženik su u čl. 15. Ugovora o radu ugovorili da tuženik može opozvati tužitelja i otkazati ugovor ukoliko član Uprave nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz ugovora, zbog trajnih osobina ili sposobnosti sukladno odredbama ZR-a; član Uprave krši obveze iz ugovora ili se ogriješi o odredbe Statuta i općih akata tuženika, te propisa i zakona važećih u Republici Hrvatskoj te ukoliko Glavna skupština izglasa nepovjerenje članu Uprave.

Dakle, tuženik tužitelju Ugovor o radu nije mogao otkazati bez odluke o opozivu tužitelja s mjesta člana Uprave, slijedom čega pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je za predmet ovog spora bilo odlučno utvrditi je li takav opoziv valjan, o čemu se odlučivalo u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. brojem Pr-303/2015.

10. Kako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 521/2018-4 od 17. rujna 2020. utvrđena nevaljanost opoziva imenovanja tužitelja članom Uprave tuženika te poništena Odluka Nadzornog odbora tuženika od 12. rujna 2014. u dijelu u kojem je tužitelj opozvan za člana Uprave tuženika prije isteka mandata, pravilno je sud prvog stupnja, zaključio da je otkaz ugovora o radu nedopušten.

11. Pri tome pravilno sud prvog stupnja zaključuje da otkaz Ugovora o radu treba procjenjivati kroz razloge koje su tužitelj i tuženik u Ugovoru o radu predvidjeli kao razloge za otkaz, dok upotreba termina "raskid Ugovor o radu" sama po sebi ne čini predmetnu odluku odlukom o raskidu, s obzirom da se radi o odluci o otkazu kojeg ima u vidu čl. 15. Ugovora o radu.

Primjena isključivo općih propisa obveznog prava vezano uz prestanak Ugovora o radu nije moguća jer tužitelj ima zasnovan i radni odnos pa se na tužitelja primjenjuje i ZR.

12. Tužitelj je protiv sporne odluke podnio zahtjev za zaštitu prava dana 23. siječnja 2015., a tuženik se o istom nije očitovao pa sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je tužitelj pravodobno (dana 20. veljače 2015.) podnio tužbu u ovom predmetu (čl. 133. ZR-a).

13. Sud prvog stupnja pravilno je odlučio i o zahtjevu tužitelja za vraćanje na posao kada je zaključio da tužitelj to pravo nema.

13.1. Prema čl. 17. st. 1. Ugovora o radu tužitelj ima pravo na ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova slobodnog radnog mjesta vrednovanog najvišim koeficijentom složenosti poslova iz kataloga poslova HEP-a za njegovu stručnu spremu, radno iskustvo.

13.2. Prema čl. 17. st. 2., 3. i 4. Ugovora o radu tuženik se obvezuje dostaviti članu Uprave ponudu za sklapanje ugovora o radu u roku od 15 dana od dana opoziva člana Uprave i otkaza Ugovora, kao i u slučaju iz članka 16. Ugovora (istek mandata).

13.3. U razdoblju od dana prestanka obavljanja poslova člana Uprave do dana početka rada prema ponudi tuženika, član Uprave ima pravo na plaću u visini plaće obračunate i isplaćene za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je prestao obavljati poslove člana Uprave. Član Uprave ima rok od 30 dana za očitovanje o prihvaćanju ponude tuženika.

13.4. Ukoliko član Uprave ne prihvati ponudu tuženika u roku iz prethodnog stavka, ima pravo na naknadu za razdoblje od dana neprihvaćanja ponuđenog Ugovora ili od dana proteka roka za očitovanje sve do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ispunjenja uvjeta za mirovinu, a najduže dvanaest mjeseci, i to prvih šest mjeseci pravo na naknadu u visini plaće obračunate i isplaćene za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je prestao obavljati poslove člana Uprave, a sljedećih šest mjeseci pravo na naknadu u visini 50% plaće obračunate i isplaćene za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je prestao obavljati poslove člana Uprave (čl. 17. st. 5. Ugovora o radu).

13.5. Člankom 17. st. 6. i 7. Ugovora o radu ugovoreno je da radni odnos člana Uprave prestaje protekom roka iz prethodnog stavka ili nastupom okolnosti iz prethodnog stavka o kojima je dužan obavijestiti tuženika (početak ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili ispunjenje uvjeta za mirovinu). Član Uprave nema obvezu dolaska na posao u razdoblju iz stavka 5. Ugovora.

13.6. Iz Potvrde o uručenju/primitku ponude s prilozima proizlazi da je tuženik tužitelju dana 24. rujna 2014. ponudio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "samostalnog inženjera 5" i Posebni dodatak ugovora o radu, a koju ponudu je tužitelj odbio dana 6. studenog 2014. Navedene činjenice nisu sporne među strankama, kao što nije sporno niti da je tužitelj koristio pravo na nastavak radnog odnosa u trajanju od 12 mjeseci s pravom na punu plaću u prvih šest mjeseci i 50% u preostalom periodu, a kako je to i određeno Odlukom Nadzornog odbora tuženika od 15. prosinca 2014.

13.7. Tužitelj i tuženik su kako za slučaj opoziva i otkaza, tako i za slučaj isteka mandata, čl. 17. Ugovora o radu ugovorili pravo izbora tužitelja na nastavak radnog odnosa kod tuženika sukladno čl. 17. st. 1. Ugovora o radu, ili na prestanak radnog odnosa protekom roka iz čl. 17. st. 5. Ugovora o radu, uz pravo na ugovorenu naknadu plaće.

14. Imajući u vidu navedeno, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj neprihvaćanjem ponude ugovora o radu sukladno čl. 17. st.1. Ugovora o radu i pristankom na prestanak radnog odnosa sukladno čl. 17. st. 5. Ugovora o radu te korištenjem prava na naknadu plaće sukladno čl. 17. st. 5. Ugovora o radu, jasno izrazio svoju volju da neće nastaviti raditi kod tuženika zbog čega nema pravo na povratak na rad.

14.1. Naime, tužitelj je imao pravo na mogućnost nastavka radnog odnosa kod tuženika kako u slučaju opoziva prije isteka mandata, tako i u slučaju isteka mandata, a u trenutku kada više nije bio član Uprave tuženika opredijelio se za prestanak radnog odnosa protekom roka iz čl. 17. st. 5. Ugovora o radu i korištenje prava na naknadu plaće sukladno čl. 17. st. 5. Ugovora o radu, pa je tužitelju prestalo pravo povratka na rad kod tuženika.

14.2. Dakle, iz svega navedenoga proizlazi da je pravilno sud prvog stupnja tužbeni zahtjev u dijelu kojim se predlaže sudu naložiti tuženiku vratiti tužitelja na rad na odgovarajuće radno mjesto odbio kao neosnovan.

15. Pravilno je sud prvog stupnja i odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbi čl. 154. st. 4. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je u postupku uspio s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu, dok nije uspio u dijelu za vraćanjem na rad, slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

16. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke ove drugostupanjske presude.

17. O trošku sastava žalbi iz točke II izreke ove drugostupanjske presude odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 13. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.