REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 91 Pž-2961/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja Uprava, OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u S., protiv tuženika OPĆINA M., OIB ..., M., kojeg zastupa punomoćnik Z. D., odvjetnik u T., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-747/2020 od 6. svibnja 2022., 12. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-747/2020 od 6. svibnja 2022. u točki I. njene izreke i u točki II. njene izreke u dijelu kojim je naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 73.275,00 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-747/2020 od 6. svibnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 173.838,05 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 73.275,00 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, dok je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 21.250,00 kn.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u točki I. njene izreke te u točki II. njene izreke u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 73.275,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu sukladno žalbenim navodima, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu sastava žalbe u iznosu od 7.812,50 kn i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tuženik nije podnio odgovor na tužiteljevu žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP).

6. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu proizlazi da tužitelj potražuje isplatu iznosa od 173.838,05 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnove regresa. To iz razloga jer je kao jedan od tuženika u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Trogiru pod poslovnim brojem P-428/98 na temelju pravomoćne presude donesene u tom postupku od 24. prosinca 2004. kojom je naloženo ovdje tužitelju i tuženicima Općina M. (ovdje tuženiku), P. c. S. d.d. i D. d.o.o. S. solidarno isplatiti tužiteljima u tom postupku iznos od 185.261,86 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući da tužitelj može potraživati samo onaj dio koji bi tuženik trebao platiti vjerovnicima u tom postupku te osporava odgovornost za nastalu štetu ističući da je nju odgovorno P. c. S. d.d., kao i njegov podizvođač D. d.o.o. S..

7. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja J. B., dipl. oec., utvrdio da je tužitelj kao jedan od solidarnih dužnika isplatio vjerovnicima ukupan iznos solidarne obveze od 549.660,80 kn od čega se na glavnicu i kamate odnosi iznos od 521.514,14 kn, a na troškove ovrhe iznos od 28.146,66 kn.

8. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka pirotehničke struke D. B., koje vještačenje je izvedeno u predmetu Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-428/98, utvrdio je postojanje uzročno posljedične veza između miniranja i nastanka požara uz posebnu opasku da pronalazak ostatka sporogorećeg štapina na mjestu začetka požara upućuje na zaključak da je najvjerojatnije zapaljeni i odbačeni sporogoreći štapin uzrokovao nastanak požara. Uvidom u presudu poslovni broj P-428/98 utvrdio je da je sud iskazao stav kako poklanjajući vjeru tom nalazu i mišljenju zaključuje da je očiti uzrok spornog požara upravo miniranje, a ne neki drugi uzrok.

9. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke S. B. utvrdio je da su 1. lipnja 1993. Hrvatske ceste kao investitor i P. c. S. kao izvoditelj ugovorili izvođenje pripremnih radova prve faze izgradnje trase lokalne ceste Rastovac- Gustirna da bi 7. ožujka 1994. Hrvatske ceste i tuženik sklopili ugovor o reguliranju imovinskopravnih odnosa na nekretninama preko kojih će se graditi cesta s time što je na ime učešća u izgradnji te ceste tuženik preuzeo trošak izrade elaborata izvlaštenja i obvezu isplate naknade za izvlaštene nekretnine ili rješenje imovinskopravnih odnosa na drugi način. Stoga je izveden zaključak da tuženik nije nastupao s pozicije izvoditelja radova, osobito radova miniranja, već je samo rješavao imovinskopravne odnose, dok je u odnosu na radove miniranja vještak iskazao da su oni bili sastavni dio izvođenja građevinskih radova čiji je izvoditelj bio P. c. S. d.d., a D. d.o.o. je bio angažiran kao podizvoditelj od strane izvoditelja radova za poslove miniranja. Također je utvrđeno da je taj vještak iskazao svoju suglasnost sa zaključkom vještaka za pirotehniku kako postoji uzročna veza između miniranja i nastanka požara jer s pozicije građevinske struke nije našao drugi razlog nastanku požara osim kao posljedicu eksplozije.

10. Prvostupanjski sud je nadalje zaključio da je na temelju sklopljenih pravnih poslova između sudionika u gradnji moguće odrediti ulogu svakog od sudionika u gradnji te da je prednik tužitelja bio investitor, P. c. S. d.d. izvoditelj, D. d.o.o. podizvoditelj izvođača za poslove miniranja, dok je na temelju ugovora između Hrvatske ceste d.o.o. i tuženika, tuženik preuzeo reguliranje imovinskopravnih odnosa na nekretninama preko kojih će se graditi cesta čime je na određeni način postao suinvestitor tog projekta.

11. Procjenjujući ugovorene obveze tuženika u kontekstu odredbe članka 1109. Zakona o obveznim odnosnima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) prvostupanjski sud je na temelju izvedenog dokaznog postupka, a osobito rezultata vještačenja po vještaku pirotehničke struke D. B. i građevinske struke S. B., utvrdio da je do požara na izgradnji trase lokalne prometnice Rastovac-Gustrina došlo isključivo uslijed miniranja na trasi te prometnice. Također je utvrdio da tuženik nije imao nikakvih dodirnih točaka s neposrednim izvođenjem radova na toj trasi zbog čega na njegovoj strani ne može biti ni krivnje za posljedice zbog eventualnog djelovanja ili propuštanja budući da je do požara došlo odbacivanjem sporogorećeg štapina s mjesta miniranja što je prouzročilo požar na okolnom raslinju koji se potom proširio na okolna zemljišta.

12. Budući da je poslove miniranja izvodilo društvo D. d.o.o. kao podizvođač P. c. S. d.d. kao izvođača radova, prvostupanjski sud je zaključio da u kontekstu odredbe članka 1109. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima na tuženikovoj strani ne postoji obveza regresne isplate prema tužitelju jer nije doprinio nijednom svojom radnjom nastanku štetnih posljedica, već je u realizaciji projekta izgradnje lokalne prometnice preuzeo trošak izrade elaborata izvlaštenja i reguliranje imovinskopravnih odnosa koji poslovi nisu mogli prouzročiti predmetnu štetnu posljedicu.

13. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-428/98 utvrđena solidarna odgovornost tuženika te da je nesporno kako je između njega i tuženika postojao Ugovor o reguliranju imovinskopravnih odnosa na nekretninama preko kojih će se graditi cesta od 7. ožujka 1994. Ističe da je prvostupanjski sud trebao utvrditi u kakvim su odnosima solidarni dužnici, odnosno tužitelj i tuženik te utvrditi činjenice koje se odnose na njihov udio u šteti s obzirom na njihov stupanj krivnje i težinu posljedica proizašlih iz njihovog djelovanja ili propuštanja, imajući u vidu da su dužni nakaditi štetu na jednake dijelove tek ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti. Budući da vještak nije utvrdio činjenice koje bi dovele do zaključka o udjelima u šteti svakog solidarnog dužnika, smatra da je prvostupanjski sud trebao sukladno odredbi članka 1109. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima utvrditi kako na svakog solidarnog dužnika pada jednak dio. Ukazuje da je pobijana presuda nezakonita i da se temelji na pogrešnim razlozima o odlučnim činjenicama koji su nejasni i proturječni sadržaju isprava i zapisnika što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi s odredbom članka 7., članka 8. i članka 264. ZPP-a.

14. Donošenjem presude nije počinjena nijedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, posebno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju i tužitelj posebno ukazuje u žalbi. Prvostupanjski je sud dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s ispravama u spisu. Razlozi navedeni u obrazloženju prvostupanjske presude ne ostavljaju dvojbu o tome na temelju kojih dokaza i sudačkih uvjerenja te kojih materijalnopravnih odredaba je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev. Uvjerenje suda o relevantnim činjenicama ima pravnu i činjeničnu osnovu, budući da je sud ispunio obvezu potkrijepiti stečeno uvjerenje uvjerljivim i logičnim razlozima, pri čemu je obrazložena primjena i procesnog i materijalnog prava.

15. U konkretnom slučaju radi se o odgovornosti više osoba za istu štetu koja je regulirana odredbama članka 1107. i članka 1108. Zakona o obveznim odnosima pa je regres isplatitelja reguliran odredbom članka 1109. Zakona o obveznim odnosima.

16. Prema odredbi članka 1109. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov dio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Koliko iznosi udio svakog pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegovog djelovanja odnosno propuštanja (stavak 2.).

17. Promatrajući solidarnu obvezu s gledišta pasivne solidarnosti, može se uočiti postojanje dvaju odnosa u okviru solidarne obveze. Prvi odnos postoji između vjerovnika na jednoj strani i zajednice dužnika na drugoj strani, a drugi odnos je unutarnji odnos između samih dužnika. To je odnos regresa i postaje aktualan kada jedan od solidarnih dužnika podmiri vjerovnika. Pravo regresa znači pravo povrata. Ako jedan od sudužnika u cijelosti podmiri vjerovnika, tada takav dužnik ima pravo da se u odgovarajućem dijelu namiri od ostalih sudužnika jer on nije platio samo svoj, nego i njihov dug. Udio svakog dužnika određuje sud prema težini njegove krivnje i težini posljedice njegovog djelovanja.

18. Uzimajući u obzir navedeno, prvostupanjski sud je u ovom postupku pravilno utvrđivao činjenice koje se odnose na udio stranaka u šteti nastaloj trećim osobama, posebno na istaknute prigovore tuženika prema kojima je društvo P. c. S. d.o.o. isključivo odgovorno za štetu sa svojim podizvođačem društvom D. d.o.o. S..

19. Prvostupanjski sud je pravilno na temelju izvedenog dokaznog postupka utvrdio da tužitelj nema pravo regresa od tuženika.

20. Naime, nesporno je da je tuženik s pravnim prednikom tužitelja Hrvatske ceste sklopio Ugovor o reguliranju imovinskopravnih odnosa na nekretninama preko kojih će se graditi cesta te da je tuženik preuzeo trošak izrade elaborata izvlaštenja te obvezu isplatu naknade za izvlaštene nekretnine ili rješenje imovinskopravnih odnosa na drugi način, a na koji način je tuženik regulirao imovinskopravne odnose.

21. Nadalje, iz rezultata dokaznog postupka, odnosno nalaza i mišljenja vještaka pirotehničke struke D. B. i nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke S. B. proizlazi postojanje uzročne veze između miniranja prilikom izvođenja radova na trasi prometnice Rastovac-Gustirna i nastanka požara, a koje poslove miniranja je obavljalo društvo D. d.o.o. kao podizvođač P. c. S. d.d. Također proizlazi da je do požara došlo odbacivanjem sporogorećeg štapina s mjesta miniranja, a što je prouzročilo požar na okolnom raslinju koji se proširio na okolna zemljišta.

22. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik koji je bio zadužen za rješavanje imovinskopravnih odnosa glede nekretnina preko koji prolazi predmetna prometnica, nijednom svojom radnjom nije doprinio nastanku štetnih posljedica budući da nije imao ikakvih dodirnih točaka s neposrednim izvođenjem radova na trasi prometnice Rastovac-Gustirna. Stoga na strani tuženika ne može biti ni stupnja krivnje za nastale posljedice zbog nekog njegovog djelovanja ili propuštanja.

23. Budući da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost presude, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u točki I. njene izreke.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točci II. izreke pobijane presude, na koju tužitelj ne ističe posebne žalbene razloge, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a). Stoga je i u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka valjalo primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu.

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Sudac

Nevenka Marković