REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 630/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz D., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici N. A. S., odvjetnici iz D., protiv tuženice S. v. B. iz D., (OIB: …), zastupane po punomoćnici B. S. R., odvjetnici iz D., radi utvrđenja vlasništva, uspostave prijašnjeg stanja i predaje posjeda balkona, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-2194/2018-2 od 19. rujna 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-802/2017-37 od 22. svibnja 2018., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-2194/2018-2 od 19. rujna 2018. u odluci pod točkom II. izreke, kojom je preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da se balkon, iznad gustijerne (cisterne) u dvorištu na južnom krilu kuće tužitelja u visini I kata, …, zk, oznaka čest,. zgr. 886 z. ul. 1412 K.O. D., nalazi na navedenoj čest. zgr. 886 Z.U. 1412 K.O. D. i da je sastavni dio ove nekretnine.

Dužna je tuženica balkon opisan pod točkom 1. predati u posjed slobodan od stvari i osoba, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.",

te u odluci o parničnom trošku

- i predmet u tome ukinutom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Revizija tužitelja u dijelu u kojem se odnosi na drugostupanjsku presudu u odluci pod točkom I. izreke, kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u „pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke“ (glede zahtjeva kako glasi:

"Utvrđuje se da je tuženica protuzakonito (protupravno) prisvojila i uzela posjed balkona, opisan pod točkom 1.

Tuženica je dužna uspostaviti prijašnje stanje istočnog zida njezine kuće … z.k. oznaka čest. zgr. 877 z. ul. 1009 k.o. D., na način da ukloni vrata koja je, nakon što je probila otvor u zidu, neovlašteno ugradila u istočni zid njene kuće, i koja vode na balkon tužitelja, opisan pod točkom 1. te potom istim materijalom od kamena i žbuke kakav je ostatak istočnog zida kuće zazida otvor vrata, kao i da se ubuduće kloni ovakvog ili sličnog zadiranja u balkon tužitelja, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe"),

odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom:

- u stavku I. izreke, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda „u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke“ (u odluci kojom je odbijen tužbeni zahtjev kako glasi: „Utvrđuje se da je tuženica protuzakonito (protupravno) prisvojila i uzela posjed balkona, opisan pod točkom 1. Tuženica je dužna uspostaviti prijašnje stanje istočnog zida njezine kuće k. oznaka čest. zgr. 877 z. ul. 1009 k.o. D., na način da ukloni vrata koja je, nakon što je probila otvor u zidu, neovlašteno ugradila u istočni zid njene kuće, i koja vode na balkon tužitelja, opisan pod točkom 1. te potom istim materijalom od kamena i žbuke kakav je ostatak istočnog zida kuće zazida otvor vrata, kao i da se ubuduće kloni ovakvog ili sličnog zadiranja u balkon tužitelja, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe",

- u stavku II. izreke, preinačena je prvostupanjska presuda „u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke“ i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da se balkon, iznad gustijerne (cisterne) u dvorištu na južnom krilu kuće tužitelja u visini I kata, … zk, oznaka čest,. zgr. 886 z. ul. 1412 K.O. D., nalazi na navedenoj čest. zgr. 886 Z.U. 1412 K.O. D. i da je sastavni dio ove nekretnine.

Dužna je tuženica balkon opisan pod točkom 1. predati u posjed slobodan od stvari i osoba, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

- u stavku III. izreke, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak od 22.050,00 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a, dakle - kao redovnu, a jer (da) su u postupku počinjene postupovne povrede iz čl. 354. st. 1. te iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešno je primjenjeno materijalno pravo. Predlaže da se osporena presuda preinači i njegovi zahtjevi prihvate, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženica je odgovorila na reviziju i predložila da se ova odbaci kao nedopuštena podredno odbije.

4. Revizija tužitelja djelomično je osnovana i djelomično nedopuštena.

5. Prema odredbama čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), koji se Zakon u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredaba čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) te odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22), stranke mogu izjaviti tzv. redovnu reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a.

