Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-705/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K., OIB: ..., pok. T. iz Z., zastupanog po punomoćniku L. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. Z., OIB: ..., Z., zastupanog po gradonačelniku B. D., a ovaj po punomoćnici I. Z., diplomiranoj pravnici kod tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2651/2019-14 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja B. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2651/2019-14 od 5. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja B. K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2651/2019-14 od 5. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

1. "Utvrđuje se prema tuženiku G. Z., da je tužitelj B. K., OIB: ..., s prebivalištem (ulica....) Z., temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa svojom majkom A. K., a ova temeljem nasljeđivanja svog supruga, stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva i to:

čest. zem. 3684/5 k.o. C., za 192/576 dijela,

čest. zem. 3684/6 k.o. C., za 190/570 dijela,

a što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj glasom ove presude uknjiži svoje pravo vlasništva, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti."

II. Odbija se kao neosnovan alternativni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. "Utvrđuje se prema tuženiku G. Z., da je tužitelj B. K., OIB: ..., s prebivalištem (ulica...) Z., temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva i to:

čest. zem. 3645/7 k.o. C., površine 837 m2 za cijelo,

čest. zem. 3684/1 k.o. C., za 81/244 dijela,

čest. zem. 3684/2 k.o. C., za 113/339 dijela,

čest. zem. 3684/3 k.o. C., za 107/323 dijela,

čest. zem. 3684/4 k.o. C., za 208/624 dijela,

čest. zem. 3684/5 k.o. C., za 192/576 dijela,

čest. zem. 3684/6 k.o. C., za 190/570 dijela,

čest. zem. 3685/1 k.o. C., za 253/1521 dijela,

a što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj glasom ove presude uknjiži svoje pravo vlasništva, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti."

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 800,00 kuna sve u roku od 15 dana."

3. Protiv citirane presude i rješenja žalbu je izjavio tužitelj pobijajući ih zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi kako je nedvojbeno da je tužitelj vlasništvo predmetnih nekretnina stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je zaključio sa svojom majkom A. K. 22. prosinca 1982., a koja je vlasništvo istih stekla nasljeđivanjem svog supruga, oca tužitelja pok. T. K., temeljem rješenja o nasljeđivanju istog prvostupanjskog suda poslovni broj O-224/75 od 25. studenoga 1976., a koji je ove kupio od M. S. zv. P., koji je kao obrađivač, temeljem agrara, stekao te nekretnine. Sud prvog stupnja je u postupku utvrdio da se navedeni S. nalazio u agrarnom odnosu prema veleposjedniku T., međutim, zanemaruje upis posjeda na ime Stipčevića te taj upis relativizira, jer da se radi o upisu koji je uslijedio tek 1945., dok je upravo suprotno tome taj upis valjalo cijeniti kao činjenicu u smislu potkrijepe da je prednik tužitelja bio posjednikom navedenih nekretnina i davno ranije, i to upravo temeljem agrarnog odnosa. Također, sud prvog stupnja pogrešno je cijenio iskaze saslušanih svjedoka M. V. i Ž. O., koji iskazuju kako su na navedenom području nekretnine posjedovali A. kao obrađivači, dakle, kmetovi, dok su u pogledu predmetnih nekretnina to bili upravo S.. Ističe, kako se zapisnik sastavljen od Komisije za osnivanje zemljišnih knjiga za k.o. C. od 28. srpnja 1987. ne odnosi na čest. zem. 3645/7 k.o. C. pa u tom pravcu, u pogledu te nekretnine, tužitelj ne može biti prekludiran u dokazivanju svog prava vlasništva. Predmetna nekretnina je pašnjak u posjedu tužitelja, na kojem postoje košnice pčela, što ukazuje da tužitelj koristi i posjeduje predmetnu nekretninu. U odnosu na eventualni zahtjev tužitelja, sud prvog stupnja u obrazloženju navodi kako se u vrijeme dosjelosti ima računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., a potom navodi kako tužitelj nije dokazao da bi u tom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a što je proturječno, jer već iz samog upisa posjeda proizlazi da je prodavatelj M. S. pok. N. P. upisan još od prve revizije 1955.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP), na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

8. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim sa svojom majkom A. K., ona nasljeđivanjem svog supruga T. K., a ovaj kupoprodajnim ugovorom zaključenim sa M. S., stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. 3684/5 za 192/576 dijela i čest. zem. 3684/6 za 190/570 dijela, obje k.o. C., što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj to svoje pravo vlasništva uknjiži u zemljišnim knjigama, kao i eventualni zahtjev postavljen u smislu čl. 188. st. 2. ZPP da se utvrdi da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na čest. zem. 3645/7 za cijelo, čest. zem. 3684/1 za 81/244 dijela, čest. zem. 3684/2 za 113/339 dijela, čest. zem. 3684/3 za 107/323 dijela, čest. zem. 3684/4 za 208/624 dijela, čest. zem. 3684/5 za 192/576 dijela, čest. zem. 3684/6 za 190/570 dijela, te čest. zem. 3685/1 za 253/1521 dijela, sve k.o. C., što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj to svoje pravo vlasništva uknjiži u zemljišnim knjigama.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza i postupajući po uputi iz ukidnog rješenja ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1315/2018 od 4. rujna 2019., utvrdio da čest. zem. 3684/5 i čest. zem. 3684/6, obje k.o. C. nisu bile predmetom postupka osnivanja zemljišnih knjiga za k.o. C. 80-ih godina prošlog stoljeća, budući da su formirane prije nego je taj postupak, u kojem je sudjelovao tužitelj, proveden, međutim, smatra kako se na strani tužitelja nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva razrješenjem agrarnog odnosa u korist njegovog prednika M. S. pok. N., zbog čega odbija postavljeni glavni tužbeni zahtjev tužitelja.

9.1. U odnosu na eventualno postavljeni tužbeni zahtjev sud prvog stupnja u odnosu na čest. zem. 3645/7, čest. zem. 3684/1, čest. zem. 3684/2, čest. zem. 3684/3, čest. zem. 3684/4 i čest. zem. 3685/1 sve k.o. C. utvrđuje kako je tužitelj sudjelovao u postupku obnove, odnosno osnivanja zemljišne knjige za k.o. C. te nije pokrenuo postupak brisanja izvršenog zemljišnoknjižnog upisa u tom postupku, a niti osporio postupak upisa zemljišnih knjiga, u kojem je doneseno pravomoćno rješenje koje veže stranke koje su u postupku sudjelovale, slijedom čega je bio dužan dokazati ispunjenje zakonskih uvjeta od pravomoćnosti rješenja pa do podnošenja tužbe. Kupoprodajni ugovor koji je prednik tužitelja zaključio sa M. S., za kojeg smatra da nije dokazano da bi bio vlasnik predmetnih nekretnina, nije valjani pravni temelj posjedovanja i ne predstavlja pravnu osnovu po kojoj bi tužitelj mogao steći pravo vlasništva redovnom dosjelošću po odredbi čl. 159. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP), kao što nisu ispunjeni zakonskih uvjeti za izvanrednu dosjelost, jer tužiteljev samostalan posjed nije trajao neprekidno dvostruko vrijeme iz stavka 3. navedenog članka.

10. S obzirom na navedena utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje kako nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti na čest. zem. 3684/5 i čest. zem. 3684/6, slijedom čega je u cijelosti odbio i postavljeni eventualni zahtjev tužitelja.

11. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je njegov prednik pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekao kupoprodajnim ugovorom zaključenim sa Matom Stipčevićem pok. Nikole, koji da je bio obrađivač u smislu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja od 20. veljače 1946. („Službeni list“ FNRJ, broj 138/46 i 111/47 – dalje: Zakon o ukidanju agrarnih odnosa), što i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne proizlazi iz izvedenih dokaza, a s obzirom da u zemljišnim knjigama nema agrarnih odluka, zabilježenih agrarnih prijava ni kmetskih prava na imenu M. S., a niti tužitelj predloženim dokazima dovodi u vezu osobe na kojima su upisana kmetska prava na predmetnim nekretninama sa M. S.

12. Prema čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, a takvim odnosima, sukladno čl. 2. istoga Zakona, smatraju se vječni liveli, feudalni, kmetski, emfiteutični, kolonatski, težački i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv, kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju, nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje.

