Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-3543/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika S. Z. iz P., OIB:…, koga zastupaju punomoćnici B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici u P., protiv tuženika-protutužitelja T. d.o.o. za prijevoz i trgovinu, K., OIB:…, koga zastupa kao punomoćnica S. W., odvjetnica u M., radi naplate i činidbe, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-432/2019-23 od 8. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja T. d.o.o. K. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-432/2019-23 od 8. rujna 2021. u pobijanoj točki I., II. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika-protutužitelja T. d.o.o. K. te se ukida rješenje Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-432/2019-23 od 8. rujna 2021. u točki III. koja glasi:

„ Odbacuje se protutužba s tužbenim zahtjevom što glasi:

''Utvrđuje se da je ništetan i bez pravne valjanosti kupoprodajni ugovor sklopljen u P. između S. Z. i T. j.d.o.o. za prijevoz i trgovinu ovjeren od strane javnog bilježnika T. Ž. iz P. pod br. OV1597/15 od 05. svibnja 2015.g., te da kao takav ne proizvodi nikakve pravne učinke.'', kao i odluka o troškovima postupka iz točke V. rješenja i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Dužan je tuženik-protutužitelj isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 35.000,00 kuna, sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodišta, uvećane za pet postotnih poena, a koje kamate teku od 5. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15), koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 20.000,00 kuna tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju nekretnine položene u k.o. P. i označene kao kat. čest. 861, kat. čest. 862/1, kat. čest. 859 i kat. čest. 860, nasuti zemljom (minimum 1 metar miješanog nasipa), isplanirati tj. izravnati u isti nivo te ih omeđiti kamenim zidom visine cca 50 cm, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbacuje se protutužba s tužbenim zahtjevom što glasi:

''Utvrđuje se da je ništetan i bez pravne valjanosti kupoprodajni ugovor sklopljen u P. između S. Z. i T. j.d.o.o. za prijevoz i trgovinu ovjeren od strane javnog bilježnika T. Ž. iz P. pod br. OV1597/15 od 05.svibnja 2015.g., te da kao takav ne proizvodi nikakve pravne učinke.''

IV. Odbija se tužbeni zahtjev iz protutužbe što glasi:

''Nalaže se tužitelju – protutuženiku da u roku od 15 dana plati tuženiku – protutužitelju iznos od 45.000,00 HRK sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a koje kamate teku:

- Na iznos od 20.000,00 HRK od 14.siječnja 2017.g. do isplate

- Na iznos od 20.000,00 HRK od 28.veljače 2017.g. do isplate

- Na iznos od 5.000,00 HRK od 17.ožujka 2017.g. do isplate.''

V. Dužan je tuženik – protutužitelj naknaditi tužitelju - protutuženiku parnični trošak u iznosu od 11.052,00 kune sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku od presuđenja do isplate, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima tuženik-protutužitelj T. d.o.o. (dalje: tuženik) je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi žalbe.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da ista nije opterećena bitnim povredama odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nadalje, presuda i rješenje sadrže valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa nije ostvarena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., na koju se ukazuje u žalbi.

6. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud obveže tuženika isplatiti mu preostali iznos za građevinski materijal koji se nalazio na česticama kčbr. 861, 862/1, 859 i 860 k.o. Plina, te da navedene čestice dovede u ugovorom predviđeno stanje, dok tuženik traži da sud utvrdi da je ništetan i bez pravne valjanosti ugovor sklopljen između stranaka 5. svibnja 2015., te da sud naloži tužitelju da tuženiku isplati iznos od 45.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, u bitnom:

- da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji 4. svibnja 2015. s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika Tomislava Žderića broj:OV-1597/15 od 05.05.2015. u kojem ugovoru je u čl. 1. navedeno da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnina položenih u k.o. P. i označenih kao k.č.862/1, k.č.859 i k.č.860, a člankom 2. je određeno da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje građevinski materijal miješane kvalitete i vrste koji se nalazi na navedenim k.č. za iznos od 80.000,00 kuna,

- da iz očevida od 16. listopada 2021. godine na predmetnoj nekretnini zvanoj R.-Z. do koje je makadam napravio K.-i. d.d. S. vršeći radove izgradnje autoceste, proizlazi, da se na dijelu predmetne nekretnine nalazila K. betonara, dok se većim dijelom na istoj nalazio građevinski materijal za potrebe betonare,

- da je vještak mjernik M. V. u vještačenju od 4. prosinca 2020. utvrdio da je predmetna nekretnina dio k.č.862/2, 862/1, 861, 859, 7641/1, 796 i 783/1 k.o. P., u naravi dio makadamskog puta, makije, šume te zemljišta na kojem su vidljive naslage iskopa,

- da nije sporno da je tuženik tužitelju na ime obveze iz ugovora o kupoprodaji platio ukupno 45.000,00 tisuća kuna,

