Poslovni broj: UsI-1089/21-19

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zvjezdane Radošević, u upravnom sporu tužitelja K. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenik N. P., Z., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., radi utvrđivanja građevne čestice, nakon održane javne rasprave, dana 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-350-05/20-08/110, URBROJ: 531-07-1-3-21-4 od 16. veljače 2021.

II Poništava se rješenje G. Z., KLASA: UP/I-350-05/20-005/101, URBROJ: 251-13-21-1/025-20-7 od 26. ožujka 2020.

III Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude riješi o zahtjevu zainteresirane osobe Lj. C.

IV Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn, u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

V Odbija se zahtjev zainteresirane osobe Lj. C. za nadoknadu troškova upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja G. Z., KLASA: UP/I-350-05/20-005/101, URBROJ: 251-13-21-1/025-20-7 od 26. ožujka 2020., kojim je u ponovnom postupku utvrđeno da građevnu česticu postojeće stambene zgrade, površine cca 60 m2, građevnu česticu postojeće garaže, površine cca 19 m2 i građevnu česticu postojećeg spremišta, površine cca 9 m2, u Z., čine dijelovi k.č.br. 4808 k.o. T., čiji su oblik i veličina prikazani na prijedlogu parcelacije na izvodu katastarskog plana Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, u mjerilu 1:1000, KLASA: 935-06/16-01/7422, URBROJ: 251-15-02-1-16-4 od 30. studenoga 2016., izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije D. Ž.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da tuženik ni na koji način nije razmotrio njegove prigovore vezene uz onemogućavanje svim zainteresiranim stranama da sudjeluju u predmetnom postupku, a što je bila i uputa ovog Suda dana prvostupanjskom tijelu u presudi, poslovni broj: UsI-717/19 od 4. veljače 2020. Konkretno, nisu pozvani G. Z. i M. na očevid kojim je omogućeno sudjelovanje u postupku. Navodi da je predmetna k.č.br. 4808 k.o. T. u njegovom djelomičnom te je u izvanknjižnom suvlasništvu njega, G. Z. i R. H. Nadalje navodi kako nije točno da je građevinska čestica utvrđena na način da je omogućena redovna uporaba i održavanje objekta te da je omogućen neometan pristup sa Savske ceste kao javne prometnice na istu česticu. Navodi da predlagateljica u svakom trenutku da bi došla do nekretnine koju bez osnova koristi, mora prijeći preko okolnog zemljišta koje nije njezino vlasništvo. Također ističe da čestica nije određena u točnoj površini. Nadalje ističe da se tuženik nije očitovao vezano za prigovor uz formiranje građevinskih čestica za pomoćne zgrade koje nisu samostalni objekti i samo služe kao pomoćni objekti glavnoj zgradi, što nije sukladno pravilima struke niti stavu samog tijela u istoj vrsti predmeta. Također nije pravilan zaključak da imovinsko-pravni odnosi nisu odlučni u ovoj upravnoj stvari, obzirom je nesporno da novonastale čestice nemaju pristup na javnu površinu bez da se prelazi preko imovine trećih. Nije jasno zbog čega nisu ucrtana prava služnosti i druga prava iz kojih bi bio nedvojbeno osiguran pristup na novonastalu česticu. Nadalje ističe da je detaljnim planom uređenja propisana obveza provođenja javnog natječaja, što predlagateljica nije provela. Navod iz pobijanog rješenja da se istim samo određuje mogućnost pristupa po njemu je