6. Tužitelj je reviziju podnio na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a, nalazeći da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a.

7. Odredbama čl. 373.a ZPP-a propisano je: (stavak I.) „Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.“, (stavak II.) „Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.“, (stavak III.) „U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona“.

8. Odredbama čl. 373.b ZPP-a uređeno je pitanje donošenja drugostupanjske odluke u situaciji kada drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u raspravi i sjednici vijeća.

9. U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda u odluci kojom je potvrđena prvostupanjska presuda „u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke“ nije donesena prema odredbama čl. 373.a niti čl. 373.b ZPP-a, već na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, a što je jasno vidljivo i iz cjelokupnog sadržaja drugostupanjske presude:

9.1. osim iz pozivanja u osporenoj presudi samo (isključivo) na potonju zakonsku odredbu (kojom je propisano da će drugostupanjski sud „presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti“), kao osnovu za njezino donošenje,

9.2. budući da je drugostupanjski sud u tome dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu „jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda u tim dijelovima pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti“.

10. Po tome je za zaključiti da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. redovne revizije propisane odredbama čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

11. Sukladno prethodno navedenom, po tužitelju podnesena revizija u odnosu na osporenu odluku iz njezina stavka I. izreke, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda „u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke“, nije dopuštena - i valjalo ju je odbaciti izrekom ove odluke, rješenjem iz stavka II. (prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP-a). To i jer vrijednost predmeta spora ne prelazi (prema rješenju suda prvog stupnja od 7. lipnja 2006.) 200.00,00 kn.

12. Međutim, drugostupanjska presuda iz stavka II. izreke, u odluci kojom je prvostupanjska presuda preinačena „u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke tako da je odbijen kao neosnovan i daljnji tužbeni zahtjev, donesena je prema odredbama čl. 373.a - što je također jasno vidljivo i iz sadržaja drugostupanjske presude: pa i iz zaključka da su osnove za njezino donošenje „navodi tuženika u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava osnovani“.

13. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je stoga u toj odluci u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

14. Ostvaren je u odnosu na tu odluku revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

15. Za razliku od prvostupanjskog suda, koji je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim i prihvatio, drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i (preinačenjem prvostupanjske presude primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a) odbio polazeći od shvaćanja:

- da „nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se traži utvrđenje da se balkon iznad gustijerne u dvorištu na južnom krilu kuće tužitelja označene kao čest. zgr. 886 K.O. D. nalazi na toj nekretnini i da je njen sastavni dio i predaja u posjed balkona slobodnog od osoba i stvari jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tuženik vlasnik zemljišta na kojem se nalazi predmetni balkon i da su ulazna vrata iz stana tuženika koja vode na taj balkon postojala i prije nego je tuženik stekao pravo vlasništva predmetnog stana iz kojeg se jedino može pristupiti predmetnom balkonu“: to stoga što se „iz stana u vlasništvu tužitelja ni na koji način ne može pristupiti predmetnom balkonu, a vrata koja iz stana tuženika vode na predmetni balkon su prema priloženim starim fotografijama postojala odavno, možda čak i kad je predmetna zgrada sagrađena“ - odnosno jer „su tuženik i njegovi pravni prednici bili posjednici predmetnog balkona odavno, a da tužitelj nije niti je mogao biti posjednik tog balkona“, pa „tuženik ima jače pravo na posjed i smatra se predmnjevanim vlasnikom jer je dokazao pravni temelj i istinit način svog stjecanja predmetnog balkona u smislu odredbe članka 166. stavka 1. ZV-a“.

16. Međutim, pravilnim je ovdje prihvatiti ono što revident navodi u reviziji - da su u drugostupanjskoj presudi (onoliko koliko se to uopće i može iz nje iščitati - zbog grešaka u pisanju njezina sadržaja, na što i revident u reviziji i ukazuje) izostali dostatni, jasni i prihvatljivi razlozi, oni koji bi dostatno opravdavali navedenu ocjenu (shvaćanje) drugostupanjskog suda.