- da tuženik tvrdi da u trenutku sklapanja ugovora nije znao tko je vlasnik predmetnih nekretnina, kao i građevinskog materijala na predmetnoj nekretnini, ''ali kada je saznao da tužitelj nije stvarni vlasnik nekretnina niti građevinskog materija, onda je zaključio da nema dalje smisla postupati po ovakvom ništetnom pravnom poslu“,

- da je tuženik sukladno odredbi čl. 3. ovog ugovora koristio naveden k.č. u ugovoru za iskop i odvoz građevinskog materijala što jesno i nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka Ž. K. kojeg je tuženik zaposlio kao vozača kamiona u ovu svrhu i koji je dvije godine prevozio materijal za tuženika, kako ovaj svjedok tvrdi sa predmetnog zemljišta u vlasništvu tužitelja. Svjedok Ž. K. tvrdi da je prevezao u kamionu 25 tisuća m3 kamenoga agregata za tuženika u vrijednosti oko 2 milijuna kuna u razdoblju kada je bio zaposlen kod tuženika od 2015. do 2017. godine ili 2016. do 2018. godine,

- da je nesporno da je tuženik odvezao veću količinu građevinskog materijala s predmetne nekretnine da ga prilikom odvoza nitko u tome nije smetao, što svakako ide u prilog zaključku da je baš tužitelj vlasnik nekretnina iz ugovora o kupoprodaji,

- da iz iskaza svjedoka J. Z., tužiteljevog sina proizlazi da je tužitelj jedini vlasnik predmetnih nekretnina, a koje su pripale temeljem ugovora o razmjeni njegovom djedu Jozi Zmijareviću, kojega iza smrti nasljeđuje tužitelj. Konstruktor inženjering je došao u P. radi izgradnje autoceste te je njegovog oca sa istim povezao svjedok Ž. K.. Tužitelj je sklopio ugovor s K. i. d.o.o. 2009. u svrhu postavljanja pokretne betonare i odlaganja građevinskog materijala. Uz to K. i. je zahtijevao punomoć od ostalih upisnih posjednika, što je i dobio u svrhu sklapanja ugovora o zakupu s tužiteljem. K. i. je na predmetno zemljište nasuo građevinskog materijala u svrhu izravnavanja terena u visini 4-5 m. Tuženik je ostavio terene u kamenu, kršu, iskopinama odnosom nije izravnao i omeđio kako je to bilo ugovoreno, pa se predmetno zemljište ne može koristiti. K. ovaj nasuti materijal nije htio odvesti zbog čega je povećana cijena zakupa. Sve osobe koje su bile upisane u katastru su on i tužitelj obavijestili o ugovoru s K. i. i iste su njegovom ocu dale punomoć za sklapanje tog ugovora,

- da je svjedok Ž. K. u svom iskazu potvrdio da je Konstruktor inženjering sklopio ugovor sa tužiteljem prema kojem građevinski materijal ostaje u tužiteljevom vlasništvu nakon odlaska K. i.,

- da je svjedok A. T. Z. iskazao da je pristao da tužitelj iznajmi predmetno zemljište Konstruktor inženjeringu u vjeri da je ovo zemljište u tužiteljevom vlasništvu, kao i da na istom nikada nije bio,

- da svjedok J. Z. isto kao i A. T. Z. ništa ne zna o predmetnom zemljištu niti ga je tužitelj kontaktirao u vezi s istim,

- da svjedoku N. Z. također nije poznato predmetno zemljište, ne zna gdje se nalazi niti je ikada na njemu bio,

- da svjedok N. Z., tužiteljev brat, tvrdi da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja koju je iznajmio K. i. a poslije drugim osobama i za to dobio naknadu. Ističe da N. Z., J. Z. i A. T. Z. nemaju zemlje na tom predjelu u P. gdje se nalazi tužiteljevo zemljište jer je bila dioba između stričeva S., F. i J. kojom diobom je tužiteljevu ocu pripalo predmetno zemljište.

8. Na temelju iskaza navedenih svjedoka, a koji su saslušani budući da su kao suposjednici kčbr. 861 i 862/1 k.o. P. upisani Z. F. i Z. N. te suposjednici kčbr. 859 i 860 k.o. P. Z. N., Z. A. i Z. J. (dok zemljišne knjige ne postoje), sud je zaključio, da je tužitelj vlasnik nekretnina, na kojima se nalazio građevinski materijal koji je predmet prodaje, te je obvezao tuženika na isplatu preostalog iznosa kupovnine.

9. Sud zaključuje, da se ne radi o zabludi na strani tuženika, koji se, tek nakon što je odvezao i prodao tužiteljev građevinski materijal „sjetio“ da bi zemljište i građevinski materijal pripadali drugim osobama, te je isti dužan izvršiti ugovornu obvezu u cijelosti, kako je presuđeno u točki I. i II izreke, dok tuženik nije dokazao da bi pretrpio bilo kakvu štetu, radi čega je odbijen protutužbeni zahtjev.

10. Nadalje sud zaključuje, da je osnovna prigovor prekluzije budući da je protutužba podnesena 13. svibnja 2020. a ugovor je sklopljen 4. svibnja 2015., radi čega je odbacio tužbeni zahtjev za utvrđenje ugovora ništetnim i bez pravne valjanosti.

11. Odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO) propisano je, da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

12. Tuženik se u postupku, kao i u žalbi, poziva na to da je bio u zabludi o tome da bi tužitelj bio vlasnik zemljišta na kojem se nalazi građevinski materijal. Prodaja tuđe stvari, kako tuženik dakle u bitnom obrazlaže ništetnost, nije razlog ništetnosti ugovora, već u tom slučaju ugovor ne proizvodi pravne učinke u odnosu na vlasnika.

13. Tuženik je u postupku tvrdio da nije provedena dioba zemljišta u obitelji Z., radi čega tužitelj nije stekao vlasništvo čestica na kojima se nalazi građevinski materijal koji je tuženik kupio.

14. Takvim navodima ne može se osporiti valjanost ugovora sklopljenog između stranaka, nego ukoliko su doista vlasnici građevinskog materijala na zemljištu bile treće osobe, ugovor ne bi imao pravnog učinka u odnosu na te osobe; iz provedenih dokaza, suprotno navodima tuženika, proizlazi upravo suprotno, da osobe upisane kao suposjednici čestica, sa kojih je tuženik odvozio građevinski materijal, smatraju tužitelja vlasnikom, da je tužitelj i s K. i. sklapao ugovor u vezi spornih čestica, te da nitko tuženiku nije osporio pravo na odvoz građevinskog materijala sa tih čestica, a najmanje upisani suposjednici. Ugovor je u cijelosti ispunjen u odnosu na činidbu tužitelja tj. on je tuženiku omogućio odvoz građevinskog materijala kako je ugovoreno, a da tuženika u tome nitko nije smetao, dok tuženik, nakon što je kupljeni materijal djelomično platio, ostatak odbija platiti uz obrazloženje da je doveden u zabludu.

15. Pri tom je zabluda mana volje u smislu čl. 280. ZOO, te strana koja je u zabludi, kako tuženik za sebe tvrdi da jest, može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude (koja se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, osobu s kojom se sklapa ugovora ako se sklapa s obzirom na tu osobu i ostale okolnosti koje se po običajima u prometu ili namjeri strana smatraju odlučnim, a strana u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor) a ne utvrđenje ništetnosti istog.

16. Prvostupanjski je sud, na temelju čl. 331. ZOO, koji propisuje da strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena (a ugovor je, prema čl. 330. ZOO, pobojan kada je pri njegovu sklapanju bilo mana volje, a ne ništetan kako tuženik smatra) primijenio odredbe čl. 335. ZOO te zaključio, da je prestalo pravo na poništaj budući da je od sklapanja ugovora do podnošenja protutužbe istekao rok od tri godine.

17. U odnosu na takvu odluku prije svega treba reći da se radi o primjeni materijalnog prava radi čega je sud zahtjev za poništaj, da je takav zahtjev tuženik postavio u parnici, trebao odbiti (presudom) a ne odbaciti (rješenjem). Pri tom je sud ocjenjivao mane volje, na koje se tuženik poziva (zabluda) jer je vezan činjeničnim historijatom tužbe.

18. Tuženik međutim nije postavio zahtjev za poništenje ugovora, već zahtjev da sud utvrdi da je ugovor ništetan i bez pravne valjanosti, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

19. Radi toga, na temelju prethodno citiranih odredaba ZOO, sud nije mogao protutužbu odbaciti, već je o istoj bio dužan meritorno odlučiti, i to primjenom odredaba ZOO koje propisuju kada je ugovor ništetan i posljedice ništetnosti.

20. U ponovljenom postupku sud će, pravilnom primjenom citiranih odredaba čl. 322. ZOO, odlučiti o dijelu protutužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovora iz točke II rješenja, tj. ocijeniti će valjanost ugovora te će i u odnosu na taj dio odluke, dati valjane razloge, a sve imajući na umu prethodno navedeno.

21. U odnosu na dio protutužbenog zahtjeva za naknadu štete odluka je pravilno obrazložena, budući da tuženik nije dokazao da je zbog ugovora o kupoprodaji pretrpio bilo kakvu štetu, naprotiv, ostvario je korist, jer je prodajom građevinskog materijala zaradio, pa je tuženikov zahtjev za naknadu štete osnovano odbijen kao neosnovan.

22. Budući da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima parnice jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.

23. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

24. Na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.