protivan zakonu i logici. Navodi da nije odgovoreno na prigovor da se u konkretnom slučaju radi o nekretnini na kojoj je postavljen novi krov zbog čega nije moguće utvrditi građevinsku česticu jer već postoji pravomoćna i konačna građevinska dozvola iz 1885. za predmetnu zgradu, pa nema mjesta utvrđivanju iste. Navodi da su gabariti objekta identični, samo je izmijenjen krov pa se ne radi o gradnji koja iziskuje ozakonjenje, a kojim postupkom je zainteresirana osoba provela parcelaciju zemljišta i objekta. Ukazuje na to da je te prigovore isticao u žalbi, a da na njih nije odgovoreno u osporavanom rješenju te da je obrazloženje rješenje protivno članku 98. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano i prvostupanjsko rješenje. Traži trošak za sastav tužbe i pristup na ročište, svako u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za PDV, ukupno 6.250,00 kn.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Lj. C. u odgovoru na tužbu i tijekom spora napominje da se u ovoj upravnoj stvari ne rješavaju vlasnička prava na predmetnoj čestici već se utvrđuje građevna čestica prema pravilima predviđenim Zakonom o prostornom uređenju te se rješenjem o utvrđivanju građevne čestice ne dira u vlasnička prava. Donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice ne ovisi o imovinsko-pravnim odnosima niti o eventualnoj suglasnosti vlasnika zemljišta od kojeg se formira građevna čestica, već o ispunjenju zakonskih pretpostavki iz Zakona o prostornom uređenju. Nadalje navodi da članci 157., 158. i 159. Zakona o prostornom uređenju propisuju utvrđivanje građevne čestice te ne prave razliku pomoćne i glavne zgrade već samo postojeće građevine odnosno u konkretnom slučaju zgrade koja se ozakonjuje sukladno posebnom propisu. Napominje da su sva tri predmetna objekta u svojim površinama navedena u rješenju o izvedenom stanju te su kao takvi ozakonjeni. Vezano za provedbu javnog natječaja navodi da se zaključak prvostupanjskog tijela od 20. rujna 2016. odnosi na k.o. T., dok se u konkretnom slučaju radi o k.o. T. Također navodi da se ne radi o poslovnoj zgradi već o postojećoj zgradi na koju je primjenjiv članak 105.b stavak 2. Odluke o donošenju Generalnog urbanističkog plana G. Z. pa navedeni zaključak nije relevantan. Također ni lokacijska informacija ne potvrđuje tužiteljeve navode jer se nigdje ne spominje potreba javnog natječaja. Osim toga, da je postojala obveza provedbe javnog natječaja, ona bi sigurno bila na to upozorena. Također ističe da se u prvostupanjskom zaključku ne navodi da ne bio osiguran pristup s javne prometnice već da prijedlog formiranja nove građevne čestice nije u skladu s pravilima struke jer bi provedbom formiranja po prijedlogu bio onemogućen pristup na preostali dio čestice. Vezano za prigovor tužitelja oko potrebe postupka ozakonjenja, isti smatra irelevantnim u ovom upravnom sporu, već je eventualno mogao biti predmet postupka legalizacije. Napominje da je postupak pravomoćno okončan te je imala pravni interes za legalizaciju predmetnih objekata, a što je u tom postupku i utvrđeno te je doneseno pravomoćno rješenje o izvedenom stanju. Napominje da se pobijano rješenje ne poziva ni na pravila struke ni na sudsku praksu već na prostorni plan odnosno na dokument prostornog uređenja koji predviđa mogućnost određivanja građevne čestice na način kako je to određeno.

7. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Traži trošak za sastav odgovora na tužbu i zastupanje na ročištu, svako u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za PDV u iznosu od 1.250,00 kn, ukupno 6.250,00 kn.

8. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu u prisutnosti tužitelja i zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje ZUS). Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

10. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je prvostupanjsko rješenje o utvrđivanju građevne čestice doneseno u ponovnom postupku, nakon što je presudom ovog Suda, poslovni broj: UsI-717/19-7 od 4. veljače 2020. poništeno ranije rješenje tuženika od 21. siječnja 2019. i prvostupanjsko rješenje od 1. kolovoza 2018. Njime se utvrđuje da građevnu česticu postojeće stambene zgrade, površine cca 60 m2, građevnu česticu postojeće garaže, površine cca 19 m2 i građevnu česticu postojećeg spremišta, površine cca 9 m2, u Z., čine dijelovi k.č.br. 4808 k.o. T., čiji su oblik i veličina prikazani na prijedlogu parcelacije na izvodu katastarskog plana Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, u mjerilu 1:1000, KLASA: 935-06/16-01/7422, URBROJ: 251-15-02-1-16-4 od 30. studenoga 2016., izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije D. Ž.

11. Ovaj Sud je u presudi uputio prvostupanjsko tijelo da u ponovnom postupku provede očevid sukladno pravilima Zakona o općem upravnom postupku, te pozove sve stranke u postupku da sudjeluju u provođenju očevida i da nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja ocijeni je li moguće utvrditi građevnu česticu na način kako to predlaže zainteresirana osoba, te da sukladno pravilima struke i odredbama članka 157. i 159. Zakona o prostornom uređenju, riješi o zahtjevu zainteresirane osobe.

12. U ponovnom postupku, sukladno uputi ovog Suda, proveden je očevid na licu mjesta dana 5. ožujka 2020., uz prisustvo tužitelja i zainteresirane osobe. Međutim, na očevid nisu pozvane stranke G. Z. i M., uz obrazloženje da je u prethodnom postupku izdavanja rješenja o utvrđivanju građevne čestice G. G. Z. zaključkom od 29. svibnja 2018. uskratio suglasnost Lj. C. na ishođenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice za predmetnu nekretninu, jer je ista od strategijskog interesa za G. Z. radi cjelovitog rješavanja predmetnog područja, sukladno donesenom Urbanističkog planu uređenja "Savska-Šarengradska-jug", dok se M., unatoč uredno dostavljenom pozivu, nije odazvalo pozivu na očitovanje na prijedlog oblika i veličine građevne čestice u dodijeljenom roku, dok u ponovnom postupku izdavanja rješenja o utvrđivanju građevne čestice nije izmijenjen prijedlog oblika i veličine građevne čestice predmetnih zgrada u odnosu na poništeno rješenje pa zbog ekonomičnosti postupka, nije u ponovnom postupku pozivan G. Z. i M. radi očitovanja na prijedlog oblika i veličine građevne čestice, te sudjelovanja u provođenju očevida.

13. Navedeno ovaj Sud ne može prihvatiti. Naime, uputa Suda je bila da se na očevid pozovu sve stranke u postupku, što u konkretnom slučaju uključuje i G. Z. i M., te da nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja ocijeni je li moguće utvrditi građevnu česticu na način kako to predlaže zainteresirana osoba, te sukladno pravilima struke i odredbama članka 157. i 159. Zakona o prostornom uređenju, riješi o zahtjevu zainteresirane osobe.

14. Budući da nije postupljeno po presudi ovog Suda, osporavano i prvostupanjsko rješenje ne može se ocijeniti zakonitima.

15. Stoga će, kako je već rečeno, prvostupanjsko tijelo provesti očevid sukladno pravilima Zakona o općem upravnom postupku, pozvati sve stranke u postupku da sudjeluju u provođenju očevida, te će, nakon potpuno i pravilno utvrđeno činjeničnog stanja, ocijeniti je li moguće utvrditi građevnu česticu na način kako to predlaže zainteresirana osoba, te sukladno pravilima struke i prethodno citiranim odredbama članka 157. i 159. Zakona o prostornom uređenju, riješiti o zahtjevu zainteresirane osobe.

16. Valjalo je stoga, na temelju članka 58. stavka 1., u svezi s člankom 81. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, presuditi kao u točki I, II i III izreke presude.

17. Odluka o trošku u točki IV izreke presude temelji se na članku 79. ZUS-a, a u vezi s Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019. Trošak se sastoji od troška zastupanja tužitelja po odvjetniku i to sastava tužbe i zastupanja na ročištu, svako u iznosu u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za PDV 25%, ukupno 6.250,00 kn, sve u vezi sa Tbr. 23., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

18. Odluka o trošku u točki V izreke presude temelji se na članku 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu, 12. srpnja 2022.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.