17. Naime, u ovome predmetu, osporenoj presudi, a pored argumentiranih revizijskih prigovora, nedostaju jasni, uvjerljivi i logični razlozi čak niti o tome:

17.1. kako je (po čemu, iz kojih dokaza) zaključeno (ili na čemu je temeljen zaključak) da je tuženica vlasnik zemljišta iznad kojeg (ili na kojem) se nalazi predmetni balkon,

17.2. iz kojih je dokaza utvrđeno da se iz stana u vlasništvu tužitelja ni na koji način ne može pristupiti predmetnom balkonu, odnosno da su tuženica i njezini pravni prednici bili posjednici predmetnog balkona odavno, a da tužitelj nije niti je mogao biti posjednik tog balkona,

17.3. kako su ocijenjeni dokazi iz kojih je za zaključiti da je tužitelj na balkon dolazio kroz prozor iz svoje sobe („čiji donji rub se nalazi u razini predmetnog balkona“), ali i da je tužitelj vlasnik zemljišta ispod balkona, a na kojeg tuženica ne može niti pristupiti - te da je bio u posjedu balkona,

17.4. kako je ocijenjena činjenica da u ugovoru kojim je stečen stan tuženice nije niti naveden prijeporni balkon kao pripadnost toga stana - iako su u njemu navedeni dijelovi koji čine taj stan („u čl. III. ugovora pobrojani su svi dijelovi predmetne nekretnine, a da među tim dijelovima nije pobrojan balkon na I. katu zgrade“).

18. Konkretno, osporenoj presudi nedostaju razlozi kako su ocijenjeni dokazi na koje revident upućuje, sve u konkurenciji onog što je iz njih utvrđeno po prvostupanjskom sudu - u odnosu na zaključke na kojemu je ta presuda temeljena:

- to sve budući da u situaciji kakva je ovdje, kada je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu - ocjenom dokaza provedenih po prvostupanjskom sudu različito od prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud je bio u obvezi dati jasne, razumne razloge za tu drugačiju ocjenu - zašto je do ove došlo, vrednovanjem kojih dokaza,

- da navedene, jasne razloge ne može nadomjestiti samo uopćen navod iz osporene presude da činjenice na kojima se temelji proizlaze „iz rezultata dokaznog postupka“ (pogotovo ne kraj u najmanjem bar nejasne konstatacije iz njezina obrazloženja „da je među strankama nesporno da zemljište ispod predmetnog balkona predstavlja nekretninu tuženika“ te da „tužitelj niti ne svojata vlasništvo dvorišta“ - iako je tužitelj svoju poziciju u postupku upravo i temeljio na suprotnom: da je vlasnik čest. zgr. 886 zk. ul. 1412 k.o. Dubrovnik).

19. Sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza i prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučivati koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a), ali su u slobodi ocjene dokaza i oni ograničeni obvezom da tu svoju ocjenu opravdaju jasnim, uvjerljivim i logičnim (razumnim) razlozima iz kojih bi se mogla preispitati.

20. Pritom valja imati na umu da sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i ako presuda ne sadrži takve (jasne, uvjerljive, logične ili razumne ali i dostatne) razloge o odlučnim činjenicama i (time) ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati - tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak - i takvog uzeo relevantnim za odluku o predmetu spora.

21. Slijedom toga, a budući da se propuštanjem iznošenja navedenih razloga drugostupanjska presuda ne može ispitati - čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju revident i opisno ukazuje, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu u osporenom dijelu i predmet u tome dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano i na što revident opširno i određeno ukazuje i u svojoj reviziji, te ponovno odlučiti o žalbi tuženice - i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a.

23. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, te predmet i u tome dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje: na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, o troškovima postupka, pa i onima u povodu revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.