REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:7 Kž-189/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednica vijeća, te Mirjane Rigljan i Siniše Plešea kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog M. L. i 2. okrivljenog P. J., zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama 1. okrivljenog M. L. i 2. okrivljenog P. J., izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-906/2020 od 9. prosinca 2021., a objavljene 13. prosinca 2021., na javnoj sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2022., u nazočnosti branitelja 2. okrivljenika, D. R., odvjetnika iz Z.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba 2. okrivljenog P. J., ukida se prvostupanjska presuda, te se u odnosu na tog okrivljenika i kazneno djelo poticanje na davanje lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. u vezi čl. 37. st. 1. KZ/11, predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o  j e

Žalba 1. okrivljenog M. L. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K- 906/2020 od 9. prosinca 2021., a objavljene 13. prosinca 2021., temeljem čl. 544. st. 1. KZ/11, stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-906/20 od 27. svibnja 2020.

1.1. Istom presudom 1. okrivljeni M. L. i 2. okrivljeni P. J., proglašeni su krivim i to 1. okrivljeni M. L. zbog počinjenja kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. 1., a 2. okrivljeni P. J. zbog kaznenog djela poticanja na davanje lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11 u vezi sa čl. 37. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. 2., pa se 1. okrivljeni M. L. na temelju čl. 305. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 1. okrivljenom M. L. se izriče uvjetna osuda kojom se određuje da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko 1. okrivljeni M. L. u roku 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Istom presudom, na temelju čl. 305. st. 1. KZ/11 u vezi sa čl. 37. st. 1. KZ/11, 2. okrivljeni P. J. se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 2. okrivljenom P. J. se izriče uvjetna osuda na način da se određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko 2. okrivljeni P. J. u roku 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), 1. okrivljeni M. L. i 2. okrivljeni P. J., su dužni na ime troškova kaznenog postupka platiti paušalni iznos od 1.000,00 (tisuću) kuna svaki, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio 1. okrivljeni M. L. osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

3.1. Žali se i 2. okrivljeni P. J. po branitelju D. R., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se 2. okrivljenog P. J. oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatražio da ga se obavijesti o sjednici vijeća, a čemu je, u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08, i udovoljeno.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je uredno pozvani branitelj 2. okrivljenog P. J., D. R., odvjetnik iz Z., dok nisu pristupili uredno pozvani zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu i 2. okrivljeni P. J., a dostava poziva za iste je uredno iskazana, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, a sve u smislu odredbe čl. 475. čl. 4. ZKP/08. Prisutni branitelj 2. okrivljenog P. J. u cijelosti je ostao kod navoda žalbe.

7. Žalba 1. okrivljenog M. L. nije osnovana, dok je žalba 2. okrivljenog P. J. osnovana.

U odnosu na drugostupanjsko rješenje

8. U pravu je žalitelj, tj. 2. okrivljeni P. J. kada tvrdi da je prvostupanjski sud, barem za sada, pogrešno utvrdio činjenično stanje, a rezultat čega je pogrešan zaključak da je dokazano da je 2. okrivljeni P. J. počinio kazneno djelo poticanja na davanje lažnog iskaza na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude pod 2.

