REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1775/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. L., odvjetnica u R., protiv tuženika K.. K. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica L. P., odvjetnica u R., radi utvrđenja ništetnosti sudske nagodbe, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-702/2021-2 od 9. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-420/2019-12 od 25. ožujka 2021., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.
r i j e š i o j e
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica podnijela je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-702/2021-2 od 9. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-420/2019-12 od 25. ožujka 2021., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti sudske nagodbe sklopljene između stranaka pod brojem P-2401/11 od 13. prosinca 2013.
6. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje
- da su presudom ovog suda broj Revr-398/09-2 od 6. listopada 2009. preinačene presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3889/08 od 14. siječnja 2009. i presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-4875/07 od 12. lipnja 2008. te je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu te za vraćanje tužiteljice na rad, prihvaćen po nižestupanjskim sudovima, odbio kao neosnovan;
- da je tužiteljica protiv citirane odluke ovog suda podnijela zahtjev protiv Republike Hrvatske, dana 16. kolovoza 2011. Europskom sudu za ljudska prava;
- da su stranke nakon donošenja odluke o otkazu vodile više sporova, od kojih je jedan bio radi stjecanja bez osnove na ime isplaćenih plaća, poreza i doprinosa, a nakon donošenja odluke ovog suda od 6. listopada 2009. kojom je tužbeni zahtjev konačno odbijen te da su dana 13. prosinca 2013., a nakon što je u lipnju iste godine tužiteljica postala načelnica Općine K., sklopile sudsku nagodbu kojom su riješile sve svoje odnose u vezi sporova koji su se između stranaka vodili;
- da je odlukom Europskog suda za ljudska pravo od 28. ožujka 2017. utvrđena povreda prava na slobodu izražavanja;
- da je nakon donošenja navedene odluke ponovljen postupak pred ovim sudom te je presuda od 6. listopada 2009. ukinuta;
- da sama nagodba nije ništetna u smislu čl. 322 zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) jer nije protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva;
- da nagodba nije ništetna ni zbog toga što bi sklopljena na temelju pogrešnog vjerovanja da radni odnos više ne postoji;
- da je tužiteljica pristupila sklapanju nagodbe kojom se obvezala isplatiti daleko manji iznos od onog na koji je tuženik formalno imao pravo nakon dugog razmišljanja, s namjerom otklanjanja neizvjesnosti;
- da nagodbom stranke nisu riješile svoj odnos samo vezano na otkaz zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Drugostupanjski sud prihvatio je činjenična utvrđenja i shvaćanje prvostupanjskog suda pri čemu navodi da je tužiteljica sklapanju nagodbe pristupila kada je znala da je podnijela zahtjev Europskom sudu za ljudska prava i da je mogla očekivati pozitivan uspjeh svog zahtjeva iz čega se može zaključiti da tužiteljica nije bila savjesna jer je izvršenju nagodbe namjeravala pristupiti tek u slučaju da ne uspije pred ESLJP.
8. Tužiteljica u prijedlogu naznačuje tri pitanja
„1.) Da li je sudska nagodba koju su stranke zaključile 13.12.2013. ništetna jer je protivna moralu društva budući je zaključena isključivo zbog postojanja presude VSRH Revr-398/09 za koju je sud u Strazbourgu utvrdio da je povrijedila članak 10 Konvencije na štetu tužiteljice te je VSRH donio novu bitno i potpuno drugačiju odluku o reviziji Revt-99/18 koja da je bila donesena u vrijeme zaključenja sudske nagodbe, stranke nagodbu nikada ne bi zaključile.
2.) Da li je sudska nagodba koju su stranke zaključile 13.12.2013. a kojom je tužiteljica obvezana da vrati iznos svih plaća koje je primila, svih doprinosa koji njoj osobno nisu niti isplaćeni, svih regresa za godišnji odmor, svih naknada za vrijeme bolovanja, protivna Ustavu Rh i /ili prisilnim propisima pa je posljedično ništetna.
3.) Da li je sudska nagodba koju su stranke zaključile 13.12.2013. ništetna jer je zaključena zbog pogrešnog vjerovanja obje stranke u pravni odnos.“.
9. Tužiteljica, osim što se opetovano poziva na sadržaj presude Europskog suda za ljudska prava br 51706/11 od 28. ožujka 2017., ničim ne obrazlaže postojanje razloga iz čl. 385. st. 1. ZPP-a za dopuštenje revizije. Tako tužiteljica ne ukazuje na nejedinstvenost sudske prakse o tim pitanjima, niti obrazlaže da bi ta pitanja eventualno bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pritom, naznačujući pitanja polazi i od pretpostavke koja nema uporište u stanju spisa, jer sporna nagodba nije bila sklopljena samo u vezi tražbine tuženika vezane na otkaz ugovora o radu već i u vezi drugih spornih odnosa stranaka.
10. Budući da slijedom navedenog revizija nema minimalan sadržaj propisan odredbom čl. 387. st. 3. ZPP-a valjalo je reviziju na temelju odredbe čl. čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci.
11. Slijedom temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
12. Obrazloženje sastavljeno sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP-a.
Zagreb, 12. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