13. Dakle, težački i njima slični odnosi koji nisu bili pravomoćno razriješeni na osnovi Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije, konačno su ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa prema kojem je zemlja sa svim gospodarskim zgradama i stablima prešla u slobodno vlasništvo obrađivača (kmeta) bez ikakve odštete vlasniku i bez ikakvih dugova (čl. 4.).

14. Iz rezultata raspravljanja proizlazi da su čest. zem. 3684/5 i čest. zem. 3684/6, obje k.o. C. formirane 1986. na temelju urbanističkih uvjeta kada je izvršena dioba čest. zem. 3684/2 i čest. zem. 3684/3.

15. Također, iz rezultata raspravljanja i to zapisnika broj 440 izvida obavljenih za osnivanje zemljišnika za poreznu općinu A. proizlazi da su čest. zem. 3684/2 i čest. zem. 3684/3 (od kojih su kasnije formirane čest. zem. 3684/5 i čest. zem. 3684/6) bile uknjižene u korist T. R. N. iz Z. za cijelo, da bi na temelju ugovora iz 1917. pravo vlasništvo sa T. R. bilo uknjiženo na ime M., N. i M. V. te se dalje prenosilo na njihove nasljednike, s tim da je u C teretnom listu bilo upisano kmetsko pravo i to na čest. zem. 3684/3 na korist Š. S. pok. F., a na čest. zem. 3684/2 na korist A. S..

16. Svjedocima Ž. O. i M. V. poznato je da su tužitelj i njegovi prednici obrađivali predmetne nekretnine, da se znalo da je to zemlja A. i to S. koji su taj predio držali više od 100 godina, međutim, iz njihovih iskaza ne proizlazi da im je poznato da je upravo M. S. bio u kmetskom odnosu na tom zemljištu ili da je nasljednik osoba koje su imale upisano kmetsko pravo na tim nekretninama, a nije im poznato ni da bi se radilo o veleposjedničkoj zemlji za čije se obrađivanje plaćao dohodak. Tako svjedok M. V. misli da su S. predmetnu zemlju stekli od crkve, što je suprotno ispravama u spisu.

17. Dakle, iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da imaju bilo kakvih saznanja o statusu predmetnog zemljišta prije stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, odnosno je li se radilo o veleposjedničkoj zemlji i tko ju je obrađivao u vrijeme stupanja na snagu tog Zakona, odnosno da bi upravo M. S. temeljem razrješenja agrarnih odnosa stekao pravo vlasništva navedenih nekretnina, a isto ne proizlazi niti iz ostalih izvedenih dokaza, slijedom čega tužitelj nije dokazao valjani pravni slijed stjecanja prava vlasništva na čest. zem. 3684/5 i čest. zem. 3684/6.

18. Sud prvog stupnja je u ponovljenom postupku utvrdio da su čest. zem. 3684/5 i čest. zem. 3684/6, obje k.o. C. formirane diobom čest. zem. 3684/2 i čest. zem. 3684/3 i to temeljem prijavnog lista od 4. prosinca 1986., dakle, prije nego je proveden postupak osnivanja zemljišne knjige za k.o. C. u kojem je sudjelovao tužitelj, i u kojem navedene nekretnine nisu bile predmetom raspravljanja niti je u odnosu na njih doneseno pravomoćno rješenje o upisu, slijedom čega je sud prvog stupnja ispitivao ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, s obzirom da tužitelj u tužbi ističe i taj osnov u odnosu na glavni zahtjev.

19. U dijelu u kojem tužitelj glavnim zahtjevom traži da se utvrdi da je u odnosu na čest. zem. 3684/5 i čest. zem. 3684/6 dosjelošću stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, valja ukazati da postoji razlika između stjecanja prava vlasništva i stjecanja valjane pravne osnove, budući da se vlasništvo na originaran način stječe u trenutku kada se za to ispune zakonom propisani uvjeti pa u tom slučaju uknjižba u zemljišne knjige predstavlja samo deklaraciju stanja nastalog prije upisa prava vlasništva. Nasuprot tome, kada određena osoba stekne valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva ista će steći pravo vlasništva tek uknjižbom u zemljišne knjige, slijedom čega nije osnovan glavni zahtjev tužitelja u tom, deklaratornom dijelu.