8.1. Naime, 2. okrivljeni P. J. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo poticanja na davanje lažnog iskaza i to da je potaknuo 1. okrivljenog M. L. da dade lažni iskaz u parničnom predmetu tužiteljice-protutuženice A. Đ. i tuženika- protutuženika P. J., a koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ps-124/17 i to na način da je od 1. okrivljenog M. L. kao svjedoka u navedenom parničnom predmetu zatražio da u svom iskazu iskaže da je 1. okrivljeni M. L. zajedno s njim tijekom svibnja 2014. otputovao u B. radi dogovora stranaka i sklapanja Ugovora o zakupu poslovnog prostora, onako kako mu je rekao, a koji iskaz mu je bio potreban kako bi uspio u parničnom predmetu, pa je 1. okrivljeni M. L. znajući za što mu takav iskaz treba i da navodi iskaza nisu istiniti, na ročištu iskazao da je zajedno s njim otputovao u B. radi dogovora stranaka i sklapanja Ugovora o zakupu poslovnog prostora, da su se u B. zadržali nekoliko dana, da je I. okr. M. L. bio osobno prisutan pregovorima i dogovorima između tužiteljice i njezinog supruga s jedne strane te tuženika s druge strane u vezi sklapanja Ugovora o zakupu poslovnog prostora, da su se navedeni dogovori između stranaka kojima je bio prisutan odvijali u poslovnom prostoru autosalona u B., te da je bio prisutan u autosalonu i kada su stranke potpisivale Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 16. svibnja 2014., iako u to vrijeme nije bio u B. nego se do 16. svibnja 2014. nalazio na izdržavanju kazne zatvora u kaznionici u L.-P.

8.2. 2. okrivljeni P. J. poriče počinjenje djela te u vrlo opširnoj obrani potkrepljuje svoje tvrdnje, pa tako, između ostaloga, opisuje svoj odnos sa 1. okrivljenim M. L., zatim sa obitelji Đ., poslovni odnos koji je imao sa obitelji Đ. i ukupnost događanja koja su se zbivala između njega i obitelji Đ. vezano za ovdje predmetni poslovni odnos koji je bio predmet naprijed navedenog parničnog postupka. Kategorički poriče počinjenje djela koje mu se stavlja na teret, odnosno poriče da bi potaknuo 1. okrivljenog M. L. da lažno svjedoči na sudu, konkretno na raspravi koja je održana na Općinskom građanskom sudu, 22. listopada 2018., u predmetu broj Ps-124/17.

8.3. Prvostupanjski sud je proveo dokaze koji su precizirani pod toč. 5. obrazloženja pobijane presude, te je temeljem istih donio odluku da je dokazano da su i 1. okrivljeni M. L. i 2. okrivljeni P. J. počinili djela za koja se terete upravo na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude.

8.4. Iz obrazloženja pobijane presude u bitnome proizlazi da prvostupanjski sud smatra da je dokazano da su oba okrivljenika počinila djela koja im se stavljaju na teret. Što se tiče 2. okrivljenog P. J. prvostupanjski sud, između ostaloga, nakon što opisuje odnos između 1. okrivljenog M. L. i 2. okrivljenog P. J. svoje zaključke do kojih je došao u ovom postupku, a vezano za odgovornost 2. okrivljenog P. J. navodi, između ostaloga, da 1. okrivljeni M. L. nije imao nikakav drugi interes neistinito svjedočiti u sudskom postupku osim s razlogom da pomogne 2. okrivljenom P. J. koji je bio zainteresiran za ishod samog postupka. Prvostupanjski sud dalje tvrdi kako iz obrane 1. okrivljenog M. L. proizlazi da on nije znao nikakve detalje predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između 2. okrivljenog P. J. i obitelj Đ. u B., iako je o tome na sudu iskazivao, sud zaključuje da je jasno da mu je o tome kako treba svjedočiti sugerirao 2. okrivljeni P. J. koji je na taj način i naveo 1. okrivljenog M. L. da u svom svjedočkom iskazu ne govori istinu i koji je zatražio istoga da iskazuje na način za koji je smatrao da će mu omogućiti povoljan ishod sudskog postupka. Sud smatra da je pri tome jasno da je 2. okrivljeni P. J. znao i bio svjestan da 1. okrivljeni M. L. nije bio prisutan pregovorima i dogovorima između tužiteljice i njezinog supruga i njega 2. okrivljenog P. J. u B., kao niti detalje zaključenja Ugovora o zakupu jer je sam 1. okrivljeni M. L. u svojoj obrani naveo da nije znao detalje vezane za zaključenje tog Ugovora.

