REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1726/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u U., protiv tuženika S. K. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-190/18- 2 od 5. prosinca 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-270/17-168 od 23. studenoga 2017., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-190/18-2 od 5. prosinca 2018. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Puli-Pola presudom poslovni broj Pn-270/17-168 od 23. studenog 2017. pod točkom I. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.400,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, pod točkom II. izreke je odbio zahtjev za isplatu iznosa od 454.600,00 kuna te zahtjev za isplatu zateznih kamata od podnošenja tužbe, a pod točkom III. izreke je odredio da svaka stranka snosi svoj trošak.
2. Županijski sud u Puli-Pola presudom poslovni broj Gž-190/18-2 od 5. prosinca 2018. pod točkom I. izreke djelomično je prihvatio žalbu tužitelja i preinačio je prvostupanjsku presudu stavku I. i II. tako da je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.200,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2017. do isplate, dok je odbio kao neosnovan, preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 392.800,00 kuna, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 27.200,00 kuna od podnošenja tužbe do presuđenja. Pod točkom II. izreke djelomično je prihvatio žalbu tuženika i preinačio je odluku o parničnom trošku sadržanu u stavku III. prvostupanjske presude tako da je naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.242,34 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti odbio kao neosnovan. Pod točkom III. izreke odbio je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog dijela postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu i dosuditi tužitelju veće iznose naknade štete.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne i materijalne štete zbog ozljeda koje je tužitelju nanio tuženik.
8. Na temelju činjeničnih utvrđenja da je tuženik 14. kolovoza 2003. pretukao tužitelja nanijevši mu teške tjelesne ozljede, nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) te čl. 200. st. 1. ZOO u vezi s čl. 192. st. 1. i čl. 205. ZOO-a dosudili tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Pri tome je prvostupanjski sud utvrdio doprinos tužitelja vlastitoj šteti u omjeru od 40%, a drugostupanjski sud u omjeru od 20% te je drugostupanjski sud dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 27.200,00 kuna.
9. Tužitelj smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer smatra da mu pripada pravo na naknadu štete u većem iznosu od dosuđenog.
10. Suprotno navodima revizije nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 200. ZOO budući da su prilikom dosuđenja nematerijalne štete sudovi vodili računa o svim okolnostima o kojima ovisi dosuđenje visine nematerijalne štete.
11. Naime, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tuženik tužitelju u fizičkom napadu nanio teške tjelesne ozljede, zbog kojih je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od ozljeđivanja do dolaska u bolnicu, srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna te slabog intenziteta u trajanju od 5 mjeseci, da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah srednjeg intenziteta od najmanje tri tjedna te potom manjeg intenziteta, da je tužitelju smanjena životna aktivnost u visini od 10-15%, da je tužitelj najprije radio kao konobar, a potom kao voditelj odjela hrane i pića. Nižestupanjski sudovi su vodili računa i o dobi tužitelja.
12. Zbog svih tih okolnosti pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da tužitelju s osnova pretrpljenih fizičkih bolova pripada pravična novčana naknada u visini od 17.000,00 kuna, za pretrpljeni strah u iznosu od 7.000,00 kuna, a za pretrpljene duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 10.000,00 kuna, što uz doprinos tužitelja vlastitoj šteti sukladno čl. 192. st. 1. i čl. 205. ZOO-a u omjeru od 20% ukupno iznosi 27.200,00 kuna.
13. Valja napomenuti da orijentacijski kriteriji za ocjenu visine pravične novčane naknade nisu matematička formula koja ne uzima u obzir specifične okolnosti svakog slučaja te su i u ovom konkretnom slučaju uzete u obzir sve specifične okolnosti ovog konkretnog slučaja.
14. Slijedom navedenog, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 200. st. 1. ZOO-a zbog čega je neosnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
15. Stoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 12. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
