Poslovni broj: Usž-1388/2021-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. V. iz D., K., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi nepripadne isplate starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsImio-413/20-4 od 2. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsImio-413/20-4 od 2. prosinca 2020.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: 140-02/19-03/03150165766, urbroj: 341-99-06/2-19-8489 od 26. kolovoza 2020.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena ja žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., klasa: 140-02/19-01/03150165766, urbroj: 341-19-05/3-19-006116 od 20. kolovoza 2019., kojim je tužitelju utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 8. prosinca 2015. do 30. studenoga 2016. u iznosu od 14.719,84 kn, koji je dužan uplatiti u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja u korist žiro-računa Državnog proračuna.
3. Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude, u kojoj izražava nezadovoljstvo odlukom prvostupanjskog suda. Ističe da se u SR Njemačkoj pravo na mirovinu može ostvariti sa navršenih 67 godina života, dok se u Republici Hrvatskoj u kojoj se nije mogao zaposliti isto pravo može ostvariti sa 65 godina života.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da žalitelj ponavlja navode dane tijekom postupka, te predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Člankom 166. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13. do 102/19., dalje: ZOMO) propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove (stavak 1.). Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu, kada je mirovina ili drugo novčano davanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće, te kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada (stavak 2.). Stavkom 3. istog članka Zakona, propisano je da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku.
8. Prema podacima spisa proizlazi da je u upravnom postupku okončanom pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., broj: 49531 od 15. veljače 2019., žalitelju obustavljena isplata starosne mirovine s danom 7. prosinca 2015., te da je u tom postupku utvrđeno da je žalitelj zasnovao radni odnos u SR Njemačkoj na osnovi kojeg postoji obveza osiguranja (tiskanica E 205 DE od 23. studenoga 2018.). Nije sporno da je tužitelju u isto vrijeme isplaćivana starosna mirovina priznata rješenjem prvostupanjskog tijela od 24. srpnja 2018. počevši od 1. prosinca 2015.
9. S obzirom na činjenicu da je žalitelj primao starosnu mirovinu za razdoblje od 8. prosinca 2015. do 30. studenog 2016., za sporno razdoblje je utvrđen iznos nepripadne isplate od 14.719,84 kn.
10. Ovaj Sud nalazi da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je ocijenio pravilnim i zakonitim rješenje tuženika.
11. U konkretnom je slučaju pravilno utvrđeno da je žalitelj u navedenom razdoblju nepripadno primio starosnu mirovinu jer je bio u obveznom mirovinskom osiguranju, a što žalitelj ni ne osporava. Stoga je pravilno, u skladu s mjerodavnom odredbom članka 166. ZOMO-a utvrđena nepripadna isplata.
12. Slijedom iznijetog, žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari, pa je ovaj Sud, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbio žalbu i odlučio kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Lidija Vukičević