8.5. Međutim, u ovom postupku 2. okrivljenog P. J. se tereti da je počinio kazneno djelo poticanja na počinjenje određenog kaznenog djela. Poticanje je namjerno navođenje drugoga, koji nema odluku o izvršenju djela, da počini određeno kazneno djelo, dakle stvaranje takve odluke kod druge osobe. Potiče se s namjerom na namjerno počinjenje djela. Poticanje mora biti usmjereno na određeno kazneno djelo. Zna da navodi drugoga, u ovdje konkretnom slučaju, na davanje lažnog iskaza. Zato poticatelj mora biti svjestan okolnosti tog djela, onoga što ulazi u njegovo nepravo. To zato što poticateljsko nepravo ovisi o glavnom djelu.

8.6. Uzimajući u obzir naprijed navedeno kao i okolnosti kod počinjenja kaznenog djela davanja lažnog iskaza, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je, barem za sada, u pravu žalitelj, tj. 2. okrivljeni P. J. kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno da nije utvrdio odlučne okolnosti. Naime, u ovdje konkretnom slučaju predmet događaja je, kao što je već rečeno, svjedočenje 1. okrivljenog M. L. u parničnom predmetu, a u kojem je postupku predmet spora prolongacija plaćanja roka, dakle prolongacija plaćanja najamnine. To iz razloga što je i Općinski građanski sud u Zagrebu u presudi Ps-124/2017, a koja je nepravomoćna, zaključio da je među strankama (A. Đ. i P. J.) sporno je li u vrijeme odnosno nakon zaključenja predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 16. svibnja 2014. između tužiteljice-protutužiteljice A. Đ. kao zakupodavca i tuženika- protutuženika P. J. kao zakupoprimca postignut valjani usmeni dogovor prema kojem su stranke sporazumno odgodile obvezu P. J. da A. Đ. plaća ugovorenu mjesečnu zakupninu i to do trenutka kada mu bude omogućeno vršiti poslovnu djelatnost u predmetnoj nekretnini, odnosno do trenutka kada ista nekretnina dobije dozvolu za početak rada.

8.7. Naime, 2. okrivljeni P. J. poriče počinjenje djela, a 1. okrivljeni M. L. također u svom iskazu tvrdi da ga nije 2. okrivljeni P. J. nagovarao da svjedoči i kako će svjedočiti u parnici, pa konstatacija suda iz koje proizlazi da je odgovornost 2. okrivljenog P. J. utvrđena i pretpostavljena iz razloga jer 1. okrivljeni M. L. ne bi imao razloga lažno svjedočiti da ga na to nije potaknuo 2. okrivljeni P. J., za sada nije sa sigurnošću utvrđena.

8.8. Kao što je već rečeno ovakav zaključak je preuranjen jer je u ovdje konkretnom slučaju nesporno da iskazi 1. i 2. okrivljenika su u odnosu na odgovornost 2. okrivljenog P. J. suglasni, odnosno 1. okrivljeni M. L. tvrdi da ga nije 2. okrivljeni P. J. tražio da svjedoči na način kako je on svjedočio. Ne postoje drugi dokazi koji bi potvrdili da je 2. okrivljeni P. J. nagovorio 1. okrivljenog M. L. da lažno svjedoči. Naime, da bi se nekoga proglasilo krivim za poticanje na počinjenje određenog kaznenog djela potrebno je navesti ovdje konkretno što je točno i temeljem čega je sud zaključio da je 2. okrivljeni P. J. potaknuo 1. okrivljenog M. L. na davanje lažnog iskaza, nije jasno kojim radnjama se sastoji namjera 2. okrivljenog P. J. upravo da ovog potakne na počinjenje kaznenog djela i koji bi to bio motiv, a i dokaz koji nedvosmisleno potvrđuje da je 2. okrivljeni P. J. potaknuo. Naime, kod ovakvog stanja stvari nije dostatno postojanje pretpostavke da 1. okrivljeni M. L. nije imao nikakav interes ovako svjedočiti osim u namjeri da pomogne 2. okrivljenom P. J. koji je naravno zainteresiran u parničnom postupku. Sud, između ostalog, konstatira "…. jasno je da mu je o tome kako treba svjedočiti sugerirao 2. okrivljeni P. J. koji je na taj način i naveo 1. okrivljenog M. L. da u svom svjedočkom iskazu ne govori istinu i koji je zatražio istoga da iskazuje na način za koji je smatrao da će mu omogućiti povoljan ishod sudskog postupka.". Nije jasno temeljem kojih dokaza je prvostupanjski sud upravo zaključio ono što je naprijed konstatirano u odnosu na 2. okrivljenog P. J. i njegovu odgovornost. Naime, u odgovoru na tužbu u parničnom predmetu Ps-124/2017 2. okrivljeni P. J. je, između ostalog naveo, osporavajući navode tužbe da: tuženik (ovdje 2. okrivljeni P. J.) ne spori da je u svojstvu zakupoprimca sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora sa tužiteljicom (A. Đ.), kao i uvjete pod kojima je Ugovor sklopljen, misleći na rok, odnosno iznos mjesečne zakupnine. Međutim, spori se da tuženik nije plaćao tužiteljici mjesečne iznose zakupnine kako je trebao po Ugovoru. Naime, tuženi P. J. navodi da je predmet zakupa nekretnina za čiju je obnovu, odnosno uređenje bilo potrebno uložiti znatna novčana sredstava kako bi se od neugledne građevine dobio prostor podoban za vršenje uslužne djelatnosti, tj. hostela, a da prilikom sklapanja Ugovora o zakupu tuženiku je bilo pogrešno prezentirano da je građevina građena prije 1968. zbog čega nije potrebno provesti postupak legalizacije. Također se tvrdi da je u postupku pribave svih potrebnih dozvola za rad ustanovio da je građevina kasnije nadograđivana, te da za nadograđivanje i naknadno izgrađene dijelove nekretnina mora provesti postupak legalizacije što je s njegove strane zahtijevalo dodatne troškove, te odgađanje početka rada hostela, zbog promijenjenih okolnosti nastalih nakon sklapanja Ugovora za zakupodavca, ovdje tužiteljice, jer je pristala da zakupninu ne plaća sve dok hostel ne bude u funkciji. Na te okolnosti predložene su, između ostalog, da se saslušaju kao svjedoci R. K. i ovdje 1. okrivljeni M. L.

8.9. Druga stvar je što je u tom predmetu svjedok, ovdje 1. okrivljeni M. L. na raspravi govorio, ali iz naprijed navedenog ne može se izvesti zaključak da je 2. okrivljeni P. J. u parničnom postupku predložio 1. okrivljenog M. L. kao svjedoka na okolnosti za koje je u ovom postupku proglašen krivim vezano za davanje lažnog iskaza.

9. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno valja reći da je u pravu žalitelj, tj. 2. okrivljeni P. J. kada tvrdi da je činjenično stanje, barem za sada, nepotpuno a time i pogrešno u odnosu na njega utvrđeno, te je valjalo pobijanu presudu ukinuti i u odnosu na tog okrivljenika vratiti na ponovno suđenje.

9.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti dokaze koji su provedeni, a po potrebi i nove, a posebno će voditi računa o navodima ovog ukidnog rješenja i dokazima iz kojih proizlazi da je 2. okrivljeni P. J. potaknuo 1. okrivljenog M. L. na počinjenje kaznenog djela davanja lažnog iskaza, te će nakon svestrane analize provedenog postupka donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano, u smislu odredbe čl. 459. st. 5. ZKP/08, i obrazložiti.

U odnosu na drugostupanjsku presudu

10. 1. okrivljeni M. L. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela davanja lažnog iskaza na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude pod toč. 1.).

10.1. Isti je podnio osobno žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da se presuda preinači, da ga se oslobodi ili podredno da se ukine.

