REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1113/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., Ministarstvo …, Z., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 456/2019-2 od 22. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1052/19-8 od 16. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-456/2019-2 od 22. listopada 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1052/19-8 od 16. srpnja 2019., na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku R. H., Ministarstvo …, Z., OIB: …, isplatiti tužitelju S. P. iz Z., OIB: …, neto iznos od 18.978,69 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to na:

- iznos od 3.179,97 kn tekućom od 01. siječnja 2014., pa do isplate,

- iznos od 3.030,32 kn tekućom od 01. siječnja 2015., pa do isplate,

- iznos od 3.030,32 kn tekućom od 01. siječnja 2016., pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kn tekućom od 01. siječnja 2017., pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kn tekućom od 01. siječnja 2018., pa do isplate,

- iznos od 3.684,00 kn tekućom od 01. siječnja 2019. pa do isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za dulje referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena pa do isplate, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na referentno razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena tekućoj od dana 16. srpnja 2019. godine pa do isplate, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju S. P. naknaditi tuženici R. H. parnični trošak u iznosu od 7.000,00 kuna, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 18.978,69 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.179,97 kuna od 1. siječnja 2014. do isplate, 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2015. do isplate, 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2016. do isplate, 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2017. do isplate, 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2018. do isplate, 3.684,00 kuna od 1. siječnja 2019. do isplate, u roku od 8 dana, dok je u točki II. izreke naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2019. do isplate, u roku od 8 dana.

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1137/2020-2 od 2. lipnja 2020., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-456/2019-2 od 22. listopada 2019., zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), koji propisuju što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva … u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

2. Može li tužitelj ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), koje propisuju da će načine i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar Pravilnikom iz čl. 2. i čl. 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine” broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?“

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog gore navedenih pravnih pitanja, u kojoj je predložila preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i istog obvezati da joj nadoknadi troškove postupka, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu 18.978,69 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabavke građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2013. do 2018.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je tužitelj zaposlen u Ministarstvu …, službi traseoloških vještačenja na radom mjestu kriminalistički tehničar,

- da tužitelj zadužuje oružje, streljivo, policijsku značku i iskaznicu,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove svog radnog mjesta isključivo u građanskom odijelu, budući da nije zaduživao službenu odoru.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužitelj kao policijski službenik (čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima „Narodne novine“ broj 76/09 i 92/14 - dalje: ZPPO) obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti u koje između ostalog spadaju i poslovi otkrivanja i prikupljanja podataka o kaznenim djelima i prekršajima, dok su policijske ovlasti između ostalog prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

13. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

14. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO-a, čl. 28. st. 5. ZOP-i i čl. 3. Pravilnika tuženica analizira sadržaj poslova policijskog službenika – kriminalističkog tehničara, koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju te odredbu čl. 3. ZPPO-a i tuženica ističe da tužitelj ne obavlja nikakve policijske poslove već poslove vještačenja koji poslovi nisu policijski.

14.1. Uz navedeno poziva se i na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka pravomoćno utvrdio da policijski službenici raspoređeni u C. …prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO-a i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo.

15. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

16. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

17. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

18. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

19. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo … jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

20. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti, jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP-a.

21. Stoga je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužitelj ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj, već ono, suprotno tvrdnji tužitelja, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj, jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-257/2021-2 od 25. svibnja 2021., Rev-580/2021-2 od 20. srpnja 2021. i dr.).

22. S obzirom da tužitelj i ne tvrdi da je stavljen na takav popis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužitelj predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i slijedom čega tužitelju nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

23. Budući da su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su unatoč činjenici da o pravu tužitelja na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u upravnom postupku tužitelju dosudili te troškove, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

24. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012, 103/14, 118/14 i 37/22 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (18. 978,69 kuna) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8/1 OT), trošak sastava podneska od 31. svibnja 2019. (tbr. 8/1 OT), trošak zastupanja na ročištima od 8. svibnja 2019. i 7. lipnja 2019. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od po 1.000,00 kuna, trošak pristupa na ročište za objavu presude 16. srpnja 2019. (Tbr. 9. toč. 3. OT) u iznosu od 500,00 kuna, trošak žalbe (Tbr. 10/1 OT) u iznosu od 1.250,00 kuna i trošak sastava revizije (Tbr. 10/6 OT) u iznosu od traženih 1.250,00 kuna, odnosno ukupno 7.000,00 kuna.

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.