REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8
52100 Pula
Poslovni broj 23 Povrv-337/2020-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji A. B. K., u pravnoj stvari tužitelja G. G. d.o.o., D., S. 31, OIB ….., kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva K., M. i K. M., odvjetnici u R., protiv tuženika S. P. iz O., I., B. 23, OIB……, kojeg zastupa punomoćnik S. Ž., odvjetnik u R., radi isplate, 12. srpnja 2022. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. I. iz B., T. F. 2 poslovni broj Ovrv-….. od 4. travnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 321.713,48 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2009. do isplate te se predmetni tužbeni zahtjev tužitelja odbija.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. I. iz B., T. F. 2 poslovni broj Ovrv-…. od 4. travnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi ovršni trošak i predvidivi trošak sve zajedno s pripadajućim kamatama.
III. Nalaže se tužitelju G. G. d.o.o., D., OIB …. , da tuženiku S. P., OIB….. naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 1.562,50 kuna zahtjev tuženika odbija.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, 3. travnja 2019. kod javnog bilježnika M. I. iz B. podnio protiv tada tužene L. P., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – otvorenih stavaka radi naplate iznosa od 321.713,48 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2009. do isplate.
1.1. Prijedlogu tužitelja udovoljeno je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. I. iz B., T. F. poslovni broj Ovrv-….. od 4. travnja 2019. kojim je tužitelju priznat i nastali ovršni trošak u iznosu od 10.746,41 kuna te predvidivi trošak u iznosu od 75,00 kuna.
2. Pravodobnim prigovorom od 14. travnja 2019. tada tuženica L. P. osporila je predmetno rješenje o ovrsi ističući prigovor zastare.
3. Prije svega valja napomenuti da je ovosudnim rješenjem od 18. rujna 2019. zbog smrti L. P. utvrđen prekid postupka, dok je rješenjem od 5. lipnja 2020. postupak nastavljen prema nasljedniku S. P..
4. U dokaznom postupku pročitane su otvorene stavke i rješenje o nasljeđivanju od 2. listopada 2019.
4.1. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika isplatu iznosa od 321.713,48 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2009. do isplate pri tom ne navodeći na što se predmetna tražbina odnosi. Tužitelj se niti posebno ne očituje o prigovoru zastare kojeg je istaknuo tuženik, a iz otvorenih stavaka nije uopće vidljivo na što se predmetna tražbina odnosi već samo proizlazi da je ista dospjela 31. prosinca 2008.
6. Razmatrajući prigovor zastare tuženika, valja primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme dospijeća tražbine tužitelja (uzimajući u obzir da je to jedino vremensko određenje vezano za nastanak obveze kojim sud raspolaže) i to Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, u daljnjem tekstu ZOO).
6.1. Člankom 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da tužitelj nije niti naveo, a niti dokazao o kojoj je tražbini riječ (pa da bi eventualno bilo riječ o drugom zastarnom roku), valja primijeniti citiranu odredbu o općem roku zastare. Uzimajući u obzir sadržaj odredbe članka 215. stavka 1. ZOO-a o početku tijeka zastare i datumu dospijeća ovopredmetne tražbine 31. prosinca 2008., razvidno je da je za ovopredmetnu tražbinu zastara nastupila 2. siječnja 2014., stoga je prigovor zastare tuženika osnovan. S obzirom da tužitelj nije ukazao da bi zbog određenih zakonskih razloga došlo do zastoja ili prekida zastare, a pri tom uzimajući u obzir da je odredbom članka 214. stavka 1. ZOO-a propisano da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, to je sud utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Slijedom svega navedenog, sud je postupio po odredbi člankom 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19) i odlučio kao u izreci ove presude.
8. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Odvjetnička tarifa), pri tom odlučujući o troškovima ovog postupka u njihovoj ukupnosti sukladno zaključku 3. Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17. Tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 1. lipnja 2022. u iznosu od 1.562,50 kuna (Tbr.8.3. i Tbr.42. Tarife), dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška odbijen kao neosnovan jer je isti previsoko postavljen.
9. Zahtjev tužitelja za naknadu troška je, pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom niti djelomično, odbijen u cijelosti.
U Puli, 12. srpnja 2022.
Sutkinja
A. B. K.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud (dva primjerka) i sve ostale stranke u postupku, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku