Poslovni broj: Usž-3407/21-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Lidije Vukičević članica vijeća, te više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. K. iz M., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi određivanja mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1538/2020-9 od 7. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1538/2020-9 od 7. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-140-02/20-01/03437085664, URBROJ: 341-99-05/3-20-3108 od 5. svibnja 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u V., KLASA: UP/I-140-02/20-01/03437085664, URBROJ: 341-20-05/3-20- 6235 od 3. travnja 2020.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela kojim je tužitelju određena starosna mirovina od 1. siječnja 2020. u iznosu od 3.073,19 kn prema odredbama Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba („Narodne novine“, 128/99., 129/00., 16/01., 22/02., 41/08., 97/12.; dalje u tekstu Zakon DVO, PS i OSO) i Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19.- dalje u tekstu ZOMO).

3. Tužitelj osporava presudu suda prvoga stupnja zbog svih zakonom dopuštenih razloga. U bitnome navodi da mu je osobni bod za izračun mirovine trebalo povećati za 5% a na temelju razdoblja provedenog u Domovinskom ratu. Ističe kako iz članka 27. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovi obitelji („Narodne novine“, 121/17. i 98/19. dalje ZHBDR) ne proizlazi da se navedeno povećanje ne odnosi na djelatne vojne osobe pa prema tome interpretaciju navedene odredbe tuženika i suda prvoga stupnja smatra pogrešnom. Ističe da je dragovoljac Domovinskog rata te da se na njegovu pravnu poziciju treba primijeniti odredba o povećanju osobnog boda iz ZHBDR-a. Predlaže žalbu usvojiti, osporenu presudu poništiti i odlučiti sukladno tužbenom zahtjevu.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.).

7. Prema podacima spisa, a što među strankama nije prijeporno, tužitelju je, kao djelatnoj vojnoj osobi, priznato pravo na starosnu mirovinu prema članku 6. Zakona DVO, PS i OSO. U vrijeme ispunjenja uvjeta tužitelj je navršio 45 godina i 4 mjeseca života i ukupni mirovinski staž od 30 godina 6 mjeseci i 29 dana. Visina mirovine određena je prema odredbama Zakona o DVO, PS i OSO i ZOMO-a. Nadalje iz spisa proizlazi da je u razdoblju od 31. siječnja 1995. do 12. kolovoza 1995. tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu (potvrda Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odsjeka za poslove obrane V. od 20. studenoga 2019.).

8.

U ovoj fazi spora između stranaka ostalo je prijeporno je li tuženik pri određivanju tužiteljeve mirovine trebao primijeniti i odredbu članka 27. stavka 1. ZHBDR-a i osobni bod koji služi za izračun mirovine povećati prema vremenu sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru.

9. Prema ocjeni ovog Suda pogrešno smatra tužitelj da je pri izračunu njegove mirovine moguće primijeniti odredbu članka 27. stavka 1. ZHBDR-a.

10. Naime, navedenim člankom propisano je da se hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pripadniku borbenog sektora koji na temelju navršenog mirovinskog staža ostvari pravo na starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu prema odredbama ZHBDR-a ili ZOMO-a, osobni bod za izračun mirovine povećava ovisno o vremenu sudjelovanja u Domovinskog rata.

11. Tužitelj pravo na starosnu mirovinu nije ostvario na temelju odredaba ZHBDR-a ili ZOMO-a, već na temelju članka 6. Zakona o DVO, PS i OSO (koji je specijalni propis za kategoriju osiguranika kojoj pripada tužitelj i koji propisuje nižu dobnu granicu za ostvarivanje navedenog prava) pa već iz sadržaja članka 27. stavka 1. ZHBDR-a jasno proizlazi da se odredba ne primjenjuje na tužiteljevu pravnu situaciju. Drugim riječima, određivanje starosne mirovine ne može se kumulirati na temelju dva specijalna propisa, a što neosnovano zahtijeva tužitelj. Sud prvoga stupnja je pravilno i argumentirano obrazložio razloge za navedeno, a koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud.

12. Kraj takvog stanja stvari žalbu je kao neosnovanu valjalo odbiti, a osporenu presudu ocijeniti pravilnom i zakonitom te na temelju članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić