Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 27 Gž Ob-848/2018-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Lidije Jelavić, članice, u pravnoj stvari prvotužiteljice V. B. iz Z., OIB:…, drugotužiteljice S. K. iz Z., OIB:… i trećetužiteljice D. B. iz Z., OIB:…, sve zastupane po punomoćniku N. Š., odvjetniku u Z. protiv tuženika S. B. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2799/14-61 od 27. ožujka 2018., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2799/14-61 od 27. ožujka 2018. u stavku II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2799/14-61 od 27. ožujka 2018. u stavcima I. i V. izreke.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se žalba tužiteljica u dijelu kojim se pobija stavak I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2799/14-61 od 27. ožujka 2018., kao nedopuštena.
II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu između pok. V. B., majke tužiteljica V. B. iz Z., OIB:…, S. K. iz Z., OIB:… te D. B. iz Z., OIB:… i tuženika S. B. iz Z., OIB:… čine nekretnine upisane u Zk. ul. 8182 k.o. V. N. i to k.č.br. 4569 u naravi kuća i dvorište ukupne površine 311 m2 na adresi Z., … i to 3/10 dijela suvlasničkog omjera pok. V. B. te 7/10 dijela suvlasničkog omjera S. B.
II. Odbijaju se tužiteljice sa dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na razliku zatraženog utvrđenja vlasništva pok. V. B. u ½ dijela u odnosu na dosuđeni omjer vlasništva od 3/10 dijela suvlasničkog omjera, odnosno sa 2/10 dijela suvlasničkog omjera nekretnine opisane u točci I izreke te sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim su zatražile trpljenje tuženika radi brisanja vlasništva sa njegova imena i upisa pok. V. B. u zemljišne knjige, kao neosnovanim.
III. Utvrđuje se da bračnu stečevinu između pok. V. B., majke tužiteljica V. B. iz Z., OIB:…, S. K. iz Z., OIB:… te D. B. iz Z., OIB:… i tuženika S. B. iz Z., OIB:… čine poslovni udjeli u trgovačkom društvu G. V. d.o.o. Z., upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS: …, OIB:…, i to svakog u ½ dijela i to svaki u iznosu od 10.000,00 kuna koji iznosi predstavljaju, svaki 50% temeljnog kapitala društva.
IV. Odbijaju se tužiteljice sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim su zatražile da sud naloži tuženiku upis pok. V. B. kao ovlaštenice poslovnog udjela u trgovačkom društvu G. V. d.o.o. Z., kao neosnovanim.
V. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 34.500,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2018.godine pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 3. ZID ZOO-a (Nar.Nov. 78/15), u roku od 15 dana.“
2. Protiv presude u stavcima I. i II. izreke žale se tužiteljice pozivom na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška njezinog sastava.
3. Protiv presude u stavcima I. i V. izreke žali se tuženik pozivom na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima.
4. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe tužiteljica te ju predlaže odbiti.
5. Žalba tužiteljica je neosnovana u dijelu kojim se pobija stavak II. izreke presude, dok je ista nedopuštena u dijelu kojim se pobija stavak I. izreke presude.
6. Žalba tuženika je neosnovana.
7. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje da nekretnina, pobliže opisana u stavku I. izreke presude te poslovni udjeli u trgovačkom društvu G. V. d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu pok. V. B. i tuženika i to svakog u ½ dijela, s obzirom da tužiteljice tvrde da je navedena imovina stečena za vrijeme trajanja braka između njihove pok. majke i tuženika, koji brak je trajao od 1990. do rujna 2009. te prestao smrću majke tužiteljica (čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima /"Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89, 59/90 i 25/94, u daljnjem tekstu ZBPO-a/, čl. 252. i 253. st. 1. Obiteljskog zakona /"Narodne novine" broj 162/98, u daljnjem tekstu: ObZ-a/98/ i čl. 248. i 249. st. 1. Obiteljskog zakona /"Narodne novine" br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07, u daljnjem tekstu: ObZ-a/03/, koji propisi se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju s obzirom na vrijeme stjecanja imovine, koja je predmetom postupka /čl. 363. st. 2. ObZ-a/98, čl. 361. st. 2. ObZ-a/03 i čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona /„Narodne novine“, broj: 103/15 i 98/19, u daljnjem tekstu: ObZ-a/15/).
8. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja izradio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuju tužiteljice, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
9. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
10. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva pošavši od utvrđenja:
- da su pok. V. B. i tuženik bili u braku od 1990. do 10. rujna 2009., kada je brak prestao smrću supruge;
- da je u braku rođeno petero djece od kojih je u vrijeme smrti prednice tužiteljica jedno dijete bilo pokojno;
- da su oboje bračnih drugova tijekom trajanja bračne zajednice bili zaposleni (tuženik je od 20. srpnja 1993. do 30. studenoga 1995. bio vlasnik građevinske radnje, a od 1. lipnja 1998. do 31. prosinca 2013. je bio vlasnik tvrtke G. V. d.o.o., a pok. supruga tuženika je u razdoblju do kraja 1981. samo povremeno radila, a od 16. studenoga 1982. pa do smrti bila je neprekidno zaposlena u Domu za starije osobe T.);
- da je samo tuženik upisan kao vlasnik nekretnine, koja je predmetom ovog postupka, u zemljišnim knjigama;
- da je zemljište sa starim objektom kupljeno početkom 90-tih godina, a da je u obnovljeni objekt useljeno 1994.;
- da je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-6561/09 od 2. veljače 2010. bila obuhvaćena samo pokretna imovina pok. V. B. te se nasljedničke izjave dane u odnosu na tu imovinu ne mogu smatrati konačnim i relevantnim u odnosu na utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu pok. V. B. i tuženika;
- da je u Ugovoru na albanskom jeziku od 28. prosinca 1993. s prijevodom na hrvatski jezik (list 46-51 spisa) tuženik u ovom postupku naveden kao prodavatelj, a E. B. (brat tuženika), kao kupac nekretnine koja je naslijeđena temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Srbici, Kosovo, poslovni broj 4941/93 od 18. kolovoza 1993., bez da je Ugovorom nekretnina opisana i identificirana;
- da su stranke ugovora prihvatile procijenjenu vrijednost tih nekretnina (ne zna se od strane koga) u iznosu od 168.000 DEM te se kupac obvezao prodavatelju isplatiti navedeni iznos u roku od 3 godine i to u više rata, od koje prvu u iznosu od 25.000 DEM treba isplatiti odmah po potpisivanju ugovora;
- da Ugovorom nije naznačeno da li se isplata vrši na ruke ili račun u banci niti da li isplata slijedi u DEM ili domaćoj valuti;
- da tuženik nije na pravno relevantan način dokazao da li je i kada primio novac na ime kupoprodajne cijene pa da bi time opravdao svoju tvrdnju da je predmetna nekretnina kupljena novcem koji predstavlja njegovu posebnu imovinu, osim što je naveo da je njegov brat kasnio s isplatama pa je i on kasnio s isplatama prodavatelju;
- da tuženik nije dostavio u spis rješenje o nasljeđivanju iz svog oca, kako bi se moglo utvrditi koja je nekretnina bila predmetom nasljeđivanja te da li je njezina vrijednost opravdavala ugovorenu kupoprodajnu cijenu, kao niti dokaz na okolnost da se njegov brat upisao u zemljišne knjige nakon isplaćene kupoprodajne cijene, a kako je to u ugovoru navedeno;
- da je građevinskim vještačenjem sačinjenim po stalnom sudskom vještaku dipl.ing.arh. M. O. utvrđeno da je ukupna vrijednost nekretnine u vrijeme izrade nalaza i mišljenja iznosila 902.955,40 kn, a ukupna građevinska vrijednost istog prije 2012. iznosila je 668.150,40 kn;
- da su tužiteljice prihvatile nalaz i mišljenje, a tuženik je iznio prigovor na isto te se po njegovom prigovoru vještak dopunski očitovao na način da je utvrdio kako ukupna sadašnja vrijednost nekretnine koja uključuje stari i novi dio objekta, koji je dograđen 2011.-2012. (uklonjen je dotadašnji tavan na kući, koja je do tada bila prizemnica, dograđen je kat i novi tavan te su oba ova prostora uređena za stanovanje, adaptirano je prizemlje, fasada i dvorišna ograda, napravljen je balkon s ogradom) te zemljišta iznosi 1.188.761,40 kn, ukupna građevinska vrijednost stambenog objekta prije dogradnje iznosi 467.705,28 kn, vrijednost zemljišta 234.805,00 kn, odnosno vrijednost starog objekta prije nadogradnje zajedno sa zemljištem iznosi 702.510,28 kn pa stoga stari objekt prije dogradnje zajedno sa zemljištem u ukupnoj sadašnjoj vrijednosti nekretnine sudjeluje sa 60%; pravilno je zaključio sud prvog stupnja, s kojim zaključkom se slaže i ovaj viši sud, da su pok. V. B. i tuženik u stjecanju nekretnine koja je predmetom ovog postupka do trenutka smrti V. B. sudjelovali u omjeru od ½ svaki, što znači da bi pok.
V. B., imajući u vidu da stari objekt prije dogradnje zajedno sa zemljištem u ukupnoj sadašnjoj vrijednosti nekretnine sudjeluje sa 60%, u odnosu na cjelokupnu sadašnju nekretninu sudjelovala s 30%, a tuženik sa 70 % njezine vrijednosti, odnosno pok. V. B. sa 3/10 suvlasničkog dijela današnje nekretnine, a tuženik sa 7/10 dijela te posljedično tom utvrđenju pravilno primijenio materijalno pravo odlučivši kao pod I. i II. izreke odnosno djelomično usvojivši, a djelomično odbivši tužbeni zahtjev na utvrđenje da nekretnina opisna u stavku I. izreke presude predstavlja bračnu stečevinu stranaka svake u ½ dijela.