10.2. Iznoseći obranu 1. okrivljeni M. L. poriče počinjenje djela koje mu se stavlja na teret, te navodi da je u iskazu u parničnom postupku, a i ovdje kasnije u obrani, govorio o okolnosti da je poslovno povezao P. J. i Đ., vezano za zakup zgrade u S. u Z., više puta je zajedno sa 2. okrivljenim P. J. išao na pregovore Đ. u N. i tom prilikom se govorilo o uvjetima kojima će dati nekretninu u zakup i sl. Družio se i razgovarali su o tome. Što se tiče okolnosti vezano za svoj iskaz navodi da je nesvjesno i ne sa namjerom da neistinito iskazuje rekao nešto što formalno ne odgovara istini, jer samom činu zaključenja Ugovora nije prisustvovao, ali tvrdi tijekom cijelog ovog postupka da je prisustvovao dogovorima oko uvjeta Ugovora, a kasnije je saznao da je Ugovor i zaključen. Kategoričan je da 2. okrivljeni P. J. od njega nije tražio da lažno svjedoči niti je to njemu bila namjera. Tvrdi da kada se razgovaralo oko uređenja bilo je govora da se nekoliko mjeseci ne plaća zakupnina dok se ne izvrše određeni građevinski radovi na objektu. Tvrdi da je tijekom postupka saznao da objekt nije imao dozvolu i da je trebalo napraviti legalizaciju pa je 2. okrivljeni P. J. išao u N. i dogovarao da neće plaćati dok ne ishodi dozvolu. Pojašnjava, između ostalog, da je svjedočio vezano za to da je sa J. bio u N. i da je bio prisutan dogovoru da se na vrijeme od dvije godine ne plaća zakupnina, time da ne spori da je u spornom iskazu govorio da je bio prisutan potpisivanju Ugovora, a sada u obrani tvrdi da je mislio da je bio prisutan potpisivanju tog Ugovora, a tada nije bio gore, tj. u B.

10.3. Međutim, analizirajući kompletan tijek dokaznog postupka i kada navedenu obranu 1. okrivljenog Mate Ljubičića prvostupanjski sud dovede u vezu sa ostalim provedenim dokazima, tada pravilno zaključuje da je ista neuvjerljiva, kontradiktorna provedenim dokazima i očito usmjerena ka izbjegavanju od kaznenopravne odgovornosti.

10.4. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je dokazano da je 1. okrivljeni M. L. počinio djelo za koje se tereti jer je sa sigurnošću utvrđeno da je iskaz koji je 1. okrivljeni M. L. u svojstvu svjedoka dao na raspravi pred sudom 22. listopada 2018. bio lažan jer je on neistinito iskazao da su on i 2. okrivljeni P. J. tijekom svibnja 2014. zajedno otputovali u B. radi dogovora stranaka i sklapanja Ugovora o zakupu poslovnog prostora, da su se u B. zadržali nekoliko dana i da je 16. svibnja 2014. bio prisutan u autosalonu u B. kada su stranke potpisale Ugovor o zakupu. Pravilno je prvostupanjski sud iskaz 1. okrivljenog M. L. ocijenio neuvjerljivim, a što proizlazi, između ostalog, i iz presude Općinskog građanskog suda gdje se ocjenjuje njegov iskaz nevjerodostojnim, a i suprotan je ostalim dokazima. Naime, iz uvida u zapisnik od 22. listopada 2018. nesporno je utvrđeno da je 1. okrivljeni M. L. rekao upravo ove riječi koje su inkriminirane pod toč. 1. izreke u odnosu na njega, dok iz dopisa M. P., Uprave za zatvorski sustav i probaciju od 31. listopada 2018. proizlazi da je provjerom u službenim evidencijama utvrđeno da se 1. okrivljeni M. L. nalazi na izdržavanju kazne u kaznionici u L.-P. u vremenu od rujna 2013. do lipnja 2014. i da je u vremenskom periodu od 16. svibnja 2014. do 21. svibnja 2014. koristio izlazak u mjesto prebivališta. Također iz dopisa PU od 2. travnja 2019. proizlazi da je na poleđini izlaznice K. 1. okrivljeni M. L. nalazi pečat PP I., potpis uredujućeg policajca 16. svibnja 2014., kao i pečat probacijskog ureda u S. sa datumom 20. svibnja 2014. na izlaznici na gornjem lijevom kutu se nalazi rukom napisana nadopuna vratio se u 11,30 sati sa parafom uredujućeg policijskog službenika. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je sasvim jasno da 1. okrivljeni M. L. nije mogao tijekom svibnja 2014. otputovati u B. sa 2. okrivljenim P. J. i tamo se zadržati nekoliko dana i biti prisutan u pregovorima tužitelja i 2. okrivljenog P. J., nakon kojih je 16. svibnja 2014. došlo do sklapanja Ugovora o zakupu poslovnog prostora, budući je nesporno da se nalazio na izdržavanju kazne i da je dobio izlaznicu upravo na dan 16. svibnja 2014. kada je utvrđeno da je bio u službenim prostorijama P.G.P.

I. Isto tako, pravilno je zaključeno da 1. okrivljenom M. L. sadržaj Ugovora nije bio poznat pa je jasan i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je 1. okrivljeni M. L. bio svjestan da nije bio prisutan tom zaključenju Ugovora.

11. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je nesporno dokazano da je 1. okrivljeni M. L. počinio djelo za koje se tereti i za to je dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.

11.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi 1. okrivljenog M. L., te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja 1. okrivljenog M. L. su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti 1. okrivljenog Mate Ljubičića za inkriminirano mu kazneno djelo davanja lažnog iskaza.

11.2. Uzimajući u obzir navedeno, dakle, neosnovano žalitelj pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su se u radnjama 1. okrivljenog M. L. stekla obilježja, kako subjektivna tako i objektivna, predmetnog kaznenog djela, tj. kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

12. Iako 1. okrivljeni M. L. u uvodu svoje žalbe navodi da se žali zbog odluke o kazni, ničim ne obrazlaže ovaj žalbeni osnov. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08, a koja propisuje da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži, između ostalog, i žalbu zbog odluke o kazni, razmotrio pobijanu presudu u odnosu na 1. okrivljenog M. L. i u odnosu na izrečenu kaznu.

12.1. Utvrđeno je da je prvostupanjski sud, nakon što je 1. okrivljenog M. L. proglasio krivim prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne kao olakotno cijenio da je otac troje malodobne djece, da je odlikovan spomenicom D. rata s činom desetnika, a da do sada nije osuđivan, dok otegotnih okolnosti nije našao.

12.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

12.3. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, dakle, kako utvrđene olakotne tako i odsutnost otegotnih okolnosti, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti bitne za relevantnu i zakonitu odluku o vrsti i visini kazne, te je 1. okrivljenom M. L. pravilno za predmetno kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a koja kazna se neće izvršiti ukoliko isti u roku provjeravanja od 2 godine ne počini novo kazneno djelo, dakle, uvjetnu osudu, tj. samo prijetnju kaznom zatvora. Ovako odabrana vrsta i mjera kazne primjerena je težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, okolnostima koje utječu na vrstu i visinu kazne, kao i ličnosti okrivljenika, tj. istom će se ostvariti svrha kako generalne tako i specijalne prevencije, te će djelovati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Navedenom kaznom izrazit će se dostatna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela.

13. Zbog navedenog žalba 1. okrivljenog M. L. nije osnovana.

14. Zbog svega navedenog riješeno je i presuđeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

15. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalba 1. okrivljenog M. L. nije osnovana, to je u odnosu na istoga, temeljem čl. 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci ove drugostupanjske presude, dok u odnosu na 2. okrivljenog P. J. je žalba osnovana, pa je valjalo temeljem čl. 483. st. 1. ZKP/08 riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasna Smiljanić, v. r.