20. Međutim, nije osnovan niti glavni zahtjev tužitelja za uknjižbom prava vlasništva navedenih nekretnina, i to stoga što iz spisa predmeta proizlazi da je u odnosu na sporne parcele u povjesnici tužbe, a i tijekom postupka, tužitelj isticao kako je M. S., od kojega je njegov otac kupio predmetne nekretnine, bio u agrarnom odnosu, što znači da je znao da su sporne nekretnine ranije bile vlasništvo veleposjednika, što nije niti sporno, jer je i u C teretnom listu bilo upisano kmetsko pravo, ali ne i M. S., zbog čega je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj i njegovi prednici nisu bili pošteni posjednici. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda svi prednici tužitelja, pa i sam tužitelj, u pogledu predmetnih nekretnina su bili svjesni da posjeduju tuđe nekretnine pa na strani prednika tužitelja, a ni njega osobno, nije bilo pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući nije ispunjena jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a to je savjesnost (poštenje), neovisno o dugogodišnjem trajanju takvog posjeda. Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2226/2018 i dr. te Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev 1985/2016, Rev-x 515/2013 i Rev 67/2016.

21. Naime, pitanje poštenja, odnosno savjesnosti posjeda, po prirodi stvari, ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja prema kojima se zaključuje o kvaliteti posjeda potrebnoj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uvijek je bio pošten (savjestan) posjed, dok prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, poštenje posjeda se pretpostavlja, presumira, ali čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed njegov posjed gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošten posjednik.

21.1. Da se radi o veleposjedničkoj zemlji potvrđuju i podaci iz zemljišne knjige, jer su bile upisane agrarne prijave, a da to nije moglo biti nepoznato tužitelju i njegovim prednicima jasno proizlazi iz same povjesnice podnesene tužbe, odnosno tvrdnji samog tužitelja kako se radilo o veleposjedničkoj zemlji.

22. Iz istih razloga valjalo je odbiti kao neosnovan i eventualni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na čest. zem. 3645/7, te suvlasništva u određenim dijelovima na čest. zem. 3684/1, čest. zem. 3684/2, čest. zem. 3684/3, čest. zem. 3684/4, čest. zem. 3684/5, čest. zem. 3684/6 i čest. zem. 3685/1, sve k.o. C.

23. Naime, iz zapisnika broj 440 izvida obavljenih za osnivanje zemljišnika za poreznu općinu A. proizlazi da su uz čest zem. čest. zem. 3684/2 i čest. zem. 3684/3 (od kojih su kasnije formirane čest. zem. 3684/5 i čest. zem. 3684/6) i čest. zem. 3645/7, čest. zem. 3685/1, te čest. zem. 3684/1 bile uknjižene u korist T. R. N. iz Z. za cijelo, da bi na temelju ugovora iz 1917. pravo vlasništvo sa T. R. bilo uknjiženo na ime M., N. i M. V. te se dalje prenosilo na njihove nasljednike, s tim da je u C teretnom listu bilo upisano kmetsko pravo i to na čest. zem. 3685/1 (zajedno sa čest. zem. 3684/3) na korist Š. S. pok. F., na čest. zem. 3645/7 (zajedno sa čest. zem. 3684/2) na korist A. S., te na čest. zem. 3684/1 na korist F. S. pok. M., slijedom čega, a kako je to već obrazloženo prilikom odlučivanja o glavnom tužbenom zahtjevu, se radi o veleposjedničkoj zemlji, što nije moglo biti nepoznato tužitelju i njegovim prednicima, koji su bili svjesni da posjeduju tuđe nekretnine pa na strani prednika tužitelja, a ni njega osobno, nije bilo pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, zbog neispunjenja jedne od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 4. ZVDSP, a to je savjesnost (poštenje).

24. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo kada je odbio glavni i eventualni tužbeni zahtjev tužitelja, te odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

25. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja, a temeljem čl. 380. st. 2. istoga Zakona odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

Zadar, 12. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović, v.r.