11. Na žalbene navode tužiteljica valja odgovoriti da je provedenim vještačenjem utvrđena ukupna vrijednost nekretnine te građevinska vrijednost i vrijednost zemljišta prije 2012., odnosno prije adaptacije i nadogradnje (list 87 spisa), na koje vještačenje tužiteljice nisu imale primjedbe (list 94 spisa), s time da se vještak dopunski očitovao na prigovore tuženika (list 101 spisa), na koje dopunsko očitovanje stranke nisu stavljale daljnje prigovore, tako da tužiteljice ne mogu s uspjehom prigovarati načinu izrade nalaza i mišljenja građevinskog vještaka u ovom stadiju postupka na način da je isti vrijednost nekretnine trebao utvrđivati u trenutku smrti prednice tužiteljica, jer takav prijedlog nisu isticale tijekom postupka.
12. Također neosnovano je pozivanje tužiteljica na primjenu odredbe čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15), budući da je predmetom ovog postupka utvrđenje da određena imovina predstavlja bračnu stečevinu stranaka, a budući da je tuženik njezinu vrijednost povećao nakon smrti prednice tužiteljica, posljedično tom ulaganju je i njegov doprinos u stjecanju veći, što rezultira većim suvlasničkim omjerom u njegovu korist. 13. Nadalje, pravilno je zaključio sud prvog stupnja da je tuženik vršio adaptaciju i nadogradnju postojećeg objekta 2012. vlastitim sredstvima, a ne novcem stečenim za vrijeme trajanja bračne zajednice (koju činjenicu tužiteljice ničime ne dokazuju). Tuženik je prije zaključenja prethodnog postupka, u podnesku predanom na ročištu 19. veljače 2015., naveo da sredstva za rekonstrukciju i izgradnju nakon smrti supruge potječu iz kredita, koji je tuženiku odobren od strane R. L. A., koju činjenicu tužiteljice nisu osporile do zaključenja prethodnog postupka, a iz stanja spisa proizlazi da je tuženik predmetni Ugovor dostavio u sudski spis i isti je valjalo cijeniti pravilnom primjenom odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a i to kao dokaz u prilog istinitosti njegovih navoda (Ugovor je sklopljen 10. travnja 2012.).
14. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da su tužiteljice pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj O-9353/13-9 od 26. veljače 2014. upućene na pokretanje parničnog postupka glede utvrđenja da naknadno pronađena imovina predstavlja bračnu stečevinu u ½ dijela u odnosnu na nekretnine opisane u zk. ul. 8182 k.o. V. N. i trgovačka društva G. V. d.o.o. i G. V. d.o.o., radi čega je neosnovan prigovor tuženika da bi iste bile vezane pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju u odnosu na utvrđeni opseg ostavine iza pok. V. B. te da je posljedično tome tužbu valjalo odbaciti.
15. Također, pravilno je zaključio sud prvog stupnja da za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije relevantan Ugovor od 28. prosinca 1993. sklopljen između tuženika i njegovog brata, odnosno nije prihvatio kao dokazane tvrdnje tuženika da bi novac dobiven prodajnom svoj nasljednog dijela iza pok. oca uložio u kupnju predmetne nekretnine pa da bi ista predstavljala njegovu posebnu imovinu (čl. 278. st. 2. ZBPO-a), budući da tuženik nije dokazao da li je i kada zaista i primio novac na ime kupoprodajne cijene, osim što je naveo da je brat s isplatama kasnio, niti je u spis dostavio rješenje o nasljeđivanju iza svog oca, kako bi se moglo utvrditi koja je nekretnina bila predmetom nasljeđivanja te da li njezina vrijednost opravdava ugovorenu kupoprodajnu cijenu.
16. Pri tom valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatraju žalitelji i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to oni čine.
17. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja stranaka nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
18. Žalbu tužiteljica je valjalo odbaciti kao nedopuštenu u dijelu kojim se pobija stavak I. izreke presude, budući da iste nemaju pravni interes pobijati presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev usvojen (čl. 358. st. 3. ZPP-a).
19. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini, budući da je sud pravilno utvrdio da su tužiteljice u sporu uspjele s 80%, kao što je istima osnovano priznat i osporavani trošak sastava podneska od 10. prosinca 2015., jer se radi o obrazloženom podnesku, koji je bio potreban za vođenje parnice (čl. 154. st. 2. ZPP- a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
20. Tužiteljicama nije priznat trošak sastava žalbe, jer s istom nisu uspjele (čl. 154. st.1. ZPP-a).
21. Slijedom navedenoga odučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavke I. i II. izreke) i rješenja (čl. 366. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II. izreke).
U Zagrebu 12. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac, v.r.